DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 51 <-- 51 --> PDF |
zemlje itd.) dolazi tek pedesetih godina, dakle nakon završetka perioda obnove ratom opustošene Evrope i na početku poletnog razvoja industrije u svim njenim zemljama bez iznimke. Ogroman porast proizvodnih snaga doveo je šezdesetih godina do naglog porasta životnog standarda, ali ujedno i do parasta psihičkog naprezanja zaposlenog stanovništva i otuda do masovnog razvoja potreba za opuštanjem, razonodom, do pravog bježanja iz gradova o vikendu i u sezoni ljetnog ili zimskog odmaranja. Želja za posjedovanjem druge kuće, pored one u kojoj se stanuje, sa isključivom namjenom za odmor, postaje tolika da ljetnikovci, vikendice ili zimovnici niču na sve strane, ali najviše na moru, jezeru ili u blizini šume i u planini. U Švedskoj, na primjer, više od pola miliona porodica imaju takvu kuću. Računa se da u Velikoj Britaniji, kao i u Nizozemskoj i Švedskoj, dvije trećine stanovništva sudjeluje u osnovnim vidovima rekreacije kao što su piknikovanje i automobilizam. Godišnji odmori postaju sve duži i sve manje se koriste kod kuće ili u jedan mah. U Italiji odlazi ljeti na odmor 30% stanovništva, u Francuskoj 45%, u Engleskoj 60% a u Švedskoj čak 78%. Od toga izvan granica svoje zemlje odlazi 20% engleskih, norveških, švedskih i francuskih turista, 26% nizozemskih i 30% zapadnonjemačkih, pri čemu su naravno, najveći »uvoznici« inozemnih turista — južnoevropske zemlje. Pritom je također značajno i to da se, pored hotela prve klase, sve više traže oblici slobodnog odmora (kampovi, karavane, vikendice, ljetnikovci), a sve više opada interes za drugorazredne hotele ili za polupansione. Svi ovi trendovi razvitka masovnog turizma karakteristični su i za našu zemlju koja je, pored toga, još i sama sve zapaženiji »uvoznik« stranih turista, pa i implikacije takvog razvitka na potrošnju rekreativnih vrijednosti šuma kao i na jačanje niza drugih uslužnih i uopće tercijarnih djelatnosti, iako u nekim oblastima zemlje još uvijek nedovoljno izražene, u drugima poprimaju slične razmjere kao i u ostaloj Evropi. Sve masovnije seobe gradskog stanovništva, bilo na dan-dva (vikend ili državni praznici) ili na duže vrijeme u određena godišnja doba (godišnji odmor) vrše sve veći upliv na gospodarenje šumama i postaju nova dimenzija u politici toga gospodarenja s obzirom na to, da upravo šume postaju iz dana u dan sve češća meta sve brojnijih izletnika ili, kao što je slučaj na primjer na našem primorju, upravo prisutnost šuma, šumaraka ili bar skupina drveća postaju sve više neophodan uvjet za razvoj turizma. Ovdje se dakle zaista radi o jednoj novoj pojavi našeg vremena čiji je brz razvoj mnoge i iznenadio, a za one koji gospodare šumama, kao i za one koji su odgovorni za politiku šumarstva veoma je važno da prema toj pojavi izgrade i određeni odnos. Taj odnos je, kako je ocijenjeno na spomenutom sastanku u Rimu, dosada bio više-manje pasivan i, u izvjesnom smislu, konzervativan, svodeći se pretežno na to da se u račun uzimaju negativni efekti boravka izletnika i turista u šumi, kao što su: gaženje raslinstva, zagađivanje potoka koje često dovodi i do nepovratne izmjene pH u vodi, ostavljanje otpadaka, oštećivanje staza i puteljaka, izazivanje šumskih požara zbog nepažnje, unošenje nemira u šumsku faunu i tome slično. Iz toga je proizašao opći zaključak da se ovakav odnos mora brzo mijenjati u smislu da postane aktivan, a da bi takav postao, neophodno je da prije |