DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 81     <-- 81 -->        PDF

CJ/i metnoeiam


ŠEFKET KULOGLIJA


Sa koliko jednostavnosti izgovaramo obične riječi: umro je Šefket Kuloglija, diplomirani
inženjer šumarstva, ljeta 1971, a koliko te iste riječi nose u sebi duboko
značenje i beskrajan bol za njegove ukućane, kolege s kojima je radio i sve druge
koji su ga poznavali.


Posebno je teško ponovo preživljavati taj vječni rastanak s drugom, prijateljem
i kolegom, koji je za sobom ostavio bezbroj uspomena i sjećanja na sebe. A pisati


o svemu tome još je teže, jer sve to može biti bespredmetno, iluzorno i iznad svega
promašeno. Nasuprot tome, u svakom čovjeku javlja se nešto racionalno i od toga
se ne može pobjeći.
Šefket Kuloglija je rođen 1932. godine u kući gde je rad bio osnova svih zbivanja,
kreacija života, podloga egzistencije. Odrastao u takvoj sredini, osjetio je težinu
rada još za vrijeme neojačanog organizma. To je imalo presudnu ulogu u formiranju
njegovog odnosa prema radu i životu. Rad je cijenio iznad svega, lijenost nije podnosio.
Napor kao pojam za njega nije značio ništa i njemu nije predstavljalo nikakvu
teškoću ostati po više nedjelja na poslovima u šumarstvu, po vrletima i bespućima
naših šuma. Radio je na skoro svim poslovima u šumarstvu: uzgoj, iskorišćivanje,
zaštita i do kraja svoga života na poslovima normi i mehanizacije.


Želio je da bude uvijek u tijeku suvremenih zbivanja na poslovima u šumarstvu.
Ali nije njegovo interesiranje i stručno uzdizanje bilo samo iz oblasti šumarstva.
Njega je interesirala i književnost, slikarstvo, poezija, filozofija, sociologija itd. Čak
i onda, kada ga je poduzeće »Ljubišnja« slalo na liječenje u Graz i Beč nije mirovao
već je sve ono što bi tamo vidio, naučio i zapazio prenosio svojim kolegama u poduzeću.


Šefket je svoje osnovno obrazovanje stekao u gradu gde se i rodio — Pljevljima,
a gimnaziju je završio u najstarijoj školi u Sandžaku i jednoj od najstarijih u Crnoj




ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Gori — Pljevljima, gradu zelenila, cvijeća i voda. Odmah je nastavio studij na Šumarskom
fakultetu u Sarajevu,, kojeg završava 1960. godine i postaje član kolektiva
poduzeća za uzgoj, zaštitu i iskorišćivanje šuma »Ljubišnja« iz Plevlja.


Njegov duh, koji je u sebi nosio nemir, iskre i vrenje, ispunjavao ga je nadahnućem
za sve što je radio. Nije mogao zamisliti neki posao u kojem bi se on kretao
nekim utvrđenim šablonama, bez vlastitog učešća i razmišljanja, niti je prihvaćao
rezoniranje tuđim mislima i idejama. Nametao je teme osobnih preokupacija u razgovorima
koji su najmanje bili provincijski.


Svoj grad na tri rijeke u kome se razvijao volio je bezgranično. Volio je toplinu
grada i jednostavnost ljudi koji u njemu žive. Ljude svog grada prihvaćao je u
skladu sa starom izrekom: »naši ljudi su uvijek ono što jesu i to je njihova najveća
vrlina«. Ipak od svega je najviše volio šumu. Ona je za njega bila mir, spokojstvo i
inspiracija.


Skrhan bolešću koju čovjek još uvijek nije u stanju da obuzda, Šefket nije dozvolio
do kraja svog života da ga se posjećuje. Nije želio da drugi pate, htio je biti
sam u nadčovječanskoj borbi između života i kraja. Želio je da ga zadržimo u uspomeni
onakvog, kakav je bio dok je snaga strujala njegovim žilama. Takav je bio
Šefko Kuloglija.


Otišao je i ostavio vječni veo tuge u svojoj porodici, u svom kolektivu, među
svojim drugovima, prijateljima, susjedima i sugrađanima.


Neka mu je slava i hvala!


Cane Janićijević


Poduzeće »Ljubišnja« Pljevlja