DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Mortalitet kukuljica. Za čitavo vrijeme trajanja pokusa uginule su ukupno svega 4 kukuljice, od kojih 3 na euroameričkoj topoli (0,97"/o), a 1 na trepetljici (0,38%). Mortalitet kukuljica bio je, dakle, neznatan u usporedbi s mortalitetom gusjenica, što znači da je moratilet gusjenica bio praktički jednak ukupnom mortalitetu. Plodnost leptira Poznato je da je hrana, po kakvoći i količini, jedan od najvažnijih faktora koji utječu na plodnost insekata. To se odnosi kako na potencijalnu plodnost ili fekunditet, t. j . ukupni broj proizvedenih jaja, tako i na stvarnu plodnost ili fertilitet, t. j . ukupni broj izleženih jaja. Na povoljnoj se hrani razviju ženke veće plodnosti nego na nepovoljnoj. Spomenut ću neka istraživanja koja to potvrđuju. Ishrana gubara lišćem hrasta lužnjaka djeluje povoljnije na plodnost ženki nego ishrana drugim vrstama šumskih i poljoprivrednih biljaka (Schmidt , 1956). Najplodnije ženke dudovca, inače veoma polifagnog štetnika, dobivene su uzgajanjem na dudu i šljivi, t. j . na biljkama koje dudovac najviše napada (Kovačev i ć, 1954). Kod zlatokraja najveću plodnost imaju ženke hranjene hrastom, jabukom i šljivom (P a n t j u h o v, 1967), također biljkama na kojima se ovaj štetnik najčešće pojavljuje. Sibirski prelac (Dendrolimus sibiricus Tschv.), iako se hrani svim vrstama crnogoričnog drveća sibirske tajge, ima veću plodnost na arišu i sibirskom boru (Pinus sibirica Rupr.) nego na ostalim crnogoričnim vrstama (V o r o n c o v, 1967). Interesantan je također odnos između ishrane i plodnosti običnog hrušta (Melolontha melolontha L.). Pokusi su pokazali da do najveće plodnosti dolazi ako se ličinke hrane korijenjem bora, a kornjaši lišćem hrasta (V o r o n c o v, 1967). Ishrana rovca (Gryllotalpa gryllotalpa L.) životinjskom hranom dala je mnogo plodnije ženke nego biljna ishrana (G o d a n, 1964), a slični su rezultati postignuti i uzgajanjem šturka (Gryllusdomesticus L.) (F e d e r h e n, cit. G o d a n, 1964). Ovisnost plodnosti o vrsti hrane utvrđena je i u onih insekata koji se razvijaju u drvetu. Tako je prosječni broj jaja po jednoj ženki male topoline strizibube (Saperda populnea L.) iznosio na topoli 36,6, a na johi svega 7,0 (V or o n c o v, 1967). Plodnost ženki topolina čupavog prelca na raznim topolama u pojedinim generacijama prikazana je u tabelama 8 i 9. Za svaku je generaciju uzet prosjek vrijednosti između 1958. i 1959. godine, osim za 3. jesensku generaciju na trepetljici, koje 1958. godine nije bilo (jer su sve gusjenice na toj topoli prešle u dijapauzu) te 3. zimske i 4. generacije, t. j . onih generacija koje prezimljavaju (jer su eksperimenti obuhvatili samo jednu zimu). Ove su generacije osim toga iskazane zajednički, jer se njihove gusjenice i u prirodi hrane istim proljetnim lišćem, a njihovi se leptiri pojavljuju istovremeno, pare se među sobom i daju zajedničko potomstvo. Treća zimska generacija postojala je na svim vrstama hrane, a četvrte nije bilo samo na bijeloj topoli. Podaci za ove dvije generacije, koji se odnose na trepetljiku i bijelu topolu, nisu pouzdani zbog malog broja ženki (1 na trepetljici i 3 na bijeloj topoli). Tabele 8 i 9 pokazuju da su leptiri na euroameričkoj topoli imali najveću plodnost (kako potencijalnu tako i stvarnu) u svim generacijama osim u zimskim (3. zimska i 4. generacija), kada da su se na prvom mjestu po plodnosti nalazili leptiri sa jablana, dok su oni sa euroameričke topole bili na drugom mjestu s nešto manjom plodnošću. |