DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1971 str. 50 <-- 50 --> PDF |
c Proizvesti klonove koje neće napadati oposum (glodavac torbar). U tu svrhu selekcija je usmjerena na pronalaženje klonova s visokim sadr žajem salicina. Kod radova na hibridizaciij u cilju postizanja spome nute svrhe, kao muški roditelj se koristi P. yunnanensis koji ima vi soki sadržaj salicina u lišću. d) Nastoji se proizvesti klonove topola koji imaju sposobnost formiranja periderme (pluta) već u ranoj mladosti kako bi na taj način sadnice bile manje izložene štetama od krupne rogate stoke i ovaca. Kod ople menjivanja, s obzirom na ovo svojstvo, kao muški roditelj koriste se klonovi NZ 61/9 i (1-30 x »Rumford«) kod kojih se pluto vrlo rano for mira. Vrše se također i citološka istraživanja kod vrba, kako bi se razlučili tetraploidi (2 n = 76) od triploida (2 n = 57) i diploida (2 n = 38), što je važno kod radova na oplemenjivanju putem međuvrsne hibridizacije. Oplemenjivanje stablastih vrba se vrši s obzirom na bujnost rasta, oblik debla i visoki sadržaj salicina (u cilju smanjenja šteta od oposuma). Interesantno je napomenuti da su u radovima na kontroliranoj hibridizaciji dobiveni pozitivni rezultati kod međusobnog križanja tetraploida, dok križanjem diploida sa tetraploidima nisu uzgojene biljke. S obzirom na bujnost rasta najbolji rezultati su postignuti križanjem S. matsudana x S. alba, dok su iz kombinacije križanja S. incana x S. daphnoides dobivene biljke s najvećim sadržajem salicina u lišću. Stvorena je kolekcija od 141 klona topola od kojih je 25 dobiveno iz prekomorskih zemalja. SR NJEMAČKA Za podizanje starijih plantaža topola koristilo se 16 kultivara crnih topola. Sada se u proizvodnju uvode visokoproduktivni kultivari hibridi P. euramericana, dok se na manje produktivnim tlima koriste kultivari iz sekcije Leuce i Tacamahaca koji imaju veliko značenje kada je riječ o proširenju areala topola. Postoji jedinstveni registar oplemenjenih kultivara koji vrijedi za cijelu SR Njemačku. Prema tome registru, evidentirano je 35 kultivara crnih topola, 4 kultivara iz sekcije Tacamahaca, 8 kultivara iz sekcije Leuce i 19 kultivara hibrida crnih topola, te kultivari »Oxford«i »Rochester«. Očekuje se da će u proizvodnju uskoro ući novi kultivari na temelju rezultata 15-godišnjeg plantažnog testa. Od 1959—1962. godine osnovani su testovi kultivara iz sekcije Leuce na 13 lokaliteta. Ukupna površina ovih klonskih testova iznosi oko 18 ha. Materijal za ove pokuse je dobiven vegetativnim razmnožavanjem slijedećih vrsta, odnosno hibrida: P. tremula, P. x canescens, P. alba, P. grandidentata i P. tremuloides. Testovi obuhvaćaju različita staništa. U Institutu za topole u Hann. Münden-u stvorena je kolekcija od 45 plus varijanata koje se dalje razmnožavaju vegetativno, putem zelenih neodrvenjelih reznica. Iz sekcije Tacamahaca i Aigeiros selekcionirano je 184 kultivara, s kojima je postavljano 19 testova u poljskim uvjetima. Ovi testovi su raspoređeni na svim tipovima tala u SR Njemačkoj, za koje se smatra da mogu doći u obzir za uzgoj topola na nadmorskim visinama od 30—790 m. U hibridnom potomstvu »Oxford« x »Rochester« selekcionirano je 120 klonova. Velika pažnja |