DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 34     <-- 34 -->        PDF

UDK 634.0.414.12.001.4:595.787


LABORATORIJSKA ISPITIVANJA EFIKASNOSTI NEKIH INSEKTICIDA
PROTIV GUSJENICA GUBARA


I. Spaić i B. Britvec
UVOD


Gubar (Lymantria dispar L.) je jedan od najvećih štetnika u našim hrastovim
šumama i u voćnjacima. On pripada među štetnike koji se periodički
masovno pojavljuju. Uzroci periodičkih masovnih pojava gubara nisu do danas
dovoljno proučeni unatoč brojnim i obimnim istraživanjima. Međutim od godine
1874, dakle za skoro 100 godina, postoje dosta točni podaci o pojavljivanju
gubara u nas te se znade da njegove gradacije traju 4—5 godina i da se ponavljaju
veoma pravilno nakon latencije od 3—4 godine. U proteklom periodu od
100 godina najjača je pojava gubara bila u razdoblju od 1922—1927 godine, a
došla je tim jače do izražaja jer su se pored gubara 1923—1925 godine pojavili
na istim terenima još i zlatokraj, suznik i bijelac glogov. To je svakako bila
naj katastrofalni ja zaraza gubara koja se pamti u nas (KOVACEVIC, 1956).


Nakon posljednjeg rata imali smo u Jugoslaviji tri gradacije ovog štetnika,
a sada je upravo počela i četvrta. Prva od njih trajala je od god. 1945—1950.
Godine 1948. gubar je zarazio i obrstio, samo u Hrvatskoj, šume na površini od


187.000 ha i 2,5 milijuna voćaka, odnosno u Jugoslaviji on je zarazio oko 400.000
ha šuma i oko 6 milijuna voćaka. Druga poslijeratna gradacija gubara započela
je 1953. i trajala do 1958. godine, a bila je još veća od prethodne jer je 1956.
god. bilo u Hrvatskoj zaraženo preko 200.000 ha, a u Srbiji preko 600.000 ha
šuma. Treća poslijeratna gradacija gubara u nas započela je god. 1962. i trajala
je do god. 1966. Tada je samo u Hrvatskoj 1964. i 1965. god. bilo zaraženo oko
450.000 ha šuma. Godina 1970. smatra se već početkom nove, četvrte poslijeratne
gradacije gubara u nas.
Više od dvadeset godina gubar se u našim šumama suzbija kemijskim sredstvima
primijenjenim pomoću aviona. Kao insekticid upotrebljava se isključivo
DDT i to metodom toplih aerosola (toplo zamagljivanje). U posljednjoj gradaciji
gubara god. 1965. tretirano je tom metodom u Hrvatskoj oko 110.000 ha
šuma, a u Jugoslaviji čak oko 500.000 ha šuma (SCHMIDT, 1949; SPAlC, 1949,
1952, 1959; TOPALOVIC, 1970).


Osvrnut ćemo se ukratko na značaj primjene DDT-a općenito u svijetu,
kao i u našoj zemlji, gdje je njegova primjena u šumarstvu naročito velika.


DDT je u povijesti čovječanstva odigrao osobito značajnu ulogu. Najmanje
27 bolesti, uključujući i one najopasnije, mogu se djelomično ili potpuno suzbijati
primjenom DDT-a ili drugih insekticida protiv njihovih prenosilaca
(WLITTEN, 1969). Tifus i malarija najpoznatiji su primjeri zato. Smatra se da je
primjenom DDT-a protiv raznih člankonožaca do 1954. godine spriječeno naj




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 35     <-- 35 -->        PDF

manje 5 milijuna smrtnih slučajeva bolesti. Takvi rezultati, postignuti samo za
jedno desetljeće, zaista imponiraju i jedva su do sada nadmašeni s nekim drugim
preparatima, možda s antibioticima (MÜLLER, 1959).


Osim u medicini i veterini DDT je našao veoma široko područje primjene
i u poljoprivredi i šumarstvu. Koliko je obimna primjena DDT-a u nas pokazuje
primjer suzbijanja gubara. Ako uzmemo da je 1965. godine zamagljeno
oko 500.000 ha šuma s najmanje 2 lit/ha preparata, to predstavlja utrošak od
100 vagona preparata na bazi DDT-a samo u šumarstvu u toj godini.


Primjena DDT-a protiv gusjenica gubara u nas je praktički potpuno zadovoljila:
efikasnost je bila dobra i unatoč relativno duljoj jednostranoj primjeni
nije do sada primijećena pojava rezistentnosti. Za usporedbu spomenimo
primjer krumpirove zlatice, koju se također od početka njene pojave u zapadnim
krajevima naše zemlje skoro isključivo suzbijalo s preparatima na bazi
DDT-a i lindana, ali je do pojave rezistentnosti zlatice prema ovim sredstvima
došlo već 1965. god. ili još ranije (METZ, 1967; MACELJSKI, 1967). Možda su
razlozi za to u tome što zlatica ima dvije, a gubar jednu generaciju godišnje, kao
i činjenica da zlatica nije periodički nego permanentni štetnik no, naravno, mogući
su i drugi razlozi (vrsta kukca, fiziološka dispozicija i dr.). Ipak, ako bi se
i ubuduće nastavilo suzbijati gubara s DDT-em, trebalo bi možda računati i
s mogućnošću pojave rezistentnosti gubara prema tom insekticidu.


Široki spektar djelovanja DDT-a, kako na štetnike tako i na korisne kukce
(predatore, parazite) i druge organizme u prirodi, nije se do sada vidnije negativno
ispoljio u našim šumama gdje se gubar suzbija ovim insekticidom, ali
je nedvojbeno da je takvog djelovanja bilo odnosno da i danas postoji.


Međutim općenito široka primjena DDT-a, kako u našoj zemlji tako i drugdje
u svijetu, pored spomenutih svojstava i uz osobito znatnu perzistentnost
DDT-a u prirodi, zatim kumulativna svojstva DDT-a i dr., dovela je s vremenom
do opće prisutnosti ovog insekticida u prirodi. Iako su neka svojstva
DDT-a danas dobro poznata, za ilustraciju njegove perzistentnosti u tlu spomenimo
nekoliko primjera. U jednom slučaju 7 godina nakon tretiranja tla s
DDT-em u tlu se nalazilo još 80% (ANONYMUS, 1952), a u drugom slučaju još
29% (ANONYMUS, 1954) od aplicirane količine tog insekticida. Čini se da mikroorganizmi
ne razgrađuju DDT u tlu (DOANE, 1962). Smatra se da je zagađenost
biosfere ovim insekticidom tolika da praktički danas više nije moguće naći živi
organizam (biljku, životinju ili čovjeka) u kojemu ne bi bilo DDT-a. Biološkim
lancem prenošenja iz jednog organizma u drugi, a osobito hranom animalnog
porijekla, dolazi i do povećanja njegovog sadržaja u organizmima, naročito u
masnim tkivima. DDT je danas stalno prisutan oko nas i u nama. DDT je konstatiran
u vodi jezera i mora, u planktonu, u ribama i pticama (PRZYGODDA,
1964; IZVJEŠTAJ NAUČNOG SAVJETA PREDSJEDNIKA SAD, 1963), a pomoću
riba dokazani su njegovi tragovi i na udaljenosti od 900 km od mjesta
primjene (OSTOJIČ. 1964). Dokazano je postojanje DDT-a u masnom tkivu stanovnika
raznih država kao na pr. SAD, Kanade, SR Njemačke, Mađarske,
Francuske (prema MAIER-BODE 1965) i naše zemlje (ADAMOVIC i sur., 1969).
Iz ovih se podataka vidi, među ostalim, da ova saznanja nisu nova.


Do danas nema jasnih dokaza da bi prisustvo DDT-a u biosferi djelovalo
štetno na život čovjeka, kao krajnje točke u biološkom lancu. Međutim sumnja
da bi daljnja široka i permanentna primjena DDT-a mogla po ljudsko potomstvo
rezultirati neželjenim štetnim posljedicama, kojih se domet ne može u
potpunosti sagledati, opravdana je. Mnoge su zemlje radi toga uvele ograni




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 36     <-- 36 -->        PDF

^


čenu ili privremenu ili trajnu zabranu primjene DDT-a. Slične mjere mogu se
očekivati i u nas. Općenito, perzistentni pesticidi postepeno se zamjenjuju s
manje perzistentnim. Smatra se da — zavisno od vrste preparata, njegovih
fizikalno-kemijskih svojstava, karaktera toksičnosti prema čovjeku i razmjerima
upotrebe — trajnost zadržavanja preparata u slobodnoj prirodi treba biti
od nekoliko dana do 1—2 vegetacijske sezone, a u organizmu čovjeka i životinja
nekoliko sati do, u najgorem slučaju, nekoliko dana (MELJNIKOV, 1970).


Zbog svega ovoga, 1970. godine proveli smo niz pokusa u laboratoriju u
svrhu pronalaženja pogodnog insekticida, koji bi se umjesto DDT-a upotrebljavao
protiv gubara.


U SAD su pokusi s istom namjerom provedeni devet godina ranije. Keller
i suradnici (1962 a, b) ispitivali su efikasnost oko tridesetak raznih insekticida
protiv gusjenica gubara, od kojih se manji dio nalazi kod nas u prometu.
DOANE (1966) je ispitivao efikasnost insekticida SD 8447 (Gardona), triklorfona
i Thuricida. Konačno, 1967. god. laboratorijska i terenska ispitivanja desetak
preparata u istom pravcu proveli su MERRIAM i suradnici (1970). U nas su provedena
ispitivanja pojedinih preparata protiv gusjenica gubara, kao na pr. bromofosa
(BRITVEC, 1965)2.


ISPITIVANI PREPARATI


U naše smo pokuse prije svega uvrstili one insekticide, za koje postoje izgledi
da bi se kod nas mogli uspješno primjenjivati protiv gusjenica gubara.
Nadalje željeli smo da ti insekticidi budu relativno manje otrovni od DDT-a
za toplokrvne organizme. U tom su pogledu, barem što se tiče LDso, iznimke
diazinon i fosalon te diklorvos, koji se međutim odlikuje izrazitom neperzistentnošću.


U pokus su bili uključeni ovi insekticidi:


Preparat Proizvađač Insekticid LDso (mg/kg)


Diazinon ulje 20 Pinus 20 °/o diazinon oko 100
Dipterex SL 50 Pinus 50 %> triklorfon 625
Gardona 50%> WP Radonja 50 °/o tetraklorvinfos 4000—5000
Metation E-50 Radonja 50 % fenitrotion 500—673
Nexagan EC 40%> Chromos 40 % bromofos-etil oko 240
Nogos 50 EC Chromos 50 °/o diklorvos-DDVP 50—80
Orthodibrom EC Crohoms 64,5% naled 430
Radotion E-50 Radonja 50 °/o malation 1375
Zolone liquide Chromos 35 °/o fosalon 135
Pantakan E-16,5°/o Chromos 16,5% DDT 250


DDT preparat Pantakan služio je kao standardno komparativno sredstvo.


METODIKA I PROVEDBA POKUSA


Budući da je već ranije ustanovljeno (ANDROIC 1951, SPAIĆ 1949, 1952,
1965 i dr.) da su mlađi razvojni stadiji gusjenica gubara znatno osjetljiviji od
onih u IV i kasnijim stadijima, to smo u pokus uključili u pravilu gusjenice II i


* Kada je ovaj rad bio predan u tisak, objavljen je u »Biljnom lekaru« br. 6,
Beograd 1970 (izašao u travnju 1971) članak Ostojić N. — Zabel A.: Prilog proučavanju
vrednosti nekih insekticida u suzbijanju gubara. U radu se iznose rezultati ispitivanja
efikasnosti šest preparata.
86




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 37     <-- 37 -->        PDF

III stadija. U tim stadijima nastoji ih se suzbijati i u prirodi. Međutim kako ni u
prirodi nisu sve gusjenice jednake starosti, nego se uz one mlađih stadija nalaze
i one starije, to smo u naše pokuse uvrstili i jedan dio starijih gusjenica
koje su nam stajale na raspolaganju, ali zasebno od onih mlađih.


Gusjenice smo hranili isključivo lišćem hrasta lužnjaka (Quercus robur L.).
Uzgojili smo ih u laboratoriju posebno za svaki pokus tako da smo na raspolaganju
uglavnom uvijek imali potreban broj gusjenica II i III stadija. Za treći
pokus, koji je sproveden krajem prve polovine lipnja, gusjenice smo uzgojili iz
jajnih legala, koja su neko vrijeme stajala u hladioniku. Za vrijeme tog pokusa
lišće hrasta već je bilo nešto starije, dakle i tvrde nego ono u doba prirodne
pojave gubara. Mi nismo primijetili da su gusjenice imale poteškoća s tim
lišćem.


Grančice s lišćem stavili smo u bočice s vodom i učvrstili ih vatom. Lišće
s gusjenicama držali smo u drveno-žičanim kavezima (dimenzije 30 x 20 x 20
cm), kakovi se običavaju koristiti za slične pokuse. Kavezi su bili smješteni u
jednoj zidanoj kućici — insektariju u vrtu sa žičanom mrežom na prozorima,
tako da su za vrijeme pokusa u svim kavezima vladale prilike u pogledu temperature
i vlage veoma slične onima u prirodi.


U svemu su bila tri pokusa:


I pokus postavljen je 25. IV. Tada je poprskano lišće hrasta ostavljeno da
su posuši, a zatim su na njega stavljene gusjenice gubara II i III stadija, osim u
kombinaciji br. 9, gdje su bile IV stadija.


II pokus, postavljen 9. V. U tom su pokusu gusjenice bile stavljene na još
sasvim mokro lišće hrasta. Iako se za ispitivanje preparata protiv defolijatora
općenito preporučuje da se lišće poslije tretiranja najprije posuši pa da se tek
tada na njega stave gusjenice (KEMPER i sur., 1969), a takav postupak pojedini
istraživači i navode (MERRIAM i sur., 1970), mi smo smatrali poželjnim da se ispita
i ovakovo djelovanje preparata tim više, jer smo u pokusu imali i neke
vrlo hlapive insekticide (DDVP, naled). Osim toga taj je način bliži onome u
praktičnom suzbijanju jer u prirodi gusjenice ne dolaze u dodir samo sa suhom
prevlakom insekticida nakon tretiranja. I u ovom su pokusu sve gusjenice bile
II i III stadija osim u kombinaciji br. 9, gdje su bile IV stadija.


III pokus, postavljen 10. VI. Ovaj je pokus postavljen na isti način kao i
pokus I, tj. na lišću se nakon prskanja najprije posušila insekticidna emulzija,
a zatim su na njega stavljene gusjenice.


Svi su preparati ispitivani u dvije koncentracije, od kojih je ona viša utvrđena
za dozu od 1 kg/ha aktivne tvari i računajući na primjenu od 1.000 lit/ha
tekućine, dok je niža koncentracija bila 4 puta manja od više.


Efikasnost preparata izračunavali smo po SCHNEIDER-ORELLI-evoj formuli:
P — K
°/o = X 100 gdje je
100 — K


P = % mrtvih u pokusu, a K = % mrtvih u kontroli.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 38     <-- 38 -->        PDF

METEOROLOŠKI PODACI


Za vrijeme pokusa vladale su temperature iskazane u tab. 1 i na grafikonu.
U tabeli oznake 0 dan, (dan postavljanja pokusa), 1 dan, 2 dana itd. služe za
usaglašavanje s analognim oznakama u kasnijim tabelama, u kojima na pr. rezultat
kod oznake 3 dan znači rezultat nakon 3 dana.


DNEVME TEMPERATURE U ZAQREBU U TOKU POKUSA 1970. Q0DINE


°C
30


I. pokus II.pokus III. pokus.
25


max.


—srednja


min.


-* i


20 \-~—i prosjekza poljus


15


10


5


25. 26. 27. 28. 29. 30. 1. 9. 10. 11. 12. 13. U. 10. 11. 12. 13.
IV. V. V. VI
Kao što se vidi iz tabele odnosno grafičkog prikaza, temperature su se za
vrijeme pojedinih pokusa veoma razlikovale. Temperature su od jednog do drugog
pokusa bivale prosječno sve više. Uspoređujući prvih 5 dana, temperatura
je u II pokusu bila prosječno za 4.2° C viša nego u I pokusu. Za vrijeme III pokusa
(za 4 dana) temperatura je bila prosječno za 4,7° C viša nego u II pokusu.
Prosječna razlika u temperaturi između I i III pokusa bila je 8,5° C. Najveća
kolebanja temperature bila su za vrijeme I pokusa: tada je drugog dana pokusa
(to je u tabeli 1 dan) zabilježena maksimalna temperatura od 23´° C, a kasnije
je u toku pokusa bivalo sve hladnije, tako da je sedmog dana (u tabeli 6 dan)
zabilježena minimalna temperatura od svega 0,7° C. Zbog toga je temperature
u vrijeme I pokusa teško uspoređivati s onima u II i III pokusu, kada su kolebanja
bila znatno manja. S tog smo razloga iz I pokusa, za usporedbu, uzeli
prosječnu temperaturu samo za prvih 5 dana trajanja pokusa. Kako se iz tab. 2
razabire, to je za ocjenjivanje efikasnosti preparata dovoljno. Rezultati pokusa
u takvim uvjetima pokazali su da od petog do sedmog dana trajanja pokusa
nije bilo promjene u efikasnosti preparata. To nas navodi na zaključak da
ovakvi i slični pokusi ne bi ni trebali trajati duže od 5 punih dana. Smatramo,
nadalje, da su upravo niske temperature u drugom dijelu I pokusa uvjetovale


88




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 39     <-- 39 -->        PDF

dobru uzdržanost grančica s lišćem kao i da su visoke temperature za vrijeme
III pokusa uvjetovale da je pokus trajao samo 4 dana.
TAB. 1 — TEMPERATURE ZA VRIJEME POKUSA
Temperatura °C


I pokus min. maks. sr. dnevna


0 dan 25. IV 10,7 20,2 15,7
1 » 26. IV 12,3 23,0 17,9
2 » 27. IV 7,4 17,3 11,7
3 » 28. IV 7,5 12,4 8,9
4 » 29. IV 5,8 10,3 7,2
5 » 30. IV U 9,2 4,6
6 » 1. V 0,7 8,6 4,7
7 » 2. V 2,2 11,1 7,1


II pokus


0 dan 9. V 8,7 21,0 16,2
1 » 10. V 11,3 22,7 17,9
2 » 11. V 12,2 19,8 14,8
3 » 12. V 11,0 18,9 17,3
4 » 13. V 11,9 21,4 16,4
5 » 14. V 13,7 23,2 17,9


III pokus


0 dan 10. VI 15,8 27,1 20,1
1 » 11. VI 15,2 25,0 20,3
2 » 12. VI 17,1 27,3 22,0
3 » 13. VI 17,4 29,0 22,5


Relativna vlaga zraka tokom I pokusa iznosila je prosječno 75,9% (s kolebanjima
od 40—100%), u II pokusu prosječno 65,7% (43—82%) i u III pokusu
prosječno 69,0% (48—95%).


PRVI POKUS


U ovom je pokusu u svakoj kombinaciji bilo po 30 gusjenica II i III stadija,
Nakon prskanja lišće se sušilo oko 45 minuta, osim u kombinaciji br. 11, gdje
su gusjenice stavljene na mokro lišće. U ovoj kombinaciji tretiranje je obavljeno
2 dana kasnije nego u ostalim kombinacijama, a prvo je očitavanje rezultata
izvršeno 1 dan nakon tretiranja i tako je upisano u tabeli. Sigurno je da je
ovaj preparat i prije tog roka ispoljio određeno (vjerojatno znatno) djelovanje,
ali ono nije registrirano. Poznavajući svojstva ovog i nekih drugih sličnih preparata,
a na temelju razlike rezultata u kombinacijama 6, 7 i 11 odlučili smo
da u II pokusu gusjenice budu stavljene na mokro lišće.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 40     <-- 40 -->        PDF

TAB. 2 — REZULTATI I POKUSA


R. br.
kombinacije
Preparat i koncentracija
1
%
2
efikasnosti nakon
3 4 5 7
dan dana dana dana dana dana
1 Gardona 0,2°/o 60,0 77,0 97,0 100
2
3
4
5
6
7
8
Gardona 0,05°/o
Gardona 0,0125°/o
Dipterex 0,2%
Dipterex 0,05%
Nogos 0,2%
Nogos 0,05%
Pantakan 0,6%
53,2
20,0
73,3
46,6
70,0
22,3
65,5
73,4
22,3
76,6
60,0
70,0
22,3
82,8
83,0
43,4
80,0
73,4
70,0
22,3
100
97,0
63,4
100
93,5
73,4
22,3
97,0
70,0
97,0
76,7
22,3
97,0
70,0
97,0
76,7
22,3
9
10
Gardona 0,05% (IV
Netretirano
St) 17,0
0,0
17,0
0,0
20,0
0,0
43,4
0,0
43,4
0,0
43,4
0.0
11 Nogos 0,2% (mokro) 100


DRUGI POKUS
U ovom su pokusu u svim kombinacijama gusjenice stavljane na mokro
lišće od prskanja, bez sušenja. U svim kombinacijama bilo je po 40 gusjenica
II i III stadija, osim u kombinacijama br. 3 i 8 tj. kod DDT-a, gdje ih je bilo
po 30 i u kombinaciji br. 9 gdje je bilo 20 gusjenica IV stadija. Kod kombinacija
br. 12 i 22 unatoč nepromijenjenog stanja u tim kavezima, izračunata efikasnost
nakon 3 i 4 dana nešto je manja nego ranije radi mortaliteta u kontroli.
Međutim grafičkim interpoliranjem rezultata sigurno bi se postigla krivulja
progresivne efikasnosti.


TAB. 3 — REZULTATI II POKUSA


R. br. Preparat i koncentracija % efikasnosti nakon
kombinacije
6 1 2 3 4 5
sati dan dana dana dana dana


1 Gardona 0,2% 33,3 64,2 94,9 100
2 Gardona 0,05% 21,4 54,8 87,2 100
3 Pantakan 0,15°/o 71,4 82,1 96,4 100
4 Dipterex 0,2°/o 59,0 87,3 97,4 100
5 Dipterex 0,o"5% 69,2 79,5 92,3 94,8 97,4 97,4
6 Nogos 0,2% 100
7 Nogos 0,05% 97,4 100
8 Pantakan 0,6% 82,8 93,1 100
9 Dipterex 0,2% (IV st) 38,1 61,9 80,8 95,2 100


10 Netretirano 0,0 0,0 0,0 2,5 2,5 2.5
11 Orthodibrom 0,155% 100
12 Orthodibrom 0,039% 92,9 92,9 92,9 92,8 92,8 95,2
13´ Diazinon 0,5% 39,0 92,7 100
14 Diazinon 0,125% 15,4 87,2 92,3 100
15 Zolone 0,33% 17,5 85,0 97,5 100
16 Zolone 0,082% 12,5 72,5 85,0 94,9 97,5 100
17 Nexagan 0,25% 51,3 61,5 94.9 100
18 Nexagan 0,062% 2,7 48,7 86,5 94,5 100
19 Metation 0,2% 22,5 87,5 87,5 92,4 94,9 100
20 Metation 0,05% 2,5 48,7 61.5 71,1 73,7 76,3
21 Radotion 0,2% 5.0 20.0 35,0 46,1 51,3 64,1
22 Radotion 0,05% 10,0 22,5 25,0 23,1 23,1 25,6




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 41     <-- 41 -->        PDF

TREĆI POKUS


U ovom pokusu lišće je nakon prskan ja ostavljeno da se posuši pa su onda
na nj stavljane gusjenice. U svim kombinacijama ovog pokusa bilo je po 40 dusjenica
II i III stadija, osim u kombinaciji br. 9 gdje su bile IV stadija. U kombinaciji
br. 6, nakon što su uginule gusjenice (A) uklonjene, na isto lišće koje
je dan ranije bilo tretirano stavljeno je novih 40 gusjenica II i III stadija (B),
kako bi se ispitalo rezidualno djelovanje ovog preparata. Prema tome, u ovom
su kavezu bila dva pokusa, s tim da rezultat pod Bi predstavlja efikasnost nakon
1 dan na lišću koje je tretirano prije 2 dana, a B2 predstavlja efikasnost
nakon 2 dana na istom lišću, tretiranom prije 3 dana. I u ovom pokusu kod
kombinacije br. 11 efikasnost se (računski) nešto smanjila radi mortaliteta u
kontroli, iako je u međuvremenu stanje u kavezu bilo nepromijenjeno. Nešto
slično može se uočiti i u kombinciji br. 22.


TAB. 4 — REZULTATI III POKUSA


R. br. Preparat i koncentracija % efikasnosti nakor i
kombinacije
1 dan 2 dana 3 dana


00,0 35,0 78,9
I Gardona 0,2% 90,0 100
2 Gardona 0,05%> 52,5 77,5 100
3 Pantakan 0,15% 15,4 82,1 100
4 Dipterex 0,2% 95,0 100
5 Dipterex 0,05% 55,3 89,5 100
(i Nogos 0,2% A- 100 Bi- 30,0 B2- 55,0
7 Nogos 0,05% 27,5 35,0 34,2
8 Pantakan 0,6% 67,5 97,5 100
9 Dipterex 0,2% (IV st) 20,0 60,0 100
10 Netretirano 0,0 0,0 5,0
11 Orthodibrom 0,155% 60,0 90,0 89,5
12 Orthodibrom 0,039% 62,5 62,5 68,4
13 Diazinon 0,5% 75,0 100
14 Diazinon 0,125% 5,0 7,5 13,2
15 Zolone 0,33% 85,0 92,5 100
16 Zolone 0,082% 5,0 35,0 78,9
17 Nexagan 0,25% 87,5 92,5 100
18 Nexagan 0,062% 55,0 90,0 100
19 Metation 0,2% 57,5 100
20 Metation 0,05% 20,0 35,0 50,0
21 Radotion 0,2% 10,0 40,0 76,3
22 Radotion 0,05% 0,0 0,0 0,0


RAZMATRANJE REZULTATA POKUSA


Iz podataka tabela o efikasnosti i brzini djelovanja preparata u uvjetima
ovih laboratorijskih pokusa može se uočiti ovo:
Nogos i Orthodibrom, koji su i inače međusobno slični, u uvjetima ovih pokusa
pokazali su najbrže djelovanje. Nogos je u I pokusu, doduše, pokazao relativno
slabo djelovanje i to u višoj koncentraciji nakon 5 dana 76,7°/o odnosno
samo 22,3% u nižoj koncentraciji. Na osnovu ovako slabih rezultata ovog preparata,
a poznavajući inače njegova svojstva i način djelovanja (BRITVEC i
BAUER, 1970, a, b), pretpostavili smo da je uzrok tome u činjenici što se lišće




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 42     <-- 42 -->        PDF

nakon prskanja sušilo oko 45 minuta i što je sasvim sigurno kroz to vrijeme


DDVP, kao veoma hlapiv spoj, većim dijelom nestao. Zato smo još u toku traja


nja ovog pokusa (trećeg dana) postavili dodatni pokus (kombinacija br. 11), u ko


jem smo stavili gusjenice gubara na još mokro lišće hrasta tretirano višom kon


centracijom Nogosa. Rezultat se bitno razlikovao od onih u kombinacijama s po


sušenim lišćem ti. nakon 1 dan, a možda još i prije efikasnost je bila 100%>. Ovo


nas je navelo da čitav II pokus izvedemo tako da gusjenice budu stavljene od


mah nakon prskanja na još sasvim mokro lišće. Kao što smo uvodno istakli,


smatramo da je ovakav postupak bliži onome prigodom suzbijanja u prirodi,


gdje gusjenice dolaze u dodir s mokrim lišćem odmah nakon tretiranja, pa čak


i same budu zahvaćene tekućinom.


U drugom pokusu, gdje su dakle gusjenice gubara stavljene na sasvim mo


kro lišće, više koncentracije Nogosa i Orthodibroma ispoljile su efikasnost od


100°/o za svega 6 sati, a niža je koncentracija Nogosa takovu efikasnost ispoljila


nakon 1 dan (možda i prije, ali u toku noći nismo provodili opažanja). Niža kon


centracija Orthodibroma nakon 6 sati ispoljila je efikasnost od oko 93°/o i ona


se do kraja pokusa praktički više nije mijenjala.


U III pokusu lišće je opet ostavljeno da se nakon prskanja posuši, ali se ono
posušilo za oko polovinu vremena brže nego u I pokusu jer je temperatura u
vrijeme tretiranja tog dana bila blizu dnevnog maksimuma (27,1° C). Viša koncentracija
Nogosa izazvala je, doduše, 100% efikasnost nakon 1 dan (A), ali se
kod niže koncentracije Nogosa, kao i kod obje koncentracije Orthodibroma pokazalo
da je i ovo kraće sušenje lišća prouzrokovalo znatan gubitak veoma hlapivih
spojeva. Niža koncentracija Nogosa nakon 3 dana nije bila efikasnija od
34,2°/o, dok je Orthodibrom u višoj koncentraciji ispoljio efikasnost od 89,5°/o,
a u nižoj ne više od 68,4°/o.


U toku III pokusa proveli smo još jedno dodatno ispitivanje rezidualnog
djelovanja Nogosa i to na slijedeći način. Budući da je pokus s višom koncentracijom
Nogosa bio završen nakon 1 dan, to smo tog drugog dana na isto lišće
stavili novih 40 gusjenica II i III stadija. Rezultati su pokazali da je efikasnost
nakon 1 dan, na lišću prskanom prije 2 dana, bila samo 30,0°/o (Bi) i nakon 2
dana, na lišću prskanom prije 3 dana 55,0% (B-.:). Prema tome rezidualno djelovanje
DDVP naglo se gubi.


U usporedbi s preparatom na bazi standardnog DDT-a, Nogos i Orthodibrom
pokazali su znatno brže djelovanje koje traje svega nekoliko sati. U tom
smislu ovi preparati imali bi znatnu prednost pred ostalim ispitivanim insekticidima
kao i pred standardnim DDT-em, jer bi svojim energičnim, ali veoma
kratkim, skoro trenutnim djelovanjem uništili u šumi sve gusjenice gubara.
Stradali bi vjerojatno i ostali štetni, ali i korisni kukci, koji bi se u tom času
našli u šumi. Rezidualno djelovanje, koje s obzirom na gubara ne bi više bilo
potrebno, a za korisne je kukce nepoželjno, i ne postoji. No to sve dolazi u obzir
samo ako se nađe takav način aplikacije ovih preparata da može doći do izražaja
njihova opisana biološka vrijednost. Smatramo da temperatura i relativna
vlaga zraka nisu direktno utjecale na efikasnost Nogosa i Orthodibroma, ali su
imale indirektan utjecaj na taj način što viša temperatura i niža relativna vlaga
zraka pospješuju isparivanje insekticidnog depozita, što je za djelovanie ovih
insekticida veoma važno. Ovi su, dakle, preparati efikasni samo ako su štetnici
izloženi njihovom djelovanju neposredno nakon primjene.


U slijedeću grupu mogli bismo svrstati one ispitivane insekticide koji su
pokazali približno istu ili sličnu efikasnost kao i standardni DDT, odnosno koji




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 43     <-- 43 -->        PDF

su u svim ispitivanim kombinacijama u našim pokusima pokazali 100% efkasnost.
Najprije da razmotrimo kako je djelovao DDT. U I pokusu bila je u ispitivanju
samo viša koncentracija i ona je izazvala 100°/o efikasnost nakon 3 dana.
U II pokusu viša koncentracija DDT-a izazvala je 100% mortalitet nakon 2
dana, a niža nakon 3 dana, dok su u III pokusu obje koncentracije izazvale isti
mortalitet nakon 3 dana.


U ovom smislu kao najsličniji DDT-u pokazao se Nexagan. Ovaj je preparat,
doduše, bio ispitivan samo u toku II i III pokusa, ali je u svim kombinacijama
ispoljio 100°/o efikasnost. U toku II pokusa viša koncentracija Nexagana
izazvala je 100% mortalitet nakon 3 dana, a niža nakon 4 dana, dok su u III pokusu
istu efikasnost obje koncentracije postigle nakon 3 dana. Primijećeno je
da je efikasnost bila nešto brža kod viših temperatura. Šteta je što, radi ograničenog
broja gusjenica koje su nam bile na raspolaganju, ovaj preparat nije
ispitivan i u toku I pokusa. Napominjemo da u I pokusu nijedan preparat u nižoj
koncentraciji nije pokazao 100% djelovanje.


Ovom prilikom osvrnut ćemo se i na rezultate naših ranijih ispitivanja
sličnih preparata protiv gusjenica gubara. U tim ispitivanjima preparat na bazi
bromofosa Nexion EC 40 u koncentraciji 0,2% ispoljio je prosječnu efikasnost
od 78,4%, u koncentraciji 0,3% efikasnost od 90,0%) i u koncentraciji 0,4% efikasnost
97,5% nakon 5 dana. Preparat CA 5612 u koncentraciji 0,2% ispoljio
je efikasnost od svega 63% za isto vrijeme. Prema tome, preparat na bazi bromofos-
etila pokazuje znatno bolju efikasnost protiv gusjenica gubara od bromofosa
(BRITVEC, 1965).


Ovamo bismo mogli ubrojiti i one ispitivane insekticide, koji su se također
pokazali veoma efikasni protiv gusjenica gubara, ali ih posebno spominjemo
zato jer u nekim kombinacijama s nižim koncentracijama u našim pokusima
nisu uvijek postigli efikasnost od 100%, iako je ona bila najmanje 97%. To su
Gardona i Dipterex. U I pokusu oba preparata pokazala su praktički jednaku
efikasnost: njihove više koncentracije izazvale su 100% mortalitet nakon 4
dana, dok niže koncentracije ni nakon 5 dana nisu postigle veću efikasnost od
97%. U II pokusu došao je do izražaja efekt izlaganja gusjenica na mokro lišće,
osobito kod Gardone: obje koncentracije Gardone, kao i viša koncentracija Dipterexa,
ispoljile su 100% efikasnost već nakon 3 dana, dok se nižom koncentracijom
Dipterexa ni nakon 5 dana pokusa nije postigla veća efikasnost od
97,4%, dakle, praktički jednako kao i u I pokusu s posušenim lišćem nakon
prskanja. U III pokusu više koncentracije Gardone i Dipterexa izazvale su
100% mortalitet nakon 2 dana, a niže koncentracije nakon 3 dana. Dakle, kod
viših temperatura Gardona i Dipterex pokazali su bolje odnosno brže djelovanje.
Dipterex je u nižim koncentracijama samo u III pokusu izazvao 100%
mortalitet i to nakon 3 dana, dok to u I i II pokusu nije bio slučaj. Niža koncentracija
Gardone samo u I pokusu nije izazvala 100% mortalitet, dok je u II
i III pokusu 100% mortalitet nastupio nakon 3 dana. Stoga bi, što se tiče djelovanja
nižih koncentracija, Gardona bila nešto efikasnija od Dipterexa.


Međutim, međusobne razlike u efikasnosti Gardone i Dipterexa kao i Nexagana
nisu velike. U pokusima, u kojima su pri istim prilikama ispitivani Nexagan
i Gardona (II i III), razlike u efikasnosti nije bilo ni u višim ni u nižim
koncentracijama, čak bi se izvjesna prednost mogla dati Gardoni zbog nešto
bržeg djelovanja od Nexagana.


Kod razmatranja efikasnosti Gardone i Dipterexa, moramo se još osvrnuti
i na neke druge kombinacije koje smo u pokusima imali s ova dva preparata.


93




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Budući da je Gardona u ovim pokusima bila relativno najnovije odnosno najmanje
poznato sredstvo, to smo u I pokusu ispitali još jednu, za daljnja 4 puta
nižu koncentraciju tj. 0,0125%. Utvrdili smo da ta koncentracija daje i proporcionalno
manju efikasnost — nakon 5 dana svega 70n/o — pa smo je u narednim
pokusima ispustili iz ispitivanja.


Nadalje, ispitali smo efikasnost ova dva preparata na gusjenicama IV stadija.
Tako je u I pokusu niža koncentracija Gardone nakon 5 dana ispoljila efikasnost
od samo 43,4°/o. Šteta je da nismo mogli ispitati višu koncentraciju
Gardone na starijim gusjenicama i to kod viših temperatura, kako bismo je
mogli usporediti s Dipterexom. Dipterex je u višoj koncentraciji na gusjenicama
IV stadija ispitan u toku II i III pokusa. U prvom slučaju 100% mortalitet
postignut je nakon 4 dana, a u drugom nakon 3 dana. I ovdje se, prema tome,
pokazalo da viša temperatura stimulira brže djelovanje Dipterexa. Međutim
u ovim pokusima nije bilo planirano ispitivanje efikasnosti insekticida protiv
starijih gusjenica gubara, ono je provedeno uzgred i ovisilo je o broju gusjenica
starijih stadija koje su nam slučajno bile na raspolaganju.


Diazinon, Zolone i Metation svrstali smo u posebnu skupinu zato što su u
višim koncentracijama, doduše, također izazvali 100% mortalitet, ali su se u
nižim koncentracijama pokazale velike razlike. I ovi su preparati ispitivani
samo u toku II i III pokusa. Viša koncentracija Diazinona u oba je pokusa ispoljila
100°/o efikasnost već nakon 2 dana, dok je niža koncentracija u I pokusu
istu efikasnost ispoljila nakon 3 dana, ali je u III pokusu efikasnost bila začuđujuće
malena, svega 13,2°/o. Drugi preparat Zolone u višim koncentracijama
u oba pokusa uzrokovao je 100% mortalitet nakon 3 dana, a niža koncentracija
imala je isti efekt u II pokusu nakon 5 dana, dok je u III pokusu postigla 78,9%.
Po tome sudeći, Zolone je djelovao nešto sporije od Diazinona s tim da više
temperature nisu imale veći utjecaj na djelovanje ovih preparata. Treći preparat
Metation djelovao je općenito još sporije od Diazinona i Zolona. Metation
je u višoj koncentraciji u II pokusu izazvao 100% mortalitet tek nakon 5 dana
pokusa, ali je istu efikasnost postigao u III pokusu već nakon 2 dana. Teško je
reći da se ovdje radi o utjecaju viših temperatura jer kod nižih koncentracija
nije bilo tako. Efikasnost nižih koncentracija Metationa u II pokusu bila je
svega 76,3%, a u III pokusu samo 50%.


Konačno u posljednju skupinu svrstali smo Radotion, koji ni u jednoj kombinaciji
ovih pokusa nije postigao 100% efikasnost. Više koncentracije ovog
preparata ispoljile su efikasnost od 64,1% odnosno 76,3%, a niže koncentracije
svega 25,6% odnosno 0,0%.


SAŽETAK


Na osnovu postignutih rezultata u ispitivanju efikasnosti nekih insekticida
protiv gusjenica gubara u uvjetima ovih pokusa može se zaključiti ovo:


Nogos i Orthodibrom ispoljili su najbrže djelovanje. Oba preparata imaju
jako inicijalno, a veoma kratko rezidualno djelovanje, praktički svega nekoliko
sati do jedan dan. Nogos, kako u višoj tako i u nižoj ispitivanoj koncentraciji,
postizava 100% efikasnost samo u slučaju ako su gusjenice odmah nakon tretiranja
izložene djelovanju preparata. Orthodibrom djeluje slično kao i Nogos,
ali u nižoj koncentraciji daje nešto slabiju efikasnost (93—95%). S obzirom na
kratkoću djelovanja, biološka vrijednost ovih preparata bila bi veća nego ostalih
preparata.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Nexagan daje 100°/o efikasnost također u višoj kao i u nižoj ispitivanoj


koncentraciji, ali to postiže kroz 3—4 dana.


Gardona i Dipterex postizavali su 100°/o efikasnost uvijek u višim ispiti


vanim koncentracijama u roku od 2—4 dana i to prije kod viših temperatura.


Niže koncentracije nisu uvijek ispoljile 100°/o efikasnost, ali je ona bila najma


nje
97°/o. Međusobne razlike u djelovanju ovih preparata i Nexagana nisu


velike.


Diazinon, Zolone i Metation također postižu 100°/o efikasnost u višim ispi


tivanim koncentracijama i to Diazinon i Zolone kroz 2—3 dana, a Metation


kroz 2—5 dana. Međutim niže koncentracije ovih preparata veoma su nesi


gurne ili ne zadovoljavaju.


Radotion, prema rezultatima ovih pokusa, ni u jednoj kombinaciji nije po


kazao zadovoljavajuću efikasnost protiv gusjenica gubara.


CITIRANA LITERATURA


1.
A d a m o v i ć V. M., H u s M., Dukić V. i Ignjatović B.: Kumulacija organohlornih
insekticida u organizmu stanovnika SR Srbije. II kongres o prehrani.
Zagreb, 1969.
2.
Androi ć M.: Otpornost gubarevih gusjenica (stadij I—V) prema Parathionu i
Pantakanu. Šumarski list. 5. 1951. 181—192.
3.
Anonymus : 5 Years DDT residues. Agric. Chemicals. 7 (9). 1952. 71. (cit. prema
Maier-Bode).
4.
Anonymus : DDT residue persistance high in some soils. Journ. agric. Food
Chem. 2. 1954. 57. (cit. prema Maier-Bode).
5.
Britve c B.: Rezultati ispitivanja efikasnosti bromofosa protiv gusjenica gubara.
Zagreb. 1965. (Rukopis).
6.
Britve c B. i Baue r K.: Prilog proučavanju dinamike razgradnje insekticida
DDVP u plodovima jabuka. Hrana i ishrana. 5—6. 1970. 281—284.
7.
Britve c B. i Baue r K.: DDVP — svojstva i djelovanje. Hrana i ishrana. 5—6.
1970. 293—296.
8.
Doane C. C: Effects of certain insecticides on earthworms. J. econ. ent. 55. 1962.
416—418.


9.
Doane C. C: Field tests with newer materials against the gypsy moth. J. econ.
ent. 59. 3. 1966. 618—620.
10.
— Gardona, summary of technical information. Shell Chemicals. 1968.
11.
— Izvještaj naučnog savjeta Predsjednika SAD. Upotreba pesticida. (njemački
prijevod). Bonn. 1963.
12.
Keller J. C, P a s z e k E. C, Hastings A. R. and Johnson V. A.: Insecticide
tests against gypsy moth larvae. J. econ. ent. 55. 1. 1962. 102—105.
13.
Keller J. C, Johnson V. A., Chisholm R. D., P a s z ek E. C. and Hill
S. O.: Aerial spray tests with several insecticides against gypsy moth larvae. J.
econ. ent. 55. 5. 1962. 708—710.
14.
Kemper A., HillebrandK. und Steiner P.: Richtlinien für die Prüfung
von Mitteln gegen beissende Insekten. Biologische Bundesanntalt für Land- und
Forstwirtschaft. Berlin. Jan. 1969. 1—11.
15.
Kovač e vi ć Ž.: Primijenjena entomologija. III. knjiga. Šumski štetnici. Zagreb.
1956.
16.
Maceljsk i M.: Pojava rezistentnosti krumpirove zlatice (Leptinotarsa decemlineata
Say.) u Jugoslaviji. Agronomski glasnik. 10. 1967. 891—899.
17.
Maier-Bod e H.: Pflanzenschutzmittel-Rückstände. Stuttgart. 1965.
18.
M e 1 j n i k o v N. N.: Novie pesticidi. Sbornik perevodov i obzorov. Moskva. 1970.
19.
Merriam W. A., Tower G. C, Paszek E. C. and McDonough J. L.:
Laboratory and Field Evaluation of insecticides against the Gypsy Moth Larvae.
J.
econ. ent. 63. 1. 1970. 155—159.
20.
Met z R.: Da li je već nastupila rezistentnost krumpirove zlatice? Biljna zaštita.
10—11. 1967. 252—254.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 46     <-- 46 -->        PDF

21.
Mülle r P.: DDT — The insecticide dichlordipheniltrichloroethane and its significance.
II. Human and veterinary medicine. Basel a. Stuttgart. 1959. (Prema
prikazu u Zeitschr. f. angew. Zool. 4. 1960. 508—509).
22.
Ostoji ć N.: Aktuelni problemi primene pesticida. Hemizacija poljoprivrede.
4—5. 1964. 203—208.
23.
Przygodd a W.: Die Auswirkungen der Pflanzenschutzmittel auf Vögel. Gesunde
Pflanze. 9. 1964.
24.
Schmid t L.: Laboratorijska ispitivanja kemijskih sredstava za uništavanje
gubara. (Lymantria dispar L.). U ediciji »Masovna pojava i suzbijanje gubara«.
Inst. šum. istr. Zagreb. 3. 1949. 65—83.
25.
Spai ć I.: Suzbijanje gubara aviometodom. U ediciji »Masovna pojava i suzbijanje
gubara« Inst. šum. istr. Zagreb. 3. 1949. 85—118.
26.
Spai ć I.: Suzbijanje gubara aviometodom. Dopunski pokusi. Inst. šum. istr.
Zagreb. 9. 1952. 1—53.
27.
Spai ć I.: Suzbijanje gubara aviometodom u slavonskim šumama u 1957. godini.
Zaštita bilja. 52. 1959. 109—119.
28.
Spai ć I.: Djelovanje subletalnih doza insekticida na populaciju gubara prigodom
zamagljivanja šuma. Zaštita bilja. 57—58. 1960. 215—224.
29.
Spai ć I.: Pokusi suzbijanja gusjenica prskanjem šuma iz aviona. U ediciji »Rezultati
naučnih istraživanja u akciji suzbijanja gubara (Lymantria dispar L.)
1964. godine«. Posl. udruž. sum. privr. org. Zagreb. 1965. 42—66.
30.
Topalovi ć G.: Uloga i smernice avijacije u zaštiti bilja u SFR Jugoslaviji. II
konferencija o zaštiti bilja balkanskih zemalja u Varni 1969. god. Sav. sekretarijat
za privredu. Beograd. 1970. 23—31.
31.
Whitte n J. L.: Damit wir leben können. Bearbeitet, übersetzt und ergänzt von
F. Beran. Wien. 1969.
LABORATORIUMSUNTERSUCHUNGEN ÜBER DIE WIRKSAMKEIT
EINIGER INSEKTIZIDE GEGEN DIE RAUPEN DES SCHWAMMSPINNERS
LYMANTRIA DISPAR L.


Zusammenfassung


Der Schwammspinner (Lymantria dispar L.) tritt in Jugoslawien als wichtigster
Schadinsekt in den Auen- und Bergwäldern der Eiche sowie in den Obstanlagen auf.
In den Jahren des Massenauftretens führte man die Bekämpfung der Schwammspinnerraunen
auf Grossflächen durch, welche einige Hunderttausende Hektare erreichen
oder übertreffen. Als Insektizid benutzte man zu diesem Zweck ausschliesslich
DDT, der in den Wälderrn vom Flugzeug aus vermittels der Methode der Heissvernebelung
angewandt wird. Dank diesem Verfahren werden relativ sehr geringe
Insektizidmengen pro Flächeneinheit mit Erfolg appliziert. In Kroatien wird das
10%-DDT-Präparat in der Gabe von nur 2,5 kg´ha (d. h. 250 g/ha des DDT-Wirkstoffes)
angewandt.


In Anbetracht der wohlbekannten Situation im Zusammenhang mit dem Einsatz
des DDT- als auch der anderen organochlorierten Insektizide, wurden im Frühjahr
1970 die hier beschribenen Laborversuche der Bekämpfung der Schwammspinnerraupen
mit dem Ziele von den Autoren durchgeführt, um einen günstigen Ersatz für
DDT zu finden. Man untersuchte die Wirksamkeit der Insektizide, die auf Seite . . .
angeführt sind. Alle Präparate wurden in zwei Konzentrationen untersucht: eine
höhere wurde mit der Dosis von 1 kg´ha des Wirkstoffs und unter Berücksichtigung
einer Aufwandmenge von 1000 lit´ha Flüssigkeit festgelegt, während die niedrigere
Konzentration als 4-mal geringere gewählt wurde. Die Wirksamkeit wurde an den
Raupen des II. und III. Stadiums, und nur in einigen Varianten auch an den Raupen
des IV. Stadiums untersucht. Die Raupen wurden mit Laubblättern der Stieleiche
(Quercus robur L.) geffüttert.


Es wurden insgesamt drei Versuchsserien angelegt. In der ersten und dritten Serie
liess man vorerst das Insektizid auf den Laubblättern austrocknen, und dann
setzte man die Raupen auf die Blätter auf. In der zweiten Serie wurden die Raupen
auf die Blätter gesetzt, während sie noch von der Behandlung nass waren.


96




ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Die Resultate sind in Tabellen 2, 3, und 4 wiedergegeben. Aus der Angaben dieser
Tabellen geht das folgende hervor:


Nogos und Orthodibrom zeigten die schnellste Wirkung. Beide Präparate besitzen
eine starke Ausgangs- und eine sehr kurze residuale Wirkung — praktisch nur einige
Stunden bis zu einem Tag. Nogos erreichte — sowohl bei höherer als auch bei
niedriger untersuchter Konzentration — eine 100%-ige Mortalität nur wenn die Raupen
sofort nach der Behandlung der Wirkung des Präparats ausgesetzt wurden.
Orthodibrom wirkte ähnlich wie Nogos, aber bei niedriger Konzentration erwies es
sich etwas weniger effektiv (93—95%). In Anbetracht der Kürze der Wirkung dürfte
der biologische Wert dieser Präparate grosser sein als bei den übrigen Präparaten.


Nexagan ergab eine 100%-ige Effektivität sowohl bei höherer als auch bei niedriger
untersuchter Konzentration, welche jedoch binnen 3—4 Tage erreicht wurde.


Gardona und Dipterex erreichten eine 100%-ige Effektivität stets bei höheren
untersuchten Konzentrationen binnen 2—4 Tage, und zwar früher bei höheren Temperaturen.
Die niedrigeren Konzentrationen ergaben nicht immer eine 100%-ige
Effektivität, aber sie war allermindestens 97%. Die gegenseitigen Unterschiede in
der Wirkung zwischen diesen Präparaten und Nexagan waren nicht erheblich.


Diazinon, Zolone und Metation erreichten ebenfalls eine 100%-ige Wirksamkeit
bei den höheren untersuchten Konzentrationen, und zwar Diazinon und Zolone
binnen 2—3 Tage, und Metation binnen 2—5 Tage. Die niedrigeren Konzentratioen
dieser Präparate jedoch sind unsicher und unbefriedigend.


Nach den Resultaten dieser Versuche ergab Radotion in keiner Kombination
eine befriedigende V/irksamkeit gegen die Raupen des Schwammspinners.