DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 68     <-- 68 -->        PDF

žalost još nije odgonetnuta. Autor zaključuje
da nauka još ne pruža mogućnosti da
se preciznije odgovori na pitanja iz ove
značajne problematike. Pokazalo se je, i
to sa velikom dozom sigurnosti, da evapotranspiracija
raste sa starošću sastojine,
ali postoji jedna kulminaciona točka nakon
koje se javljaju suprotni simptomi,
tj. uočljivi pad evapotranspiracije. Dosta
je teško utvrditi tu točku jer varira u vezi
sa vrstom i bonitetom. Još su teži komparativni
ogledi, tj. mogućnost komparacije
vodnog bilansa šumskog i nesumskih
objekata. Uređenje šuma, ako bude više
vodilo računa o ekofiziološkim kriterijima,
dozvoliće maksimalno korišćenje prirodnih
uvjeta i prirodnih mogućnosti, u
svakom slučaju mnogo veće nego što je
to slučaj danas.


Ducrey M.: Condition climatiques et introduction
du sapin pectine (Abies pectinata
D. C.) dans l´arriere-cöte bourguignonne
(Klimatske prilike i introdukcija
jele (Abies pectinata D. C.) u burginjonskoj
pozadini).


Na poticaj državne šumske uprave, instalirana
je 1939 meteorološka stanica u
Vergy-Debats. Iako su ratne i poratne prilike
poremetile kontinuitet meteoroloških
osmatran ja, može se reći da raspolažemo
sa neprekidnim 18-godišnjim nizom meteoroloških
podataka tj. od 1952. na ovamo.
Ti su podaci od velike vrijednosti za
problem introdukcije jele koja se provodi
s promjenljivim uspjehom, ali uglavnom
sa ohrabrujućim rezultatima. Stanica je
na visini 640 m, sa srednjom januarskom
temperaturom od —0,2, srednjom julskom
16,9 i prosječnim godišnjim padavinama
od 1060 mm. Uporede li se ti podaci sa Dodacima
dviju meteoroloških stanica izvan
šume (u Dijonu i Beaumeu), nailazimo na
velike razlike, specijalno što se tiče pedavina.
Godišnji je njihov prosjek svega
739 mm i 717 mm. Karakteristično je da
francuske klimatske karte (rađene u sitnom
mjerilu) upućuju na pomisao da su
mjerodavni baš potonji podaci, jer su u
tim kartama podaci šumske stanice u Vergy-
u izostavljeni. De Martonneov indeks
ariditeta, izračunat na bazi podataka u
Vergy-u zadovoljava ekološke zahtjeve jele,
što potvrđuju i rezultati posljednjih
pošumljavanja. Jednostavne (klasične) metode
pošumljavanja dozvolile su formiranje
smjese jela-bukva u kojoj je prisustvo
jele ekološki opravdano. Pored ostalog
ovo se vidi i po uspjehu prirodne regeneracije
jele. Bez obzira na to, moramo
biti oprezni u zaključcima, tj. voditi računa
da je položaj jele u ovoj Bürgin jonskoj
pozadini ipak limitantan.


Viney R.: A propos de l´oidium du chene
(U povodu hrastove medljike).


Ova kratka bilješka inspirirana je sjećanjem
starog penzioniranog šumarskog
inspektora Delage-a, koji pamti prvu pojavu
tog parazita u Francuskoj. Starcu je
pred očima idealno (u tom pogledu) zdravstveno
stanje francuskih hrastika u periodu
između 1903 i 1906 god. Prvi je podlegao
lužnjak (1907), dok su prva masovna
oboljenja kitnjaka diagnosticirana u periodu
1919—1924 g. Amerikanski su hrastovi
bili i tada imuni. Viney se osvrće na neke
podatke iz stručne literature koji se donekle
kose sa navodima Delage-a. Prema
Boudru, medljika u Europi bila je poznata
već 1878 (Portugal). Većina autora ipak se
slažu da prava invazija te gljivice datira
tek od 1908 (zap. Europa i Alžir), a godinu
1909 treba smatrati početkom njenog
pobjedničkog pohoda preko cijele Europe
(uključivo Rusiju i Balkan) sve do Indije,
Cejlona i Madagaskara.


LESNOJ ŽURNAL


Broj 5 — 1970.


Konovalov I., Šargunova V.: Opyt izučenija
formirovanja smešanih molodnJakov
na Srednjem Urale (Ogled na proučavanju
oblikovanja mješovitih mladika na
Srednjem Uralu).


Istočne padine Srednjeg Urala obrasle
su bijelim borom uz neznatnu primjesu
breze i sibirskog ariša. Za ariš je ta primjesa
ispod 10%> što je svakako nedovoljno
za poboljšanje sastojinskog boniteta.
Poznato je, naime, da veće učešće ariša u
borovim šumama pojačava njihovu produktivnost,
povoljno utječe na samo tlo
i si. Zato je jedan od važnih zadataka tamošnjih
šumara formirati takve sastojine,
u kojima bi ariš bio zastupljen sa cea
20°/o. U prirodnim uslovima takvo učešće
ariša teško se ostvaruje bez intervencije
šumara i nikako prije no što sastojina postigne
starost od 120—140 godina. Postoje
međutim načini da se smišljenim uzgojnim
zahvatima postigne ovakva smjesaprije te starosti.


Vohmincev V.: O vlijanii intenzivnosti
kompleksnih rubok na produkciju počvenoj
uglekisloty (Uticaj intenziteta kompleksnih
sječa na stvaranje ugljičnog dioksida
u tlu).


U sastojinama gdje se na jednoj te istoj
površini nalaze stabla svih dobnih razreda
(od mladika do prezrelog inventara) treba
vršiti kompleksne eksploatacione zahvate,
a to znači istovremeno provoditi sječu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 69     <-- 69 -->        PDF

glavne sastojine i meliorativne zahvate
koji spadaju u domenu njege šume. Ovakve
kompleksne sječe najbolje pogoduju
biokemijskoj aktivnosti mikroorganizama
u tlu. Tek je u dogledno vrijeme proučena
ovisnost između intenziteta i karaktera
sječe na jednoj strani i izručenja CO2 na
drugoj strani. Ta ovisnost nije strogo zakonita;
u stanovitim slučajevima jače prorede
povećavaju izlučenje CO2 za 72% ,dok
u drugim slučajevima, iza pojačane prorede,
nastupa smanjenje aktivnosti mikroorganizama
i prema tome slabiji proces
izlučenja ugljičnog dioksida. Autor je svoje
oglede vršio u smrekovim šumama različitih
asocijacija (tilietosum, oxalidosum,
tiliooxalidosum), u svim mjesecima vegetacionog
perioda (koncem svakog mjeseca
u jednakim intervalima). Rezultati bi se
mogli sintezirati ovako. Ovisnost između
izlučenja CO2 i produktivnosti dotične šume
neosporna je. Periodičnost izlučenja
CO2 treba smatrati vrlo osjetljivim pokazateljem
bioloških procesa u tlu. Proučavanje
tog procesa treba nastaviti.


Danilov M., Krasnov A.: O toksičnosti
vlijanija sosnovoga potkornoga klopa na
sosnu obyknovennuju (Toksično djelovanje
borove stjenice na bijeli bor).


Borova stjenica (Aradus cynnamomeus
Panz) je česta štetočina u mladim sastojinama
bijelog bora. Najveće štete nastaju
na kserofilnim staništima i u sušnim godinama.
Autor opisuje načine i posljedice
oštećenja. Treba još provjeriti pretpostavku,
da stjenica izlučuje i ubrizgava u kambijalni
sloj neke toksičke tvari, tj. da se
ne radi samo o mehaničkom (relativno neznatnom)
oštećenju živog tkiva drveta),
nego i o toksičnom djelovanju tog uboda.
Ta je pretpostavka na mjestu, ali oglede
treba nastaviti i omasoviti.


Cyplakova O., Derjužin P.: Sosnovyj
potkornyj klop (Aradus cynnamomeus
Panz.) v kulturan listvennicy Voronežskoj
oblasti (Borova stjenica (Aradus cynnamomeus
Panz.) u kulturama ariša Voroneške
oblasti).


Prethodni članak (Danilova i Krasnova)
osvrće se isključivo na štete na bijelom
boru ne spominjajući druge četinare koji
također mogu osjetno stradati. U ovoj
raspravi govori se o pojavi Aradusa na
svim vrstama ariša evrazijskog kontinenta
(Larix sibirica Ldb., L. Sukaczewi Djl.,


L. decidua Mili.. L. dahurica Terz, i L. lentolepis
Cord.). Izgleda da je daurski ariš
manje otporan od evropskog (L. decidua)
i japanskog (L. leptopepis).
Nikitin I.: Opyt vyrascvanija sosny obyknovennoj
s pomošćju intensivnyh ru


bok uhoda i raspahivanija meždurjadij
(Ogledi na uzgoj bijelog bora uz intenzivne
meliorativne sječe i preora van ja između
redova).


Autor smatra da spomenuti način uzgajanja
bijelog bora treba bezuvjetno preporučiti.
Pri tome treba imati u vidu i ponašanje
breze kao stalne pratilice bora na
velikom dijelu njegova areala. Ako se
breza u dobi od 5—6 godina ne posječe, ne
možemo se nadati uspjehu čak ni onda ako
se dosljedno pridržavamo svih ostalih preporučenih
mjera. Dakle ta sječa breze treba
da bude prvi korak. Mladi brezovi panj
evi slobodno mogu konkurirati boru:
važno je da njihovi izdanci ne prerastu
bor. Tek nakon te prve mjere dolazi niega
samih borića i obavezno oranje intervala
između redova stabalaca. Zabilježeni su
vrlo dobri rezultati u pet sekcija tretiranih
različito, ali uz isti (svakako obavezni)
uvjet preoravanja »međuredova«.


Gurjev T.: O sravniteljnvh isnvtanijah
kruglyh i plastinčatih špal (O komparativnom
ispitivanju okruglih i tesanih pragova).


Na mnogim šumsko industrijskim kolosjecima
SSSR upotrebljavaju se okrugli,
neizrađeni pragovi čija duljina varira ođ
1,8 m do 5 m, a promjer od 8 cm na više.
Na jedan kilometar dolazi 1400 do 2600
takvih primitivnih pragova, a to znači velike
uštede na radnoj snazi i na transportu
materijala od mjesta izrade do kolosjeka.
Međutim financijski je efekat unotrebe
takvih pragova više nego dubiozan.
Autor navodi niz argumenata u korist napuštanja
takvog načina »uštede« rada i
sredstava. Propisno tesani prag je idealno
prilagođen svojoj namjeni koju ne može
ostvariti »oblica«, ti. okrugli Drag. Upotreba
potonjeg povlači za sobom mnoge
štetne posljedice za održavanje samog kolosjeka
i za eksploataciju pogonskog i inog
inventara.


Vasiljev P.: Voprosy ekonomičeskoj ocenki
lesnyh resursov (Problematika ekonomske
procjene šumskih resursa).


Šume SSSR zauzimaju ogroman teritorij.
Čiste sječe se vode na površini od
preko 2,500.000 ha. Cea 50°/o te površine regenerira
se vještačkim putem. Uspjesi su
uglavnom značajni. U mnosim oblastima
evropskog dijela SSSR zabilježeno je povećanje
postotka šumovitosti u periodi
1956—1966 za više neso trećinu. Tako ie
napr. u Kalininskoj oblasti šumovitost povećana
sa 27,1% na 36,2%>, a u Smolenskoj
sa 21,5 na 30,3%. Ima cijelih republika u
kojima je taj porast znatan kao što su
napr. Letonska SSR i Estonska SSR. Fi


119




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 70     <-- 70 -->        PDF

nancijski efekat takvog porasta teško je
fiksirati jer to ne dopušta vrlo niski nivo
šumske takse na panju, dok diferencijalna
renta uopće ne dolazi u obzir u šumskom
gospodarstvu SSSR. Grubo uzevši, godišnji
troškovi resora šumarstva SSSR iznose
580—600 miliona rubalja. Godišnji je
prihod svakako manji, on je još uvijek nepoznanica,
a bilo bi potrebno da se taj prihod
počne utvrđivati na stvarno metodološkoj
osnovici i po točno određenom sistemu
koji bi pokazivao više analogija sa
ispitivanjima toka ekonomskih procesa u
agrarnoj produkciji.


Bitjukov N.: O klimatičeskoj i gidrologičeskoj
roli bukovyh lesov černomorskoga
poberežja Kavkaza (O klimatskoj i hiđrološkoj
ulozi bukovih šuma crnomorske
regije Kavkaza).


Bukove šume Krasnodarskog kraja ođ


visokom produktivnošću. Dio
koji se pruža skoro paralelno sa istočnom
obalom Crnog mora ima prosječni obrast
0,75 i visoki bonitet koji bi se dao izraziti
brojkom 1,9. Prema tome i gospodarska
je vrijednost tamošnjih šuma vrlo velika.
Međutim, još je veća korist tih šumskih
kompleksa ako ih posmatramo iz aspekta
klimatološke i hiđrološke njihove uloge.
Povoljno djelovanje na vodni bilans nije
ograničeno na šumska staništa u užem
smislu, nego se prostire na čitavi teritorij.
Ovdje svoju privrednu djelatnost šumar
mora planirati tako da se ne poremeti ni
jedan od elemenata tog bilansa.


Podzorov I.: Vlijanie geomagnitnog polja
na prorastanie semjan hvojnyh porod
(Upliv geomagnetizma na klijanje sjemena
četinara).


Pored čitavog niza tropizama, kojima se
biljna fiziologija bavi već dulje vremena
(geotropizam, fototropizam, različiti kemotropizmi
i si.), u posljednje vrijeme
mnogo se poklanja pažnje i geomagnetotropizmu,
tj. uplivu smjerova geomagnetskog
polja pri klijanju i razvitku kotiledona.
Ogledi sa sijanjem proklijalog sjemena
bora, smreke i sibirskog ariša uvjerljivo
su pokazali da se sjemenke zasijane
korjencicima okrenutim jugu brže razvijaju
nego one sa korjencicima okrenutim
sjeveru. Posebno je zanimljiva autorova
tvrdnja (također eksperimentalno provjerena)
da je ta razlika ,tj. razlika u brzini
klijanja i razvitka, izrazitija ako se sjetva
obavlja za uštana, a neznatna ako se sije
za mlađaka.


Broj 6 — 1970.


Ivanjuta V.: Biometričeskij analiz taksovoj
stoimosti lesa (Biometrijska analiza
taksacije šuma).


Ako šumsku biometriku razmatramo
kao nauku o masovnim varijacionim procesima,
onda treba pokloniti ozbiljniju
pažnju praktičnoj strani te šire problematike
u koju bez sumnje spada analiza taksacione
vrijednosti šume. Autor, čiji udžbenik
i priručnik »Uvod u šumsku biometriju
« je štampan prije 2 godine, ukratko
se i u ovom članku osvrće na »ove duboke
i složene probleme suvremene šumsko
gospodarske nauke«.


Soveršajev V.: Soderžanie i lokalizacija
nukleinovyh kislot v semenah sosny v period
pokoja i prorastanija (Sadržaj i lokalizacija
nukleinskih kiselina u sjemenu
bora za vrijeme mirovanja i klijanja).


Stadij »mirovanja« sjemena je jedan od
osnovnih činilaca za proces razmnožavanja
viših biljaka. Trajanje takvog mirovanja
kod pojedinih biljnih vrsta određuju
različiti mehanizmi koji privremeno obustavljaju
ili na neki način usporavaju proces
klijanja. Taj proces je bez sumnje jedan
od najznačajnijih etapa u biljnoj ontogenezi.
Proces je praćen porastom sadržaja
nukleinskih kiselina. Primjena novijih
metoda biokemije, specijalno primjena
histokemijskih metoda, dopušta detaljnije
proučavanje i tumačenje ontogenetskih
procesa.


Titov I.: O zakonomernyh svjazjah morfologičeskih
priznakov elovoga podrosta
(O zakonitostima u vezi morfoloških karakteristika
smrekovih mladika).


Na temelju solidnog materijala utvrđeno
je da se parametri morfoloških karakteristika
smrekovih mladika, koji su rasli
pod sklopom materinske sastojine,
oblikuju po striktnim biološkim zakonima
i vjerno odražavaju njegovo stanje i perspektivnost.
Autor se služi nizom formula
koje mu pomažu u rješavanju ove dosta
složene problematike, a dvije tabele ilustriraju
rezultate do kojih je on došao.


Toskina I.: Opyty po zašćite drevesiny
od mebeljnog točiljšćika (Ogledi na zaštiti
drveta od kukca Anobium punctatum Deg).


Razni autori u više navrata tretirali su
problem preventivnih mjera neophodnih
u borbi protiv ovog štetnog insekta, ponekad
prave kuge kućnog namještaja. Prvenstveno
su preporučivani kloroorganski insekticidi,
a također i neki drugi. Svaki je
od njih imao po neki nedostatak i naš ie
cilj — veli autor — izbor sredstava čije bi
trajanje bilo veće od dosadanjih insekticida,
koja ne bi toksički djelovala na čovj-e
ka ni negativno na vanjski izgled namještaja,
odnosno na mehanička svojstva samog
drveta.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 71     <-- 71 -->        PDF

Dračkov V.: Vlijanie myseva i ptica na
vozobnovlenie eli (Uticaj miševa i ptica
na obnovu smreke).


Štete, koju nanose miševi i ptice, često
se potcjenjuju. Ogledi su pokazali da jedna
kraća posjeta ptičjeg jata može pro


uzrokovati otpad od 29,2°/o. Opasnost od
ptica je velika kod jednogodišnjeg podmlatka,
dok je za dvogodišnji minimalna.
Šteta od miševa traje i do pet godina starosti
smrekovog podmlatka.


A. Panov