DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Gori — Pljevljima, gradu zelenila, cvijeća i voda. Odmah je nastavio studij na Šumarskom fakultetu u Sarajevu,, kojeg završava 1960. godine i postaje član kolektiva poduzeća za uzgoj, zaštitu i iskorišćivanje šuma »Ljubišnja« iz Plevlja. Njegov duh, koji je u sebi nosio nemir, iskre i vrenje, ispunjavao ga je nadahnućem za sve što je radio. Nije mogao zamisliti neki posao u kojem bi se on kretao nekim utvrđenim šablonama, bez vlastitog učešća i razmišljanja, niti je prihvaćao rezoniranje tuđim mislima i idejama. Nametao je teme osobnih preokupacija u razgovorima koji su najmanje bili provincijski. Svoj grad na tri rijeke u kome se razvijao volio je bezgranično. Volio je toplinu grada i jednostavnost ljudi koji u njemu žive. Ljude svog grada prihvaćao je u skladu sa starom izrekom: »naši ljudi su uvijek ono što jesu i to je njihova najveća vrlina«. Ipak od svega je najviše volio šumu. Ona je za njega bila mir, spokojstvo i inspiracija. Skrhan bolešću koju čovjek još uvijek nije u stanju da obuzda, Šefket nije dozvolio do kraja svog života da ga se posjećuje. Nije želio da drugi pate, htio je biti sam u nadčovječanskoj borbi između života i kraja. Želio je da ga zadržimo u uspomeni onakvog, kakav je bio dok je snaga strujala njegovim žilama. Takav je bio Šefko Kuloglija. Otišao je i ostavio vječni veo tuge u svojoj porodici, u svom kolektivu, među svojim drugovima, prijateljima, susjedima i sugrađanima. Neka mu je slava i hvala! Cane Janićijević Poduzeće »Ljubišnja« Pljevlja |