DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 8 <-- 8 --> PDF |
od ženki. Isti je slučaj i s leptirima gubara (Lymantria dispar L.), za kojega je također utvrđena razlika u broju presvlačenja gusjenica različita spola (Schmidt, 1956, S p a i ć, 1959). Kuri r (1952) drži da je broj presvlačenja konstantan za vrstu samo onda, ako se gusjenice nalaze u optimalnim ekološkim uvjetima. Da se pomoću raznih vanjskih faktora, abiotičkih i biotičkih, taj broj može modificirati, dokazali su mnogi istraživači. Ovdje ću se ograničiti samo na utjecaj hrane na broj presvlačenja te navesti rezultate nekih istraživanja u tom pogledu. Yokota, Kawase i Karasawa te Sakai (cit. Kurir, 1952) uzgajali su dudovog svilca (Bombyx mori L.) na dudovom lišću koje je bilo onečišćeno vulkanskim ili ugljenim pepelom, što je povećalo broj larvalnih faza od pet na šest. T i t s c h a k (1926) je pogoršanom ishranom suknenog moljca Tineola biseliella Hum.) također uzrokovao povećani broj presvlačenja, koji je u ekstremnom slučaju iznosio čak 40, što predstavlja najveći do tada poznati broj presvlačenja insekata uopće. Kuri r (1952) je utvrdio 12 larvalnih faza kod gusjenica ivanjske ptičice (Syntomis phegea L.) kada su se one hranile lišćem egzotične ukrasne biljke Canna indica, dok se u prirodi normalno hrane maslačkom (Taraxacum officinale L.) i trputcem (Plantago lanceolata L.). Isti je autor, eksperimentirajući sa gubarom, ustanovio da gusjenice hranjene biljkama iz familije Rosaceae imaju jednu fazu više od gusjenica hranjenih biljkama iz familije Fagaceae, i to kako mužjaci tako i ženke. Ako su se pak hranile biljkom Canna indica, onda su također oba spola imala po jednu fazu više nego gusjenice hranjene ljeskom (Corylus avellana). Gladovanje gusjenica dovodi također do povećanja broja presvlačenja, kako su to pokazali eksperimenti Nagamorija (cit. Kurir, 1952). Iz naprijed navedenih rezultata može se zaključiti da nepovoljna ishrana, bilo da se radi o kakvoći ili o količini hrane, rezultira povećanim brojem presvlačenja gusjenica. Topolin čupavi prelac presvlači se, kao i većina Macrolepidoptera, uglavnom 4—5 puta. U pojedinim generacijama taj broj može varirati na razne načine od 3 do 6, ali su uvijek najbrojnije one gusjenice koje se presvuku 4 puta, t. j . one koje imaju 5 razvojnih faza. Izuzetak su gusjenice na prezimljavanju, koje imaju 6 razvojnih faza. Razlika u broju presvlačenja muških i ženskih gusjenica ne postoji, ili je tako slabo izražena da se nije mogla utvrditi. Leptiri oba spola su približno iste veličine, pa bi se to slagalo s naprijed navedenom pretpostavkom da se ženske gusjenice presvlače jedan puta više kod onih leptira, kojih su ženke znatno veće od mužjaka. Utjecaj ishrane gusjenica topolina čupavog prelca lišćem raznih topola jasno se pokazao u broju presvlačenja, što je prikazano u tabelama 2 i 3. Prva tabela prikazuje broj gusjenica u pojedinim razvojnim fazama po generacijama, a druga to isto za sve generacije ukupno osim četvrte. Takav je prikaz načinjen radi komparabilnosti podataka, jer se 4. generacija na trepetljici i bijeloj topoli nije uopće razvila. Iz tabela se može razabrati slijedeće: a) U svim generacijama i na svakoj vrsti hrane prevladavaju gusjenice sa 5 razvojnih faza osim u 3. zimskoj i 4, gdje gotovo sve gusjenice imaju 6 razvojnih faza. b) Od svih je topola na euroameričkoj bilo najviše gusjenica sa 4 razvojne faze, a najmanje onih sa 6 razvojnih faza. % |