DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 34     <-- 34 -->        PDF

UDK 634.0.114.462.001.3:634.0.233


PRILOG KLASIFIKACIJI POŠUMLJENIH ĐURĐEVAČKIH PIJESAKA


MAYER ing. BRANIMIR
Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko


Dio pedoloških istraživanja, provedenih tokom 1970. godine u svrhu po


dizanja kultura četinjača na području Šumskog gospodarstva Koprivnica, od


nosio se na četiri odsjeka gospodarske jedinice »Đurđevački peski«, koja obu


hvaća pošumljene pješčane dine u neposrednom zaleđu mjesta Đurđevca. Ovaj


valoviti reljef nadvisuje okolnu podravsku nizinu za cea 5—15 m s nadmor


skim visinama, koje se približno kreću između 125 i 135 m.


U svakom od istraživanih odsjeka otvoren je po jedan glavni pedološki


profil (u odjelu 2 odsjek e — profil 0801, u 4/g prof. 0804, u 6/i prof. 0803 te


u 7/e prof. 0802), kod čega je razmak između najudaljenijih jama iznosio oko


3 km. Terenskim i laboratorijskim istraživanjem tala pod 40 do 70-godišnjim


kulturama crnog i običnog bora u g. j . »Đurđevački peski«, prikupljeni su po


daci o važnijim fiziografskim svojstvima, pomoću kojih je vršina determi


nacija njihove pedosistematske pripadnosti.


Prvi osvrt na podravske pijeske, s pedološkog stanovišta, potječe iz 1911.


godine od F. Š a n d o r a, a detaljniji prikaz njihove geneze, fizikalnih i ke


mijskih svojstava dao je M. Gračani n 1942. i 1951. godine.


Prema Filipovsko m (1968.) klasifikacija pijeska vršena je na raznim


principima: na osnovi mineraloškog sastava, na osnovi mehaničkog sastava te


na osnovi boje i genetsko-evolucionog principa.


U radu A n t i ć a i ostalih (1969.), koji je poslužio kao okosnica kod ovih
razmatranja, u centar izučavanja pijeska sjeverozapadnog dijela Deliblatske
pješčare stavljeno je pitanje geneze. Pri determinaciji pojedinog stepena evolucije
služili su karakteristični morfogenetski elementi kao što su moćnost humusnog
horizonta, stepen humizacije, evolucija mineralne komponente (prijelaz
primarnih minerala u sekundarne) te stepen izraženosti strukture. Na taj
su način autori postavili slijedeći genetsko-evolucioni niz koji je ujedno i ekološki,
a čitava evolucija kreće se u okviru samo jednog evolucionog stadija
A—C:


— sirozem na pijesku (humusni horizont neizražen, sadržaj humusa < l´Vo,
gline + praha do 8°/o);
— organogena pararendzina sa početnom, srednjom i završnom fazom (humusni
horizont i do 70 cm, humusa 1—4n/o, gline + praha 8—20°/o);


— prelazna pararendzina mlada i prava (humusni horizont 70—120 cm,
humusa 4—6°/o, gline + praha 20—25%> i pojava strukture);
— prava pararendzina na pijesku (humusni horizont 120—170 cm, humusa
do 7°/o, gline + praha 25—40%).
Nadalje, autori su izračunali ekološko-bonitetne vrijednosne brojeve za
navedeni genetsko-evolucioni niz primjenom pet karakterističnih elemenata