DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 58 <-- 58 --> PDF |
cftcucna L´đetatuta STOTA OBLJETNICA KNJIGE V. RACKOGA »O SJECENJU I GOJENJU ŠUMA« 1. Zagrebački dnevnik »POZOR« (1) objavio je 1866. god. u broju 194 od 9. VII poziv Vatroslava Račkoga, »osrednjeg šumara đakovačkog«, na pretplatu »prve šumarske knjige U hrvatskom jeziku« kao i za potporu da može »pod tisak 1. svezak što prije«. To je bio poziv mladog entuzijaste Vatroslava Račkog, rođenog 1842. godine u Fužinama. On je tek dvije godine prije, tj. 1864. kao đak druge generacije završio Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima. Ovaj poziv nije bio Upućen široj javnosti od nepoznatog radnika, jer je u istom dnevniku br. 70 i 73 iz 1866. godine odnosno u novinama od 9. t 13. II, bio objavljen članak »Naše šume« u kojem je Rački kritički iznio problematiku šumskog gospodarstva cijele Hrvatske, tj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, kako je u ono vrijeme bilo uobičajeno nazivati područje današnje Socijalističke republike Hrvatske (tom području nije pripadala Istra). Potrebu izdavanja »šumarske knjige« Rački u svom pozivu motivira na slijedeći način: — »Naša književnost kpoče do njeko doba sve više rasti . . . nu kan da je jednu prevažnu struku znanosti sasvim isključila, a to je »šumarstvo «. Ova je struka prevažna za naš narod, za (´njegovu trgovinu, obrtnost, a time za njegovo materijalno blagostanje. Da je tomu tako, vidi se odatle, što je naša zemaljska vlada ustrojila i oživila gospodarsko-šumarski zavod križevački, u kojem, hvala bogu, i ja sabrah stručna znanja . . .« — »Nego šume se sieku, ruše i obaraju, pa na njihovo mjesto treba nove da sadimo. Ali sve to se (ima na njekom znanstvenom temelju osnivati, a ne samo u vjetar raditi . . .« Kasnije će (2), (Iznoseći neke podatke u vezi s osnivanjem šumarskog društva, navesti i to da je takvim »knjigama« htio ušutkati one koji mišljahu da nam je jezik neprikladan za knjigu šumaricu«, odnosno da je htio dokazati kako se i hrvatskim jezikom, a ne samo njemačkim, mogu pisati šumarske stručne knjige. Zanimljivo je da ovaj poziv nije bio popraćen bilješkom ili napomenom da je jedna takva (ili slična) knjiga u pripremi. To više, lito je autor te knjige (3) Dr B. Š u 1 e k tada bio glavni urednik »POZORA«, a knjiga je u to vrijeme bila .ako ne već u štampi a ono pripravljena za tisak. 2. I Trebalo je proteći četiri godine dok se nije pojavila najavljena knjiga, ili bolje »prvi svezak«, i to pod naslovom »O sječenju i gojenju šuma« (4). Sadržaj ove knjige Račkoga je slijedeći: |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Pregovor Str. Uvod . 1. Sječa krupnogorice1. Sječa do gola2. Sječa »do sjemenjaka« 3. »Prebirna« sječa 4. 4. 12. 20. 1. Uzgajanje sitnogoricea) Sječa na glavu (Kopholzbetrieb) b) Kljaštrenje ili okresna sječa (Schneidenwirtschaft) 2. Uzgajanje srednjogorice3. Pretvaranje srednjogorice u sitno i krupnogoricu .. . . 27. 29. 29. 32. 37. 4. Proređivanje šuma 39.—40. (Navodni znakovi kod riječi »do .sjemenjaka« i »prekirna« nalaze se i kod Račkoga). Vidimo da je Rački u ovoj .svojoj knjižici obradio tehniku prirodnog pomlađivanja visokih šuma (krupnogorice), uzgajanja niskih (sitnogorice) i srednjih (srednjogorice) te proređivanje. O »ručnom pomlađivanju šuma« Rački je namjeravao izdati posebnu knjižicu (2. svezak), ali je, mjesto ovoj, dao prednost knjizi »Lučba u šumarstvu« (5). Riječ »lučba« znači »kemija«, ali ova knjiga Račkog i nije kemija jer sadrži »život biljke«, »hraniva biljke«, »popravljanje tla« i »ogoju« odnosno proizvodnju biljaka u rasadniku. Rački je dao prednost knjizi »Lučba . . . « jer je smatrao »da je svaki trud, koga ulažemo za procvjetanje šumarenja, uzaluda i nepotpun ako se prije ne obazriemo na »lučbu«. Lučba je duša šumarstva« (u predgovoru knjige »Lučba u šumarstvu«). »Cienim«, nastavlja dalje u istom predgovoru V. Rački, »da nije dovoljno naučiti hrvatskim šumarom znanost samo mehanički, već trieba jim znati svaki upliv prirode poznavati i protumačiti narav biljke, koju goju i njeguju, treba jim poznavati tlo, na kojem biljka raste, jer bez poznavanja tla svaka je ogoja nemoguća.« Rački je, međutim, i u svojoj »Lučbi . . . « opisao i »ogoju«, odnosno proizvodnju biljaka u rasadnicima, dakle jednu predradnju za ručno podizanje sastojina. Predradnju u kojoj postavlja za sjeme zahtjeve suvremene gnetike, tj. da ono mora biti sabrano s »jakih i zdravih sjemenjaka«. Rački je u knjizi »Lučba u šumarstvu«, u okviru predgovora, naveo motiv koji ga je naveo na pisanje, ali u manje polemičnom tonu nego li je pisao četiri godine prije u navedenim člancima objavljenim 1866. u »Pozoru« U tom predgovoru, datiranom s »U Đakovu na novu godinu 1870.«, Rački piše: »Priznato je, da su šume najveće za sada blago Hrvatskoj i Slavoniji, ovoj Bogom i prirodom toli blagoslovljenoj zemlji. S druge strane valja i to priznati, da se je do sada mnogo radilo, i sada se mnogo radi, kako bi se ovaj izvor blagostanja hrvatske domovine čim više izcrpio; a da se malo mislilo na to, kako bi se taj izvor neiscrpni m (podcrtao O. P.) učinio, t. j . kako da se u hrvatsko-slavonske šume uvede ono razborito gospodarstvo, koje je i dugotrajno izkustvo i ozbiljno nauka utvrdila i preporučila«. I dalje: »Što započeh nacrtom o sječenju i gojenju šuma, razlogu će se tomu svaki domisliti, koj znade, da oboje najdublje zasieca u šumsko gospodarstvo. U ostalom budi dovoljno spomenuti, |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 60 <-- 60 --> PDF |
da me je u pisanju rukovodilo nješto vlastito prem kratko izkustvo, ivjošto znanje inih u toj struci uglednika«. Prema citiranoj literaturi »ini u toj struci uglednici iz Hrvatske su Š u- lek (3) i Sporer (6), te niz njemačkih autora kao dr G. Heyer, dr G. L. Ha r tig, dr W. Weil, H. Cotta i dr. Kao najnovije djelo bilo bi H. C o 11 e : »Anweisung zum Waldbau«, izašlo u Leipzigu 1865. godine. Za podrobniji prikaz i analizu sadržaja knjige u ovom prigodnom prikazu knjige Račkoga nema potrebe osim osvrta na odnos Račkoga prema prebornom gospodarenju. Preborno gospodarenje (prebornu sječu) Rački ocjenjuje kao štetno za opstojanje šuma, »jer s njom ne uzgajamo šuma, već ih do temelja kvarimo«, a »pošto i dan dana .prebirnom sječom´ naša vlastela, kako sam to nažalost vidio, šume neuzgajaju već pustoše: to mi je dužnost ne samo kao šumaru, već kao i sinu domovine ob ovoj sječi progovoriti, nebi li njoj i njezinim zlim posliedicama traga nestalo« (str. 20.). Prebirnu sječu Rački smatra štetnom na osnovu, dakako ondašnjeg, proširenog znanja iz kemije, fiziologije te ekologije biljaka i na osnovu mišljenja šumarskih autoriteta kao što su L i e b i c h, Z ö 111, Cotta, Pfeil, T h. H a r t i g. Prebirna bi sječa, prema H. Cotti, Hundeshagenu i J. W e s s 1 y - u bila na mjestu jedino u izuzetnim slučajevima kao što su: — planinski tereni na kojima, zbog oštrine zraka, mladik treba dugo zaštitu starih stabala; — na morskoj obali gdje je potrebno da stara stabla čuvaju mladik od posolice; — na terenima na kojima je potrebno sprečavanje urvina; — kod vrsta kojih mladik ne može dugo podnositi zasjenu. Kao primjer štetnosti stablimične sječe Rački navodi iskorištavanje šuma u »senjskoj planini«, kako sječu prema odredbama u Senjskom statutu iz 1388. godine tako i onih kasnijih u cilju prodaje drveta Mlečanima, a protiv kojih se borio i grad Senj sve dok je bilo šuma (do kraja XVII stoljeća). U toj akciji Senjana sudjelovao je i Pavle Ritter Vitezović kojeg su Senjani 1683. godine poslali u Beč da preda pismenu tužbu caru. Napominjem da Rački za ove podatke ne navodi izvor (literaturu), pa se može pretpostaviti da ih iznosi na temelju originala ili starijih dokumenata. Rački, međutim, ne nalazi za potrebno da navede tehniku preborne sječe ni za »prediele, gdje sadanji šumari preporučuju prebirnu sječu«. Rački je očito pod utjecajem tadanje njemačke škole, što se može zaključiti po nizu autora na koje se poziva (njih 9), a poziva se i na Š u 1 e k a i na Šporer a te »Podkrepljuje« odredbama Senjskog statuta. »Podkrepljuje«, jer se opisane sječe ni po odredbama Senjskog Statuta ni one po Mlečanima ne mogu smatrati kao sječe prebornog gospodarenja, nego samo kao »prebir« odgovarajućih stabala bez obzira na potrebe pomlađivanja i održavanja kvalitetnih sastojina. Rački je ipak u jednom u pravu: pod krinkom prebornog gospodarenja mogu se doista šume upropastiti, ako ne kao vegetacijski oblik, a ono kao gospodarski objekt, tj. da se smanji njihova kvaliteta bilo po vrsti drveća bilo po kvaliteti stabala koja ostaju. 4. Pojava ove knjige Račkoga registrirana je jedino u »Gospodarskom listu«, dok u ostalim novinama, pa ni u »Zatočeniku« koji je mjesto zabranjenog »Pozora«, odnosno »Novog Pozora« izlazio u Sisku (točnije u Vojnom Sisku), o njoj nema ni bilješke. Vjerojatno nitko nije ni pripremio ni najmanji prikaz. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 61 <-- 61 --> PDF |
U »Gospodarskom listu« (br. 10 iz 1870. god.), u rubrici »Nove knjige o gospodarstvu«, objavljen je relativno oveći prikaz knjige. Prikaz je djelomično i kritički, a ne samo pohvalbeni. Naime, recenzent piše da »napomenuto djelce ,o sječenju i gojenju šumah´ imade samo 40 stranah, ali će mnogomu, koj se o prvom uvjetu dorasta šumstva uputiti želi, dobro doći«, ali ističe potrebu veće jasnoće pisanja i primjene stručnih termina. Prikaz je nepotpisan, ali pretpostavljam da bi autor mogao biti Vlado je Kereškenji ili Franj o Čordašić . Naime tih godina od V. Kereškenjija, inače školskog vršnjaka Račkoga, ima više priloga u »Gospodarskom listu«, a Franjo Čordašić bio je u ono vrijeme »učitelj šumarske struke na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. 5. Vatroslav Rački nastavio je s ostvarivanjem svoga nekoliko godina prije zacrtanog plana i 1872. iz tiska izlazi njegova »Lučba u šumarstvu«. Kasnije ne samo da surađuje u »Šumarskom listu«, nego je i njegov urednik (s manjim prekidima od 1892. do 1896. godine) te pokretač i urednik, a i glavni suradnik »Lugarskog viestnika«, koji je 1895. godine počeo izlaziti kao prilog »Šumarskom listu«, ali prikaz tog dijela njegovog rada prelazi okvir ovog članka. Jedino da navedem, da je Rački pripremao i »Rječnik hrvatskog šumarskog nazivlja« koji bi, prema samom Račkome, trebao s jedne strane da posluži za ujednačavanje hrvatske šumarsko-stručne terminologije, a s druge da bude dokazom da je i hrvatski jezik prikladan za takvu terminologiju, što je u ono doba i od nekih šumara bilo osporavano. O prikupljanju građe za rječnik Rački piše dva puta: u »Šumarskom listu« 1888. godine u već citiranom članku »Odlomak za povijest osnutka hrvatsko-slavonskog šumarskog družtva« (str. 118. i dalje) te u istom listu 1895. godine u prikazu »Riedka hrvatska knjiga šumarica od godine 1849. . . .« (riječ je o Šporerovom »Malom šumarskom katekizmu . . .« str. 221.). Pitanje je da li ta, u svakom pogledu zanimljiva građa ili rukopis postoji, jer je prema izjavi prof, dr Ive Horvata i prof. Ugrenovića bila nepoznata. BIBLIOGRAFIJA 1. »Vatroslav Rački,osrednji šumar đakovački, poziv na pretplatu prve šumarske knjige u hrvatskom jeziku«. »Pozor« dnevnik liberalne narodne stranke. 2. V. Rački: Odlomak za povijest osnutkahrvat sko-slavonskog šumarskog družtva — Šumarski list, 188. str. 118. 3. B. Sulek: Korist i gajenje šumah, Zagreb 1866. 4. Tekst naslovne stranice glasi: »O SJEČENJU i GOJENJU SUMA. Nacrtao VATROSLAV RACKI nadšumar đakovačkog vlastelinstva. U V. SISKU 1870. Tiskom Ivana Vončina« 5. »LUCBA U ŠUMARSTVU. Razpravlja VATROSLAV RAČKI, nadšumar đakovačkog vlastelinstva. U Zagrebu Slovi Dioničke tiskare. 1872. 6. Fr. Šporer: Das Forstwesen in der k. k. Militärgränze. Agram 1841. O. Piškorić |