DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Svaka prirodna sastojina pa i šumska kultura predstavljaju jednu populaciju ili dio jedne populacije. Izučavanje šumskih populacija s genetskog aspekta dat će nam nova saznanja, koja će nam pomoći kod usmjeravanja gospodarenja kao i kod samog uzgoja. 17. Uzgoj u srodstvu i heterozis. Opisana je pojava uzgoja u srodstvu (inbreeding). Kod toga je prikazano kako frekvencija gena iz generacije u generaciju ostaje ista, dok se frekvencija genotipova mijenja. Date su formule za koeficijenat inbreedinga s potrebnim objašnjenjima, formula za izračunavanje koeficijenata inbreedinga kad je poznat pedigre kao i za određivanje koeficijenata inbreedinga u populaciji. Iza toga prikazani su sistemi inbreedinga, uzgoj u srodstvu kod životinja i biljaka te uzroci depresije uslijed inbreedinga. Drugi dio ovog velikog poglavlja posvećen je pojavi heterozisa. Najprije je prikazano kako se ta pojava manifestira. Dat je veći broj primjera heterozisa kod biljaka i kod životinja. Zatim su prikazana razna teoretska objašnjenja heterozisa. Objašnjene su hipoteze fiziološke stimulacije, zatim o dominantno vezanim genima i superdominantnosti te kvantitativno i fiziološko-biokemijsko tumačenje heterozisa. Budući da se heterozis ne dobije uvijek kod ukrštanja dviju sorti ili rasa ili pak dviju inbred linija, to je izučavanje kombinacione sposobnosti partnera važno. Poznate su opća i posebna kombinaciona sposobnost. Autori su kombinacione sposobnosti podijelili u genetske i agronomske. U prvom slučaju se radi o kombinacijskoj sposobnosti roditelja bez obzira na oplemenjivačke ciljeve, a u drugom u odnosu na ciljeve oplemenjivača. Na kraju je prikazana primjena heterozisa u praksi kod nekih kulturnih biljaka i životinja kao npr. kod kukuruza, raži, rajčice, kokoši i dr. 18. Promjene izazvane transplantacijom. U ovom poglavlju govori se o promjenama koje nastaju kod biljaka nakon transplantacije. Opisane su promjene koje nastaje cijepljenjem različitih vrsta čija su posljedica mje´šana tkiva. Takve pojave su poznate pod imenom himere. Na kraju ovog poglavlja autori ukratko prikazuju i kritički se osvrću na radove o vegetativnim hibriđima. U takvim slučajevima se radi o promjenama tipa mutacija. 19. Genetski materijal u diferencijaciji i evoluciji. Ovdje je dat kratki pregled suvremenih gledanja na ulogu genetskog materijala u diferencijaciji i evoluciji. Prikazana je uloga stanica, tkiva i genetskog materijala u diferencijaciji. Na kraju su prikazani neki pogledi specijacije i evolucije na molekularnom nivou. 20. Genetika i čovjefe. U uvodu autori opravdano iznose da je »opasno razvijati humanu genetiku u pravcu genetskog poboljšanja rasa ili nacija, jer pojedini krugovi to brzo pretvore na štetu drugih klasa i nacija«. Međutim, to ne znači da se humana genetika ne treba izučavati. Autori dalje iznose: »Naša dužnost je da se borimo protiv bolesti i anomalija ,koje se prenose na potomstvo i koje mogu dovesti do ličnih i porodičnih tragedija ili postati društveni problem.« Poslije uvoda govori se o ljudskim rasama s genetskog stajališta, zatim o krvnom srodstvu, determinaciji i poremećaju spola kod čovjeka. Dalje su prikazane bolesti krvi kao i neke druge bolesti koje su uvjetovane genetskim faktorima. Iz izloženog prikaza sadržaja ove knjige vidi se da su opširno obrađena područja koja se odnose na biljke. Osim toga, vrijednost ovog dijela se povećava i s time što su prikazana najnovija saznanja iz genetike koje se odnosi i na životinje. Poglavlje o humanoj genetici je zanimljivo ne samo za stručnjaka, već i za svakog prosječno obrazovanog čovjeka. Izlaganje pojedinih postavki popraćeno je primjerima, što u mnogome doprinosi lakom razumijevanju teksta. Autori su nastojali da u svakom poglavlju prikažu najnovija dostignuća iz te oblasti. Oni su u tome uspjeli premda treba imati na umu činjenicu da se ova grana biologije razvija veoma brzo pa je teško ili čak nemoguće u svakom slučaju dati najnovije rezultate. Potrebno je naglasiti i to da je materija za ovu knjigu vrlo dobro odabrana, jer može poslužiti kao udžbenik ne samo studentima poljoprivrednih fakulteta i visokih škola, već i studentima drugih fakulteta prirodnih znanosti kao npr. studentima šumarstva i biologije. Ovaj udžbenik se može vrlo dobro koristiti i u raznim oblicima postdiplomske nastave. Osim toga, korisno je da i stručnjaci iz raznih područja prirodnih znanosti pročitaju ovu knjigu. Ovaj udžbenik je ispunio veliku prazninu koja je postojala, budući da nismo imali novijeg opširnog udžbenika iz ove oblasti. Knjigu toplo preporučujemo studentima šumarstva kao i šumarskim stručnjacima. Prof. dr Mirko Vidaković |