DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 52 <-- 52 --> PDF |
svega sami šumari shvate realnost neminovnog razvoja rekreacije u šumi i da s tom vrstom ljudske aktivnosti računaju kao s novim i vrlo perspektivnim elementom gospodarenja šumama i sastavnim dijelom šumskoprivrednih osnova. Pošto je danas opće poznato i priznato da je šuma sredina koja pruža najpotpuniju mogućnost rekreacije današnjem gradskom stanovnikvi, zamorenom od nervnih i psihičkih naprezanja što mu ih nameće savremeni život i rad — pa stoga ovaj ne oklijeva da prevali svojim automobilom i 200 kilometara da bi nedjeljni odmor proveo u šumskom ambijentu, politika korištenja zemljišta mora o ovim potrebama sve više voditi računa, a planiranje u toj oblasti, u koje šumarstvo mora biti uključeno, treba da sadrži i mjere koje treba poduzimati u cilju razvitka rekreacije. Jedna od tih mjera mogu biti i pošumljavanja šumskih zemljišta ili zemljišta marginalnih za iole intenzivniju poljoprivredu, koja se uz privlačne uvjete mogu vršiti u okviru »Mansholtovog plana«, ali svaka zemlja koja s pažnjom prati razvoj rekreacije, i u tome ulogu šuma, mora i iznalaziti instrumente za financiranje ulaganja u takav razvoj. Danas se može u pravom smislu riječi govoriti o tržištu rekreativnih djelatnosti. To tržište treba izučavati da bi bile poznate potrebe (potražnja) i mogućnosti (ponuda) za njihovo zadovoljavanje. Međunarodna unija instituta za šumarska istraživanja (IUFRO) prihvatila je da se aktivno uključi u metodološka istraživanja ove vrste. Kad je riječ o metodologiji utvrđivanja vrijednosti usluga koje šume pružaju izvan šumske proizvodnje (indirektne koristi od šuma), onda se tu u prvom redu radi o njihovoj kvantifikaciji i kvalifikaciji i, konačno, o njihovoj valorizaciji. Izvjesni pokušaji u tome pravcu su načinjeni, ali se oni metodološki uglavnom zasnivaju na fizičkim i ekološkim parametrima pa je nužno da se iznađu takvi sistemi klasifikacije rekreacionih zona koji bi pružili potpunu sliku raznovrsne upotrebljivosti ovih zona u svrhe odmora, predaha i uopće korištenja slobodnog vremena. Mogu biti od interesa za metodologiju utvrđivanja rekreativnih vrijednosti šume elementi ove metodologije koje sadrži kanadski zakon o reorganizaciji i razvoju poljoprivrede: — kvalitet, broj i raspored prirodnih zona za rekreaciju u pojedinim oblastima zemlje, — usporedne pogodnosti predjela izvan gradova za aktivnosti u slobodnoj prirodi prema sadašnjim zahtjevima većine izletnika i turista, — vrste aktivnosti u slobodnoj prirodi za koje određeni predio pruža najviše mogućnosti, — izdvajanje predjela od izuzetne ili jedinstvene rekreativne vrijednosti i — elementi koji omogućavaju nadležnim organima usvajanje određene politike i programa razvoja rekreacije. Utjecaj korištenja šuma za svrhe rekreacije sasvim je očevidan i opipljiv, pa se ipak još mnogo šta mora uraditi da bi se iznašle metode ekonomske procjene toga utjecaja. Naročito kad se radi o promjenama što će u šumskoprivrednim osnovama nastati zbog promjena u načinu gospodarenja, bit će neophodno da se izvrši analiza ulaganja i troškova održavanja koji nastaju po osnovi izmijenjenih ciljeva gospodarenja u pojedinim gospodarskim jedinicama. Isto tako, pošto će potrebe za zaštitnim i rekreativnim funkcijama šume rasti paralelno sa porastom potrošnje drveta, šumska gospodarstva će imati mnogo posla oko usklađivanja raznih međusobno suprotnih interesa i iznala |