DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TSHNlCARA ŠUMARSTVADRVNE INDUSTRIJE HRVATSKI GODIŠTE 95 SIJEČANJ — VELJAČA GODINA 1971. UDK. 634.0.176.1 Populus spp. :634.0.238 TOPOLE U PRIMORJU — NALAZIŠTA, EKOLOŠKE I EKONOMSKE ZNAČAJKE J. Šafar Topole su vrsta drveća kontinentalnog područja. Zato je pitanje koje smo si u prvim godinama prošlog desetljeća postavljali o unošenju tih vrsta drveća u primorju, počesto začudilo ne samo šumarske stručnjake, nego i nestručnjake. Činjenica da domaće i udomaćene listače i četinjače u obalnoj zoni primorja, u mlađoj dobi prosječno veoma polagano rastu, nametnula je pomisao da se vrste i svojte roda Populus pokušaju introducirati u jadransko područje. Takvo postavljanje pitanja u vezi je, prvenstveno, sa sve bržim razvitkom turističke privrede na goletima priobalnog pojasa primorja. Da bi se ljetovališni turizam mogao ovdje još uspješnije razvijati, potrebno je, da se barem u okolici naselja, bržim postupkom stvori sjena onih vrsta drveća koje razvijaju široke krošnje i koje u prvih 5—10 godina brzo rastu, brže nego četinjače kojima se dosad najviše pošumljivalo (crni, alepski, primorski i brucijski bor). O ulozi, važnosti i vrijednosti takvih sastojina bila je riječ u prethodnim publikacijama*). Sa gledišta oblikovanja pejzaža topole estetski nisu dopadljive. Njihov habitus mnogo odudara od habitusa autohtonih vrsta drveća. Općenito i kao kontrast sivoj goleti krša ljepše su tamnozelene krošnje četinjača. Ali kad je potrebno da se brzo izgrade sklopovi krošanja, topole same ili još bolje u konsocijaciji s borovima mogu na odgovarajućim staništima dobro služiti određenom gospodarskom cilju. (Da li bi posve umjestan bio prigovor što su topolama gusto zasjenjene, na primjer, plaže u Crikvenici i obala u Jurjevu?!). Po našim orijentacijskim proračunima, turistička šuma u kojoj su smješteni šatori i automobili (camping-šuma) može po jedinici površine, u taksama za smještaj, dati svake godne najmanje toliki čisti prihod koliki se dobiva sječom 12-godišnje topolove intenzivne kulture na kontinentalnom području. Te vrste drveća brzog *) Šafa r J.: Problemi izbora vrsta drveća u vezi s bržim razvitkom jadranskog turizma, Bilten šum.^privr. organizacija, Zagreb 1963. — Ist i : Nalazišta i razmnažanje topole na mediteranskom području, Šumarski list 1964. — TkalčićB. , Š a f a r J., Mar uš i ć R.: O ekonomičnosti turističkih šuma na jadranskom području, Šumarski list 1965. — Golubović U. i Meštrović Š.: Turistička renta kao funkcija šumskih sastojina uz Jadransku obalu i magistralu, Šumarski list 1966. — Šafa r J.: Aktualnost i problemi pošumljivanja primorskog krša, Šumarski list 1968. — Šafa r J.: Brucijski bor, areal i staništa, ekološke i ekonomske značajke, Šumarski list 1970. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 4 <-- 4 --> PDF |
rasta mogu se uspješno upotrijebiti i u poljoprivredi kod osnivanja vjetrobranih pojasa uz pojedina polja i rječne doline. Vođeni tim mislima započeli smo istraživanja u primorju. Prvi orijentacijski pokusi osnovani su g. 1962. U našem radu mnogo nam je pomogao g. 1965. Zavod za topole u Novom Sadu (Herpka). Po metodici tog Zavoda i s velikim brojem poslanih inozemnih klonova osnovani su pokusi u Vinodolu, sa svrhom da se ispita rast, prirast i prilagodljivost raznih vrsta i svojta. Klonovi su zatim trebali biti preneseni na razna staništa da se istraži njihov odnos prema od- Slika 1. Crne topole kod zaselka Klaričevac, 600 m iznad Senja, u 80% skeletnom, karbonatnom plitkom tlu; na udaru poznate senjske bure, pod štetnim utjecajima velike suhoće, insolacije, vrućine i studeni. Iz proventivnih i adventivnih pupova razvilo se mnoštvo sitnih grančica, pa je krošnja vrlo gusta. Vrlo značajna pojava održavanja i razvitka kontinentalne mezofilne vrste drveća na vrlo ljutom primorskom kršu u području termokserofitne vegetacije. nosnom kompleksu ekoloških faktora i izvrši još uža selekcija, obzirom na prilagodljivost, prirast i oblikovanje stabla, širinu, gustoću, boju i ljepotu krošnje. Ali zbog nedostatka novčanih sredstava, taj sistemski usmjeren rad nije se mogao razviti. Istodobno i nastavno organizirana su i izvršena orijentacijska ispitivanja o nalazištima topola, prvenstveno starijih. Iz opsežnog elaborata, koji je izrađen u Institutu za šumarska istraživanja u Zagrebu godine 1966, a koji nije štampan, dajemo vrlo kratak sažetak o nalazištima i staništima topola te o mogućnostima njihove upotrebe u primorju. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 5 <-- 5 --> PDF |
NALAZIŠTA Pronalaženje staništa topola na užem i širem priobalnom području Jadrana obavljao je autor na području Istre i Hrvatskog primorja i anketiranjem u šumskim gospodarstvima Buzet, Senj, Zadar, Split, Šibenik, Makarska, Hvar i Dubrovnik, kojima i na ovom mjestu zahvaljujemo na suradnji. Utvrđeno je da na tom području ima razmjerno vrlo velik broj odraslijih topolovih stabala i to oko sto hiljada, debljine od 10 do 100, pa čak i do 150 cm pr. pr. Već taj podatak jedan je od važnih pokazatelja da se te listače mogu uspješno proširivati na jadranskom području. Nalaze se na položajima s vrlo različitim kompleksom ekoloških faktora, dapače i na staništima za koje se ne bi moglo ni pretpostaviti da se na njima mogu održati mezofiti, nego samo termokserofiti. istra. Topole se nalaze uglavnom u submediteranskoj zoni, tj. u području listopadnih listača i to pojedinačno, u grupama, drvoredima i malim sastojinama, društvenog i privatnog vlasništva. Najviše ih ima u središnjem dijelu, u području tzv. sive Istre, ,gdje gornje slojeve geosfere čine lapori, pješčenjaci i gline. Mnogo manje su rasprostranjene u tzv. crvenoj Istri, tj. u širokom priobalnom pojasu na crvenicama. U zoni tzv. bijele Istre, tj. na višim položajima Učke i Ćićarije, gdje dominira tipičan krš, gotovo i nema te listače. Veće skupine topola nalaze se na aluvijalnom tlu doline rječice Mirne uz poznati rezervat šume hrasta lužnjaka i poljskog jasena. U dolini Čepić i drugdje ima vrijednih drvoreda. Crne i sive topole rastu i uz more i nedaleko morske obale, npr. u Lovranu, Mošćeničkoj draži, Medveji, Rovinju, Poreču i Umagu. Pojedine grupe tih listača služe ne samo kao nadopuna zelenog pojasa, nego i na plažama zbog sjene i hladovine. One na obali podnose zaslanjena tla i posolicu. Debljine njihovih stabala iznose i do 50 cm pr. pr. Sive topole dobro se podmlađuju iz korijenovih žila, pa tako na obali u Umagu to drveće debljine oko 30—40 cm stvorilo je mali rasadnik korijenovih izbojaka na prostoru promjera do 8 (10) m oko matičnih stabala. Hrvatsko primorje. Razne vrste i svojte roda Populus ovdje rastu ne samo na dubokim nanosima kao u Vinodolskoj kotlini i Martinščici, nego i na kamenitim prosječno plitkim tlima, od obale do oko 700 m n. v. Ima ih na položajima koji su veoma izloženi suhoj buri, vrućini, studeni, suhoći i jakoj insolaciji. Prosuđujući po navodima naše i inozemne stručne literature o prirodnom i umjetnom arealu topola, gotovo se čine nevjerojatnim naši podaci po kojima je rod Populus rasprostranjen u primorju u veoma velikoj ekološkoj valenci (klimatskoj i pedosferskoj). Na tom području ima crnih i sivih topola i eurameričkih, ponegdje jasika (trepetljika). Njihova stabla postigla su debljine 40—60 cm, na nekim položajima i 100—150 cm pr. pr. U okolici Rijeke najznačajnija su nalazišta u užem i širem području Grobničkog polja, na 200—250 m n. v. Na primjer, uz autoput Rijeka—Zagreb (bivša Lujzinska cesta), na suhim pjeslkuljama i skeletoidnim tlima i pod utjecajem prodora jake bure velik je broj topolovih stabala, ali su zbog razmjerno velike starosti izobličene i natrule. Na obali Bakra rasle su crne topole debljine do 60 cm pr. pr. i razmjerno guste krošnje, ali su zbog njihove velike starosti i natrulosti posječene i posađene su nove. U Crikvenici i njenoj okolici raste velik broj topola, uglavnom crne, od 1 do 300 m n. v., na raznim tlima i položajima. Značajna je oveća skupina na cri |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Slika 2. Topolova stabla uzgojena iz prutova i iz reznica u crikveničkom šumskom rasadniku. Starost topola 1/2; pokraj 4-godišnjeg crnog bora. kveničkoj plaži i pojedinačno u kupališnom parku sa stablima debljine 30—80 cm pr. pr. Imaju mnogo veće dimenzije nego sve domaće i udomaćene kserotermofitne vrste drveća. U dolini potoka Dubračine debele su do 80 crn i visoke 15—20 m. Komparativna mjerenja u crikveničkom rasadniku dala su ove podatke o visinama mladih stabala: crna topola 1-godišnja 145 (103—203) cm crni bor 4-godišnji 83 ( 57— 90) cm alepski bor 4-godišnji 122 (110—135) cm Cedrus deod. 3-godišnji 102 ( 75—129) cm U Novom Vinodolskom bilo je na obali stabala debljine do 60 cm. Ima ih i u Vinodolskoj kotlini u drvoredima i privatnom posjedu. U Senju i široj okolici, kraju poznatom po jakim naletima suhe bure i toplog juga i po velikoj insolaciji, raste razmjerno velik broj topolovih stabala, od 2 do 850 m n. v. U gradu uz obalu odlično se održava nekoliko debelih stabala sive i crne topole koje svojim širokim i gustim krošnjama čine tamnu hladovinu. Na prodoru poznate senjske bure u Senjskoj draži uz cestu i drugdje velik je broj (nasjecanjem krošnje oštećenih) topolovih stabala debljine do 80 cm pr. pr. Vrlo je značajno nalazište u zaselku Klaričevac, oko 600 m iznad Senja, gdje je tlo karbonatno, 80% skeletno, isprano i plitko, a položaj veoma izložen suhoj buri, sunčanoj pripeci, vrućini, studeni i suhoći. Topola se tu bolje održava nego obližnja kultura crnog bora. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U Jurjevu, oko 10 km južno od Senja, uz obalu na svježem tlu održava se nekoliko crnih topola dobre kakvoće, posađenih navodno 1918. i 1924. Debljina im je 100—150 cm pr. pr. i ljeti čine vrlo gustu hladovinu. Topole posađene navodno g. 1952. imaju prsni promjer do 35 cm. U nedalekoj uvali Raca, topole posađene uz more pred oko pola desetljeća bile su povod da se ovdje osnovao camping i zatim izgradio motel. Oko 40 km južno od Jurjeva ili 30 km od Karlobaga prema granici Dalmacije, na vrlo skeletnom i suhom točilu, u biljnoj zajednici Drypetum Jaquinianae, blizu morske obale raste jasika (donesena navodno iz Velebita g. 1945.) i obilno se podmlađuje iz korijenovih žila sve do udaljenosti 9 m od stabla. Dalmacija. U zoni i listopadnih i vazdazelenih listača rasprostranjene su topole pojedinačno, u grupama i skupinama, u drvoredima i vjetrobranim pojasima, u naseljima, na poljoprivrednim i šumskim zemljištima, u društvenom i privatnom vlasništvu. Nalazimo ih od 1 do 700 m n. v.; na obalama mora i vodotoka, na poljima i obroncima bregova. Dolaze na svježim i suhim tlima, na zaštićenim i izloženim položajima, na aluvijima, deluvijima, fliševima, crvenicama, smeđim i mineralnokarbonatnim tlima; pod utjecajem zaslanjenog zraka i na zaslanjenim zemljištima; s debljinama 30—50 cm pa i do 80 cm pr. pr. Služe za hladovinu, unekoliko za uljepšavanje pejzaža, znatno za zaštitu poljoprivrednih kultura od štetnog utjecaja vjetrova. Veliko je nalazište u okolici Zadra, na poljoprivrednom dobru »Vrana« kod Biograda, sa stablima debljine 30—60 cm pr. pr., na oko 20 m n. v. Drugo veće M i´iiMf > : Slika 3. Crna topola u polju Vinodola, na deluvijalnom tlu, pokraj crikveničkog rasadnika. U pozadini gusta kultura crnog bora. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nalazište topola su vjetrobrani pojasi poljoprivrednog dobra Baštica kod Pločnika na nadm. visini oko 80 m., s nekoliko hiljada stabala eurameričke topole. Od tog drveća osnovan je burobrani pojas u području Lubova, na oko 60 m n. v. Mnogo ih je u predjelu Nedinsko blato na oko 70 m n. v. zbog zaštite od bure. Burobrani pojasi topola nalaze se i u ovim predjelima: Hrastovača kod Zemunika na oko 60 m n. v., u predjelu Benkovac kod Benkovca na oko 180 m n. v. Topole su rasprostranjene i drugdje: npr. u Bokanjačkom blatu, Biogradu n/m, Pakoštanima i Banji, uz cestu Ploča—Bibin Dub i Punta Mike. U okolici Šibenika, uglavnom kod naselja Skradin i Gračac, registrirano je nekoliko stotina topolovih stabala. Bliža i šira okolica Splita vrlo je bogata nalazištima topola (ima ih i u gradu), na nadm. visinama od 1 do 750 m i vrlo različitim staništima. Prema primljenim podacima više ih je od dvadeset hiljada: Populus nigra, Populus nigra var. thevestina, P. x euramericana, Populus tremula. Njihova stabla imaju debljine 30—40 (50) cm pr. pr., a nađe se i primjeraka 80—100 cm pr. pr. Taj rod drveća rasprostranjen je i u širem području Makarske, uglavnom u šumariji Metković, u drvoredima i zaštitnim pojasima, pod utjecajem raznih vjetrova. Debljine stabala iznose 10—50 cm pr. pr. Topolu možemo naći i u južnim krajevima Dalmacije i u crnogorskom primorju. Broj njenih stabala nije velik, ali su njihova nalazišta značajna za ispitivanje prilagodljivosti na razna staništa. Ima crnih, sivih i eurameričkih topola. Registrirana su na ovim nalazištima: Konavosko polje nedaleko Dubrovnika, Robinzon kraj vrela Ljute; razmjerno mnogo na poluotoku Pelješcu: Putnikovići, Trstenik, Popova Luka, Janjina; u naseljima Ston, Trpanj, Oskorušna, G. Vrućica, Kuna, Potomlje, Prizrin i Kupari. Otoci. Po pregledima i sakupljenim podacima inventure, topole na otocima imaju razmjerno dobar rast i prirast u zoni listopadne vegetacije, slabiji ponegdje u zoni vazdazelenih listača. Broj registriranih stabala je malen, ali omogućuje nadopunu podataka za istraživanje o prilagodljivosti te mezofilne listače u području vegetacije termokserofita. Na Krku, tipičnom submediteranskom otoku, ima crnih i sivih topola. Najznačajnija su nalazišta u priobalnim naseljima Baška i Punat, na 2 m n. v. Debljine su im 30—´60 cm, visne 12—15 m. Pod utjecajem jake senjske bure, kapljica mora i zaslanjenog zraka stabla se u Baski nenormalno razvijaju. Iz grana, vjerojatno zbog nastalih rana, izraslo je mnoštvo grančica, pa su krošnje razmjerno guste. U takvim okolnostima i zbog starosti mnoga debla su natrula. Populus canescens u Puntu ima vrlo široke krošnje i do 10 m, a iz korijenja posječenih stabala obilno izbija novi naraštaj. U zaljevu Soline, nasuprot Crikvenice, na vrlo slanom tlu i pod utjecajem jakih vjetrova srednjodobna topola se vrlo dobro održava. Crnih topola ima i u naseljima Šilo i Omišalj. Vrlo su lijepa stabla sive topole na obali Malinske. Na otoku Pagu, u prelaznoj zoni eumediteranskog i submediteranskog područja, na eocenskim fliševima i razmjerno svježim pijescima, ima crnih i sivih topola. Siva topola se obilno razmnažava iz korijenovih žila. Sva su stabla izložena jakoj buri i posolici, pa su malih visina, unatoč velikim debljinama. Na otoku Rabu, u tipičnom eumediteranu rastu crne i sive topole, uglavnom uz morsku obalu i u boljim staništima na dubokim pjeskovitim eocenskim naslagama. U drvoredu naselja Rab promjeri crne topole iznose do 55 cm, a promjeri krošanja do 15 m. Jedna topola ima promjer 120 cm, Topole se nalaze i u uvali Kampor, u naselju Lopar i drugdje. Energija visinskog prirascivanja |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 9 <-- 9 --> PDF |
mnogo je veća kod topola nego kod četinjača, kako to pokazuju brojčani podaci iz neplodnog rapskog rasadnika: crna topola 3/3 5,1 (4,8—5,8) m alepski bor 5-godišnji 1,3 (0,9—1,6) m Na otocima Braču i Hvaru topole se nalaze na razmjerno dubokim tlima, često zaslanjenim, i pod utjecajem jakih vjetrova i posolice. Na otoku Braču najviše ih ima uz naselja Supetar i Sutivan, od 3 do 160 m n. v. i to euramerieke, crne i sive topole, debljine 10—40 cm. Ta listača više je rasprostranjena na Hvaru, osobito u naselju Jelsa, uglavnom uz obalu, u dubokim, svježim i zaslanjenim tlima. Njihovi prs. promjeri se kreću od 10 do 110 cm. Crne i sive topole su starije i deblje, eurameričke su mlađe i manjih dimenzija. Sinteza. Topole su rasprostranjene u čitavom našem primorju, u submediteranu i eumediteranu, u fitocenozama Orno-Quercetum ilicis, Carpinetum orientalis i Seslerio-Ostrvetum; na dobrim i lošim staništima, na zaštićenim i izloženim položajima; na skeletoidnim i skeletnim tlima, na raznim crvenicama, smeđim primorskim tlima i renzinama; na zaslanjenim tlima pod utjecajem slanog zraka, čak .na položajima koji su zimi vrlo hladni, a ljeti vrlo topli, suhi. Sađene su prije svega zbog dobivanja zelenila i sjene u parkovima, na plažama, odmaralištima, u drvoredima i si., zatim zbog osnivanja burobranih pojasa. U inozemnoj literaturi rijetko gdje se mogu naći podaci o rasprostranjivanju topola u Sredozemlju. Stoga rezultati o utvrđenim nalazištima topola na našem mediteranskom području mogu biti bar unekoliko interesantni za Mediteran. Slika 4. Osamljeno stablo crne topole na morskoj obali predjela Soline (otok Krk), nasuprot Crikvenice. Tlo slano, položaj izložen buri i prskanju morske vode. Predjel nekad određen za solanu. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 10 <-- 10 --> PDF |
EKOLOŠKE ZNAČAJKE O ekološkim potrebama topola stručna literatura uglavnom navodi da crne topole u kontinentalnom području naj!bolje uspijevaju na mineralno bogatim i strukturnim tlima sa stalnom donjom vodom u doba vegetacije. Za bijelu topolu i jasiku navodi se da podnose lošija i suhlja tla, a da su sive topole tolerantnije na loše utjecaje klime i tla. U našem primorju ima dobrih staništa za uzgoj te listače (npr. široke doline vodotoka). No okvir ovog rada postavlja prvenstveno zadatak da se orijentacijski odrede ekološke okolnosti i mogućnosti za introdukciju u toplija, suhlja i, općenito, degradirana ili loša staništa. Odnos prema tlu. Najveće zahtjeve na sastav tla, po našim opažanjima u primorju, imaju prosječno crne topole. Budući da su one razvile velik broj svojta, prirodnih i umjetnih križanaca s različitim ekološkim potrebama, trebalo bi sistemski ispitati prilagodljivost različitim mediteranskim staništima. Čini se da su prilagodljive sive topole, a ponegdje jasika. Ne ulazeći u razmatranja kemijskih svojstava tala (koja se mogu unekoliko popraviti), na temelju opažanja može se za fizikalan sastav bar pretpostaviti ovo: tla su prosječno strukturna, rahla i prozračna. Kapacitet za vodu je malen, pa se korijenje u borbi za vlagu mnogo produžuje, najviše na vrlo skeletnim tlima. Korijenove žile duge su do 7 (10) m, osobito u sive topole i jasike. Te listače dobro podnose zaslanjenu pedosferu. One se uz morsku obalu uspješno održavaju i razmjerno brzo rastu, pogotovo sive topole. Na teškim tlima malen im je prirast i loš habitus. Na zbijanje tla hodanjem npr. u autocampu vrlo negativno reagiraju, još više kad se razlije benzin. Odnos prema toplini. Za opstanak, razvitak i prirast topola topline ima dovoljna, ali su temperature u mjesecima VII—X vrlo visoke. Zato taj ekološki faktor, u vezi sa suhoćom pedosfere, može utjecati i utječe negativno. Izuzetak su staništa blizu vodotoka i u pojedinim poljima i mikrostaništa gdje drveće koristi brakičnu (boćatu) ili podzemno filtriranu morsku vodu. Na temelju komparativnih brojčanih podataka (meteor, stanice Rab, M. Lošinj, Senj, Rijeka, Sisak, Osijek) može se za mediteransko područje, u odnosu na kontinentalno, zaključiti ovo: doba vegetacije je duže; ljetne temperature su više, a zimske mnogo više; prosjek temperature je viši u julu za oko 3° C, a u januaru za 6—710 C; godišnja amplituda temperature je za 3° C manja; apsolutna minimalna temperatura je za 1—4° viša, a minimalna za 7—21° viša; godišnji tok valova temperature je znatno spljošten. Unatoč takvim razlikama, rod Populus se u primorju dobro održava i na većini staništa njegova stabla više prirašćuju nego domaće vrste drveća. Odnos prema vlazi. Vlaga je u primorju najznačajniji klimatski faktor, osobito u mjesecima VI—VIII, a pogotovo za kontinentalne vrste drveća kao što su topole. Taj je ekološki faktor prosječno u minimumu. U odnosu na kontinentalno područje, ovdje je: godišnja količina oborine veća, ali je njen sezonski raspored nepovoljan; relativna vlaga zraka je manja; broj vedrih dana je veći a oblačnih manji, pogotovo u eumediteranu. Staništa su u doba vegetacije suhlja, te su za rast i prirast topola nepovoljnija nego u unutrašnjosti, izuzevši unekoliko uz riječne i morske obale. Pa ipak se te listače relativno dobro održavaju i razvijaju na mnogim položajima primorja. U mlađoj i srednjoj dobi prirašćuju više nego bilo koja autohtona ili alohtona vrsta drveća, a maksimalni promjeri stabala su im mnogo veći. Pretpostavljamo da su bioekološki razlozi toj pojavi ovi: u borbi za vlagu 2 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 11 <-- 11 --> PDF |
topole mnogo proširuju svoj sistem korijena te iz velikog prostora pedosfere uzimaju nužne količine vode i hrane; velika količina oborina u pretproljetno, proljetno i jesensko doba znatno kompenzira ljetni nedostatak vode. Topole se prilagođuju ljetnoj suši i vrućini vjerojatno i tako što donekle produžuju ljetno mirovanje (koje je i inače u Mediteranu duže nego na kontinentalnom području). Kad prilagodba na te ekstremno loše okolnosti prijeđe kritičnu granicu, lišće vene i djelomice otpada, ovisno O´ svojtama topola i o njihovim mikrostaništima. Neposredno uz obalu, morska voda u uzlaznom toku fiktrirana pedosferom unekoliko nadomještava utjecaj stalne donje vode značajne za pojedine predjele kontinentalnog područja. Odnos prema vjetru. Topole u primorju razmjerno dobro podnose loše mehaničke utjecaje jakih vjetrova. Stabla su im izobličena naročito kad više nepovoljnih činilaca staništa zajedno utječu na razvitak habitusa. To su osim vjetra, loše tlo, suhoća, rasprskane kapljice morske vode na mladim dijelovima krošnje, jaki vjetrovi do polovice vegetacijske periode kad smanje količinu asimilacijskog aparata te se umjesto za prirast mnogo energije potroši za obnovu tog aparata. Prosuđujući po komparativnim brojčanim podacima meteorologije, mediteransko područje prosječno je više vjetrovito nego kontinentalno makar ima veći broj dana bez vjetra. Na prodoru veoma snažne bure u Grobničkom polju kod Rijeke, uz autoput odnosno bivšu Lujzinsku cestu, stabla su znatno izobličena. Ta je pojava posljedica drugih činilaca: vrlo suha pjeskovita tla, velika starost drveća, kresanje grana i dr. U zaselcima Klaričevac i Podbilo na oko 600 m iznad Senja, na veoma izloženim i suhim položajima, krošnje su samo djelomice razvijene u obliku zastave i nemaju kos položaj stabala kao npr. borovi. Sa gledišta mehaničkog utjecaja na oblik stabala vjetar dakle nije kritičan ekološki faktor. Ali njegov fiziološki utjecaj može u doba vegetacije biti vrlo štetan. Osobito suha bura, jer isušuje zrak, povećava transpiraciju krošnje i isparivanje tla. Odnos prema zaslanjenosti. U našem mediteranskom području imamo mnogo topola uz morsku obalu. Te listače ovdje ne samo da dobro podnose zaslanjeno tlo i filtriranu podzemnu morsku vodu, nego je, čini se i obilno iskorišćuju. Osobito je korisna boćata (brakična) voda, tj. pomiješana slana i slatka voda. Prema tome, takve vode nisu graničan ili kritičan činilac u održavanju, rastu i prirastu topola. Topole uz obalu (do oko 500 m n. v.) često su izložene zaslanjenim strujama zraka. Pogotovo na položajima pod udarom jake bure kad vjetar donosi velike količine slanih kapljica i odlaže ih na drveću. Takve loše utjecaje kod nas najbolje podnose borovi, Tamarix i Atriplex halimus. Loš utjecaj slane najviše se odrazuje na mladim topolovim stablima i na njenim mladim vegetativnim organima: kora debalaca je oštećena a na krošnji starijih stabala stvara se velik broj grančica i .tanjih grana, koje su u ekstremnim okolnostima polusuhe i suhe, ali u doba vegetacije je krošnja razmjerno gusta. Odnos prema svjetlu. Količina svjetlosti u doba vegetacije i u toku dana prosječno je veća nego na kontinentalnom području. Broj oblačnih dana iznosi u eumediteranu 80—95, submediteranu 115—125, hrvatskom međurječju 120— 135, planinskom području 140—160. Zato bi se moglo pretpostaviti da topole u primorju ne reagiraju na zasjenjenost toliko kao u unutrašnjosti kontinenta. Ta pretpostavka nije tačna. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 12 <-- 12 --> PDF |
U borbi za prostor u gušćem sklopu topole mnogo smanjuju debljinski i visinski prirast, osobito na siromašnijim tlima i lošijim staništima. Najviše reagiraju najmlađa stabla i to: kosim položajem prema izvoru svjetlosti. Sinteza. Vjerojatno velika ekološka valenca roda i vrsta Populus omogućuje da se to drveće razmjerno dobro prilagođuje primorskoj regiji. Možda su neke vrste topola ili njihove svojte ovdje autohtone, kad ih Wessel y pred oko sto godina preporuća za osnivanje krmnih baza, odnosno za lisničarenje. Na temelju metodičkih pokusa na raznim staništima mogli bi se genetičkom selekcijom izabrati dobri klonovi za određene potrebe. Sažimajući naša dosadašnja opažanja, možemo, neovisno od vrsta i svojta, za mediteransko područje ustvrditi ovo: Topole rastu na tlima vrlo različitog sastava: na skeletoidnim, skeletnim aluvijalnim i deluvijalnim, najbolje na plodnim poljima, uz obale vodotoka i mora. Razmjerno dobro podnose mediteranski režim klime, bolje u submediteranu nego u eumediteranu. Kritičan faktor su visoke ljetne temperature, osobito suhoća i suša. Čini se da su sive topole na te utjecaje otpornije nego crne. Mehaničko djelovanje vjetrova nije značajan faktor, osim ponegdje na prodorima jake bure. Ali fiziološki su štetni suhi vjetrovi osobito u doba jakih vrućina i malih oborina. Ipak i u takvim okolnostima topolama se rijetko gdje značajno smanjuje vitalnost. Izuzetak je uglavnom razmjerno prestaro drveće na vrlo lošim staništima. U borbi za vlagu stabla roda Populus mnogo proširuju sistem korijenja i dobro podnose zaslanjenost tla i zraka. Na vrlo izloženim položajima starija krošnja ima veoma velik broj sitnih grančica, koje često venu, a krošnja je u doba vegetacije prosječno gusta. Po svemu prosuđujući, najkritičniji period rasta i prirasta topola je ljetna suhoća, kad autohtone vrste dendroflore imaju duži period mirovanja, nego kontinentalne vrste. EKONOMSKO ZNAČENJE U mlađoj i srednjoj dobi topole prosječno više prirašćuju nego bilo koja druga domaća, udomaćena ili strana listača i četinjača. Na temelju ove činjenice može se zaključiti da se odgovarajuće vrste i svojte roda Populus mogu unositi u bolja staništa, kad po planu uređivanja krajolika treba bržim postupkom izgraditi grupe, skupine, sastojine, zelene pojase, drvorede ili zaštitne pruge od šumskog drveća. Za to su pogodne topole same ili još bolje u smjesi sa četinjačama (uglavnom ekološki odgovarajuće vrste roda Pinus) i listače (Quercus, Phillyrea, Erica, Arbutus, Juniperus, Viburnum, Lovor i dr.). Turističke šume. Ovaj je naziv prihvaćen pred desetak godina i te su šume privredno najinteresantnije. U obalnim naseljima i oko njih gotovo i nema šumice koja nije upotrijebljena za turističku eksploataciju. Camp-šume ljeti su preopterećene i sa 800 boravišnih gostiju, umjesto oko 250 korisnika i 100 automobila po hektaru. Takve se šume degradiraju mehanički i fiziološki. Radi toga treba po regionalnom planu osnivati nove i to od šumskog drveća koje brzo raste, ali ne samo za kampove, nego i na plažama, odmaralištima, vidikovcima i uz putove. Pejzažno i estetski topole nisu atraktivan florni elemenat. No za brzo stvaranje zelenila, sjene i hladovine nema ambijentalno prikladnijih, osim ponegdje brucijski bor i primorski bor. Zato unošenje topola za potrebe turizma i oblikovanja krajobraza treba unekoliko smatrati nužnim zlom ili gledajući u vremenskim i prostornim pro^ 10 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 13 <-- 13 --> PDF |
filima privremenom nuždom. Treba dakle osnivati dvoslojne sastojine i to s gornjim slojem od topola, a u donjem autohtone ili udomaćene vrste četinjača i listača. Topole brže rastu, imaju rjeđu krošnju i plići sistem korijena, pa se ta dva sloja drveća međusobno dobro podnose. Kad topole započnu jače konkurirati, posijeku se, jer su izvršile svoju ulogu. Slika 5. Topole (u doba početka listanja) uz morsku obalu turističkog naselja Malinska na otoku Krku. Guste krošnje daju ugodnu hladovinu, uljepšavaju krajolik, omogućuju unapređivanje turizma. Vjetrobrani pojasi. Vjetrovi, osobito jaka suha bura, mehanički i fiziološki štetni su za razvitak poljoprivrednih usjeva, koji se intenzivnije uzgajaju na plodnim poljima unutrašnjosti primorja. Vjetrobrani pojasi izgrađeni kombinacijom topola, četinjača i grmlja, mogu smanjiti suhoću tla i zraka 4—6 puta. Takvi pojasi već su osnovani, a osnivaju se i novi. Takav sastav drveća može se osnivati uz putove, pašnjake i livade i uz ograde podkućnica. Smirivanje zemljišta. U primorju ima predjela gdje se, pod utjecajem akvatične, pluvijalne, eolske i gravitacijske erozije tlo odronjava ili klizi, ili se povećavaju bujični perimetri, osobito na oecenskim laporima i fliševima. Biološko smirivanje takvih zemljišta četinjačama je polagano. Četinjače polagano rastu, a kasnije svojom težinom povećavaju loš utjecaj gravitacije. Konsocijacijom topola, četinjača, grmlja i puzavica (bršljan) taj bi se zadatak mogao bolje obaviti. Ranjavanjem korijenovih žila topola, iz kojih se razvijaju izdanci, povećao bi se sklop korijenja i krošanja. Prevršivanjem topola krošnje će im se proširiti. Takav postupak treba da zahvati prvenstveno okolinu naselja, prometnica i morskih luka, gdje se zbog akvatične erozije nakupljaju velike količine zemlje, |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 14 <-- 14 --> PDF |
pijeska i šljunka. Nakon sječe ili odumiranja topola, druge trajnije vrste drveća bit će toliko razvijene da će i bez topola smanjiti štetne utjecaje voda, vjetrova i gravitacije. POPLARS ON THE SEABOARD REGION Distribution, ecological and economic significance There are almost no data in the domestic and foreign forest literature about the distribution of Poplars in the Mediterranean region. In the Croatian part of the Yugoslav seabord we recordet about 100.000 grown-up Poplar trees whose maximum diameters b. h. range up to 40—80 cm., and even to 150 cm. They are mostly spread on coastal grounds and on low elevation sites. Found were the following species of the genus Populus: P. nigra, P. canescens, P. alba, P. tremula, P. euramericana. No special investigation were performed concerning the ecological adaptability according to the individula Poplar species and clones. Ecological characters. Poplars inhabit soils of different composition; they thrive best on alluvial and diluvial soils, along watercourses and seas and also on skeletal soils. They stand elevated temperatures rather well; if temperatures did not affect badly the humidity of the air, warmth would not be a critical factor. The critical factor for a good growth and increment is lack of water and strong insolation, and sometimes Poplars shed a part of their foliage. On the sea-shores Poplars benefit from filtrated sea ater. Older Poplars stand well the adverse mechanical influences of the winds, in some places even better than Austrian Pine (Fig. 1). They also stand well the salinity of the soil and air. On drier soils Poplars lengthen much their roots. Probably the most important problem of the development and growth rate of Poplars is the summer drought when the Mediterranean tree species pass through a relatively long period of rest. Expansion of area. On the basis of the ecological and vegetational relationships of the recorded Poplars habitats it may be assumed that if adequate clones are chosen, these broadleaved species can successfully be propagated in the Mediterranean region: a) by geographical zones — in the Submediterranean area and on better sites of the Eumediterranean area, b) according to the pedosphere — primarily in deeper alluvial and deluvial soils, in skeletoidal soils along the shores of watercourses and seas, exceptionally also elsewhere. Economic significance. U:p to a certain age Poplars display also on the seaboard a much higher growth rate than any of the native and foreign coniferous or broad- leaved species, and they survive relatively well. When there occurs the need for a rapid establishment of the stands, groups and alleys of forest tree species, Poplars are irreplaceable, especiallv on fresh sites and deeper soils. This task can be solved more completely by raising two-storeyed stands of Poplar overstory and Pine understory. Such a consociation of Poplars and Pines is sometimes very rational and economically justified. On the best soils of fields Poplar growing can be used for wood production, and on less good sites for the »production of shade«, for windbreaks, soil stabilization and protection of harbours. The Poplar planting stock can successfully be raised also in seaboard nurseries. When establishing the tourist forests, wide-spread crowns of Poplars (Which also can be expanded by cutting off the tree tops) and of Pinus brutia make it possible to produce a sufficiently dense shade with about 500 plants per ha. after 7—10 years of age. Already in the first year of tourist exploitation camping forests can pay off their cost price. Such a yield is many times higher than the annual yield given by the forest exploitation of a grown-up forest. |