DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 8 <-- 8 --> PDF |
To je već 1919. odnosno 1924. godine dokazao Griffin (24, 25) u svojim istraživanjima na duglaziji. Autor je utvrdio direktnu korelaciju između procentualnog učešća zatvorenih jažica i otpornosti drva impregnaciji kreozotom. Zatvaranje jažica započinje povlačenjem kapilarne vode iz jažične šupljine. Kapilarna voda stvara meniskos između zraka i tekućine u jažici. Povlačenjem meniskosa kroz jažicu dolazi do adhezionih sila između jažične membrane i kapilarne tekućine. Te su sile prvenstveno ovisne o površinskoj napetosti tekućine koja se povlaci kroz jažicu i o obliku i dimenzijama porusa, torusa, nadsvođenja jažica i pora na membrani jažica. Obzirom da su fibrili membrane jažice fleksibilni, meniskos kapilarne tekućine, prolazeći kroz jažičnu komoru, povlači za sobom torus i primiče ga nadsvođenju jažice. Uslijed primicanja torusa nadsvođenju jažica javljaju se i adhezione sile između torusa i nadsvođenja jažica, koje rastu postižući maksimum kada torus dođe u direktan kontakt sa nadsvođenjem jažice (29). Adhezione sile između torusa i nadsvođenja jažice su toliko jake da ne omogućuju povratak torusa u centralni položaj. Proces zatvaranja jažica je s toga ireverzibilan. Unutar svakog goda postoji manje više znatna razlika u morfologiji traheida ranog i kasnog drva. Traheide kasnog drva imaju smanjeni radijalni promjer, a time i uži lumen, a broj, veličina i oblik jažica znatno je reduciran (71). Obzirom na oblik traheida i broj jažica na njihovim membranama, normalno je očekivati da se u prirodno sušenom drvu zona ranog drva bolje impregnira od kasnog drva. Međutim, brojna su istraživanja dala upravo obrnute rezultate, tj. da se kasno drvo bolje impregnira od ranog. Ilustracije radi navest ćemo samo istraživanje Bramhalla (7). Njegova ispitivanja na duglaziji pokazuju da se sušenjem permeabinost kasnog drva malo mijenja, dok se u ranom drvu permeabilnost smanjuje čak do 30 puta. Ispitujući uzroke ove pojave, istraživanja su pokazala da se u ranom drvu pri osržavanju i pri sušenju bjeljike gotovo sve jažice zatvaraju, dok u kasnom drvu izvjestan broj jažica ostaje otvoren (5, 24, 25, 28, 33, 42, 62, 63, 70). Prvu opsežnu studiju o zatvaranju ograđenih jažica drva četinjača obradio je 1933. godine Phillips (62). Ispitujući utjecaj sadržaja vlage drva na zatvaranje jažica u bjeljici drva duglazije (Pseudotsuga menziesii, Franco), bijelog bora (Pinus sylvestris, L.) i kalabrijskog crnog bora (Pinus nigra var. calabrica, Schmied.), autor je ustanovio da je već i u sirovoj bjeljici jedan dio jažica zatvoren. Postepenim sušenjem drva broj zatvorenih jažica linearno raste do točke zasićenosti žice. Kod te točke dolazi do naglog zatvaranja jažica tako da su gotovo sve jažice traheida ranog drva zatvorene. Kod traheida kasnog drva jedan dio jažica ostaje otvoren. Broj otvorenih jažica traheida kasnog drva ovisi o vrsti drva. Ispitujući učešće otvorenih jažica u traheidama kasnog drva, autor je ustanovio da kod bijelog bora nakon sušenja ostaje 60°/o otvorenih jažica, kod kalabrijskog crnog bora 40%, kod smreke 35%, kod ariša 33%, a kod duglazije svega 20%. Do približno istih rezultata došli su i Liese, W. i Bauch, J. (50) ispitujući broj zatvorenih jažica na osušenoj bjeljici drva obične jele (Abies alba, Mill.), obične smreke (Picea abies, Karst.) i bijelog bora (Pinus sylvestris, L.). U ranom drvu istraženih vrsta sve ograđene jažice su zatvorene. Kod jele su sve jažice na radijalnim membranama traheida kasnog drva zatvorene, a jažice na tangentnim membranama, osobito kod zadnjih nekoliko redova traheida kasnog drva, ostaju otvorene. U kasnom drvu smreke nakon sušenja ostaje 20—25% otvorenih jažica, kod bijelog bora čak 50%. Razlog tom ponašanju |