DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 6     <-- 6 -->        PDF

ujedno i smanjuje provodnju. Da se ovaj antagonizam na neki način kompenzira,
kod traheida se razvio poseban vid jažica — ograđene jažice. Parovi takovih
jažica u stvari su adaptacija koja povećava propustnu površinu membrana
jažica, a da bitno ne povećava otvore na sekundarnim slojevima membrana
traheida (4).


SI. 1. Shematski prikaz parova jažica; A par jednostavnih jažica u presjeku; B par
jednostavnih jažica u pogledu; C par ograđenih jažica u pogledu; D otvoren par
ograđenih jažica u presjeku; E zatvoren par ograđenih jažica u presjeku. (Crtkana
površina prikazuje membranu para jažica).


Usporedbe radi, na slici 1 prikazan je par jednostavnih i ograđenih jažica.
Evidentno je, da ovakova adaptacija povećava propustnu moć jažica bez znatnijeg
smanjenja čvrstoće traheida.


SI. 2. Dio membrane ograđene jažice ranog drva bjeljike dugoigličavog bora (Pinus
palustris, Mill.); Reprodukcija iz Cote W. A. i Day A. C: »Wood ultrastructure of
the southern yellow pines«. — Tech. Publ. No. 95, State Univ. Coll. For. Syracuse
Univ., New York, 1969. (Elmiskop pov. 8.500x).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 18     <-- 18 -->        PDF

71. Thoma s E. J. i Schei d J. L.: »The distribution and size of the inter-tracheid
pits in an Eastern Hemlock«. — For. Sci., 13, 1, pp. 85—9, 1967.
72. Trendelenburg R. i Mayer-Wegelin H.: »Das Holz als Rohstoff«. —
München, 1956.
73. Wagenfüh r R.: »Anatomie des Holzes«. — Leipzig, 1966.
74. W a r d r o p A. B. and G. W. D a v i e s : »Some Anatomical Factors Relating to
the Penetration of Water into Xylem of Gymnosperms«. — Australian Journal
of Botany Vol. 6, 1958, No. 2, p. 96/102.
75. Wa r dro p A. B. and Dav i es G. W.: »Morphological factors relating to the
penetration of liquid into wood«. — Holzforschung 15, No. 5: 129—41, 1961.
Summary


THE INFLUENCE OF WOOD STRUCTURE ON PERMEABILITY OF SOFTWOODS


On the basis of world literature the author gives a review on influence of wood
structure and its variations on permeability of softwoods.


The permeability of softwoods depends on variability of length and diameter
of axial tracheids, participation and structure of ray tissue, number ad type of pits,
as well as on aspiration of bordered pits affected by heartwood formation and drying
of sapwood.


On the end of this article reviewed are investigation trials for increasing the
permeability of softwoods.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 17     <-- 17 -->        PDF

43. Lies e W.: »Über die Hoftüpfel der Koniferen«. — Ber. Dtsch. Bot. Ges., 66, pp.
203—11, 1953.
44. Lies e W.: »Der Feinban der Hoftüpfel im Holz der Koniferen«. — Proc. International
Cong. Electron Microscopy, London, 550—5, 1954.
45. Lies e W.: »Elektronenmikroskopische Beobachtungen über die Warzenstruktur
bei den Koniferen«. — Reprint from Proc. Stockholm Conf. Electron Microscopy,
276—279, 1956.
46. Lies e W.: »Über die Struktur der Hoftüpfel bei den Gymnospermen«. — Proc.
Third Europ. Conf. on Electron Microscopy, Prag, 1964.
47. Lies e W.: »The fine structure of bordered pits in softwoods«. — U »Cellular
Ultrastructure of woody Plants«. — Syracuse Univ. Pres. p. 270—89, 1965.
48. Lies e W.: »Mikromorphologische Veränderungen beim Holzabbau durch Pilze«.
— Material und Organismen, Beihefte 1, pp. 13—26, 1965.
49. Lies e W. i Bauc h J.: »Über die Wegsamkeit der Hoftüpfel von Coniferen«.
— Die Naturwissenschaften Vol. 51, 1964.
50. Lies e W. iBauc h J.: »On the closure of bordered pits in conifers«. — Wood
Sci. and Technol., 1, pp. 1—13, 1967.
51. LieseW . i Bauc h J.: »On anatomical cause of the refractory behaviour of
Spruce and Douglas Fir«. — Journ. of Inst, wood Sci., 19, 3—14, 1967.
52. Lies e W. i Fahnenbroc k M.: »Elektronenmikroskopische Untersuchungen
über den Bau der Hoftüpfel«. — Holz als Roh und Werkstoff, 10, pp. 197—
201, 1952.
53. Liese W. i Hartmann-Fahnenbrock M.: »Elektronen mikroskopische
Untersuchungen über die Hof tupf el der Nadelhölzer«. — Biochem. u. Biophys.
Acta, 11, pp. 190—8, 1953.
54. Liese W. i Hartmann-Fahnenbrock M.: »Elektronen mikroskopische
Untersuchungen an verblauten Kiefernholz«. — Holzforschung, 17, pp. 97—102,
1953.
55. Lies e W. i Johan n I.: »Experimentelle Untersuchungen über die Feinstructur
der Hoftüpfel bei den Koniferen«. — Neturwiss., 41, pp. 579, 1954.
56. Lies e W. i Kam o G.: »Über den Befall von Nadelholz durch Bakterien«. —
Holz a. Roh- u. Werkstoff, 26, pp. 202—8, 1968.
57. Lies e W. i Schmi đ R.: »Licht- und elektronenmikroskopische Untersuchungen
über das Wachstum von Bläuepilzen in Kiefern- und Fichtenholz«. — Holz
a. Roh- u. Werkstoff, 19, pp. 329—37, 1961.
58. Lies e W. i Schmi d R.: »Elektronenmikroskopische Untersuchungen über
den Abbau des Holzes durch Pilze«. — Angewandte Botanik, 36, pp. 291—8, 1962.
59. Lindgre n R. M.: »Permeability of southern pine as affected by mold and
other fungus infection«. — Proc. Amer. Wood Pres. Assoc, 48, pp. 158—74, 1952.
60. M i 11 e r D. J.: »The permeability of Douglas fir in Oregon«. — For. Prod., J.,
11, 14—16, 1961.
61. Pan shin A. J., DeZeeuw C. i Brown H. P.: »Texbook of Wood Technology
«. — Vol. 1. — New York, 1964.
62. Phi Hip is E. W. J.: »Movement of the pit membrane in Coniferous woods,
with special reference to preservative treatment«. — Forestry, 7. 2. 1933.
63. Russo w E.: »Zur Kenntniss des Holzes insbesondere Coniferenholzes«. — Bot.
Centralblatt., XIII, 1883.
64. S chef fer T. C. i Lindgren R. M.: »Stains of sapwood and sapwood products
and their control«. — U. S. D. A. tech. Bull. No. 714, p. 123, 1940.
65. Schul z G.: »Exploratory tests to increase preservative penetration in spruce
and aspen by mold infection«. — For. Prod. Journ., 6, pp. 77—80, 1956.
66. Skaa r C: »Permeability of California species«. — Calif. For. Prod. Lab. Progress
Rpt. No. 2, 1959.
67. Smit h D. N. iLeeE. : »The longitudinal permeability of some hardwoods and
saftwoods«. — For. Prod. Res. Spec. rpt. No. 13, 1958.
68. S t e m s r u 1 d F.: »Über die Feinstruktur der Hoftüpfel-Schliesshaut von Nadelhölzern
«. — Holzforschung 10, No. 3: 69—75, 1956.
69. Ston e C. D.: »The Penetration of preservatives in Douglas-fir as Affected by
the Position of the Porus in the Pit Pairs«. — Master´s thesis, Univ. of Washington,
Seattle, Wash., 1931.
70. Strasburge r E.: Ȇber den Bau und die Verrichtung der Leitungsbahnen
in den Pflanzen«. — Histologische Beiträge, H. III, 31, 1891.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 16     <-- 16 -->        PDF

18. F 1 e i s ch e r H. O.: »An anatomical comparison of refractory and easily treated
Douglas fir heortwood«. — Amer. Wood Pres. Ass., 46, 152—157, 1950.
19. Frey-Wyssling A., Bosshard H. H. and Mühlethaler K.: »Die submikroskopische
Entwiklung der Hoftüpfeln«. — Planta 47, (2): 115—126, 1956.
20. F u r u s a w a K.: »Studies on the Penetration of »Karamatsu« (Larix Kaempferi
Sarg.) by Creosote Oil«. — Bulletin of the Government Forest Experiment
Station. No. 76, 1954, p. 169/174.
21 Greave s H.: »The effect of bacterial action on some wood cubes in shake
culture«. — Material und Organismen, Beihefte 1, pp. 61—7, 1965.


22. Greave s H.: »Micromorphology of the bacterial attack of wood«. — Wood Sci.
Technol., 3, pp. 150—66, 1969.
23. Greave s H i Lev y J. F.: »Comparative degradation of the sapwood of scots
pine, beech and birch by Lenzites trabea, Polystictus versicolor, chaetomium
globosum and Bacillus polymyxa«. — Journ. Inst. Wood Sci., 15, pp. 55—63, 1965.
24. G r i f f i n G. J.: »Bordered pits in Douglas Fir; A study of the position of the
torus in mountain and lowland grown specimen in relation to creosote penetration
«. — Amer. Journ. of Forestry, XVIII, 813—22, 1919.
25. Griffi n G. J.: »Further note on the position of the tori in bordered pits in
relation to penetration of preservatives«. — Amer. Journ. of Forestry XXII,
82—3, 1924.
26. H a rad a H.: »Further observation on the pit structure of Wood«. — J. Jap.
Wood Res. Soc, 10, 6, p. 22—5, 1964.
27. H a r a d a H., Miyazaki Y., and Wakashima T.: »Electron microscopic
investigation on the cell ´wall structure of wood«. — Bull. For. Exp. Stat. Meguro,
Tokyo, Japan, No. 104, 1958.
28. Harri s J. M.: »Heartwood formation in Pinus radiata. D. Don«. — New Phytologist,
53, 517—24, 1954.
29. Har t C. A. i T h o m a R. J.: »Mechanism of bordered pit aspiration as caused
by capillarity«. — For. Prod. J., Vol 17, No. 11, p. 61—8, 1967.
30. Hu b e r B.: »Die Gefässleitung«. — Iz »Handbuch der Pflanzenphysiologie« Vol.
3, p. 541—82, 1956.
31. J a y m e G. and Fenge l D.: »Untersuchungen über den Feinbau der Tüpfelschliesshäute
in Fichtenholz unter Anwendung einer Feuchtpräparationsmethode
«. — Holz als Roh- u. Werkstoff 17, No. 6: 226—230, 1959.
32. J u 11 e S. M. and Spi t B. J.: »The submicroscopic Structure of bordered pits
on the radial walls of tracheids in Parana Pine, Kauri and Europian Spruce.«
— Holzforsch. 17, 6, pp. 168—75, 1963.
33. Kishima T. i Hayaski S.: »On the Closure of bordered Pitpairs in coniferous
tracheids«. — Wood Research, 27, 22—39, 1962.
34. Knut h D. T.: »Bacteria associated with wood products and their effects on
certain chemical and physical properties of wood«. — Ph. D. Thesis, Univ. of
Wisconsin, pp. 186, 1964.
35. Knut h D. I. i McCo y E.: »Bacterial deterioration of pine logs in storage
ponds«. — For. Prod. Journ. 12 (9), pp. 437—42, 1962.
36. Kolj o B.: »Die Abhängigkeit der Tränkmittelaufnahme des Holzes von verschiedenen
Faktore unter Berücksichtigung von Kiefer und Fichte«. — Holz a.
Roh- u. Werkstoff, 11, 305—311, 1953.
37. Konstantnaj a A. A.: »Microscopic investigations on the wood of spruce
and larch damaged by wood staining fungi«. — Botan. Zurn. SSSR, 49, pp.
105—9, 1964. (Iz For. Abstr. 25:4292).
38. Krahme r R. L.: »Anatomical features of permeable and refractory Douglas-
fir.« — For. Prod. J., 11, 439—441, 1961.
39. Krahme r R. L. i Cot e W. A. Jr.: »Changes in coniferous Wood Cells associated
with Heartwood formation«. — TAPPI, 46, 1, p. 42—9, 1963.
40. K r a p i v i n a I. G.: »Destruction of the secondary layer of the cell wall by blue
stain fungi«. — Les. Žurn. Arhangelsk, 3, pp. 130—3, 1960. (Translation C. S.
I. R. O., No. 5329).
41. Krapivin a I. G.: »Changes produced by mould fungi in wood«. — Vest.
Mosk. Univ. Ser. Biol., 17 (5), pp. 47—51, 1962 (Iz Rev. Appl. Mycol., 43:1769).
42. Lies e W.: Über die Eindringung von Öligen Schutzmitteln in Fichtenholz«. —
Holz a. Roh. u. Werkstof, 9, 374—8, 1951.
138




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Djelovanjem gljiva uzročnika plijesni i modrenja četinjača u svrhu poboljšanja
permeabilnosti drva, teško je izbjeći i prisustvo gljiva razarača drva.
Stoga su istraživanja o djelovanju bakterija pogodnija i više obećavaju.


Parenje drva, naravno, je najjednostavnija metoda poboljšavanja permeabilnosti
drva. Zbog toga ima za sada najveće potencialne mogućnosti primjene
u industriji. Istraživanja Eriksona i Crawforda (17) pokazala su da parena bjeljika
nakon sušenja ima daleko bolju permeabilnost u usporedbi sa neparenom
bjeljikom.


Benvenuti (6) je ustanovio da je pareno drvo teda bora (Pinus taeda, L.)
nakon sušenja 30 puta permeabilnije od neparenog drva iste vlažnosti.
Da li se u ovim istraživanjima radi o povećanju permeabilnosti ili samo


o zadržavanju permeabilnosti koju ima sirovo drvo nije još do danas poznato.
LITERATURA


1.
Ban n an M. W.: »The length, tangential diameter and length/width ratio of
conifer tracheids« — Can. J. Bot., 43, 967—84, 1965.
2.
Baile y I. W.: »The preservative treatment of wood. II. The structure of the
pit membranes in the tracheids of Conifers and its relation to the penetration
of gases, liquids and finaly divided solids into green and seasoned wood« —
Forestry Quarterly, XI, 12, 1913.
3.
Baile y I. W.: »Die struktur der Tüpfelmembranen bei den Tracheiden der Koniferen
« — Holz. a. Roh u. Werkstoff, 15, 210—13, 1957.
4.
Baile y I. W.: »The struture of tracheids in relation to the movement of liquids,
suspensions and undissolved gases« — »Physiology of forest trees«, 71—82,
New York, 1958.
5.
Bellman n H.: Über den Einfluss der Tüpfelkapillaren und Micellarinterstizien
auf die Mechanik von Imprägnievorgängen mit Lösungen« — Mitt. d. Bundes
forschungsanstalt Reinbek, 37, 1955.
6.
Benvenut i R. R.: »An investigation of methods of increasing the permeability
of loblolly pine« — M. S. thesis, N. C. State College, 1963.
7.
Bramhal l G.: »Longitudinal permeability within Duoglas- fir (Pseudotsuga
menziesii, Franco) growth increments«. — M. S. Thesis, Univ. of British Columbia,
1967.
8.
ComstockG . L.: »Directional Permeability of Softwoods«. — Wood and Fiber,
Vol. 1, No. 4, pp. 283—9, 1970.
9.
Comstoc k G. L. i Cot e W. A.: »Factors Affecting Permeability and Pit
Aspiration in Coniferous Sapwood«. — Wood Sci. and 7echnol., Vol. 2, pp. 279—
91, 1968.
10.
Cot e W. A., Jr.: »Electron microscope studies of pit membrane structure;
implications in seasoning and preservation of wood«. — For. Prod. J. 8, No. 10:
296—301, 1958.
11.
Cöt e W. A., Jr., and Krahme r R. L.: »The Permeability of Coniferous pits
demostrated by electron microscopy«. — Tappi 45, No. 2: 119—122, 1962.
12.
Court ois H.: »Untersuchungen über die Tränkbarkeit von Fichtenholz verschiedener
Herkunft«. — Holzf. u. Holzverw. 16, 21—29, 1964.
13.
Cour t ois H : Ȇber den Einfluss einiger holzanatomischer Unterschiede auf
die Tränkbarkeit von Mittelgebirgs- und Küstenfichtenholz«. — Holzf. u. Holzverw.,
16, 61—65, 1964.
14.
D i n w o o d i e J. M.: »Tracheid and fibre length in timber — A review of literature
«. — Forestry, 34, 125—44, 1961.
15.
Eick e R.: »Beitrag zur Kenntnis der submikroskopischen Struktur der Araucariaceenhölzer
«. — Ber. d. Dt. Bot. Ges., 61, 6, p. 231—40, 1958.
16.
Elwood E. L. i Ecklund B. A.: »Bacterial attack of pine logs in pond storage
«. — For. Prod. Journ., 9, pp. 283—92, 1959.
17.
Erickson H. A. and Crawford R. J.: »The Effects of several Seasoning
Methods on the Permeability of Wood to Liquids«. — American Wood-Preservers´
Association, Proceedings 55th Annual Meeting Vol. 44, 1959, p. 210 220.


ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Iz dosadašnjih izlaganja vidljivo je da ekstrakcija drva organskim otapalima
pospješuje permeabilnost drva nakon sušenja. (6, 16, 17, 20, 39, 42, 66,
74). Iako su eksperimentalna istraživanja pokazala dobre rezultate, ovakav bi
se tretman u praksi pokazao veoma opasnim i neekonomičnim.


Mikološka su istraživanja pokazala da gljive, uzročnici plavetila i plijesni
drva četinjača, svojim djelovanjem također povećavaju permeabilnost drva.
Hife tih gljiva prvenstveno penetriraju u parenhimske stanice drvnih trakova,
a tek kod intenzivnijeg razvoja prodiru i u susjedne aksijalne traheide i traheide
trakova. One iz stanice u stanicu parenhima prodiru pretežno kroz jažice,
ali isto tako mogu prodirati i direktno kroz membrane stanica. Kod intenzivnijeg
razvoja djelomično ili čak potpuno encimatski razgrađuju samo
parenhimske stanice, dok kompaktne membrane aksijalnih traheida i traheida
trakova ne razgrađuju. Kroz njih se šire čineći jedino otvore na njihovim
membranama i na torusima njihovih ograđenih jažica. (37, 40, 41, 48, 54, 57,
58, 59, 64, 65).


Istraživanja o djelovanju bakterija na drvo pokazala su da drvo napadnuto
bakterijama izvanredno povećava svoju permeabilnost. Bakterije prvenstveno
djeluju na parenhimske stanice drvnih trakova, razgrađujući akumulirane
hranjive supstance, a zatim i same membrane stanica parenhima trakova.
Kod jačeg napada šire se i u susjedno staničje, gdje razgrađuju jedino
membrane i toruse ograđenih jažica aksijalnih traheida i traheida trakova
(si. 7) (16, 21, 22, 23, 34, 35, 56).


SI. 7. Membrana i torus ograđene jažice bjeljike mamutovca (Sequoiadendron giganteum,
Buchh.); Na površini torusa vide se bakterije; Reprodukcija iz Collett B.
M.: »Scanning electron microscopy: A review and report of research in wood science
«. — Wood and fiber, Vol. 2, No 2, 1970. (Scannelmiskop pov. 2.100x).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 13     <-- 13 -->        PDF

rani vodom, a filtracija je mjerena u ml/min. Uzorci tretirani alkoholom su
i nakon tog postupka preostali permeabilni, dok su uzorci tretirani vodom bili
nepermeabilni. Granične vrijednosti, kod koje je voda prošla kroz uzorak, bili
su uzorci tretirani otopinom sa 75°/o etilnog alkohola što odgovara površinskoj
napetosti kapilarne tekućine od 26 dyna/cm. Jednaka vrijednost dobivena je
i tretiranjem uzoraka različitim koncentracijama otopine vode i acetona. Kod
obične američke tuje, koja za razliku od ostalih vrsta nema razvijeni torus,
razlike u penetraciji, obzirom na tretiranje sa različitim koncentracijama otopina,
bile su minimalne.


Na temelju dobivenih rezultata, autori zaključuju da do zatvaranja jažice
neće doći ako tekućina koja se povlači iz jažica ima površinsku napetost jednaku
ili manju od 26 dyna/cm.


Godinu dana kasnije su Comstock i Cöte (9), ispitujući permeabilnost drva
čuge (Tsuga canadensis, Carr.) i bijelog bora (Pinus sylvestris, L.), došli do
zaključka da površinska napetost kapilarne tekućine nije jedini faktor koji
utječe na zatvaranje jažica. Tretirajući prije sušenja sirovo drvo bjeljike raznim
organskim otapalima i vodom u kojoj se nalazi sredstvo za smanjivanje
površinske napetosti, rezultati njihovih istraživanja pokazuju da do zatvaranja
jažica može doći iako je drvo prije sušenja tretirano tekućinom čija je površinska
napetost bila manja od 20 dyna^cm. S druge strane, jažice ostaju
otvorene premda je sirova bjeljika prije sušenja tretirana organskim otapalima
čija je površinska napetost bila čak iznad 44 dyna/cm.


Autori su mišljenja da postoje 3 faktora o kojima zavisi zatvaranje jažica.
Prvi faktor, adhezione sile između torusa i kapilarne tekućine koja povlačenjem
iz jažične komore privlači torus nadsvođenju jažice, ovisan je prvenstveno
o površinskoj napetosti tekućine i o dimenzijama i obliku porusa, torusa,
nadsvođenja i međusobnog razmaka fibrila membrane jažice. Drugi faktor, žilavost
i krutost membrane jažice koja pruža otpor djelovanju sila površinske
napetosti kapilarne tekućine, određuje da li će se torus dovoljno pomaknuti
sa centralnog položaja da dođe u direktan kontakt sa nadsvođenjem jažice.
Što je veća žilavost i krutost membrane jažice, potrebne su veće sile da dođe
do zatvaranja jažica. Treći faktor, adhezione sile između torusa i nadsvođenja
jažica, nije još potpuno poznat. Da se ne radi o međusupstanci, kao što je
smola ili neke druge ekstraktivne tvari koje bi mogle poslužiti kao adhezivno
sredstvo, potvrđuje tretiranje sirove bjeljike organskim otapalima i izmjenom
organskih otapala vodom. Premda je organskim otapalom drvo ekstrahirano,
izmjenom organskog otapala u drvu vodom i naknadnim sušenjem došlo je do
zatvaranja jažica. To su pokazala i istraživanja Liesa i Bauch (50). Izgleda stoga
da postoji direktna veza između površine torusa i površine nadsvođenja jažica
djelovanjem sekundarnih valencijskih sila, najvjerojatnije vodikovih mostova.
U istraživanju Liesa i Baucha (50) sa otopinama različitih omjera vode
i etilnog alkohola, odnosno vode i acetona, nepoznat je egzaktni omjer otopine
u završnoj fazi, tj. u vrijeme zatvaranja jažica, jer se obzirom na različiti
intenzitet evaporacije komponenata mijenja omjer u odnosu na omjer otopine
u početnoj fazi.


Na kraju nam ostaje pitanje od velike praktične važnosti: Što se može
učiniti da bi se povećala permeabilnost drva? Danas postoje, doduše još uvijek
u fazi eksperimentiranja, tri načina kojima se nastoji povećati permeabilnost
drva. To su ekstrakcija drva, djelovanje mikroorganizama i parenje drva.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 12     <-- 12 -->        PDF

javu, autor smatra da jažice ostaju otvorene zbog razlike u površinskoj napetosti
vode i alkohola. Alkohol ima cea 3,3 puta manju površinsku napetost od
vode. Neefikasnost ove metode u drvu kalabrijskog crnog bora uvjetovana je,
autor smatra, velikom količinom smole u spomenutoj vrsti drva. Alkohol otapa
smolu u drvu i stoga povećava svoju površinsku napetost.


SI. 6. Dio jako inkrustiranog porusa i unutarnje površine nadsvođenja ograđene
jažice ranog drva srži dugoigličavog bora (Pinus palustris, Mill.); Reprodukcija iz
Cote A. W. i Day A. C: »Wood ultrastrueture of the southern yellow pines«. — Tech.
Pobl. No 95, State Univ. Coll. For. Syracuse Univ., New York, 1969. (Elmiskop pov.
7.500x).


Izmjenom kapilarne vode organskim otapalima male površinske napetosti
prije sušenja, postignuta je bolja permeabilnost drva i u nizu ostalih vrsta
drva i u nizu ostalih vrsta drva četinjača (17, 20, 42, 74).


Liese (43) je na bazi teoretskih kalkulacija ranijih elektronsko-mikroskopskih
istraživanja strukture jažica proračunao da površinska napetost kapilarne
tekućine treba iznašati najmanje 32 dyna/cm da bi došlo do zatvaranja
jažica.


Da bi dobili eksperimentalnu potvrdu ovih teoretskih kalkulacija, Liese
i Bauch (50) su vršili ispitivanja na običnoj jeli (Abies alba Mill.), običnoj
smreki (Picea abies, Karst.), običnom boru (Pinus sylvestris, L.) i običnoj tuji
(Thuja oceidentalis, L.). Svježi uzorci sirove bjeljike tretirani su uz pritisak
od 0,01 atm, pritisak koji vlada u živom drvu uslijed usisne sile uvjetovane
transpiracijom (3), sa otopinama etilnog alkohola i vode koncentracije od 100
do 10°/o. Uslijed raznih koncentracija otopina, površinska se je napetost otopina
kretala od 72,6 do 22,6 dyna/cm. Uzorci su zatim sušeni i ponovno filtri




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Istraživajući činioce razlika u penetraciji srži i bijeljike, Krahmer i Cöte


(39) su ustanovili da je stupanj kretanja tekućina u srži drva četinjača u direktnoj
vezi sa stanjem ograđenih jažica. Tri su činioca koji reduciraju propusnost
jažica. To su: a) Ireverzibilno zatvaranje jažica. Između torusa i nadsvođenja
zatvorenih jažica mogu međutim postojati sitne kapilare, naročito,
SI. 5. Dio inkrustirane membrane ograđene jažice srži goleme tuje (Thuja plicata,


D. Don.); Reprodukcija iz Cote A. W. Jr.: »Structural factors affecting the permeability
of wood«. — Journ. Polymer Sci.: Part C, No 2, 1983. (Elmiskop pov. 6.800x).
ako su površine torusa dovoljno hrapave i grube i ako su nadsvođenja jažica
sa unutarnje strane prekrivena bradavicama, b) Zatvaranje tih kapilara i
membrana jažica ekstraktivnim tvarima. Ekstrakcijom organskim otapalima
i vrućom vodom, mogu se ekstraktivne tvari odstraniti, što donekle pospješuje
permeabilnost srži. c) Deponiranje ligno-kompleksnih supstanci, koje smanjuje
propustnost zatvorenih jažica na isti način kao i ekstraktivne tvari, no te se
supstance ne mogu ekstrakcijom ukloniti.


Velik je broj istraživača koji su tražili mogućnost da se smanje razlike u
permeabilnosti sirove i prosušene bjeljike. Već su Strasburger (70) i Griffin


(24) ustanovili da ograđene jažice ostaju otvorene ako se sirovo drvo bjeljike
prije sušenja moći u čistom etilnom alkoholu. Istom metodom poslužio se i
Phillips (62) uranjajući sirovu bjeljiku drva duglazije (Pseudotsuga menziesii.
Franco), bijelog bora (Pinus sylvestris, L.) i kalabrijskog crnog bora (Pinus nigra
viar. calabrica, Schnied.) u 97°/o-tni etilni alkohol kroz 48 sati. Sušeći probe
nakon ovog postupka u termostatu, autor je ustanovio da ova metoda ostavlja
otvorene jažice nakon sušenja samo u bijeloj borovini i duglazijevini, dok
je kod drva kalabrijskog crnog bora postupak neefikasan. Obrazlažući tu po133




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Neke vrste drva četinjača posjeduju bradavičasti sloj koji se nalazi na
unutarnjem podsloju sekundarnog sloja membrana traheida, tik uz lumen, a
prostire se i u jažičnu komoru (si. 3). Liese, W. (45) je ustanovio da veličina,
oblik i broj bradavica bradavičastog sloja varira prema vrsti drva. Ispitivanjem
ograđenih jažica elektronskim mikroskopom, Liese i Hartman-Fahnenbrock
(53) su ustanovili da nema bitnih razlika u strukturi membrana i torusa
ograđenih jažica u drvu rodova Picea, Pinus, Larix i Pseudotsuga. Postoje,
međutim, razlike u površini nadsvođenja jažične komore. Kod smreke je nadsvođenje
jažice sa unutarnje strane, okrenute prema membrani jažice, glatke
površine. Kod ostalih rodova je nadsvođenje jažica prikriveno bradavičastim
slojem. Autori smatraju da se kod zatvaranja takovih jažica smanjuje brtv-
Ijenje između porusa i torusa. Time se i objašnjava razlika u permeabilnosti
srži nekih vrsta drva (si. 4).


SI. 4. Presjek zatvorenog para ograđenih jažica; Strelicama su označene bradavice;
Reprodukcija iz Cote A. W. Jr.: »Structural factors affecting the permeability of
wood«. — Journ. Polymer Sci.: Part C, No 2, 1963. (Elmiskop pov. 9.300x).


Za vrijeme osržavanja, izim zatvaranja jažica, dolazi do deponiranja raznih
ekstraktivnih tvari i u jažičnim komorama, što još više smanjuje ionako
malu propustnost zatvorenih jažica.


Cote (10), Frey-Wyssling i dr. (19), Jayne i Fengel (31) i Stemsrud (68) su,
upotrebom elektronskog mikroskopa i metodama repliciran ja, dokazali prisutnost
ekstraktivnih tvari u zatvorenim jažicama srži. Ekstraktivne tvari zatvaraju
membrane jažica i sitne kapilare između torusa i nadsvođenja zatvorenih
jažica, a fibrili membrana jažica prekriveni su amorfnim materijalom (si. 5, 6).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 9     <-- 9 -->        PDF

pripisuje se većoj ili manjoj razlici u strukturi membrana ograđenih jažica,
promjeru ograđenih jažica i obliku porusa ograđenih jažica traheida ranog i
kasnog drva (3, 4).


Harris, J. M. (28) je uočio da u svježem drvu kalif orni jskog bora (Pinusradiata, D. Don.) broj zatvorenih jažica raste od bjeljike prema srži, sa naglim
skokom u prelaznoj zoni između srži i bjeljike. Sličnim radom Stone, C. D.


(69) je ustanovio da nepermeabilna srž duglazije (Pseudotsuga menziesii, Franco)
ima veći postotak zatvorenih jažica od permeabilne srži iste vrste drva.
Zbog očite razlike u permeabilnosti srži raznih vrsta drva četinjača, izim
zatvaranje ograđenih jažica i ostale strukturne karakteristike mogu uvjetovati
razlike u permeabilnosti drva.


Specijalnim postupcima pri istraživanjima, uočeno je kretanje tekućina
i kroz zatvorene jažice. To su ilustrirali Wardrop i Davies (75) utiskivanjem
Coppiekovog i Forolerovog reagensa kroz drvo kalif or ni jskog bora (Pinus radiata,
D. Don.). Mikroskopskim ispitivanjem drva nakon tog tretmana pokazalo
se da je dio reagensa prošao kroz zatvorene jažice, vjerojatno kroz torus
ili male kapilare između torusa i nadsvođenja jažica. Studija penetracije suspenzije
ugljika kroz drvo glatkog bora (Pinus strobus, L.) Cotea i Krahmera


(11) pokazala je veliku koncentraciju čestica ugljika unutar jažične komore,
što ukazuje da su čestice ugljika zaostale u jažičnoj komori dok je tekućina
proticala kroj jažicu.
SI. 3. Bradavicama prekriven dio unutarnje površine nadsvođenja ograđene jažice
ranog drva bjeljike hikori bora (Pinus pungens., Lamb.); Reprodukcija iz Cote W. A.
i Day A. C: »Wood ultrastructure of the southern yellow pines«. — Tech. Publ. No
95, State Univ. Coll. For. Syracuse Univ., New York, 1969. (Elmiskop pov. 6.900x).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 8     <-- 8 -->        PDF

To je već 1919. odnosno 1924. godine dokazao Griffin (24, 25) u svojim
istraživanjima na duglaziji. Autor je utvrdio direktnu korelaciju između procentualnog
učešća zatvorenih jažica i otpornosti drva impregnaciji kreozotom.


Zatvaranje jažica započinje povlačenjem kapilarne vode iz jažične šupljine.
Kapilarna voda stvara meniskos između zraka i tekućine u jažici. Povlačenjem
meniskosa kroz jažicu dolazi do adhezionih sila između jažične
membrane i kapilarne tekućine. Te su sile prvenstveno ovisne o površinskoj
napetosti tekućine koja se povlaci kroz jažicu i o obliku i dimenzijama porusa,
torusa, nadsvođenja jažica i pora na membrani jažica. Obzirom da su fibrili
membrane jažice fleksibilni, meniskos kapilarne tekućine, prolazeći kroz jažičnu
komoru, povlači za sobom torus i primiče ga nadsvođenju jažice. Uslijed
primicanja torusa nadsvođenju jažica javljaju se i adhezione sile između
torusa i nadsvođenja jažica, koje rastu postižući maksimum kada torus dođe
u direktan kontakt sa nadsvođenjem jažice (29). Adhezione sile između torusa
i nadsvođenja jažice su toliko jake da ne omogućuju povratak torusa u centralni
položaj. Proces zatvaranja jažica je s toga ireverzibilan.


Unutar svakog goda postoji manje više znatna razlika u morfologiji traheida
ranog i kasnog drva. Traheide kasnog drva imaju smanjeni radijalni
promjer, a time i uži lumen, a broj, veličina i oblik jažica znatno je reduciran
(71). Obzirom na oblik traheida i broj jažica na njihovim membranama,
normalno je očekivati da se u prirodno sušenom drvu zona ranog drva bolje
impregnira od kasnog drva. Međutim, brojna su istraživanja dala upravo obrnute
rezultate, tj. da se kasno drvo bolje impregnira od ranog. Ilustracije radi
navest ćemo samo istraživanje Bramhalla (7). Njegova ispitivanja na duglaziji
pokazuju da se sušenjem permeabinost kasnog drva malo mijenja, dok se
u ranom drvu permeabilnost smanjuje čak do 30 puta. Ispitujući uzroke ove
pojave, istraživanja su pokazala da se u ranom drvu pri osržavanju i pri sušenju
bjeljike gotovo sve jažice zatvaraju, dok u kasnom drvu izvjestan broj
jažica ostaje otvoren (5, 24, 25, 28, 33, 42, 62, 63, 70).


Prvu opsežnu studiju o zatvaranju ograđenih jažica drva četinjača obradio
je 1933. godine Phillips (62). Ispitujući utjecaj sadržaja vlage drva na zatvaranje
jažica u bjeljici drva duglazije (Pseudotsuga menziesii, Franco), bijelog
bora (Pinus sylvestris, L.) i kalabrijskog crnog bora (Pinus nigra var.
calabrica, Schmied.), autor je ustanovio da je već i u sirovoj bjeljici jedan dio
jažica zatvoren. Postepenim sušenjem drva broj zatvorenih jažica linearno raste
do točke zasićenosti žice. Kod te točke dolazi do naglog zatvaranja jažica
tako da su gotovo sve jažice traheida ranog drva zatvorene. Kod traheida kasnog
drva jedan dio jažica ostaje otvoren. Broj otvorenih jažica traheida kasnog
drva ovisi o vrsti drva. Ispitujući učešće otvorenih jažica u traheidama
kasnog drva, autor je ustanovio da kod bijelog bora nakon sušenja ostaje 60°/o
otvorenih jažica, kod kalabrijskog crnog bora 40%, kod smreke 35%, kod ariša
33%, a kod duglazije svega 20%.


Do približno istih rezultata došli su i Liese, W. i Bauch, J. (50) ispitujući
broj zatvorenih jažica na osušenoj bjeljici drva obične jele (Abies alba, Mill.),
obične smreke (Picea abies, Karst.) i bijelog bora (Pinus sylvestris, L.). U ranom
drvu istraženih vrsta sve ograđene jažice su zatvorene. Kod jele su sve
jažice na radijalnim membranama traheida kasnog drva zatvorene, a jažice
na tangentnim membranama, osobito kod zadnjih nekoliko redova traheida
kasnog drva, ostaju otvorene. U kasnom drvu smreke nakon sušenja ostaje
20—25% otvorenih jažica, kod bijelog bora čak 50%. Razlog tom ponašanju




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Budući da tekućine prolaze iz traheide u traheidu preko parova ograđenih
jažica, one su jedan od najvažnijih faktora o kojima ovisi longitudinalna
permeabilnost drva četinjača (2). Zbog te činjenice, ograđene jažice bile su
predmetom brojnih istraživanja. Gotovo prije 90 godina su Russow (63) i Bay-
ley (2) uočili da dio membrane jažice, koji okružuje torus, nije homogene građe
već posjeduje izdužene radijalno orijentirane otvore.


Pojavom elektronskog mikroskopa, ispitivanjem provodnje suspenzija titanium
dioksida (TiCh) i ugljika kroz drvo (2, 11, 44, 49) i primjenom tehnike
repliciranja pri istraživanju strukture ograđenih jažica traheida četinjača
(19, 26, 27, 39, 44, 52, 55) to je dokazano. Ujedno je otkriveno da membranu
ograđenih jažica četinjača čine radijalno orjentirani mikrofibrili i svežnjevi
mikrofibrila, formirajući prave otvore između torusa i ruba jažica (si. 2).


Kako su se ta istraživanja vršila uglavnom na vrstama drva iz porodice
Pinaceae, daljnja su istraživanja pokazala da jažice mnogih četinjača drugih
porodica nemaju razvijen torus i da se struktura membrana jažica razlikuje
od strukture membrana jažica vrsta drva porodice Pinaceae (15, 26, 32, 39,
46, 47).


Na temelju dosadašnjih istraživanja strukture ograđenih jažica traheida
četinjača razlikujemo pet osnovnih tipova. To su: Pinus, Araucaris, Thujopsis,
Gnetum i Cycas tip (47). Jedino Pinus tip, koji dolazi kod vrsta drva iz porodice
Pinaceae, ima potpuno razvijen torus izgrađen iz koncentrično raspoređenih
mikrofibrila. Međuprostori mikrofibrila torusa ispunjeni su ligno-kompleksnim
inkrustacijama. Membranu jažica čine radijalno raspoređeni mikrofibrili
ili svežnjevi mikrofibrila. Kod ostalih porodica torus je slabije razvijen
ili se uopće ne formira, a membrane jažica čine gušće raspoređeni mikrofibrili
u radjalnom ili djelomično mrežastom rasporedu. Promjer mikrofibrila membrane
jažica iznaša oko 150—200 Ä, a svežnjeva mikrofibrila i nekoliko puta
više.


Filtracijom suspenzije čestica titanium dioksida veličine 40—240 mu. kroz
sirovo drvo kavkaske jele (Abies nordmanniana, Spach), goleme tuje (Thujaplicata, D. Don) i obične američke tuje (Thuja occidenlalis, L.), Liese i Bauch


(49) su ustanovili da membrana jažica obične američke tuje ima otvore između
fibrila veličine do 600 mu., goleme tuje do 180 mu, a kavkaske jele do 200
mu..
Uz to što oblik, veličina i broj jažica varira prema vrsti drva, jažice znatno
variraju i unutar svakog pojedinog stabla. Broj i veličina ograđenih jažica
aksijalnih traheida raste od srčike prema kori, a njihov oblik se mijenja (4).


Istraživanja Thomasa i Schelda (71) na drvu kanadske čuge (Tsuga canadensis,
Carr.) pokazuju da broj ograđenih jažica aksijalnih traheida poraste
za 2 do 3 puta od 10. do 60. goda. Promjer jažica također raste od srčike prema
kori. Na temelju gornjih mjerenja, autori su ustanovili da površina koju
zauzimaju jažice na radijalnim membranama aksijalnih traheida poraste za
2 do 3 puta, čime svakako raste i propustna moć aksijalnih traheida.


U sirovoj bjeljici to rusi zajedno sa membranama parova ograđenih jažica
zauzimaju centralni položaj, što omogućuje laki prolaz tekućine iz jedne traheide
u drugu.


Laka longitudinalna permeabilnost drva četinjača znatno se reducira za
vrijeme sušenja bjeljike i procesa osržavanja jer se parovi ograđenih jažica
susjednih traheida zatvaraju, tj. torus se prislanja uz jedan od porusa para
jažice. (SI. 1 E). Time je veza između susjednih traheida prekinuta (63, 70).




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Ispitujući longitudinalnu permeabilnost drva duglazije iz Amerike, Fleischer
i Miller su ustanovili da bolju permeabilnost imaju uzorci drva kod kojeg
su aksijalne traheide ranog drva većeg promjera.


Drvni traci, koji čine 3,4—ll,7°/o građe drva četinjača (61, 73), predstavljaju
jedine moguće puteve za radijalno provođenje tekućina. Već iz samog
učešća drvnih trakova u građi drva četinjača uočljivo je zbog čega postoje
velike razlike u longitudinalnoj i radijalnoj permeabilnosti drva.


Kod većine rodova i vrsta drva četinjača, drvni traci su izgrađeni iz parenhima
drvnih trakova. Ostali rodovi, kao što su Picea, Pinus, Larix i Pseudotsuga,
imaju osim parenhima u sastavu traka i traheide trakova. Pokazalo se
da takovi traci pospješuju radijalnu permeabilnost drva. Međutim i unutar tih
rodova postoje razlike u radijalnoj permeabilnosti drva.


Komparirajući impregnirano drvo bijelog bora (Pinus sylvestris, L.) i
smreke (Picea abies, Karst.), Koljo (36) je ustanovio da je radijalna penetrantnost
bora 10 puta veća od radijalne penetrantnosti smreke.


Potaknuti tim rezultatima, Liese i Bauch (51) su mikroskopskim istraživanjima
impregniranog drva ustanovili da impregnans ne prodire u parenhimsko
staničje trakova dok su traheide trakova ispunjene impregnansom.
Prema tome, drvo, kod kojeg traci imaju veći udio traheida u izgradnji trakova,
mora biti radijalno permeabilnije.


Ispitujući učešće trakova i udio parenhima i traheida u sastavu traka kod
drva bijelog bora (Pinus sylvestris, L.), evropskog ariša (Larix decidua, Mili.),
duglazije (Pseudotsuga menziesii, Franco) i smreke (Picea abies, Karst.), autori
su ustanovili da učešće trakova u građi drva iznosi kod ariša 7,3°/o, kod bijelog
bora 6,6%, kod duglazije 6,7%, a kod smreke samo 3,7%.


Učešće traheida trakova u izgradnji trakova iznosi kod bora 50%, kod
ariša 16%, kod duglazije 10%, a kod smreke 19%. Iako je udio traheida u izgradnji
trakova kod smreke relativno visok, obzirom na učešće trakova u
građi drva od samo 3,7%, totalno učešće traheida trakova u izgradnji drva
smrekovine je relativno malo.


Autori su i eksperimentalno potvrdili utjecaj učešća traheida trakova na
radijalnu permeabilnost drva. Impregnirajući osušeno drvo spomenutih vrsta
obojenom vodom, pokazalo se, da je apsorpcija u borovini najveća, a u smrekovini
najmanja. Još jednu potvrdu gornjoj postavki autori su dobili tretiranjem
jelovine, koja u izgradnji trakova uopće nema traheida. Pokazalo se da
je penetracija u radijalnom smjeru još manja od penetracije u smrekovini.
Provodnja se vršila uglavnom putem jažica tangentnih membrana aksi jalnih
traheida.


Relativno lagana impregnacija srži nekih borova pripisuje se i velikim
fenestriformnim jažicama polja ukrštavanja. Fenestriformne jažice imaju relativno
debele i neperforirane membrane pa sredstva prolaze kroz njih najvjerojatnije
difuzijom (10, 11).


Aksijalne traheide imaju, uz ranije spomenutu provodnu funkciju i zadatak
da nose deblo i krošnju, tj. imaju i mehaničku funkciju. Obzirom na prirodu
zadataka aksijalnih traheida, očito je da su te funkcije međusobno antagonističke.
Membrane aksijalnih traheida posjeduju debele lignificirane sekundarne
slojeve, strukturnu karakteristiku koja im povećava čvrstoću, ali im


127




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 4     <-- 4 -->        PDF

mogu, uz spomenute elemente građe, sadržavati i aksijalni parenhim, traheide


trakova i parenhim epitela smolenica.


Aksijalne traheide čine 90—95°/o građe drva četinjača (73). One, preko


svojih jažica, ascendentnim tokom provađaju vodu i mineralne tvari otopljene


u vodi, tj. imaju provodnu funkciju. Zbog provodne funkcije, poprimile su


evolucijom izduženi oblik. Pri kraju svog ontogenetskog razvitka gube proto


plast, što još više poboljšava njihovu provodnu funkciju.


Krajevi aksijalnih traheida klinoliko su usiljeni. Aksijalne traheide se


nižu u longitudinalnom smjeru preklapanjem klinoliko usiljenih krajeva. Te


kućine prolaze u longitudinalnom smjeru iz jedne traheide u drugu najvećim


djelom preko jažica, koje se nalaze na dodirnim membranama klinoliko usi


ljenih krajeva.


Duljina aksijalnih traheida drva četinjača znatno varira te ovisi o vrsti


drva. Ona se kreće u granicama od cea 2 do 7 mm (61, 72, 73). Promjer aksi


jalnih traheida drva četinjača također varira prema vrsti drva, a kreće se u


granicama od 15 do 80 mikrona (61).


Izim spomenutih varijacija unutar određenih vrsta i rodova drva četi


njača, postoje i varijacije unutar svakog pojedinog stabla bilo koje vrste drva


četinjača.


U juvenilnom drvu, tj. drvu određnog broja uzastopnih godova uz srčiku,
duljina aksijalnih traheida je 3 do 5 puta manja od duljine aksijalnih traheida
zrelog drva, tj. drva nastalog kasnije, s vanjske strane juvenilnog drva. Duljina
aksijalnih traheida raste od srčike prema kori, postižući maksimum između
20. i 60. goda od srčike, što ovisi o vrsti drva i intenzitetu prirasta. Nakon
postignutog maksimuma, duljina traheida varira ili blago opada (14).


Promjer aksijalnih traheida također je manji u juvenilnom drvu i raste
od srčike prema kori, postižući maksimum ranije od maksimuma duljine traheida.
Nakon postignutog maksimuma promjer aksijalnih traheida u zrelom
drvu manje više je konstantan (1).


Uzmemo li u obzir izduženi oblik aksijalnih traheida, evidentno je, da lumeni
traheida predstavljaju neprekinute provodne puteve s jednog kraja traheida
do njihovog drugog kraja. Povećanje duljine traheida utječe na stupanj
protoke, jer se smanjuje broj membrana i broj jažica kroz koje tekućina mora
proći u jedinici dužine drva. Povećanjem promjera aksijalnih traheida, a time
i lumena, povećava se i volumen protoke u samoj traheidi.


Već iz ovih podataka vidljivo je zbog čega dolazi do velikih razlika u longitudinalnoj
permeabilnosti drva četinjača.


Eksperimentalnu potvrdu ovim teoretskim postavkama dali su Krahmer
(38), Courtois (12, 13), Fleischer (18) i Miller (60). Krahmer je, ispitujući drvo
duglazije (Pseudotsuga menziesii, Franco), ustanovio da duljina aksijalnih traheida
znatno utječe na longitudinalnu permeabilnost drva. Kod slabo permeabilnih
uzoraka duljina aksijalnih traheida iznosila je prosječno 3,7 mm,
a kod dobro permeabilnih uzoraka prosječno 5,6 mm. Courtois je, ispitujući
na drvu smreke (Picea abies, Karst.) utjecaj staništa na sposobnost impregnacije,
ustanovio da najbolju longitudinalnu permeabilnost imaju uzorci iz Erzgebirge
(600 m n. v.), srednju uzorci iz Wanda (400 m n. v.), a najnižu uzorci
iz Mecklemburga (0 m n. v.). Istražujući uzroke tih razlika, autor je ustanovio
da uzorci sa dobrom permeabilnošću imaju za cea 27% dulje aksijalne traheide
od uzoraka sa malom permeabilnošću.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


SAVEZ INŽENJERA I TBHNlCARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE


GODIŠTE 95 SVIBANJ — LIPANJ GODINA 1971.


UDK 634.0.811:634.0.812.23:634.0.174.7


UTJECAJ STRUKTURE NA PERMEABILNOST DRVA ČETINJAČA


PETRIC DR BOŽIDAR


Šumarski fakultet — Zagreb


Permeabilnost drva je u nekoliko grana tehnologije
drva jedno od veoma važnih svojstava drva. Ona je naročito
važna u impregnaciji, dimenzionalnoj stabilizaciji
i kemijskoj preradi drva.


Smatra se, da permeabilnost drva ima znatnijeg
utjecaja i u hidrotermičkoj obradi, lijepljenju i površinskoj
obradi drva.


Svrha je ovog članka da čitaocima prikaže utjecaj
strukture i utjecaj varijacija strukture drva četinjača
na njihovu permeabilnost. Ujedno su na kraju članka
prikazani i dosadašnji rezultati o nastojanjima da se
njihova permeabilnost poboljša.


Postoje veoma velike razlike u permeabilnosti između pojedinih vrsta
drva. Kod listača se longitudinalna permeabilnost drva kreće u granicama od
0,001 do 5,000 Darcy-jevih jedinica (cm3/sec . cm2 . atm/cm), što prikazano
omjerom iznosi 1 : 5,000.000. Obzirom da je drvo četinjača jednostavnije građe
od drva listača, razlike u permeabilnosti između raznih vrsta drva četinjača
su nešto manje i iznose, izraženo omjerom, 1 : 500.000 (67). Te razlike odraz
su razlika u strukturi pojedinih vrsta drva.


Unutar određene vrste drva, pa čak i unutar svakog stabla postoje znatnije
razlike u permeabilnosti drva. Te razlike uvjetovane su varijacijama
strukture drva unutar određene vrste drva, varijacijama strukture drva unutar
pojedinog stabla i promjenama u strukturi drva nastalim tokom života
stabla.


Permeabilnost drva je i u određenim smjerovima veoma različita. Odnos
između longitudinalne i transverzalne permeabilnosti kod nekih vrsta drva
iznosi, izraženo omjerom, čak 1 : 1,000.000 (8). Uzrok je tome veoma anizotropna
građa drva.


Drvo velikog broja rodova četinjača veoma je jednostavne građe. Izgrađeno
je samo iz aksijalnih traheida i parenhima drvnih trakova. Ostali rodovi