DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 62 <-- 62 --> PDF |
UDK 634.0.161.11:634.0.174.7 ISTRAŽIVANJE GODIŠNJIH PROMJENA SADRŽAJA HRANIVA U IGLICAMA EVROPSKOG ARIŠA, AMERIČKOG BOROVCA I ZELENE DUGLAZIJE Mr NIKOLA KOMLENOVIC Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko I. UVOD Zbog poznatih teškoća s kojima se susrećemo kod utvrđivanja sadržaja hraniva u tlu pristupačnih šumskom drveću te ocjene potreba za gnojidbom, u novije se vrijeme sve više koriste analize lišća (iglica) (L e y t o n, T a m m, Wehrmann, Strebe 1, Nebe, Laatsch, Rehfuess i dr.). Koncentracije hraniva u lišću u određenim su uvjetima pokazatelji stanja ishrane šumskih kultura (N e b e 1963, Ta mm 1964. i dr.). Rezultati istraživanja sadržaja hraniva u lišću primjenjuju se naročito kod tumačenja djelovanja pojedinih hraniva u gnojidbenim pokusima. Interpretacija analiza lišća nije, međutim, jednostavna. .Prema Wehrmann u (1959) i ostalim istraživačima količine biljnih hraniva, koje sadrže iglice, nisu uvjetovane samo količinom hraniva u tlu koje stoji na raspolaganju šumskom drveću nego i nizom drugih faktora. Tako se npr. pokazalo da koncentracija mineralnih hraniva u iglicama varira od godine do godine. Te promjene najviše uvjetuju kolicme i raspored oborina jer o njima u velikoj mjeri ovisi pristupačnost hraniva u Uu, kao posljedica kemijskih i bioloških procesa. Mnogo karakteristični je promjene koncentracija hraniva u iglicama nastaju tijekom vegetacijske sezone. One su u prvom redu uvjetovane normalnim sezonskim promjenama u izmjeni tvari, karakterističnima za pojedinu vrstu, ali i promjenama na koje utječu pojedini ekološki faktori. Interpretacija rezultata analize iglica kao i potpumje razumijevanje stanja ishrane na bazi koncentracije hraniva u iglicama mogući su samo uz poznavanje spomenutih promjena. Tom problematikom bavili su se već u drugoj polovini prošlog stoljeća Z ö 11 e r 1864, Rissmülle r 1874, R a- man n 1898. i dr. Noviji radovi iz spomenutog područja najviše se bave primjenom analize lišća kod rješavanja fiziološko-hranidbenih pitanja, posebno kod tumačenja rezultata gnojidbenih pokusa (Whit e 1954, T a mm 1,955, Wehrmann 1959, Popović 1961. i dr.). Kod nas skoro da i nema objavljenih radova iz ovog područja (K o m 1 enovi ć 1967). Sezonske promjene sadržaja hraniva u iglicama evropskog ariša, američkog borovca i zelene duglazije malo su se istraživale i u dragim zemljama. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 63 <-- 63 --> PDF |
II. OBJEKTI ISTRAŽIVANJA Starost i položaj kultura Istraživanjima su obuhvaćene: 3 + 8 godina stara kultura evropskog ariša, 4+ 8 godina stara kultura zelene duglazije i 5 + 8 godina stara kultura američkog borovca u Volavju kraj Jastrebarskog te 2 + 10 godina stara kultura evropskog ariša, 4 + 5 godina stara kultura zelene duglazije i 3 + 9 godina stara kultura američkog borovca na Točku kraj Slunja. Vremenske prilike Za istraživane kulture u vrijeme uzimanja uzoraka iglica, vremenske prilike nam približno predočuju podaci najbližih meteoroloških stanica Jastrebarsko i Karlovac. TEMPERATURE ZRAKA (°C) I KOLIČINE OBORINA (mm) Meteorološka stanica: Jastrebarsko Temperatura zraka (°C) I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje 1967. —3.3 2.2 7.0 9.4 15.6 17.4 21.2 19.2 16.4 11.6 5.7 —1.0 10.1 1968. —2.7 3.3 6.0 12.1 15.0 18.3 18.8 18.2 15.2 11.4 6.2 —1.0 10.1 1969. —0.9 - 0.4 4.3 10.0 16.4 17.6 19.3 18.4 16.0 9.4 8.0 — 3.2 9.6 1970. —1.0 0.4 4.1 9.3 12.6 19.2 19.6 19.7 15.2 9.2 7.6 —0.1 9.6 Količina oborina (mm) II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje 1967. 46.6 24.4 57.5 99.6 59.6 84.2 46.1 26.5 212.9 43.6 61.5 89.4 851.9 1968. 28.6 25.5 20.6 15.1 91.1 90.9 44.1 116.2 135.9 17.2 96.3 87.1 768.6 1969. 53.9 98.1 69.2 64.3 74.8 124.8 42.9 260.6 56.7 23.9 104.5 91.9 1.065.6 1970. 89.5 96.2 128.0 174.2 53.0 71.7 108.6 165.9 30.7 61.8 42.3 57.3 1.079.2 TEMPERATURE ZRAKA (°C) I KOLIČINE OBORINA (mm) Meteorološka stanica: Karlovac Temperatura zraka (°C) I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje 1967. —2.9 3.2 8.4 10.1 16.6 18.6 22.4 20.4 17.2 13.0 6.4 —0.4 11.1 1968. —2.0 4.2 7.2 13.4 16.1 19.2 21.2 19.0 16.0 12.0 6.6 —1.2 11.0 1969. —1.8 0.0 4.7 11.0 17.8 18.6 20.6 19.2 17.0 10.3 9.4 —3.0 10.3 1970. —0.2 1.2 4.8 10.4 13.6 20.5 20.9 20.8 16.4 10.5 8.7 0.4 10.7 Količina oborina (mm) II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnje 1967. 76.5 26.2 89.1 154.9 54.2 133.1 135.5 26.1 163.4 56.0 99.7 131.2 1.145.9 1968. 62.2 38.9 21.7 19.8 59.2 83.3 77.5 194.7 126.1 23.4 133.3 66.9 904.0 1969. 69.3 137.7 78.0 103.4 69.0 124.4 57.6 266.4 41.6 19.1 118.9 166.4 1.257.1 1970. 112.1 135.4 149.2 165.4 57.9 68.7 107.8 173.3 14.9 110.5 32.8 92.6 1.220.6 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Tlo U kulturama Volavje tlo je po svojoj tipskoj pripadnosti pseudoglej, a na Točku kiselo smeđe tlo povrh reliktne crvenice. Mehanički sastav tla i osnovna kemijska svojstva vidljiva su iz slijedećih tabela: MEHANIČKI SASTAV TLA Lokalitet Dubina Sadržaj čestica u ´>/o tla u cm 2,0—0,2 0,2—0,02 0,02—0,002 /—0,002 Volavje 0— 38 1.9 36,0 41,3 20,8 38— 56 1.0 37,8 38,9 22,3 56— 73 1,2 36,3 41,8 20,7 80— 90 2.0 38,8 41,1 18,1 110—120 15,8 29,8 36,0 18,4 Točak 0— 29 0.5 22,9 51,1 25,5 29— 52 0,3 28,0 41,2 35,0 52— 88 0.1 24,9 32,7 42,3 88—125 0.2 23,7 31,2 44,9 125—150 0,1 5,4 71,1 23,4 KEMIJSKA SVOJSTVA TLA Lokalitet Dubina tla u pH u °/o % P-iOr, KL-O cm ILO n-KCl humusa N mg/100 g tla po Al-metodi Volavje 0— 38 5,1 3.9 3,0 0,15 1,6 9,5 38— 56 4,9 3,8 0.8 0,06 0,2 3,7 56— 73 5.3 3,8 0,5 0,05 0,6 3,8 80— 90 5,4 3.8 0,4 0,03 0,2 4,1 110—120 5,7 4,2 0,3 0,03 0,2 3,7 Točak 0— 29 5,8 4,2 3,8 0,18 0,2 19,3 29— 52 5,6 4,2 1,6 0,11 0,1 4,5 52— 88 6,2 4.0 0,5 0,05 0,2 6,8 88—125 6,0 4.0 0,5 0,05 0,2 5,7 125—150 5,8 4,0 0,6 0,06 0,2 8,2 III. MATERIJAL I METODA RADA Kod evropskog ariša istraživanja promjena koncentracija hraniva u iglicama obavljena su kroz tri vegetacijske sezone (1967—1969). Kod ostale dvije vrste analizirane su iglice dviju starosti, od početka izbijanja iglica u 1967. godini do istog termina 1970. godine. Uzorci iglica uzimani su na po 10—20 stabala u svakoj kulturi i u periodu bez snijega svakih 15 dana, a tijekom zime svakih 30 dana. Sve iglice su sabirane s drugog pršljena od vrha stabla kod duglazije i borovca, odnosno iz gornjeg dijela krošnje kod ariša, i to s južne strane. Iglice su neposredno nakon sabiranja sušene na 65" C, a zatim na 105° C. Dušik u biljnom materijalu određen je po Kjeldahlu, a za utvrđivanje sadržaja ostalih hraniva obavljeno je razaranje biljne tvari sumpornom i perklornom kiselinom. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 65 <-- 65 --> PDF |
Fosfor i magnezij su iz otopine određeni kolorimetrijski, a kalij i kalcij plamenfotometrijski. Paralelno s uzimanjem uzoraka iglica za analize, mjeren je i visinski rast istraživanih stabala. U terenskim radovima sudjelovao je E. M a r a d i n, laboratorijskim analizama prof. Nada Pezdirc, a na izradi grafikona inž. P. Rastovski. IV. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Prosječni rast i prirast vršnog izbojka za vrijeme tri istraživana vegetacijska perioda prikazan je grafički. Iz grafikona je vidljivo da se istraživane vrste drveća razlikuju u pogledu kretanja visinskog rasta u tijeku vegetacije. Američki borovac pokazuje posebno intenzivan visinski rast na početku vegetacijskog perioda, a kod ostale dvije vrste period najintenzivnijeg visinskog rasta nastupa nešto kasnije. Zanimljiv podatak je da u Volavju kod svih istraživanih vrsta zapažamo općenito jedan maksimum visinskog rasta, a na Točku dva takva maksimuma. Kretanje prosječne težine iglica istraživanih vrsta vidi se iz grafikona 1, 2 i 3. Nove iglice najprije se javljaju kod evropskog ariša. Porast njihove težine je relativno ravnomjeran. Prema jeseni, kada u iglicama prevladavaju procesi disanja, dolazi do smanjenja njihove težine i na koncu do njihova otpadanja (listopad, studeni). Slika povećanja težine iglica evropskog ariša slična je rastu vršnog izbojka. Naime, dok se u kulturi Volavje težina iglica ariša povećava do mjeseca srpnja da bi se u toku mjeseca kolovoza, rujna i listopada počela smanjivati, u kulturi Točak rast iglica ariša vrlo je intenzivan do sredine svibnja, nakon čega slijedi period stagnacije tog rasta pa period ponovnog rasta sve do mjeseca kolovoza. U mjesecu rujnu i listopadu dolazi do smanjenja težine iglica ariša i u ovoj kulturi. Kod ostale dvije vrste, nove se iglice javljaju mjesec dana kasnije. Najintenzivniji porast na početku vegetacijskog perioda (mjesec svibanj i prva polovica mjeseca lipnja) pokazuju iglice duglazije, zatim slijedi period sporijeg rasta iglica koji se nakon zime nastavlja i u drugoj vegetaciji. Rast novih iglica američkog borovca relativno je ravnomjerno raspoređen tijekom čitavoga vegetacijskog perioda sve do kraja mjeseca listopada. U drugoj godini iglice borovca ne pokazuju tendenciju daljnjeg porasta, kao što je to slučaj kod iglica zelene duglazije. U mjesecu listopadu ili studenome druge godine borovac odbacuje starije iglice, a tokom zime zadržava samo najmlađe. Rezultati analiza iglica su izraženi u postocima suhe tvari. Na taj način su dobivene koncentracije pojedinih elemenata u biljnoj tvari u vrijeme uzimanja uzoraka. Takve vrijednosti se najčešće i koriste kod tumačenja rezultata gnojidbenih pokusa. Dušik. Neposredno nakon izbijanja iglica utvrđene su najviše koncentracije dušika kod svih istraživanih vrsta (grafikoni 4—9). Ta se koncentracija, u nekim slučajima nakon mjesec dana pa i ranije, smanjuje na polovicu početne vrijednosti nastavljajući daljnji pad prema ljetu kada je općenito najniža. Taj minimum koncentracije dušika utvrđen je kod svih istraživanih vrsta na oba lokaliteta. Kod evropskog ariša najniža koncentracija dušika nastupa općenito prije (1. VI—15. VI) nego kod američkog borovca i zelene duglazije (1. VII—l.VIII). Iza tog minimuma dolazi kod evropskog ariša do porasta koncentracije dušika koji traje do početka mjeseca rujna nakon čega slijedi po |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 66 <-- 66 --> PDF |
260 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 67 <-- 67 --> PDF |
261 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 68 <-- 68 --> PDF |
novni pad koncentracije navedenog hraniva. I kod ostale dvije vrste utvrđen je osjetni porast koncentracije dušika prema jeseni odnosno zimi. U toku jeseni i prvom dijelu zime ta se koncentracija najmanje mijenja, da bi prema proljeću došlo do njezina pada. Kod dvogodišnjih iglica duglazije porast koncentracije dušika prema jeseni slabije je izražen. Pojavom iglica započinje u starijim iglicama borovca smanjenje koncentracija dušika koje se produžuje sve do njihova opadanja. Koncentracija dušika kod dvogodišnjih iglica niža je od koncentracije u jednogodišnjim iglicama tijekom čitave godine, kako kod borovca tako i kod duglazije. Iako postoje razlike između pojedinih godina, tijek koncentracija dušika općenito je sličan. Najviše koncentracije dušika utvrđene su kod evropskog ariša, a najniže kod zelene duglazije. Između istraživanih lokaliteta nema veće razlike ne samo u pogledu toka koncentracija dušika nego i njegova sadržaja u iglicama. Fosfor. Tijek koncentracija fosfora vrlo je sličan tijeku koncentracija dušika tako da se sve karakteristične promjene koncentracije dušika mogu utvrditi i kod fosfora. Što više, najviše i najniže koncentracije fosfora pokazuju i vremensko podudaranje s opisanim »maksimumima« i »minimumima« koncentracije dušika. U drugoj polovici ljeta i početkom jeseni promjene koncentracije fosfora, slično kao i kod dušika, najmanje su izražene kod evropskog ariša. Kod ostale dvije vrste najmanje promjene koncentracije fosfora su također tijekom jeseni i u prvom dijelu zime. Zanimljiv podatak predstavlja činjenica da su koncentracije fosfora u iglicama evropskog ariša veće od koncentracija toga hranjivog elementa kod ostale dvije istraživane vrste u Volavju dok na Točku ta razlika nije utvrđena. Koncentracije fosfora u iglicama evropskog ariša i američkog borovca nešto su bile više u kulturi Volavje, nego u iglicama spomenutih vrsta u kulturi Točak. Kod američkog borovca koncentracija fosfora u starijim iglicama, posebno u kulturi Točak, pokazuje osjetni pad u odnosu na koncentraciju toga hraniva u mlađim iglicama. Kod zelene duglazije razlika u sadržaju fosfora jednogodišnjih i dvogodišnjih iglica vrlo je mala. Sličan odnos utvrđen je i kod dušika. Kalij. Neposredno nakon izbijanja, iglico su najbogatije ne samo dušikom i fosforom već i kalijem kod svih istraživanih vrsta. I kod toga elementa zapaža se ljetni minimum, porast njegove koncentracije prema jeseni, te slabiji pad prije opadanja iglica i krajem zime. Porast koncentracije kalija u iglicama jako je izražen kod duglazije, a kod borovca taj se porast jedva uočuje. Koncentracije kalija općenito su najviše kod zelene duglazije. Kod evropskog ariša utvrđene su nešto veće koncentracije navedenog elementa u Volavju nego na Točku. Kod ostalih vrsta, ta razlika nije vidljiva iz rezultata naših istraživanja. Magnezij. Tijek koncentracije magnezija znatno se razlikuje od tijeka koncentracije naprijed opisana tri elementa. Za razliku od prije spomenutih hraniva, prilikom svog izbijanja iglice nisu bogatije magnezijem od kasnije faze njegova razvitka. Kod ariša su iglice imale najveći sadržaj magnezija krajem ljeta i početkom jeseni, a kod ostalih vrsta u jeseni i zimi. Starije iglice borovca sadrže nešto više magnezija od jednogodišnjih iglica, a kod duglazije taj je sadržaj podjednak. Iglice evropskog ariša imale su općenito najvišu, a iglice duglazije najnižu koncentraciju magnezija od istraživanih vrsta četinjača. Kalcij. Tijek koncentracije kalcija općenito je najpravilniji od svih istraživanih biogenih elemenata. Porastom starosti iglica koncentracija spomenutog elementa praktički linearno raste, za vrijeme vegetacijskog mirovanja taj |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 69 <-- 69 --> PDF |
porast prestaje, da bi se u drugoj vegetacijskoj sezoni kod dvogodišnjih iglica nastavio. Iz toga razloga, dvogodišnje iglice borovca i duglazije sadrže znatno više kalcija od jednogodišnjih iglica. Iglice ariša i borovca sadržavale su relativno više kalcija od iglica zelene duglazije. V. DISKUSIJA Trogodišnja istraživanja imala su za cilj da se utvrde godišnje promjene sadržaja mineralnih hraniva i dušika u iglicama triju ekonomski važnih vrsta četinjača. Ova istraživanja su vrlo aktuelna, jer se evropski ariš, zelena duglazija i američki borovac sve više koriste kod podizanja novih kultura četinjača. Pored nekih teoretskih pitanja, rezultati naših istraživanja posebno su značajni kod primjene rezultata folijarne analize kao indikatora fertilizacije kultura istraživanih vrsta. Iz rezultata istraživanja jasno se vidi da na početku vegetacije dolazi do naglog visinskog porasta kao i vrlo intenzivnog povećanja težine iglica kod svih istraživanih vrsta. Nakon početnog starta i visinski rast, i rast iglica se usporuje. Težina iglica kod ariša i borovca se smanjuje prije njihova otpadanja. Ta se pojava može objasniti slabljenjem asimilacijske aktivnosti starijih iglica, a da se istovremeno ne smanjuju procesi respiracije. Između zelene duglazije i američkog borovca postoji, u tom pogledu, značajna razlika. Dok starije iglice kod borovca otpadaju već u jesen iste godine kada izbijaju nove iglice, starije iglice kod zelene duglazije ostaju i dalje na biljci. Koncentracije istraživanih biogenih elemenata u dvogodišnjim iglicama relativno su veće kod duglazije nego kod borovca. To ukazuje na veću asimilacijsku aktivnost dvogodišnjih iglica zelene duglazije u odnosu na dvogodišnje iglice američkog borovca. Niže koncentracije dušika u iglicama duglazije na oba lokaliteta nisu, vjerojatno, samo karakteristika ove vrste, već, po svoj prilici, ukazuju i na određeni nedostatak dušika. To pitanje trebalo bi razjasniti daljnjim istraživanjima u gnojidbenim pokusima. Koncentracije glavnih hranjivih elemenata (NPK) vrlo jako su visoke na početku vegetacije. U proljeće drveće intenzivno transportira ta tri elementa za tvorbu novih iglica. Tada se spomenuta hraniva vrlo aktivno usvajaju iz tla, ali dolazi i do njihove aktivne translokacije iz starijih u organe koji se tvore. Od istraživanih hraniva, dušik je u biljci naročito pokretan. On se u toku vegetacije premješta na mjesta najveće potrebe. Zato se i simptomi nedostatka dušika javljaju, u prvom redu, na starijim iglicama. Prije otpadanja lišća, taj se element premješta u grane i druge dijelove stabla (G ä u m a n n 1935, Mitchel l 1936, Tam m 1951. i dr.). Iz rezultata istraživanja vidljivo je da su mlade iglice na početku lake pa nisu niti potrebne velike količine hraniva za visoke koncentracije. Nakon toga intenzivna produkcija mase iglice prekoračuje usvajanje nekih mineralnih hraniva pa je to i glavni razlog naglog pada njihove koncentracije u iglicama prema sredini ljeta. Tam m (1955) je utvrdio da se u srpnju određena količina dušika premješta iz iglica u druge dijelove stabla. Porast koncentracije dušika prema jeseni, po mišljenju Wehr mann a (1959), treba tumačiti u prvom redu povoljnijom dobavom dušika iz tla, a ne njegovim premještanjem iz drugih dijelova stabla kao u proljeće. Od |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 70 <-- 70 --> PDF |
početka listopada pa do siječnja općenito se najmanje mijenjaju koncentracije većine istraživanih hraniva. Kod evropskog ariša te su promjene bile najmanje u mjesecu kolovozu. Prema proljeću opada koncentracija NPK-hraniva što bi se moglo tumačiti njihovim ispiranjem od strane oborina, ili povlačenjem u druge dijelove stabla (Tamm 1951). Tijek koncentracije Ca bitno se razlikuje od tijeka koncentracije dušika, fosfora i kalija. U pravilu, s porastom starosti iglica povećava se i koncentracija kalcija. Höhn e (1963) je utvrdio da se Ca pretežno kao bolest pasivno transportira u iglice i u njima velikim dijelom ireverzibilno inkrustira u staničnim membranama. Na kraju, otpadanjem iglica kalcij se vraća tlu. Naravno, manji dio toga kalcija ulazi u procese izmjene tvari, posebno kod mlađih iglica. Iz rezultata istraživanja vidljivo je da koncentracije svih istraživanih elemenata, u prvim mjesecima razvitka iglica, podliježu općenito velikim i naglim promjenama. Za većinu istraživanih biogenih elemenata, te su se promjene pokazale kod jednogodišnjih iglica borovca i duglazije kao relativno najmanje u periodu listopad—siječanj, pa bi se taj period mogao smatrati najpovoljnijim za uzimanje uzoraka iglica radi utvrđivanja stanja ishrane. U to vrijeme američki borovac gubi dvogodišnje iglice. Evropski ariš tada nema više iglica, a kao termin za uzimanje uzoraka iglica ariša mogao bi biti mjesec kolovoz. LITERATURA Hö hn e H. (1963): Blattanalytische Untersuchungen an jüngeren Fichtenbeständen. Arch. Forstw., 12, Berlin. Höhn e H. (1963): Untersuchungen über die jahreszeitlichen Veränderungen des Gewichtes und Elementgehaltes von Fichtennadeln in jüngeren Beständen des Osterzgebirges. Arch. Forstw., 13, Berlin. Neb e W. (1963): Zum Ernährungszustand älterer Fichtenbestände des Osterzgebir ges. Arch. Forstw., 12, Berlin. Mitchel l H. L. (1936): Trends in nitrogen, phosphorus, potassium and calcium contents of the leaves of some forst trees during the growing season. Black Rock For. Pap., 6. Popovi ć B. (1961): Die jahreszeitlichen Veränderungen des Nährstoffgehaltes von Fichten- und Kiefern-nadeln auf ungedüngten und gedüngten Flächen, Göttingen. Raman n E. (1898): Wandern die Nährstoffe beim Absterben der Blätter? Z. Forst u. Jgdw., 30. Rissmülle r L. (1874): Über die Stoffwanderung in der Pflanze. Landw. Vers Anst., 17. Tam m C. O. (1964): Determination of nutrient requirements of Forest stands, Int. Rew. For. Res. vol. 1, New York. Tam m C. O. (1955): Studies on forest nutrition. I. Seasonal variation in the nutrient content of conifer needles. Medd. Skogforskn Inst., Stockh., 45. Wehrman n I. (1959): Metodische Untersuchungen zur Durchführung von Nadelanalysen in Kiefernbeständen. Forstw. Cbl., 78. Whit e D. P. (1954): Variations in the nitrogen phosphorus and potassium contents of pine needles with season, crown position and sample treatment. Soil Sci. Soc. Amer., Proc, 18. Zolle r Ph. (1864): Untersuchungen von Buchenblättern in ihren verschiedenen Wachstumszeiten. Landw. Aust., 6. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Zusammenfassung UNTERSUCHUNGEN ÜBER DIE JAHRESZEITLICHEN VERÄNDERUNGEN DES NÄHRSTOFFGEHALTES IN DEN NADELN DER EUROPÄISCHEN LÄRCHE, DER OSTAMERIKANISCHEN STROBE UND DOUGLASIE In den jüngeren Kulturen der europäischen Lärche, der ostamerikanischen Strobe und der Douglasie, die auf dem Pseudogley (Lokalität Volavje) und auf dem saueren Braumboden oberhalb der relikten Roterde (Lokalität Točak) angebaut wurden, wurden die jahreszeitlichen Veränderungen der Konzentration von Stickstoff, Phosphor. Kalium, Kalzium und Magnesium durch drei Jahre (1967—1969) untersucht. Die Nade´lproben wurden alle fünfzehn Tage ausser im Winter analysiert, wann solche Analysen einmal monatlich durchgeführt wurden. Neben den einjährigen Nadeln wurden bei der ostamerikanischen Strobe und Douglasie auch zwej ährige Nadeln analysiert. Die Resultate bezüglich der Konzentration der untersuchten biogenen Elemente sind durch graphische Darstellungen 4—9 veranschaulicht. In der Diskussion wird eine Erläuterung über den Verlauf der Konzentration der einzelnen biogenen Elemente gegeben. Es wird besoders die Periode, wenn diese Veränderungen im allgemeinen am geringsten sind, hervorgehoben. Bei der Douglasie und der ostamerikanischen Strobe tritt diese Periode ungefähr zwischen Oktober und Januar und bei der europäischen Lärche im Monat August auf. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 72 <-- 72 --> PDF |
266 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 73 <-- 73 --> PDF |
267 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 74 <-- 74 --> PDF |
268 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 75 <-- 75 --> PDF |
269 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 76 <-- 76 --> PDF |
270 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 77 <-- 77 --> PDF |
271 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1971 str. 78 <-- 78 --> PDF |
272 |