DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Električna energija može se koristiti za sterilizaciju tla, a pomoću električnih impulsa može se vršiti i suzbijanje nekih štetnika. Radioaktivnim zračenjem moguće je prije sjetve izvršiti sterilizaciju sjemena, a u biološkoj borbi i sterilizaciju insekata, što se danas često koristi u SAD. U poglavlju o klimauređajima prikazan je način rada i konstrukcija klim? uređaja koji služe za biološka istraživa la e s n o j žurnal broj 4—1970. Haritonov G.: Značenje izvestkovfnia i gipsovanija pri vvrašćivanii lesnyh kultur v Karpatah (Značenje kalcifikacije i dodavanja sadre u šumskim kultu rama u Karpatima) U šumama Karpata prevlađuju smeđa tla. Prosječni je sadržaj humusa u gornjem horizontu 16%, a prosječni pH oko 4,3. Potrebna je dakle neutralizacija te kisele sredine kao i povećanje mobilnosti fosfora i dušika u tlu, kako bi ih šu mske biljke mogle što izdašnije koristiti. Dodavanjem vapna i sadre postizava se traženi efekat, ali ne smijemo gubiti iz vida da šumske biljke različito reagiraju na dodavanje vapna. Šumarski institut u Ljvovu vršio je oglede sa deset najrasprostranjenijih šumskih vrsta. Dvo-i trogodišnje biljke tretirane su u teglama sa prirodnim šumskim tlom kojem je dodavano 7—15 grama vapna i 1 do 2 grama sadre u svaku teglu. Preračunato na hektar to bi značilo 56 do 120 kg vapna i 8—16 kg sadre. Rezultati trogodišnjih ogleda detaljno su prikazani u tekstu i u priloženoj tabeli. Sažeto ih možemo sumirati ovako: pozitivno reagiraju na takav dodatak smreka, bi jeli bor, ariš (jako), bukva (jako), gorski javor (neznatno);indiferentni su jela, hrast i javor-mliječ, dok na lipu (Tilia cordata Mili) i trešnju kalcifikacija utječe negativno. nj a. Niz korisnih malih prenosnih aparata potrebnih za biološka i ekološka istra živanja opisan je vrlo precizno. Nesumnjivo je da ovakova knjiga pisana vrlo popularnim, ali jasnim stilom može naći niz čitalaca, kako među specijalistima iz zaštite bilja, tako i među ostalim stručnjacima biolozima, agronomima i šumarima. Ing. S. Opalički Pajberin M.: Ob ispoljzovanii rjaeviny obyknovenoj i ee taksacionih pokazateljah (O korišćenju jarebike i o njenim taksacionim elementima). Jarebika je malo proučena u šumarskoj literaturi iako ista u uvjetima sjevera SSSR predstavlja solidan izvor drvne mase, a također i plodova. Najveći debljinski prirast jarebika postizava na osvijetljenim mjestima (15,1 cm prema 8,6 cm, dakle dva put više u sklopu) Još nepovoljnije djeluje zasjena na urod plodova (17,6 kg prema 0,8 kg). Čak i vrlo neznatno povećanje osjetno djeluje na smanjenje uroda. Tako na pr. kod obrasta 0,6 urod je 3% puta veći nego kod obrasta 0,8. Kao većina šumskog drveća, jarebika ima svoj periodicitet fruktifikacije: puni urod dolazi poslije 1—2 godišnje pauze (slabog ili nikakvog uroda). Pri kraju članka autor donosi tabelu koja prikazuje broj stabala i drvnu masu po ha, kao i količinu plodova preračunatu na ha za 10-godišnju, 12-godišnju pa sve do 28-godišnje starosti jarebike. Bar ab in A., Zor in.: Ob urožaje Si šek eli v svjazi s taksacionimi osobennosljami drevostoev (O urodu smrekovih šišarica u vezii sa itaksackxnim karakteristikama sastojina) Iz teksta i dvije tabele vidimo da smrekove sastojine u sjevernim oblasti |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 49 <-- 49 --> PDF |
ma evropskog dijela SSSR pri obrastu 0,8 počinju rađati sjemenom već kod promjera 12 cm. Istina, kod te prsne visine ukupan je broj smrekovih češera vrlo malen — u prosjeku 13,1 češer po stablu, pri čemu se cea 40% ukupnog broja češera nalazi na gornjim prljšenovima (ne ispod petog pršljena). Naprotiv, kod debljih stabala jedva 20% češera nalaze se ama gornjim granama, a 80"/» razasuto je po cijeloj krošnji od šestog pršljena na niže. Nadalje, važan je autorov zaključak o utjecaju boniteta staništa na urod. Na temelju detaljne analize obilnog smrekovog uroda 1968. godine, autori tvrde da se bonitetni razredi ne odražavaju na intenzitetu fruktifikacije (uspoređivani su 11 sastojinskih tipova različitih — često i ekstremnih — bonitetnih razreda). Ovaj zaključak smatramo važnim s obzirom na činjenicu da su u stručnoj literaturi mišljenja o tome podijeljena, pa čak i proturječna. Tihomirov J. i drugi: Harakteristika nejtralnih inasei polucaemyh pri skorostnoj pirolize kory listvennicy sibirskoj (Karakteristika neutralnih masnoća koje se dobivaju pirolizom kore sibirskog ariša) Piroliza kore sibirskog ariša je predmet istraživanja sovjetskih naučnih radnika od 1963. godine. U posljedne tri godine interes za tu oblast tehnologije drveta znatno je porastao. Apsolutno je dokazan paralelizam sadržaja fenola i neutralnih masnoća na jednoj strani, i postotka dobivene isniole na drugoj strani. Produkcija smole raste do temperature 400° — 500« C, malli pad se primjećuje već kod temperature 500° — 6000 C, a naglo se smanjuje produkcija smole kod 7000C. Maksimalni je postotak produkcije (u odnosu na apsolutno suhu koru) kod 500°C (10,37»), a minimalni kod 700»C (l,94,3/o). Neutralnih masti ima 2,93% kod 5000C, a 0,84% kod temperature koju treba smatrati limitom i iznad koje pokusi nisu vršeni (700<>C). Još uvjerljivije djeluje sadržaj fenola pri raznim temkeraturama pirolize. Taj sadržaj iznosi 4,66% kod 400»C, nešto je manji (3,86%)kod 500«C, a svega je 0,1% kod 700´C. Očigledna je odlučujuća uloga reakcije raspadanja složenih fenola. Taj momenat ne smijemo gubiti iz vida ni kad rješavamo praktičnu stranu ovog tehnološkog procesa. Ni lov V.:0 pojavlenii i otpade vshodov eli na vyrubkah (Pojava i otpad smrekokovih ponika na sječinama) Autor se detaljno pozabavio problematikom ponika smreke imajući prvenstveno pred očima kvantitativnu stranu cijelog problema. Njegovi su zaključci ovi: 1) na tlu obraslom rijetkom mahovinom ponik je znatno brojniji nego na golom tlu; 2) pod travnim pokrivačem nicanje je bolje, a otpad manji nego na »mrtvom; tlu; 3) sastav travnog pokrivača igra važnu ulogu: ima korova (Epilobium) pod kojim smrekov ponik jedva životari. U tekstu članka su tri instrukcione tabele. Mežibovskij A.: Issledovanie faktorov vlijajuščih na vetrolom i burelom eli (Ispitivanje faktora koji utječu na izva le i vjetrolom kod smreke) Rast i razvitak šumskih masiva uvijek su praćeni neprekidnim djelovanjem okolnih faktora sredine. Jedan je od tih faktora vjetar. U sastojini uvijek ima jedinki´ otpornih protiv vjetra i jedinki manje otpornih, a sve je to uvjetovano određenim kompleksom uzročnika kako biološkog tako i mehaničkog karaktera. .Autor opravdano naglašava da su ti uzroci nedovoljno proučeni. U listopadu 1967. zapadni vjetar jačine deset (po Boforu) oštetio je smrekov masiv od svojih dvadesetak kvadratnih kilometara. Autor je koristio tu priliku za jedno saopćenje koje (iako je prethodnog karaktera) obiluje interesantnim i vjernim zapažanjima. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Afanasjev A.: Izmenie sostava i očišćenie stvolov derevjev s vozrastom v smesannyh molodnjakah (Čišćenje debala u mješovitim mladićima pod uplivom promjena omjera smjese) U sastojinama, u kojima su pored smreke zastupljene jasika, breza, iva i lipa (takav je slučaj u Sirjinskom leshozu Kostromske oblasti) primjećuje se da je 95% smrekovih stabalaca koncentrirano ispod donje trećine visine lišćara. Rastenje smreke ovisi dakle o tome kako se dotični lišćani čiste od grana u donjem dijelu deblovine. Prema tome vrlo je važan podatak o intenzitetu automatskog (prirodnog) čišćenje od grana lišćara-pratilaca smreke. Najintenzivnije se čisti jasika, zatim dolazi breza, iza nje iva, a najsporije se čisti lipa. Ako kod ja sike očišćeni dio izrazimo brojkom 1,00, to kod lipe taj »stepen očišćenosti« iznosi svega 0,57. Promjene u sastavu primješanih lišćara i u omjeru njihove smjese osjetno utječu na stepen čišćenja od grana svih, bez iznimke, šumskih vrsta. A. Panov |