DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 28     <-- 28 -->        PDF

UDK 634.0.165.7:634.0.176.1 Tilia spp.


NEKA OPAŽANJA O SAMOOPLODNJI, UNUTARVRSNOJ I MEĐUVRSNOJ
HIBKtDIZACUI NAŠIH AUTOHTONIH VRSTA LIPA


Mr. JOSIP KARAVLA, đipl. ing. šum.


Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarskog fakulteta u Zagrebu


UVOD


Povećanjem potreba za drvnom kao i razvitkom naše drvne industrije,
sve se veći broj vrsta drveća koristi u tehničke svrhe. Među takve vrste spadaju
i Upe. One su zastupljene u našim šumama malim postotkom, ali postoji
mogućnost da se poveća njihov udio jer su relativno brzorastuće vrste. Lipovina
je kvalitetno drvo i ima široku primjenu u drvnoj industriji.


U SR Hrvatskoj dolaze tri vrste lipa i to: malolisna (Tilia cor data Mill.),
velelisna (Tilia platyphyllos Scop.) i srebrolisna (Tilia tomentosa Moench).
Prema dosadašnjim istraživanjima i sakupljenom herbarskom materijalu izgleda
da osim navedenih tipičnih vrsta dolaze i drugi oblici, koji se po svojim
vanjskim morfološkim karakteristikama razlikuju od tipičnih vrsta. Osim
toga postoje i različiti križanci između pojedinih vrsta. Prema Wagneru (1940,
1942, 1943) postoje u prirodi hibridi i to između velelisne i malolisne lipe
(Tilia officinarum Crantz subsp. platyphyllos X T. cordata = T. vulgarisHayne), između velelisne i srebrnolisne lipe (T. officinarum Crantz subsp.
platyphyllos X T. argentea = T. virescens Spach) te između malolisne i srebrnolisne
lipe (T. cordata X T. argentea — T. Juranyiana Simk.). Do takve
konstatacije došao je Wagner na osnovi morfologije lista, ploda i izbojaka kao
i drugih taksonomskih oznaka lipa.


Da bismo utvrdili da li može doći spontano do međuvrsne hibridizacije u
prirodnim uvjetima kod naših triju autohtonih lipa, obavili smo umjetnu hibridizaciju.
Roditeljska stabla lipa za kontroliranu hibridizaciju izabrali smo
u postojećem parku Poljoprivrednoga i Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Odabrana
su po dva stabla malolisne, velelisne i srebrnolisne lipe. Starost stabala
je oko 30 godina Ona su vitalna i zdrava, a debla i krošnje su im dobro razvijene.


METODA RADA


Poznata je činjenica da se tehnika hibridizacije uvijek prilagođuje morfološkoj
građi i biološkim svojstvima cvijeta. Kod lipa se cvjetovi pojavljuju
u pazušnim listovima na ovogodišnjim izbojcima u paštitastim cvatovima na
dugoj stapci. Uz jedan dio cvatne stapke prirastao je zalistak nalik na krilo,
tzv. letni list. Cvjetovi su peterodjelni, dvospolni, pravilno građeni, zelenkastobijeli
do žutobijeli. Na bazi vjenčića nalaze se s unutrašnje strane nektarije.
Prašnici, kojih ima 15—80, skupljeni su po 5 u grupi. Prašnice se nalaze
na prašničkim nitima (staminodijima) te svaka ima po dvije srašćene ili raz




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 29     <-- 29 -->        PDF

djeljene teke. Lipe spadaju u entomofilne vrste. Kod cvjetova lipa postoji protandrija,
tj. teke se otvaraju prije nego što je tučak spreman primiti polen.


Za umjetno oprašivanje potrebno je obaviti slijedeće radove: na stablu se
izaberu za kastriranje oni cvjetovi koji se nalaze u sredini krošnje. Kastriranje
se obavlja tako da se pomoću fine pincete odstranjuju prašnici, a ostaju
tučkovi koji se izoliraju pergamentnim vrećicama. Polen se sabire 1—2 dana
prije oprašivanja. U tu svrhu se sabiru cvjetovi koji su se tek počeli otvarati,
tj. prašnice kojih imaju teke pred otvaranjem. Cvjetovi se stavljaju na »Havana
papir« i tako drže na sobnoj temperaturi preko dana i noći (obično u toku
2 dana), sve dok se teke ne otvore i polen istrusi. Polen se stavlja u bočicu ih
epruvetu i zatvori plutenim čepom ili vatom, a zatim stavi u hladnjak na


+ 4° C. 70 sati nakon kastriranja otvaraju se vrećice te se obavlja pregled
cvjetova na stablu. °a oprašivanje su sazreli oni tučkovi kojih njuške iz glavičastih
oblika prelaze u peteroloptaste i na njima se pojavljuje tekućina.
Umjetno oprašivanje obavlja se pomoću finog kista, a zatim se ponovno stavljaju
vrećice na cvjetove. Nakon 14 dana mogu se zapaziti zameci plodova. U
daljnjih 14 dana otvaraju se vrećice s gornje strane i ostavljaju otvorene,
a nakon slijedećih 14 dana potpuno se skidaju. Plodovi su normalnog oblika,
a sjeme je zrelo za sjetvu nakon 80—90 dana od dana izvršene hibridizacije.
Sjetva sjemena obavlja se odmah nakon sabiranja.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA


Obavljena je hibridizacija između malolisne lipe (T. cordata Mili.), velelisne
lipe (T. platyphyllos Scop.) i srebrnolisne lipe (T. tomentosa Moench)
unutar svake vrste kao i unutar svakog stabla. Rezultati umjetne hibridizacije
tih lipa prikazani su u tabelama 1 i 2 za 1964. i 1967. godinu. Iz dobivenih
rezultata može se vidjeti slijedeće:


a) Samooplodnja


Velelisna lipa (T. platyphyllos Scop.)


U 1964. godini je bilo oprašeno 50 cvjetova, pri čemu su dobivena 2 ploda
koji su posijani, ali nisu nikli. 1967. godine je oprašeno 59 cvjetova od kojih
se dobilo 9 plodova koji isto tako nisu nikli. I 1967. godine obavljena je samooplodnja
polenom, starim 2 godine. Od 91 oprašenog cvijeta dobio se samo 1
plod koji je posijan te je iz njega uzgojena 1 biljka.


Malolisna lipa (T. cordata Mili.)


U 1964. godini bio je oprašen 61 cvijet. Od toga se dobilo 10 plodova koji
su posijani, ali nisu nikli. 1967. godine oprašeno je 113 cvjetova te se postiglo
47 plodova koji su posijani i iz kojih je uzgojeno 17 biljaka.


Srebrnolisna lipa (T. tomentosa Moench)


U 1964. godini bila su oprašena 62 cvijeta. Dobivena su 4 ploda koji su
posijani i iz njih su nikle 2 biljke. 1967. godine oprašeno je 65 cvjetova, dobiveno
je 6 plodova i od njih 2 biljke. Na tom stablu je isto tako obavljeno samooprašivanje
na 53 cvijeta, ali polenom, starim 2 godine. To samooprašivanje
nije dalo ploda.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Kod navedenih vrsta lipa samooplodnja daje različite rezultate. Kod velelisne
lipe T. platyphyllos Scop.) u 1964. i 1967. godini rezultati su bili uglavnom
podjednaki, tj. plodovi su dobiveni i posijani, ali samo u jednom slučaju
nikla je 1 biljka. To daje naslutiti da je samooplodnja kod velelisne lipe vrlo
rijetko uspješna, što potvrđuju i istraživanja Tompa (1955). On je izolirao i
kastrirao cvjetove jednog solitera velelisne lipe te je s njega sakupio i polen.
70 sati nakon toga oprašio je tučkove kastriranih cvjetova. No to samooprašivanje
nije uspjelo.


Kod samooprašivanja malolisne lipe (T. cordata Mili.) u 1964. godini nisu
dobivene biljke, dok je u 1967. godini od posijanih 47 plodova dobiveno 17 biljaka,
tj. 37°/o. Dakle kod malolisne lipe postoje veći izgledi za dobivanje biljaka
samooplodnjom. Kod srebrnolisne lipe (T. tomentosa Moench.) u 1964.
godini dobivena su 4 ploda te od njih 2 biljke, tj. 50°/o, a u 1967. godini 6 plodova
od kojih su nikle 2 biljke, tj. 33°/o.


Samooplodnju kod roda lipa ispitivali su kod nas M. Korač i M. Jovanović
(1962.). Cilj njihova ispitivanja bio je da se utvrdi mogućnost dobijanja potomstva
putem samooplodnje koje bi se moglo koristiti u radu na oplemenjivanju.
Ispitivanja su obavljah na malolisnoj, velelisnoj i srebrnolisnoj lipi.
U pokusu je primijenjena isključivo izolacija, bez umjetnog nanošenja polena
na njušku tučka. Oni su utvrdili da su samooprašeni cvjetovi dali plodove koji
su bili gluhi i lakši. Od tih plodova nisu dobili biljke. U 1964. godini i mi smo
u svrhu samooplodnje u dva slučaja obavili samo izolaciju cvjetova. Kod malolisne
lipe to je učinjeno s 22 cvijeta, a kod srebrnolisne lipe sa 16 cvjetova.
Ni u jednom, ni u drugom slučaju nisu dobiveni plodovi jer su otpali prije sazrijevanja.
Razlog neuspjehu dobivanja biljaka iz samooprašivanja, navedenom
metodom, leži vjerojatno u tome što su lipe entomofilne vrste, te zbog
toga samo kod izoliranih cvjetova, gdje su insekti isključeni kao prijevodnici
polena, ne dolazi do primanja polenovih zrnaca na tučkove.


b) Unutarvrsna hibridizacija


Velelisna lipa (T. platyphyllos Scop.)


U 1964. godini bilo je oprašeno 66 cvjetova i dobiveno 50 plodova koji su
posijani i iz njih su nikle 3 biljke. 1967 godine je oprašeno 168 cvjetova, dobiveno
je 117 plodova, a iz njih su nikle 34 biljke.


Malolisna lipa (T. cordata Mili.)


U 1964. godini bila su oprašena 52 cvijeta i dobiveno 35 plodova koji
su posijani te je niklo 16 biljaka. 1967. godine je oprašeno 115 cvjetova i dobiveno
6 plodova od kojih je niklo 6 biljaka.


Srebrnolisna lipa (T. tomentosa Moench)


U 1964. godini bilo je oprašeno 60 cvjetova i dobiveno 44 ploda. Oni su
posijani, ali su nikle samo 3 biljke. 1967. godine je oprašeno 100 cvjetova i
dobiveno 50 plodova koji su posijani. Od njih je niklo 13 biljaka. Naša istra


152




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 31     <-- 31 -->        PDF

živanja pokazuju da su kod unutarvrsne hibridizacije rezultati različiti s obzirom
na pojedinu vrstu lipa. Najveći broj biljaka uzgojen je kod malolisne
lipe iz 1964. godine i to 45°/o, te iz 1967. godine 100°/o od posijanih plodova.
Kod srebrnolisne lipe u 1964. godini uzgojeno je 7ü/o, a u 1967. godini 29°/o biljaka.
Tompa (1955) je obavio pokuse unutarvrsne hibridizacije kod velelisne
lipe i dobio je 38°/o vitalnih plodova, ali od njih nije uspio uzgojiti niti jednu
biljku.


c) Međuvrsna hibridizacija


Velelisna lipa X malolisna lipa (T. platyphyllos Scop. X T. cordata Mili.)


U 1967. godini oprašena su polenom starim dvije godine 43 cvijeta. Dobiveno
je 6 plodova od kojih su proklijale 2 biljke koje se dalje uzgajaju. Potrebno
je napomenuti da je polen, koji je bio pohranjen u eksikatoru (kod
temperature +4°C), sačuvao klijavost kroz pune 2 godine.


Velelisna lipa X srebrolisna lipa (T. platyphyllos Scop. X T. tomentosa
Moench)


U 1967. godini je oprašeno 29 cvjetova polenom iz 1965. godine. Dobiven
je samo 1 plod i iz njega je nikla 1 biljka.


Malolisna lipa X velelisna lipa (T. cordata Mili. X T. platyphyllos Scop.)


U 1964. godini bio je oprašen 61 cvijet. Dobiveno je 7 plodova, ali nisu
nikli. U 1967. godini je oprašeno 127 cvjetova. Dobiveno je 7 plodova, od kojih
je uzgojena samo 1 biljka, ali vrlo slabe vitalnosti. Na istom stablu malolisne
lipe oprašeno je 120 cvjetova polenom druge velelisne lipe. Rezultat je
bio negativan. Također je na tom istom stablu malolisne lipe oprašeno 120
cvjetova polenom još jedne druge velelisne lipe, ali kod starosti polena od 2
godine. Rezultat je također bio negativan.


Malolisna lipa X srebrnoHsna lipa (T. cordata Mili. X T. tomentosa Moench)


U 1967. godini su oprašena 154 cvijeta polenom iz 1965. godine. Od toga
oprašivanja nije se dobio niti jedan plod.


SrebrnoHsna lipa X velelisna lipa


(T. tomentosa Moench X T. platyphyllos Scop.)
U 1964. godini bila su oprašena 53 cvijeta. Dobiveno je 39 plodova, a od
njih je nikla samo 1 biljka koja je kasnije uginula. U 1967. godini je oprašeno
111 cvjetova, a dobiven je 21 plod. Iz njih je niklo 10 biljaka koje se i dalje
uzgajaju. Ista srebrnolisna lipa korištena je kao ženski roditelj i u slučaju
kada je polen velelisne lipe star 2 godine upotrijebljen za oprašivanje. Oprašen
je 51 cvijet od kojih je dobiveno 10 plodova, ali oni nisu nikli.


153




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 32     <-- 32 -->        PDF

154




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 33     <-- 33 -->        PDF

155




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 34     <-- 34 -->        PDF

UDK 634.0.114.462.001.3:634.0.233


PRILOG KLASIFIKACIJI POŠUMLJENIH ĐURĐEVAČKIH PIJESAKA


MAYER ing. BRANIMIR
Jugoslavenski institut za četinjače, Jastrebarsko


Dio pedoloških istraživanja, provedenih tokom 1970. godine u svrhu po


dizanja kultura četinjača na području Šumskog gospodarstva Koprivnica, od


nosio se na četiri odsjeka gospodarske jedinice »Đurđevački peski«, koja obu


hvaća pošumljene pješčane dine u neposrednom zaleđu mjesta Đurđevca. Ovaj


valoviti reljef nadvisuje okolnu podravsku nizinu za cea 5—15 m s nadmor


skim visinama, koje se približno kreću između 125 i 135 m.


U svakom od istraživanih odsjeka otvoren je po jedan glavni pedološki


profil (u odjelu 2 odsjek e — profil 0801, u 4/g prof. 0804, u 6/i prof. 0803 te


u 7/e prof. 0802), kod čega je razmak između najudaljenijih jama iznosio oko


3 km. Terenskim i laboratorijskim istraživanjem tala pod 40 do 70-godišnjim


kulturama crnog i običnog bora u g. j . »Đurđevački peski«, prikupljeni su po


daci o važnijim fiziografskim svojstvima, pomoću kojih je vršina determi


nacija njihove pedosistematske pripadnosti.


Prvi osvrt na podravske pijeske, s pedološkog stanovišta, potječe iz 1911.


godine od F. Š a n d o r a, a detaljniji prikaz njihove geneze, fizikalnih i ke


mijskih svojstava dao je M. Gračani n 1942. i 1951. godine.


Prema Filipovsko m (1968.) klasifikacija pijeska vršena je na raznim


principima: na osnovi mineraloškog sastava, na osnovi mehaničkog sastava te


na osnovi boje i genetsko-evolucionog principa.


U radu A n t i ć a i ostalih (1969.), koji je poslužio kao okosnica kod ovih
razmatranja, u centar izučavanja pijeska sjeverozapadnog dijela Deliblatske
pješčare stavljeno je pitanje geneze. Pri determinaciji pojedinog stepena evolucije
služili su karakteristični morfogenetski elementi kao što su moćnost humusnog
horizonta, stepen humizacije, evolucija mineralne komponente (prijelaz
primarnih minerala u sekundarne) te stepen izraženosti strukture. Na taj
su način autori postavili slijedeći genetsko-evolucioni niz koji je ujedno i ekološki,
a čitava evolucija kreće se u okviru samo jednog evolucionog stadija
A—C:


— sirozem na pijesku (humusni horizont neizražen, sadržaj humusa < l´Vo,
gline + praha do 8°/o);
— organogena pararendzina sa početnom, srednjom i završnom fazom (humusni
horizont i do 70 cm, humusa 1—4n/o, gline + praha 8—20°/o);


— prelazna pararendzina mlada i prava (humusni horizont 70—120 cm,
humusa 4—6°/o, gline + praha 20—25%> i pojava strukture);
— prava pararendzina na pijesku (humusni horizont 120—170 cm, humusa
do 7°/o, gline + praha 25—40%).
Nadalje, autori su izračunali ekološko-bonitetne vrijednosne brojeve za
navedeni genetsko-evolucioni niz primjenom pet karakterističnih elemenata




ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 35     <-- 35 -->        PDF

On the basis of the results obtained the author has reached the following conclusions:


1. Self-fertilizations in autochthonous Lindens of this country is variously
successful. The author assumes that in Large-leaved Linden self-fertilization is a
rare phenomenon, because he has only succeeded in one case to obtain one plant
which owing to low vitality perished.
In Small-leaved Linden and Tomentose Linden self-fertilization is probably a
more frequent phenomenon. Through controlled hybridization 33—50% plants were
obtained in self-pollination. From which it also can be concluded that such a method
can be used in improvement works on the mentioned two species.


2. Intraspecific hybridization gave best results in Small-leaved Linden where
7—100% pollinated flowers gave sound fruits which germinated. In the second place
is Large-leaved Linden with 4—29% plants. The third place is occupied by Tomentose
Linden with 7—16°/o plants.
A relatively low percentage of obtained plants out of the total of pollinated
flowers in all three species suggests a low fertility of flowers.


3. Interspecific hybridization between all three Lindens is successful with the
understanding that the percentage of obtained plants is low. The best results were
achieved in crossing Tomentose Linden with Large-leaved Linden. When studying
the taxonomic problems of autochthonous Lindens of this country we should also
take into account the possibility of their mutual crossing.
Chair for Forest Genetics and Dendrology
Forestry of Faculty, University of Zagreb