DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 15 <-- 15 --> PDF |
zapredaka. Taj je prekid bio najteži u jesen, lakši početkom februara, a najlakši početkom marta. O utjecaju kvalitete hrane na dijapauzu nekih insekata postoji u literaturi dosta podataka. Tako su na pr. u eksperimentima Komarov e (1959) sa sovicom Chloridea obsoleta F. u većem postotku prešle u dijapauzu gusjenice hranjene rajčicom i pamukom nego lucernom, iako se to događalo samo kod određenog trajanja osvjetljenja, koje je bilo kraće nego u prirodi u to vrijeme. G r is on (1947) je hranio mlade gusjenice zlatokraja najmlađim lišćem koje se u to doba moglo naći u prirodi, pa je na taj način dobrim dijelom uspio spriječiti prelaz gusjenica u dijapauzu. Iz oba je ova primjera jasno vidljivo da razlike u kvaliteti hrane utječu na prelaz gusjenica u dijapauzu. U prvom su slučaju te razlike uvjetovane pripadnosti raznim biljnim vrstama, dok se u drugom slučaju radi o različitoj starosti lišća jedne te iste biljne vrste. U eksperimentima s topolinim čupavim prelcem ograničio sam se na to, da istražim kako hrana utječe na dijapauzu gusjenica u prirodnim ekološkim prilikama, ne upuštajući se kod toga u istraživanja o fiziološkom mehanizmu ove pojave. Tabela 6 prikazuje postotak zapredenih gusjenica 3. generacije, hranjenih lišćem raznih vrsta topola. Iz tabele se vidi da je u prosjeku (1958. i 1959. god.) najmanje gusjenica prešlo u dijapauzu na euroameričkoj topoli, nešto više na jablanu, znatno više na trepetljici, a najviše na bijeloj topoli. U pojedinostima se podaci iz 1958. i 1959. godine prilično razlikuju. U prvoj godini pokusa postoji znatna razlika u postotku zapredenih gusjenica između euroameričke i ostalih vrsta topola, a sve gusjenice na trepetljici i bijeloj topoli prešle su u dijapauzu. Druge je godine, naprotiv, upravo na euroameričkoj topoli postotak zapredenih gusjenica bio najveći (74%). Manji je bio na trepetljici (64%), a najmanji na jablanu (52%), dok se na bijeloj topoli gusjenice nisu mogle uzgajati, jer su sve uginule u prethodnoj generaciji. Ni na jednoj vrsti hrane nisu se, dakle, zaprele sve gusjenice, već su djelomično dale još jednu, t. j . 4. generaciju. Iz podataka u tabeli ne bi se moglo zaključiti da je hrana sama po sebi uzrok razlikama u postotku zapredenih gusjenica 3. generacije. Međutim, ove se razlike mogu objasniti temperaturnim podacima za prve dvije larvalne faze, dobivenim iz srednjaka, izračunatih posebno za svaku gusjenicu u pokusu. Iz tabele je vidljivo da su se kod najniže prosječne temperature od 19° C zaprele sve gusjenice (na trepetljici i bijeloj topoli 1958. godine), dok je najmanji postotak zapredenih gusjenica (52%) bio kod najviših prosječnih temperatura od 22,8´° C i 22,6° C (euroamerička topola 1958. i jablan 1959. godine). U vrijeme eklozije gusjenica 3. generacije, t. j . u drugoj polovici mjeseca augusta, temperature uglavnom postepeno padaju, pa će zato tim više gusjenica prijeći u dijapauzu, čim se kasnije izlegu iz jaja. Ova se ovisnost razabire iz pretposljednje i posljednje kolone u tabeli, u kojima su navedeni datumi eklozije i zapredanje gusjenica. Izuzetak kod euroameričke topole i jablana 1959. godine samo potvrđuje djelovanje temperature na zapredanje. Gusjenice na jablanu zaprele su se naime u manjem postotku nego na euroameričkoj, iako su se izlegle kasnije, čemu je očito uzrok viša temperatura upravo u vrijeme razvoja 1. i 2. larvalne faze gusjenica na jablanu, kako se to vidi iz tabele 6 i grafikona 1, koji prikazuje razvoj gusjenica od eklozije do zapredanja uz krivulju odgovarajućih dnevnih temperaturnih srednjaka. |