DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 68 <-- 68 --> PDF |
žalost još nije odgonetnuta. Autor zaključuje da nauka još ne pruža mogućnosti da se preciznije odgovori na pitanja iz ove značajne problematike. Pokazalo se je, i to sa velikom dozom sigurnosti, da evapotranspiracija raste sa starošću sastojine, ali postoji jedna kulminaciona točka nakon koje se javljaju suprotni simptomi, tj. uočljivi pad evapotranspiracije. Dosta je teško utvrditi tu točku jer varira u vezi sa vrstom i bonitetom. Još su teži komparativni ogledi, tj. mogućnost komparacije vodnog bilansa šumskog i nesumskih objekata. Uređenje šuma, ako bude više vodilo računa o ekofiziološkim kriterijima, dozvoliće maksimalno korišćenje prirodnih uvjeta i prirodnih mogućnosti, u svakom slučaju mnogo veće nego što je to slučaj danas. Ducrey M.: Condition climatiques et introduction du sapin pectine (Abies pectinata D. C.) dans l´arriere-cöte bourguignonne (Klimatske prilike i introdukcija jele (Abies pectinata D. C.) u burginjonskoj pozadini). Na poticaj državne šumske uprave, instalirana je 1939 meteorološka stanica u Vergy-Debats. Iako su ratne i poratne prilike poremetile kontinuitet meteoroloških osmatran ja, može se reći da raspolažemo sa neprekidnim 18-godišnjim nizom meteoroloških podataka tj. od 1952. na ovamo. Ti su podaci od velike vrijednosti za problem introdukcije jele koja se provodi s promjenljivim uspjehom, ali uglavnom sa ohrabrujućim rezultatima. Stanica je na visini 640 m, sa srednjom januarskom temperaturom od —0,2, srednjom julskom 16,9 i prosječnim godišnjim padavinama od 1060 mm. Uporede li se ti podaci sa Dodacima dviju meteoroloških stanica izvan šume (u Dijonu i Beaumeu), nailazimo na velike razlike, specijalno što se tiče pedavina. Godišnji je njihov prosjek svega 739 mm i 717 mm. Karakteristično je da francuske klimatske karte (rađene u sitnom mjerilu) upućuju na pomisao da su mjerodavni baš potonji podaci, jer su u tim kartama podaci šumske stanice u Vergy- u izostavljeni. De Martonneov indeks ariditeta, izračunat na bazi podataka u Vergy-u zadovoljava ekološke zahtjeve jele, što potvrđuju i rezultati posljednjih pošumljavanja. Jednostavne (klasične) metode pošumljavanja dozvolile su formiranje smjese jela-bukva u kojoj je prisustvo jele ekološki opravdano. Pored ostalog ovo se vidi i po uspjehu prirodne regeneracije jele. Bez obzira na to, moramo biti oprezni u zaključcima, tj. voditi računa da je položaj jele u ovoj Bürgin jonskoj pozadini ipak limitantan. Viney R.: A propos de l´oidium du chene (U povodu hrastove medljike). Ova kratka bilješka inspirirana je sjećanjem starog penzioniranog šumarskog inspektora Delage-a, koji pamti prvu pojavu tog parazita u Francuskoj. Starcu je pred očima idealno (u tom pogledu) zdravstveno stanje francuskih hrastika u periodu između 1903 i 1906 god. Prvi je podlegao lužnjak (1907), dok su prva masovna oboljenja kitnjaka diagnosticirana u periodu 1919—1924 g. Amerikanski su hrastovi bili i tada imuni. Viney se osvrće na neke podatke iz stručne literature koji se donekle kose sa navodima Delage-a. Prema Boudru, medljika u Europi bila je poznata već 1878 (Portugal). Većina autora ipak se slažu da prava invazija te gljivice datira tek od 1908 (zap. Europa i Alžir), a godinu 1909 treba smatrati početkom njenog pobjedničkog pohoda preko cijele Europe (uključivo Rusiju i Balkan) sve do Indije, Cejlona i Madagaskara. LESNOJ ŽURNAL Broj 5 — 1970. Konovalov I., Šargunova V.: Opyt izučenija formirovanja smešanih molodnJakov na Srednjem Urale (Ogled na proučavanju oblikovanja mješovitih mladika na Srednjem Uralu). Istočne padine Srednjeg Urala obrasle su bijelim borom uz neznatnu primjesu breze i sibirskog ariša. Za ariš je ta primjesa ispod 10%> što je svakako nedovoljno za poboljšanje sastojinskog boniteta. Poznato je, naime, da veće učešće ariša u borovim šumama pojačava njihovu produktivnost, povoljno utječe na samo tlo i si. Zato je jedan od važnih zadataka tamošnjih šumara formirati takve sastojine, u kojima bi ariš bio zastupljen sa cea 20°/o. U prirodnim uslovima takvo učešće ariša teško se ostvaruje bez intervencije šumara i nikako prije no što sastojina postigne starost od 120—140 godina. Postoje međutim načini da se smišljenim uzgojnim zahvatima postigne ovakva smjesaprije te starosti. Vohmincev V.: O vlijanii intenzivnosti kompleksnih rubok na produkciju počvenoj uglekisloty (Uticaj intenziteta kompleksnih sječa na stvaranje ugljičnog dioksida u tlu). U sastojinama gdje se na jednoj te istoj površini nalaze stabla svih dobnih razreda (od mladika do prezrelog inventara) treba vršiti kompleksne eksploatacione zahvate, a to znači istovremeno provoditi sječu |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 69 <-- 69 --> PDF |
glavne sastojine i meliorativne zahvate koji spadaju u domenu njege šume. Ovakve kompleksne sječe najbolje pogoduju biokemijskoj aktivnosti mikroorganizama u tlu. Tek je u dogledno vrijeme proučena ovisnost između intenziteta i karaktera sječe na jednoj strani i izručenja CO2 na drugoj strani. Ta ovisnost nije strogo zakonita; u stanovitim slučajevima jače prorede povećavaju izlučenje CO2 za 72% ,dok u drugim slučajevima, iza pojačane prorede, nastupa smanjenje aktivnosti mikroorganizama i prema tome slabiji proces izlučenja ugljičnog dioksida. Autor je svoje oglede vršio u smrekovim šumama različitih asocijacija (tilietosum, oxalidosum, tiliooxalidosum), u svim mjesecima vegetacionog perioda (koncem svakog mjeseca u jednakim intervalima). Rezultati bi se mogli sintezirati ovako. Ovisnost između izlučenja CO2 i produktivnosti dotične šume neosporna je. Periodičnost izlučenja CO2 treba smatrati vrlo osjetljivim pokazateljem bioloških procesa u tlu. Proučavanje tog procesa treba nastaviti. Danilov M., Krasnov A.: O toksičnosti vlijanija sosnovoga potkornoga klopa na sosnu obyknovennuju (Toksično djelovanje borove stjenice na bijeli bor). Borova stjenica (Aradus cynnamomeus Panz) je česta štetočina u mladim sastojinama bijelog bora. Najveće štete nastaju na kserofilnim staništima i u sušnim godinama. Autor opisuje načine i posljedice oštećenja. Treba još provjeriti pretpostavku, da stjenica izlučuje i ubrizgava u kambijalni sloj neke toksičke tvari, tj. da se ne radi samo o mehaničkom (relativno neznatnom) oštećenju živog tkiva drveta), nego i o toksičnom djelovanju tog uboda. Ta je pretpostavka na mjestu, ali oglede treba nastaviti i omasoviti. Cyplakova O., Derjužin P.: Sosnovyj potkornyj klop (Aradus cynnamomeus Panz.) v kulturan listvennicy Voronežskoj oblasti (Borova stjenica (Aradus cynnamomeus Panz.) u kulturama ariša Voroneške oblasti). Prethodni članak (Danilova i Krasnova) osvrće se isključivo na štete na bijelom boru ne spominjajući druge četinare koji također mogu osjetno stradati. U ovoj raspravi govori se o pojavi Aradusa na svim vrstama ariša evrazijskog kontinenta (Larix sibirica Ldb., L. Sukaczewi Djl., L. decidua Mili.. L. dahurica Terz, i L. lentolepis Cord.). Izgleda da je daurski ariš manje otporan od evropskog (L. decidua) i japanskog (L. leptopepis). Nikitin I.: Opyt vyrascvanija sosny obyknovennoj s pomošćju intensivnyh ru bok uhoda i raspahivanija meždurjadij (Ogledi na uzgoj bijelog bora uz intenzivne meliorativne sječe i preora van ja između redova). Autor smatra da spomenuti način uzgajanja bijelog bora treba bezuvjetno preporučiti. Pri tome treba imati u vidu i ponašanje breze kao stalne pratilice bora na velikom dijelu njegova areala. Ako se breza u dobi od 5—6 godina ne posječe, ne možemo se nadati uspjehu čak ni onda ako se dosljedno pridržavamo svih ostalih preporučenih mjera. Dakle ta sječa breze treba da bude prvi korak. Mladi brezovi panj evi slobodno mogu konkurirati boru: važno je da njihovi izdanci ne prerastu bor. Tek nakon te prve mjere dolazi niega samih borića i obavezno oranje intervala između redova stabalaca. Zabilježeni su vrlo dobri rezultati u pet sekcija tretiranih različito, ali uz isti (svakako obavezni) uvjet preoravanja »međuredova«. Gurjev T.: O sravniteljnvh isnvtanijah kruglyh i plastinčatih špal (O komparativnom ispitivanju okruglih i tesanih pragova). Na mnogim šumsko industrijskim kolosjecima SSSR upotrebljavaju se okrugli, neizrađeni pragovi čija duljina varira ođ 1,8 m do 5 m, a promjer od 8 cm na više. Na jedan kilometar dolazi 1400 do 2600 takvih primitivnih pragova, a to znači velike uštede na radnoj snazi i na transportu materijala od mjesta izrade do kolosjeka. Međutim financijski je efekat unotrebe takvih pragova više nego dubiozan. Autor navodi niz argumenata u korist napuštanja takvog načina »uštede« rada i sredstava. Propisno tesani prag je idealno prilagođen svojoj namjeni koju ne može ostvariti »oblica«, ti. okrugli Drag. Upotreba potonjeg povlači za sobom mnoge štetne posljedice za održavanje samog kolosjeka i za eksploataciju pogonskog i inog inventara. Vasiljev P.: Voprosy ekonomičeskoj ocenki lesnyh resursov (Problematika ekonomske procjene šumskih resursa). Šume SSSR zauzimaju ogroman teritorij. Čiste sječe se vode na površini od preko 2,500.000 ha. Cea 50°/o te površine regenerira se vještačkim putem. Uspjesi su uglavnom značajni. U mnosim oblastima evropskog dijela SSSR zabilježeno je povećanje postotka šumovitosti u periodi 1956—1966 za više neso trećinu. Tako ie napr. u Kalininskoj oblasti šumovitost povećana sa 27,1% na 36,2%>, a u Smolenskoj sa 21,5 na 30,3%. Ima cijelih republika u kojima je taj porast znatan kao što su napr. Letonska SSR i Estonska SSR. Fi 119 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 70 <-- 70 --> PDF |
nancijski efekat takvog porasta teško je fiksirati jer to ne dopušta vrlo niski nivo šumske takse na panju, dok diferencijalna renta uopće ne dolazi u obzir u šumskom gospodarstvu SSSR. Grubo uzevši, godišnji troškovi resora šumarstva SSSR iznose 580—600 miliona rubalja. Godišnji je prihod svakako manji, on je još uvijek nepoznanica, a bilo bi potrebno da se taj prihod počne utvrđivati na stvarno metodološkoj osnovici i po točno određenom sistemu koji bi pokazivao više analogija sa ispitivanjima toka ekonomskih procesa u agrarnoj produkciji. Bitjukov N.: O klimatičeskoj i gidrologičeskoj roli bukovyh lesov černomorskoga poberežja Kavkaza (O klimatskoj i hiđrološkoj ulozi bukovih šuma crnomorske regije Kavkaza). Bukove šume Krasnodarskog kraja ođ visokom produktivnošću. Dio koji se pruža skoro paralelno sa istočnom obalom Crnog mora ima prosječni obrast 0,75 i visoki bonitet koji bi se dao izraziti brojkom 1,9. Prema tome i gospodarska je vrijednost tamošnjih šuma vrlo velika. Međutim, još je veća korist tih šumskih kompleksa ako ih posmatramo iz aspekta klimatološke i hiđrološke njihove uloge. Povoljno djelovanje na vodni bilans nije ograničeno na šumska staništa u užem smislu, nego se prostire na čitavi teritorij. Ovdje svoju privrednu djelatnost šumar mora planirati tako da se ne poremeti ni jedan od elemenata tog bilansa. Podzorov I.: Vlijanie geomagnitnog polja na prorastanie semjan hvojnyh porod (Upliv geomagnetizma na klijanje sjemena četinara). Pored čitavog niza tropizama, kojima se biljna fiziologija bavi već dulje vremena (geotropizam, fototropizam, različiti kemotropizmi i si.), u posljednje vrijeme mnogo se poklanja pažnje i geomagnetotropizmu, tj. uplivu smjerova geomagnetskog polja pri klijanju i razvitku kotiledona. Ogledi sa sijanjem proklijalog sjemena bora, smreke i sibirskog ariša uvjerljivo su pokazali da se sjemenke zasijane korjencicima okrenutim jugu brže razvijaju nego one sa korjencicima okrenutim sjeveru. Posebno je zanimljiva autorova tvrdnja (također eksperimentalno provjerena) da je ta razlika ,tj. razlika u brzini klijanja i razvitka, izrazitija ako se sjetva obavlja za uštana, a neznatna ako se sije za mlađaka. Broj 6 — 1970. Ivanjuta V.: Biometričeskij analiz taksovoj stoimosti lesa (Biometrijska analiza taksacije šuma). Ako šumsku biometriku razmatramo kao nauku o masovnim varijacionim procesima, onda treba pokloniti ozbiljniju pažnju praktičnoj strani te šire problematike u koju bez sumnje spada analiza taksacione vrijednosti šume. Autor, čiji udžbenik i priručnik »Uvod u šumsku biometriju « je štampan prije 2 godine, ukratko se i u ovom članku osvrće na »ove duboke i složene probleme suvremene šumsko gospodarske nauke«. Soveršajev V.: Soderžanie i lokalizacija nukleinovyh kislot v semenah sosny v period pokoja i prorastanija (Sadržaj i lokalizacija nukleinskih kiselina u sjemenu bora za vrijeme mirovanja i klijanja). Stadij »mirovanja« sjemena je jedan od osnovnih činilaca za proces razmnožavanja viših biljaka. Trajanje takvog mirovanja kod pojedinih biljnih vrsta određuju različiti mehanizmi koji privremeno obustavljaju ili na neki način usporavaju proces klijanja. Taj proces je bez sumnje jedan od najznačajnijih etapa u biljnoj ontogenezi. Proces je praćen porastom sadržaja nukleinskih kiselina. Primjena novijih metoda biokemije, specijalno primjena histokemijskih metoda, dopušta detaljnije proučavanje i tumačenje ontogenetskih procesa. Titov I.: O zakonomernyh svjazjah morfologičeskih priznakov elovoga podrosta (O zakonitostima u vezi morfoloških karakteristika smrekovih mladika). Na temelju solidnog materijala utvrđeno je da se parametri morfoloških karakteristika smrekovih mladika, koji su rasli pod sklopom materinske sastojine, oblikuju po striktnim biološkim zakonima i vjerno odražavaju njegovo stanje i perspektivnost. Autor se služi nizom formula koje mu pomažu u rješavanju ove dosta složene problematike, a dvije tabele ilustriraju rezultate do kojih je on došao. Toskina I.: Opyty po zašćite drevesiny od mebeljnog točiljšćika (Ogledi na zaštiti drveta od kukca Anobium punctatum Deg). Razni autori u više navrata tretirali su problem preventivnih mjera neophodnih u borbi protiv ovog štetnog insekta, ponekad prave kuge kućnog namještaja. Prvenstveno su preporučivani kloroorganski insekticidi, a također i neki drugi. Svaki je od njih imao po neki nedostatak i naš ie cilj — veli autor — izbor sredstava čije bi trajanje bilo veće od dosadanjih insekticida, koja ne bi toksički djelovala na čovj-e ka ni negativno na vanjski izgled namještaja, odnosno na mehanička svojstva samog drveta. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Dračkov V.: Vlijanie myseva i ptica na vozobnovlenie eli (Uticaj miševa i ptica na obnovu smreke). Štete, koju nanose miševi i ptice, često se potcjenjuju. Ogledi su pokazali da jedna kraća posjeta ptičjeg jata može pro uzrokovati otpad od 29,2°/o. Opasnost od ptica je velika kod jednogodišnjeg podmlatka, dok je za dvogodišnji minimalna. Šteta od miševa traje i do pet godina starosti smrekovog podmlatka. A. Panov |