DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 63 <-- 63 --> PDF |
mnoge nastale tim putem. Autori su razradili komponente fenotipske varijabilnosti i na jednom primjeru o veličini cvijeta kod križanja raznih vrsta duhana veoma uspješno su prikazali razne komponente varijance. U ovom poglavlju ukratko je prikazana i nasljednost. Data je samo opća formula za nasljednost i radi toga kod izračunavanja nasljednosti treba se poslužiti drugim udžbenicima. 10. Species hibriđi. Autori prvo objašnjavaju karakteristike međuvrsme hiforidizacije u prvoj i slijedećim generacijama. Nadalje su objašnjena međuvrsna križanja u slučajevima kada su genomi homologni, a broj hromosoma jednak i kada su genomi bomologni, a broj hromosoma nejednak te slučaj kada su genomi nehomologni, a broj hromosoma jednak ili različit. Prikazane su i metode savlađivanja teškoća kod species hibridizacije. Navedena podpoglavlja odnosila su se uglavnom na biljke. U posebnom podpoglavlju autori opisuju species hibride kod životinja. Na kraju je prikazano značenje međuvrsne hibridizacije. 11. Promjene u broju hromosoma. Najprije je opisan nastanak prirodnih te induciranih poliploida. Dalje je ovo poglavlje podjeljeno na euploide i aneuploide. Kod euploida opisani su tetraploidi, triploidi i haploidi. Prikazane su i inducirane auto i alopoliplodije. Kod toga su dati primjeri s raznim poljoprivrednim biljem kao što je raž, šećrna repa i dr. Kod aneuploidije su objašnjeni termini: trisomik, tetrasomik i monosomik. Zatim je prikazana pojava aneuploidije kod pšenice. Isto tako objašnjena je i pojava substitucije i adicije. Na kraju poglavlja dato je, u sažetom obliku, značenje poliploidije za genetska istraživanja kao i za oplemenjivanje. 12. Promjene u strukturi hromosoma. U ovom poglavlju veoma jasno su opisane razne hromosomske aberacije kao deficije, inverzije, translokacije i duplikacije. Zatim je objašnjen tzv. pozicioni efekat. Na kraju je prikazana važnost hromosomski aberacija u evoluciji pojedinih vrsta. 13. Mutacije. Najprije su opisane prirodne mutacije. Prikazana je njihova frekvencija, tip i vitalnost. Kod induciranih mutacija obrađeno je radioaktivno zračenje, kemijski i fizički mutagensi. Prikazano je djelovanje raznih vrsta zračenja kao što su X-zrake, alfa, beta i gama zrake, neutroni i ultravioletne zrake. Treći dio ovog poglavlja opširno obrađuje kemijsku osnovu mutacija, koje nastaju kao kopija »greške« za vrijeme sinteze DNK. Kod toga je opisana i reparacija oštećenja DNK, frekvencija induciranih mutacija te spektar induciranih mutacija. Na kraju su opisane inducirane mutacije kod biljaka. 14. Struktura i funkcija genetskog materijala. U ovom poglavlju raspravlja se o DNK koja je prenosilac genetskih informacija. Najprije je prikazano kako se RNK reproducira iz DNK. Zatim je objašnjena uloga mRNK, tRNK i rRNK. Nakon toga veoma je zorno objašnjeno kako DNK prenosi genetske informacije i kako se odvija proces sinteze proteina. Iza toga opširno je opisano dosadašnje znanje o tome što je gen na melokularnom nivou u biokemijskom pogledu i kakva je njegova struktura i funkcija. Ovdje su opisana i najnovija saznanja o tzv. genetski regulatornim mehanizmima. 15. Ekstranuklearno nasljeđivanje. Najprije je opisano na primjerima utjecaj citoplazmatskin elemenata ili plazmagena u nasljeđivanju nekih svojstava. Opisana je i uloga plastida, mitohondrija i drugih organela u nasljeđivanju. Prikazano je i značenje interakcije nukleusa i citoplazme u nasljeđivanju. Opisan je i materinski efekt za koji je karakteristično da majka ima poseban utjecaj na prvu generaciju potomstva. 16. Genetika populacije. Nakon objašnjenja što je populacija i biotop, prikazana je frekvencija gena i genotipova, a zatim, kao logičan nastavak, opisan je Hardy-Weinbergov zakon ravnoteže. Iza toga prikazane su promjene u frekvenciji gena koje mogu nastati u populaciji uslijed mutacije, selekcije i migracije. Budući da je selekcija koja se odvija u prirodi i koju primjenjuje čovjek veoma važna kod izučavanja populacija kao i kod rada na oplemenjivanju biljaka i domaćih životinja, to su autori ovom dijelu poglavlja posvetili znatan prostor i tako uspjeli objasniti djelovanje selekcije u populaciji. Kod toga je opisana i potpuna selekcija protiv recesivnih gena kao i prednost heterozigota. Male populacije se, s obzirom na frekvenciju gena, ponašaju drugačije od velikih populacija i zbog toga su ih autori zasebno i opisali. Kod toga je prikazano slučajno razilaženje (random drift) prvobitne populacije u grupe za koje je karakteristično da imaju nejednaku frekvenciju gena. Ako se osnovna populacija raščlanila u veći broj manjih grupa koje djeluju kao male populacije tada uslijed disperzionih procesa dolazi do fiksacije gena i povećanja homozigotnosti. O tome autori pišu na kraju ovog opširnog i za šumare važnog i zanimljivog poglavlja. 337 |