DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 81 <-- 81 --> PDF |
CJ/i metnoeiam ŠEFKET KULOGLIJA Sa koliko jednostavnosti izgovaramo obične riječi: umro je Šefket Kuloglija, diplomirani inženjer šumarstva, ljeta 1971, a koliko te iste riječi nose u sebi duboko značenje i beskrajan bol za njegove ukućane, kolege s kojima je radio i sve druge koji su ga poznavali. Posebno je teško ponovo preživljavati taj vječni rastanak s drugom, prijateljem i kolegom, koji je za sobom ostavio bezbroj uspomena i sjećanja na sebe. A pisati o svemu tome još je teže, jer sve to može biti bespredmetno, iluzorno i iznad svega promašeno. Nasuprot tome, u svakom čovjeku javlja se nešto racionalno i od toga se ne može pobjeći. Šefket Kuloglija je rođen 1932. godine u kući gde je rad bio osnova svih zbivanja, kreacija života, podloga egzistencije. Odrastao u takvoj sredini, osjetio je težinu rada još za vrijeme neojačanog organizma. To je imalo presudnu ulogu u formiranju njegovog odnosa prema radu i životu. Rad je cijenio iznad svega, lijenost nije podnosio. Napor kao pojam za njega nije značio ništa i njemu nije predstavljalo nikakvu teškoću ostati po više nedjelja na poslovima u šumarstvu, po vrletima i bespućima naših šuma. Radio je na skoro svim poslovima u šumarstvu: uzgoj, iskorišćivanje, zaštita i do kraja svoga života na poslovima normi i mehanizacije. Želio je da bude uvijek u tijeku suvremenih zbivanja na poslovima u šumarstvu. Ali nije njegovo interesiranje i stručno uzdizanje bilo samo iz oblasti šumarstva. Njega je interesirala i književnost, slikarstvo, poezija, filozofija, sociologija itd. Čak i onda, kada ga je poduzeće »Ljubišnja« slalo na liječenje u Graz i Beč nije mirovao već je sve ono što bi tamo vidio, naučio i zapazio prenosio svojim kolegama u poduzeću. Šefket je svoje osnovno obrazovanje stekao u gradu gde se i rodio — Pljevljima, a gimnaziju je završio u najstarijoj školi u Sandžaku i jednoj od najstarijih u Crnoj |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Gori — Pljevljima, gradu zelenila, cvijeća i voda. Odmah je nastavio studij na Šumarskom fakultetu u Sarajevu,, kojeg završava 1960. godine i postaje član kolektiva poduzeća za uzgoj, zaštitu i iskorišćivanje šuma »Ljubišnja« iz Plevlja. Njegov duh, koji je u sebi nosio nemir, iskre i vrenje, ispunjavao ga je nadahnućem za sve što je radio. Nije mogao zamisliti neki posao u kojem bi se on kretao nekim utvrđenim šablonama, bez vlastitog učešća i razmišljanja, niti je prihvaćao rezoniranje tuđim mislima i idejama. Nametao je teme osobnih preokupacija u razgovorima koji su najmanje bili provincijski. Svoj grad na tri rijeke u kome se razvijao volio je bezgranično. Volio je toplinu grada i jednostavnost ljudi koji u njemu žive. Ljude svog grada prihvaćao je u skladu sa starom izrekom: »naši ljudi su uvijek ono što jesu i to je njihova najveća vrlina«. Ipak od svega je najviše volio šumu. Ona je za njega bila mir, spokojstvo i inspiracija. Skrhan bolešću koju čovjek još uvijek nije u stanju da obuzda, Šefket nije dozvolio do kraja svog života da ga se posjećuje. Nije želio da drugi pate, htio je biti sam u nadčovječanskoj borbi između života i kraja. Želio je da ga zadržimo u uspomeni onakvog, kakav je bio dok je snaga strujala njegovim žilama. Takav je bio Šefko Kuloglija. Otišao je i ostavio vječni veo tuge u svojoj porodici, u svom kolektivu, među svojim drugovima, prijateljima, susjedima i sugrađanima. Neka mu je slava i hvala! Cane Janićijević Poduzeće »Ljubišnja« Pljevlja |