DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 5 <-- 5 --> PDF |
NALAZIŠTA Pronalaženje staništa topola na užem i širem priobalnom području Jadrana obavljao je autor na području Istre i Hrvatskog primorja i anketiranjem u šumskim gospodarstvima Buzet, Senj, Zadar, Split, Šibenik, Makarska, Hvar i Dubrovnik, kojima i na ovom mjestu zahvaljujemo na suradnji. Utvrđeno je da na tom području ima razmjerno vrlo velik broj odraslijih topolovih stabala i to oko sto hiljada, debljine od 10 do 100, pa čak i do 150 cm pr. pr. Već taj podatak jedan je od važnih pokazatelja da se te listače mogu uspješno proširivati na jadranskom području. Nalaze se na položajima s vrlo različitim kompleksom ekoloških faktora, dapače i na staništima za koje se ne bi moglo ni pretpostaviti da se na njima mogu održati mezofiti, nego samo termokserofiti. istra. Topole se nalaze uglavnom u submediteranskoj zoni, tj. u području listopadnih listača i to pojedinačno, u grupama, drvoredima i malim sastojinama, društvenog i privatnog vlasništva. Najviše ih ima u središnjem dijelu, u području tzv. sive Istre, ,gdje gornje slojeve geosfere čine lapori, pješčenjaci i gline. Mnogo manje su rasprostranjene u tzv. crvenoj Istri, tj. u širokom priobalnom pojasu na crvenicama. U zoni tzv. bijele Istre, tj. na višim položajima Učke i Ćićarije, gdje dominira tipičan krš, gotovo i nema te listače. Veće skupine topola nalaze se na aluvijalnom tlu doline rječice Mirne uz poznati rezervat šume hrasta lužnjaka i poljskog jasena. U dolini Čepić i drugdje ima vrijednih drvoreda. Crne i sive topole rastu i uz more i nedaleko morske obale, npr. u Lovranu, Mošćeničkoj draži, Medveji, Rovinju, Poreču i Umagu. Pojedine grupe tih listača služe ne samo kao nadopuna zelenog pojasa, nego i na plažama zbog sjene i hladovine. One na obali podnose zaslanjena tla i posolicu. Debljine njihovih stabala iznose i do 50 cm pr. pr. Sive topole dobro se podmlađuju iz korijenovih žila, pa tako na obali u Umagu to drveće debljine oko 30—40 cm stvorilo je mali rasadnik korijenovih izbojaka na prostoru promjera do 8 (10) m oko matičnih stabala. Hrvatsko primorje. Razne vrste i svojte roda Populus ovdje rastu ne samo na dubokim nanosima kao u Vinodolskoj kotlini i Martinščici, nego i na kamenitim prosječno plitkim tlima, od obale do oko 700 m n. v. Ima ih na položajima koji su veoma izloženi suhoj buri, vrućini, studeni, suhoći i jakoj insolaciji. Prosuđujući po navodima naše i inozemne stručne literature o prirodnom i umjetnom arealu topola, gotovo se čine nevjerojatnim naši podaci po kojima je rod Populus rasprostranjen u primorju u veoma velikoj ekološkoj valenci (klimatskoj i pedosferskoj). Na tom području ima crnih i sivih topola i eurameričkih, ponegdje jasika (trepetljika). Njihova stabla postigla su debljine 40—60 cm, na nekim položajima i 100—150 cm pr. pr. U okolici Rijeke najznačajnija su nalazišta u užem i širem području Grobničkog polja, na 200—250 m n. v. Na primjer, uz autoput Rijeka—Zagreb (bivša Lujzinska cesta), na suhim pjeslkuljama i skeletoidnim tlima i pod utjecajem prodora jake bure velik je broj topolovih stabala, ali su zbog razmjerno velike starosti izobličene i natrule. Na obali Bakra rasle su crne topole debljine do 60 cm pr. pr. i razmjerno guste krošnje, ali su zbog njihove velike starosti i natrulosti posječene i posađene su nove. U Crikvenici i njenoj okolici raste velik broj topola, uglavnom crne, od 1 do 300 m n. v., na raznim tlima i položajima. Značajna je oveća skupina na cri |