DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 5 <-- 5 --> PDF |
i daje još jednu, t. j . četvrtu generaciju, koja kompletno prelazi u dijapauzu i prezimljava na isti način kao i dio prethodne generacije. Prema tome u trećoj generaciji dolazi do fakultativne, a u četvrtoj do obligatorne dijapauze gusjenica. Tako se na prezimljavanju nalaze i prostorno i vremenski zajedno gusjenice dviju različitih generacija u istoj razvojnoj fazi. Dio treće generacije s kontinuiranim razvojem nazvan je trećom jesenskom generacijom (jer dovršava razvoj u jesen), a onaj dio koji prolazi kroz dijapauzu trećom zimskom generacijom (jer prezimljava). Ova je distinkcija veoma važna s obzirom na potpuno različite ekološke prilike u kojima se dotične populacije razvijaju. Nakon zimske dijapauze gusjenice obiju generacija nastavljaju razvoj zajednički (prostorno i vremenski) i daju koncem mjeseca maja iduće godine leptire, koji obnavljaju godišnji razvojni ciklus. BILJKE-HRANITELJICE TOPOLINA CUPAVOG PRELCA Topolin čupavi prelac označuje se u literaturi kao štetnik topola i vrba, u čemu se slažu svi strani i domaći autori (Hoffmann, 1894, Dobeneck, 1899, Lampe rt, 1907, Grünberg, 1913, G a e d e, 1929, Gusev-Rimski- Korsakov, 1951, Kožančikov, 1955, Schimitschek, 1955, Wettstein, 1955, S p a i ć, 1955, Kovačevi ć, 1956, Živoj inović, 1956, Mijin, 1958, Mikloš, 1960, Jegorov, 1962, A r r u, 1964, S i d o r, 1964). Njegove su gusjenice nađene na velikom broju vrsta iz rodova Populusi Salix, a samo iznimno i veoma rijetko na drugim biljkama. Prema tome bi topolin čupavi prelac spadao u grupu oligofagnih insekata. Svi se autori također slažu u tome, da ovaj štetnik češće napada topole nego vrbe. Do takvog se zaključka može dosta lako doći i jednostavnim promatranjem u prirodi. Međutim, u pogledu preferencije štetnika prema pojedinim vrstama topola mišljenja nisu sasvim podudarna. Tako na pr. Duponche l (cit. A r r u, 1964) označuje bijelu topolu, a Noyor i (1929) jablan kao biljku kojom se štetnik najradije hrani. Jegoro v (1962) bilježi nekoliko masovnih pojava topolina čupavog prelca u zapadnom Sibiru na trepetljici i crnoj topoli. Do najintenzivnijeg brštenja, sve do potpunog golobrsta, došlo je na trepetljici, a bilo je šteta i na vrbi Salix acutifolia Wild. Ovaj je podatak veoma zanimljiv po tome, što je to do sada jedini zabilježeni slučaj golobrsta na trepeteljici. Međutim, isti autor primjećuje da su u rasadnicima mlade gusjenice (u 1. i 2. razvojnoj fazi) radije brstile crnu topolu i vrbu Salix acutifolia Wild, nego trepetljiku, a tek u kasnijim razvojnim fazama više nisu pokazivale nikakovu izbirljivost u ishrani lišćem ovih biljaka. Ipak, većina naprijed navedenih autora drži da topolin čupavi prelac preferira euroameričke topole i to na temelju činjenice, da su njegove masovne pojave u mnogim zemljama zabilježene u posljednjih dvadesetak godina upravo na tim topolama. METODA ISTRAŽIVANJA Pokusi sa uzgojem topolina čupavog prelca na različitoj hrani vršeni su u laboratoriju od proljeća 1958. do jeseni 1959. godine, te su obuhvatili ukupno sedam generacija, što znači jedan potpuni razvojni ciklus i još tri generacije ili gotovo dva razvojna ciklusa (bez 3. zimske i 4. generacije u drugoj godini pokusa). Gusjenice su bile hranjene lišćem slijedećih topola: Populus euroameri 55 |