DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1971 str. 11 <-- 11 --> PDF |
c) Broj gusjenica sa 6 razvojnih faza raste od euroameričke topole preko jablana i trepetljike do bijele topole. d) Gusjenica sa 7 razvojnih faza bilo je na euroameričkoj topoli i jablanu samo u 4. generaciji, t. j . u onoj koja (uz 3. jesensku) prezimljava, i to veoma malo (svega po 1 gusjenica na svakoj hrani). Na trepetljici i bijeloj topoli bilo je takvih gusjenica i u drugim generacijama. Rezimirajući ove podatke može se zaključiti, da gusjenice hranjene euroameričkom topolom imaju manji broj razvojnih faza od gusjenica hranjenih drugim vrstama topole. To se najjasnije vidi iz posljednje kolone u tabeli 3, koja prikazuje prosječni broj presvlačenja, dobiven diobom ukupnog broja presvlačenja s ukupnim brojem gusjenica. Polazeći od naprijed navedenog zaključka da nepovoljna hrana rezultira povećanim brojem presvlačenja gusjenica, moglo bi se to isto reći i na drugi način: da je mali broj presvlačenja indikator povoljne, a veliki — indikator nepovoljne hrane. Iz toga bi zatim slijedilo da je euroamerička topola povoljnija hrana za gusjenice topolina čupavog prelca nego što su to jablan, trepet- Ijika i bijela topola. Trajanje pojedinih larvalnih faza i ukupno trajanje stadija gusjenice Pojedine larvalne faze topolina čupavog prelca traju različito, ali je obično trajanje prvog i posljednjeg najdulje, osim u onih gusjenica koje prezimljavaju (3. zimska i 4. generacija). Prva faza tih gusjenica traje kraće od bilo koje druge faze. Kod približno konstantne temperature i permanentnog osvjetljenja prva i posljednja, t. j . V faza (VI i VII u tom uzgoju nije bilo) traju ne samo najdulje nego i podjednako (M i k 1 o š, 1961). Osim na broj larvalnih faza hrana utječe i na duljinu njihova trajanja, što je vidljivo iz tabele 4. Gotovo sve faze trajale su na euroameričkoj topoli kraće nego na ostalim vrstama hrane. To naročito vrijedi za Li do L4, dok su kod ostalih te razlike slabije izražene. Ovo dolazi otuda što duljina Ls i Lß često ovisi o tome, da li su te faze pretposljednje ili posljednje. U prvom je slučaju nijhovo trajanje kraće, u drugom dulje. Ista je pojava zapažena i kod drugih gusjenica, na pr. gubarevih (Schmidt , 1956). U tabeli 5 prikazano je ukupno trajanje čitavog larvalnog stadija. Vrijednosti u toj tabeli nisu dobivene jednostavnim zbrajanjem trajanja pojedinih larvalnih faza, već predstavljaju prosjek stvarnog trajanja života svih gusjenica uzetih u pokus. Kao što se moglo i očekivati, stadij je gusjenice u svim generacijama trajao najkraće na euroameričkoj topoli, jer je na ostalim topolama bilo više jedinki sa većim brojem larvalnih faza, koje su osim toga i dulje trajale. Razlike između srednjih vrijednosti u tabeli 5 u većini su slučajeva signifikantne. Jedino u 3. jesenskoj i 3. zimskoj generaciji ne postoji signifikantnost razlika između vrijednosti za euroameričku topolu s jedne, te jablana i trepetljike s druge strane, čemu je vjerojatno uzrok mali broj uzoraka u pokusu. Mnogi su istraživači utvrdili da nepovoljna hrana produžuje trajanje pojedinih larvalnih faza i ukupno trajanje života larve. Evo nekoliko primjera: U eksperimentima Kurir a (1952) imale su gusjenice gubara hranjene biljkom Canna indica većinom dulji razvoj u poejdinim fazama od onih, koje su hranjenee ljeskom. |