DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 68 <-- 68 --> PDF |
žalost još nije odgonetnuta. Autor zaključuje da nauka još ne pruža mogućnosti da se preciznije odgovori na pitanja iz ove značajne problematike. Pokazalo se je, i to sa velikom dozom sigurnosti, da evapotranspiracija raste sa starošću sastojine, ali postoji jedna kulminaciona točka nakon koje se javljaju suprotni simptomi, tj. uočljivi pad evapotranspiracije. Dosta je teško utvrditi tu točku jer varira u vezi sa vrstom i bonitetom. Još su teži komparativni ogledi, tj. mogućnost komparacije vodnog bilansa šumskog i nesumskih objekata. Uređenje šuma, ako bude više vodilo računa o ekofiziološkim kriterijima, dozvoliće maksimalno korišćenje prirodnih uvjeta i prirodnih mogućnosti, u svakom slučaju mnogo veće nego što je to slučaj danas. Ducrey M.: Condition climatiques et introduction du sapin pectine (Abies pectinata D. C.) dans l´arriere-cöte bourguignonne (Klimatske prilike i introdukcija jele (Abies pectinata D. C.) u burginjonskoj pozadini). Na poticaj državne šumske uprave, instalirana je 1939 meteorološka stanica u Vergy-Debats. Iako su ratne i poratne prilike poremetile kontinuitet meteoroloških osmatran ja, može se reći da raspolažemo sa neprekidnim 18-godišnjim nizom meteoroloških podataka tj. od 1952. na ovamo. Ti su podaci od velike vrijednosti za problem introdukcije jele koja se provodi s promjenljivim uspjehom, ali uglavnom sa ohrabrujućim rezultatima. Stanica je na visini 640 m, sa srednjom januarskom temperaturom od —0,2, srednjom julskom 16,9 i prosječnim godišnjim padavinama od 1060 mm. Uporede li se ti podaci sa Dodacima dviju meteoroloških stanica izvan šume (u Dijonu i Beaumeu), nailazimo na velike razlike, specijalno što se tiče pedavina. Godišnji je njihov prosjek svega 739 mm i 717 mm. Karakteristično je da francuske klimatske karte (rađene u sitnom mjerilu) upućuju na pomisao da su mjerodavni baš potonji podaci, jer su u tim kartama podaci šumske stanice u Vergy- u izostavljeni. De Martonneov indeks ariditeta, izračunat na bazi podataka u Vergy-u zadovoljava ekološke zahtjeve jele, što potvrđuju i rezultati posljednjih pošumljavanja. Jednostavne (klasične) metode pošumljavanja dozvolile su formiranje smjese jela-bukva u kojoj je prisustvo jele ekološki opravdano. Pored ostalog ovo se vidi i po uspjehu prirodne regeneracije jele. Bez obzira na to, moramo biti oprezni u zaključcima, tj. voditi računa da je položaj jele u ovoj Bürgin jonskoj pozadini ipak limitantan. Viney R.: A propos de l´oidium du chene (U povodu hrastove medljike). Ova kratka bilješka inspirirana je sjećanjem starog penzioniranog šumarskog inspektora Delage-a, koji pamti prvu pojavu tog parazita u Francuskoj. Starcu je pred očima idealno (u tom pogledu) zdravstveno stanje francuskih hrastika u periodu između 1903 i 1906 god. Prvi je podlegao lužnjak (1907), dok su prva masovna oboljenja kitnjaka diagnosticirana u periodu 1919—1924 g. Amerikanski su hrastovi bili i tada imuni. Viney se osvrće na neke podatke iz stručne literature koji se donekle kose sa navodima Delage-a. Prema Boudru, medljika u Europi bila je poznata već 1878 (Portugal). Većina autora ipak se slažu da prava invazija te gljivice datira tek od 1908 (zap. Europa i Alžir), a godinu 1909 treba smatrati početkom njenog pobjedničkog pohoda preko cijele Europe (uključivo Rusiju i Balkan) sve do Indije, Cejlona i Madagaskara. LESNOJ ŽURNAL Broj 5 — 1970. Konovalov I., Šargunova V.: Opyt izučenija formirovanja smešanih molodnJakov na Srednjem Urale (Ogled na proučavanju oblikovanja mješovitih mladika na Srednjem Uralu). Istočne padine Srednjeg Urala obrasle su bijelim borom uz neznatnu primjesu breze i sibirskog ariša. Za ariš je ta primjesa ispod 10%> što je svakako nedovoljno za poboljšanje sastojinskog boniteta. Poznato je, naime, da veće učešće ariša u borovim šumama pojačava njihovu produktivnost, povoljno utječe na samo tlo i si. Zato je jedan od važnih zadataka tamošnjih šumara formirati takve sastojine, u kojima bi ariš bio zastupljen sa cea 20°/o. U prirodnim uslovima takvo učešće ariša teško se ostvaruje bez intervencije šumara i nikako prije no što sastojina postigne starost od 120—140 godina. Postoje međutim načini da se smišljenim uzgojnim zahvatima postigne ovakva smjesaprije te starosti. Vohmincev V.: O vlijanii intenzivnosti kompleksnih rubok na produkciju počvenoj uglekisloty (Uticaj intenziteta kompleksnih sječa na stvaranje ugljičnog dioksida u tlu). U sastojinama gdje se na jednoj te istoj površini nalaze stabla svih dobnih razreda (od mladika do prezrelog inventara) treba vršiti kompleksne eksploatacione zahvate, a to znači istovremeno provoditi sječu |