DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 53 <-- 53 --> PDF |
ženja optimalnih rješenja. Iz toga slijedi i nužnost da svim djelatnostima koje ulaze u sastav šumskoprivredne osnove, uključivo i rekreacijom, rukovodi jedinstveni organ upravljanja u šumskom gospodarstvu, jer bi svako izdvajanje jedne djelatnosti neminovno išlo na štetu drugih. Primjera radi: šuma koja daje visoke prinose u drvetu po pravilu je i najprivlačnija za izletnike i turiste, ali s druge strane mjere kojima se podstiče iskorištavanje rekreativnih vrijednosti šume u većini slučajeva povlače sa sobom direktne ili indirektne gubitke u šumskom proizvodnji. Ili drugi primjer: u šumskoj proizvodnji zadnjeg decenija je ostvaren vrlo visok stupanj mehanizacije svih radova na podizanju, uzgoju, njezi, zaštiti i svim fazama iskorišćivanja šuma, čime je znatno smanjeno učešće ljudskog rada u ovim djelatnostima. Nasuprot tome, radovi na podizanju i održavanju svega onoga što služi rekreaciji daleko se teže mogu mehanizirati, pa je broj potrebnih radnika-dana za njihovo izvršenje porastao u relativnom i apsolutnom smislu. Iz jednog primjera iznesenog na spomenutom sastanku moglo se vidjeti da je za održavanje objekata koji služe rekreaciji u jednoj šumi potrebno po hektaru godišnje 94,2 sata rada, dok je za osiguranje normalne proizvodnje drveta u analognim terenskim i klimatskim uvjetima dovoljno oko 20 radnih sati, dakle skoro pet puta manje. U drugom primjeru, šuma koja služi za proizvodne i rekreativne namjene u isti mah iziskuje 60°/o više radne snage nego u slučaju kad služi samo proizvodnji drveta. Dalje, rast turističke eksploatacije šuma izazvao je i porast šumskih požara, pa su organizacije koje gazduju šumama u turističkim zonama prisiljene da znatno povećaju sredstva za njihovo spriječavanje, otkrivanje i suzbijanje. Zemlje razvijenog turizma u Sredozemlju su bez izuzetka ujedno i zemlje sa najvećim intenzitetom požara. Posljednjih godina u Grčkoj prosječno godišnje izgori 0,5°/o, u Italiji i Francuskoj 0,45%, u Španiji 0,15°/o ukupne površine obrasle šumom. U Jugoslaviji je taj postotak, istina, znatno niži (0,03), ali je pri tome karakteristično da je izgorjela površina u primorskom pojasu, koji je najsiromašniji šumom, veća nego u svim ostalim oblastima zemlje zajedno. Cjelovito sagledavanje implikacija rastućeg korištenja šuma za raznovrsne oblike rekreacije u svakoj zemlji mora dovesti prije ili kasnije do određenih zaključaka u pogledu utvrđivanja obaveza zainteresiranih društvenih i privrednih činilaca. Na relaciji šumska privreda — društvena zajednica, ove se obaveze moraju regulirati na način da za šumsku privredu razvoj rekreacije ne bude izvor materijalnih gubitaka već, naprotiv, njena aktivna komponenta, a samim tim od koristi i za društvenu zajednicu u cjelini, jer se ovdje radi o zadovoljavanju takve jedne društvene potrebe koja sve više postaje egzistencijalna. U mnogim se zemljama, iz raznih razloga, nije do sada pridavala važnost razmatranju financijskog položaja šumske privrede. Dok cijene šumskih proizvoda zadnjih godina pokazuju tendenciju ustaljivanja, troškovi gazdovanja šumama rastu, a kad se radi o iskorišćivanju šuma za svrhe rekreacije ,onda se često smatra da je to obaveza šumarstva za koju ono nema prava da traži naknadu. S druge strane, šumari, umjesto da preuzmu u svoje ruke rekreativne djelatnosti u šumi, često naprosto popuštaju pred zahtjevima drugih ili su skloni da, pod utjecajem tradicionalističkih shvaćanja, gledaju na svoju struku kao na neku vještinu koja samu sebe opravdava, bez obzira da li se ova prilagođava |