DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Slavko Borojević i Katarina Borojević: GENETIKA. Izdavač: Kulturni centar, Novi Sad 1971. Knjiga ima 456 stranica. Ona obuhvaća, osim predgovora i uvoda, 20 poglavlja. Na kraju je dat popis nekih važnijih priručnika za upoznavanje genetske terminologije i tehnike u genetskim istraživanjima te podaci o ustanovama u kojima se nalaze pojedini časopisi i publikacije iz genetike. Iza toga slijedi registar autora te registar genetskih naziva i pojmova. Na kraju svakog poglavlja dati su zadaci za vježbanje te literatura. Donosimo prikaz pojedinih poglavlja. 1. Organizam i vanjska sredina. U ovom poglavlju autori najprije opisuju vanjsku sredinu kao uslov života organizma, zatim prikazuju zahtjeve organizma prema vanjskoj sredini, gdje se većim dijelom osvrću na stadije razvoja kod biljaka. Dalje je prikazana vanjska sredina kao uzrok varijabilnosti organizma. Kod toga je najprije opisano kompleksno djelovanje faktora sredine, a zatim utjecaj temperature i svjetlosti. Prikazane su i trajnije modifikacije te značaj modifikacija kod uzgoja biljaka i domaćih životinja. 2. Stanica i reprodukcija. Najprije je opisana građa stanice, a zatim stanične diobe (mitoza i mejoza). Iza toga, autori su opisali i oplodnju kod biljaka, životinja i čovjeka. Zatim je prikazan životni ciklus gljiva, razmnožavanje parameciuma te bakterija i bakteriofaga. Kod ovih tumačenja dati su vrlo dobri crteži i fotografije koje pomažu čitaocu za lakše i bolje razumijevanje teksta. 3. Kemijska baza nasljednosti. Autori najprije daju podatke o broju hromosoma te opisuju njihovu morfologiju. Nakon toga prikazan je kemijski sastav jezgre i hromosoma. To je prvi genetski udžbenik kod nas u kojem se tako detaljno nrikazuje dezoksiribonukleinska i ribonukleinska kiselina. 4. Mehanizam nasljeđivanja. U ovom poglavlju autori su prikazali kako se nasljeđuju pojedina svojstva i zakonitosti koje se pri tome manifestiraju. Najprije su opisani klasični eksnerimenti za koje je Mendel dao prvi naučno tumačenje nasljeđivanja. Zatim je na više primjera dato tumačenje dominantnog i intermedijarnog nasljeđivanja i to kod monohibriđnog, dihibridnog. trihribridnog i polihibridnog nasljeđivanja. Na kraju je ODisan način provjeravanja eksperimentalnih podataka. To je prikazano na primjerima, što je vrlo korisno kako za studente tako i za stručnjake koji žele produbiti svoje znanje iz tog područja. 5. Interakcija nasljednih faktora. U ovom poglavlju se dalje razrađuje način nasljeđivanja svojstava i to u slučajevima koji su složeniji, tj. gdje kod formiranja jednog svojstva sudjeluje veći broj gena u međusobnoj interakciji kao i interakciji s faktorima vanjske sredine. Opisano je dobivanje novih svojstava uz interakciju gena. Prikazano je djelovanje komplementarnih i suplementarnih gena, epistatičnih i hipostatičnih gena te inhibitornih gena. Osim slučajeva nasljeđivanja gdje veći broj gena djeluje na jedno svojstvo, prikazane su takve mogućnosti gdje jedan gen utječe na razvoj većeg broja svojstava. Isto tako su prikazane u ovom poglavlju pojave ksenije. 6. Nasljeđivanje vezanih svojstava i crossing over. Kod daljnjeg objašnjenja mehanizma nasljeđivanja opisano je nasljeđivanje vezanih svojstava, tj. onih koja se stalno pojavljuju zajedno kod jednog organizma. U vezi s ovom pojavom je i pojava crossing over-a, koja ima za posljedicu spajanje i razdvajanje vezanih svojstava. Na osnovi frekvencije jednostrukog i dvostrukog crossing over-a moguće je prihvatiti smještaj gena za određena svojstva na pojedinim hromosomima, što su autori i opisali u kratkim crtama. 7. Nasljeđivanje spola i spolno vezanih svojstava. Ovdje su opisani važniji tipovi nasljeđivanja te određivanje spola kod biljaka i kod nižih organizama. Zatim je opisano nastajanje blizanaca. Iza toga su objašnjeni prirodni poremećaji kod spola. Na kraju je prikazano nasljeđivanje spolno vezanih svojstava. 8. Multipli alelizam i imunogenetika. Na primjeru kod vinske mušice prikazana je pojava multiplog alelizma. Iza toga su opisane krvne grupe kod ljudi te njihovo nasljeđivanje. Na kraju je dat opis o transplataciji tkiva i autosterilitetu kod biljaka. 9. Nasljeđivanje kvantitativnih svojstava. Najprije je objašnjen pojam kvantitativnog svojstva, a zatim je na primjerima prikazano kako se kvantitativna svojstva nasljeđuju. Kod kontinuiranosti i diskontinuiranosti variranja svojstva prikazana je uloga major i minor gena te utjecaj vanjske sredine. Nadalje je opisano ađitivno djelovanje gena, dominantnost te transgresijsko cijepanje. Objašnjenje transgresijskog cjepanja je tim važnije budući da je to jedna od najznačajnijih pojava kod dobivanja novih svojstava koje roditelji nisu posjedovali. Isto tako transgresijsko križanje ima značenje kod izučavanja sorata i vrsta budući da su |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 63 <-- 63 --> PDF |
mnoge nastale tim putem. Autori su razradili komponente fenotipske varijabilnosti i na jednom primjeru o veličini cvijeta kod križanja raznih vrsta duhana veoma uspješno su prikazali razne komponente varijance. U ovom poglavlju ukratko je prikazana i nasljednost. Data je samo opća formula za nasljednost i radi toga kod izračunavanja nasljednosti treba se poslužiti drugim udžbenicima. 10. Species hibriđi. Autori prvo objašnjavaju karakteristike međuvrsme hiforidizacije u prvoj i slijedećim generacijama. Nadalje su objašnjena međuvrsna križanja u slučajevima kada su genomi homologni, a broj hromosoma jednak i kada su genomi bomologni, a broj hromosoma nejednak te slučaj kada su genomi nehomologni, a broj hromosoma jednak ili različit. Prikazane su i metode savlađivanja teškoća kod species hibridizacije. Navedena podpoglavlja odnosila su se uglavnom na biljke. U posebnom podpoglavlju autori opisuju species hibride kod životinja. Na kraju je prikazano značenje međuvrsne hibridizacije. 11. Promjene u broju hromosoma. Najprije je opisan nastanak prirodnih te induciranih poliploida. Dalje je ovo poglavlje podjeljeno na euploide i aneuploide. Kod euploida opisani su tetraploidi, triploidi i haploidi. Prikazane su i inducirane auto i alopoliplodije. Kod toga su dati primjeri s raznim poljoprivrednim biljem kao što je raž, šećrna repa i dr. Kod aneuploidije su objašnjeni termini: trisomik, tetrasomik i monosomik. Zatim je prikazana pojava aneuploidije kod pšenice. Isto tako objašnjena je i pojava substitucije i adicije. Na kraju poglavlja dato je, u sažetom obliku, značenje poliploidije za genetska istraživanja kao i za oplemenjivanje. 12. Promjene u strukturi hromosoma. U ovom poglavlju veoma jasno su opisane razne hromosomske aberacije kao deficije, inverzije, translokacije i duplikacije. Zatim je objašnjen tzv. pozicioni efekat. Na kraju je prikazana važnost hromosomski aberacija u evoluciji pojedinih vrsta. 13. Mutacije. Najprije su opisane prirodne mutacije. Prikazana je njihova frekvencija, tip i vitalnost. Kod induciranih mutacija obrađeno je radioaktivno zračenje, kemijski i fizički mutagensi. Prikazano je djelovanje raznih vrsta zračenja kao što su X-zrake, alfa, beta i gama zrake, neutroni i ultravioletne zrake. Treći dio ovog poglavlja opširno obrađuje kemijsku osnovu mutacija, koje nastaju kao kopija »greške« za vrijeme sinteze DNK. Kod toga je opisana i reparacija oštećenja DNK, frekvencija induciranih mutacija te spektar induciranih mutacija. Na kraju su opisane inducirane mutacije kod biljaka. 14. Struktura i funkcija genetskog materijala. U ovom poglavlju raspravlja se o DNK koja je prenosilac genetskih informacija. Najprije je prikazano kako se RNK reproducira iz DNK. Zatim je objašnjena uloga mRNK, tRNK i rRNK. Nakon toga veoma je zorno objašnjeno kako DNK prenosi genetske informacije i kako se odvija proces sinteze proteina. Iza toga opširno je opisano dosadašnje znanje o tome što je gen na melokularnom nivou u biokemijskom pogledu i kakva je njegova struktura i funkcija. Ovdje su opisana i najnovija saznanja o tzv. genetski regulatornim mehanizmima. 15. Ekstranuklearno nasljeđivanje. Najprije je opisano na primjerima utjecaj citoplazmatskin elemenata ili plazmagena u nasljeđivanju nekih svojstava. Opisana je i uloga plastida, mitohondrija i drugih organela u nasljeđivanju. Prikazano je i značenje interakcije nukleusa i citoplazme u nasljeđivanju. Opisan je i materinski efekt za koji je karakteristično da majka ima poseban utjecaj na prvu generaciju potomstva. 16. Genetika populacije. Nakon objašnjenja što je populacija i biotop, prikazana je frekvencija gena i genotipova, a zatim, kao logičan nastavak, opisan je Hardy-Weinbergov zakon ravnoteže. Iza toga prikazane su promjene u frekvenciji gena koje mogu nastati u populaciji uslijed mutacije, selekcije i migracije. Budući da je selekcija koja se odvija u prirodi i koju primjenjuje čovjek veoma važna kod izučavanja populacija kao i kod rada na oplemenjivanju biljaka i domaćih životinja, to su autori ovom dijelu poglavlja posvetili znatan prostor i tako uspjeli objasniti djelovanje selekcije u populaciji. Kod toga je opisana i potpuna selekcija protiv recesivnih gena kao i prednost heterozigota. Male populacije se, s obzirom na frekvenciju gena, ponašaju drugačije od velikih populacija i zbog toga su ih autori zasebno i opisali. Kod toga je prikazano slučajno razilaženje (random drift) prvobitne populacije u grupe za koje je karakteristično da imaju nejednaku frekvenciju gena. Ako se osnovna populacija raščlanila u veći broj manjih grupa koje djeluju kao male populacije tada uslijed disperzionih procesa dolazi do fiksacije gena i povećanja homozigotnosti. O tome autori pišu na kraju ovog opširnog i za šumare važnog i zanimljivog poglavlja. 337 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Svaka prirodna sastojina pa i šumska kultura predstavljaju jednu populaciju ili dio jedne populacije. Izučavanje šumskih populacija s genetskog aspekta dat će nam nova saznanja, koja će nam pomoći kod usmjeravanja gospodarenja kao i kod samog uzgoja. 17. Uzgoj u srodstvu i heterozis. Opisana je pojava uzgoja u srodstvu (inbreeding). Kod toga je prikazano kako frekvencija gena iz generacije u generaciju ostaje ista, dok se frekvencija genotipova mijenja. Date su formule za koeficijenat inbreedinga s potrebnim objašnjenjima, formula za izračunavanje koeficijenata inbreedinga kad je poznat pedigre kao i za određivanje koeficijenata inbreedinga u populaciji. Iza toga prikazani su sistemi inbreedinga, uzgoj u srodstvu kod životinja i biljaka te uzroci depresije uslijed inbreedinga. Drugi dio ovog velikog poglavlja posvećen je pojavi heterozisa. Najprije je prikazano kako se ta pojava manifestira. Dat je veći broj primjera heterozisa kod biljaka i kod životinja. Zatim su prikazana razna teoretska objašnjenja heterozisa. Objašnjene su hipoteze fiziološke stimulacije, zatim o dominantno vezanim genima i superdominantnosti te kvantitativno i fiziološko-biokemijsko tumačenje heterozisa. Budući da se heterozis ne dobije uvijek kod ukrštanja dviju sorti ili rasa ili pak dviju inbred linija, to je izučavanje kombinacione sposobnosti partnera važno. Poznate su opća i posebna kombinaciona sposobnost. Autori su kombinacione sposobnosti podijelili u genetske i agronomske. U prvom slučaju se radi o kombinacijskoj sposobnosti roditelja bez obzira na oplemenjivačke ciljeve, a u drugom u odnosu na ciljeve oplemenjivača. Na kraju je prikazana primjena heterozisa u praksi kod nekih kulturnih biljaka i životinja kao npr. kod kukuruza, raži, rajčice, kokoši i dr. 18. Promjene izazvane transplantacijom. U ovom poglavlju govori se o promjenama koje nastaju kod biljaka nakon transplantacije. Opisane su promjene koje nastaje cijepljenjem različitih vrsta čija su posljedica mje´šana tkiva. Takve pojave su poznate pod imenom himere. Na kraju ovog poglavlja autori ukratko prikazuju i kritički se osvrću na radove o vegetativnim hibriđima. U takvim slučajevima se radi o promjenama tipa mutacija. 19. Genetski materijal u diferencijaciji i evoluciji. Ovdje je dat kratki pregled suvremenih gledanja na ulogu genetskog materijala u diferencijaciji i evoluciji. Prikazana je uloga stanica, tkiva i genetskog materijala u diferencijaciji. Na kraju su prikazani neki pogledi specijacije i evolucije na molekularnom nivou. 20. Genetika i čovjefe. U uvodu autori opravdano iznose da je »opasno razvijati humanu genetiku u pravcu genetskog poboljšanja rasa ili nacija, jer pojedini krugovi to brzo pretvore na štetu drugih klasa i nacija«. Međutim, to ne znači da se humana genetika ne treba izučavati. Autori dalje iznose: »Naša dužnost je da se borimo protiv bolesti i anomalija ,koje se prenose na potomstvo i koje mogu dovesti do ličnih i porodičnih tragedija ili postati društveni problem.« Poslije uvoda govori se o ljudskim rasama s genetskog stajališta, zatim o krvnom srodstvu, determinaciji i poremećaju spola kod čovjeka. Dalje su prikazane bolesti krvi kao i neke druge bolesti koje su uvjetovane genetskim faktorima. Iz izloženog prikaza sadržaja ove knjige vidi se da su opširno obrađena područja koja se odnose na biljke. Osim toga, vrijednost ovog dijela se povećava i s time što su prikazana najnovija saznanja iz genetike koje se odnosi i na životinje. Poglavlje o humanoj genetici je zanimljivo ne samo za stručnjaka, već i za svakog prosječno obrazovanog čovjeka. Izlaganje pojedinih postavki popraćeno je primjerima, što u mnogome doprinosi lakom razumijevanju teksta. Autori su nastojali da u svakom poglavlju prikažu najnovija dostignuća iz te oblasti. Oni su u tome uspjeli premda treba imati na umu činjenicu da se ova grana biologije razvija veoma brzo pa je teško ili čak nemoguće u svakom slučaju dati najnovije rezultate. Potrebno je naglasiti i to da je materija za ovu knjigu vrlo dobro odabrana, jer može poslužiti kao udžbenik ne samo studentima poljoprivrednih fakulteta i visokih škola, već i studentima drugih fakulteta prirodnih znanosti kao npr. studentima šumarstva i biologije. Ovaj udžbenik se može vrlo dobro koristiti i u raznim oblicima postdiplomske nastave. Osim toga, korisno je da i stručnjaci iz raznih područja prirodnih znanosti pročitaju ovu knjigu. Ovaj udžbenik je ispunio veliku prazninu koja je postojala, budući da nismo imali novijeg opširnog udžbenika iz ove oblasti. Knjigu toplo preporučujemo studentima šumarstva kao i šumarskim stručnjacima. Prof. dr Mirko Vidaković |