DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1971 str. 13 <-- 13 --> PDF |
rani vodom, a filtracija je mjerena u ml/min. Uzorci tretirani alkoholom su i nakon tog postupka preostali permeabilni, dok su uzorci tretirani vodom bili nepermeabilni. Granične vrijednosti, kod koje je voda prošla kroz uzorak, bili su uzorci tretirani otopinom sa 75°/o etilnog alkohola što odgovara površinskoj napetosti kapilarne tekućine od 26 dyna/cm. Jednaka vrijednost dobivena je i tretiranjem uzoraka različitim koncentracijama otopine vode i acetona. Kod obične američke tuje, koja za razliku od ostalih vrsta nema razvijeni torus, razlike u penetraciji, obzirom na tretiranje sa različitim koncentracijama otopina, bile su minimalne. Na temelju dobivenih rezultata, autori zaključuju da do zatvaranja jažice neće doći ako tekućina koja se povlači iz jažica ima površinsku napetost jednaku ili manju od 26 dyna/cm. Godinu dana kasnije su Comstock i Cöte (9), ispitujući permeabilnost drva čuge (Tsuga canadensis, Carr.) i bijelog bora (Pinus sylvestris, L.), došli do zaključka da površinska napetost kapilarne tekućine nije jedini faktor koji utječe na zatvaranje jažica. Tretirajući prije sušenja sirovo drvo bjeljike raznim organskim otapalima i vodom u kojoj se nalazi sredstvo za smanjivanje površinske napetosti, rezultati njihovih istraživanja pokazuju da do zatvaranja jažica može doći iako je drvo prije sušenja tretirano tekućinom čija je površinska napetost bila manja od 20 dyna^cm. S druge strane, jažice ostaju otvorene premda je sirova bjeljika prije sušenja tretirana organskim otapalima čija je površinska napetost bila čak iznad 44 dyna/cm. Autori su mišljenja da postoje 3 faktora o kojima zavisi zatvaranje jažica. Prvi faktor, adhezione sile između torusa i kapilarne tekućine koja povlačenjem iz jažične komore privlači torus nadsvođenju jažice, ovisan je prvenstveno o površinskoj napetosti tekućine i o dimenzijama i obliku porusa, torusa, nadsvođenja i međusobnog razmaka fibrila membrane jažice. Drugi faktor, žilavost i krutost membrane jažice koja pruža otpor djelovanju sila površinske napetosti kapilarne tekućine, određuje da li će se torus dovoljno pomaknuti sa centralnog položaja da dođe u direktan kontakt sa nadsvođenjem jažice. Što je veća žilavost i krutost membrane jažice, potrebne su veće sile da dođe do zatvaranja jažica. Treći faktor, adhezione sile između torusa i nadsvođenja jažica, nije još potpuno poznat. Da se ne radi o međusupstanci, kao što je smola ili neke druge ekstraktivne tvari koje bi mogle poslužiti kao adhezivno sredstvo, potvrđuje tretiranje sirove bjeljike organskim otapalima i izmjenom organskih otapala vodom. Premda je organskim otapalom drvo ekstrahirano, izmjenom organskog otapala u drvu vodom i naknadnim sušenjem došlo je do zatvaranja jažica. To su pokazala i istraživanja Liesa i Bauch (50). Izgleda stoga da postoji direktna veza između površine torusa i površine nadsvođenja jažica djelovanjem sekundarnih valencijskih sila, najvjerojatnije vodikovih mostova. U istraživanju Liesa i Baucha (50) sa otopinama različitih omjera vode i etilnog alkohola, odnosno vode i acetona, nepoznat je egzaktni omjer otopine u završnoj fazi, tj. u vrijeme zatvaranja jažica, jer se obzirom na različiti intenzitet evaporacije komponenata mijenja omjer u odnosu na omjer otopine u početnoj fazi. Na kraju nam ostaje pitanje od velike praktične važnosti: Što se može učiniti da bi se povećala permeabilnost drva? Danas postoje, doduše još uvijek u fazi eksperimentiranja, tri načina kojima se nastoji povećati permeabilnost drva. To su ekstrakcija drva, djelovanje mikroorganizama i parenje drva. |