DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 20     <-- 20 -->        PDF

UDK 634.0.245.13:634.0.174.7 Pinus silvestris L.


OBREZ1VANJE GRANA KAO MJERA NJEGE U INTENZIVNIM KULTURAMA
OBIČNOG BORA (Pinus silvestris L.)


Prethodni izvještaj


ORLIĆ STEVO


Jugoslavenski institut za četinjače — Jastrebarsko


UVOD


Tehnička vrijednost oblovine u znatnoj mjeri ovisi o čistoći debla. Zbog
toga u prirodnoj šumi se i provode uzgojne mjere koje pomažu prirodno
čišćenje debla od grana (zasjena, gustoća). Međutim, mora se imati na umu
da se to, tokom života sastojine, odvija vrlo sporo. Naime, iako se uzgojnim
mjerama može ubrzati proces ugibanja živih grana, ne može se utjecati na
raspadanje mrtvih grana (1). Tako npr. kod američkog borovca suhe grane
ostaju na deblu u prosjeku 27 godina (13).


U intenzivnim kulturama koje se osnivaju uz relativno šire razmake
sadnje, a u cilju povećanja kvalitete i vrijednosti stabala, provodi se umjetno
uklanjanje grana — obrezivanjem. Pri tome razlikujemo obrezivanje suhih
od obrezivanja zelenih grana. Obrezivanje suhih grana nije štetno po stablo
i nema utjecaja na njegov prirast. Međutim, obrezivanjem zelenih grana
smanjuje se asimilaciona površina krošnje pa je potrebno ispitati, uz ostalo,
i efekat obrezivanja na prirast stabala u visinu i debljinu.


U nekim zemljama zapadne Evrope i SAD s istraživanjima utjecaja obrezivanja
grana na razvoj i kvalitet debla kod različitih vrsta šumskog drveća
bavio se veći broj istraživača. Spomenut ćemo klasično djelo Mayer—Wegelin:
Astun g (3) gdje je ova problematika najpotpunije obrađena. Ovdje ćemo
iznijeti rezultate do kojih su došli u Južnoj Africi, jer nam se oni po metodi
rada čine najbližima. Istražujući utjecaj obrezivanja grana u kulturama
Pinus radiata Don. na rast i prirast stabala, Scott (7) veli da uklanjanje 25%
krošnje nema utjecaja ni na visinski ni na debljinski prirast, da uklanjanje
50% krošnje ima utjecaja samo na debljinski prirast, a uklanjanje 75%
krošnje ima utjecaja i na visinski i debljinski prirast stabala.


Sa obrezivanjem grana kod P. radiata Don., kako navodi Scott, treba
započeti kad su stabla visoka oko 6 m, a imaju prsni promjer oko 10 cm.
Prema Pintariću (5), na osnovu podataka iz literature . . .« debljina stabala
na kojima je iz ekonomskih razloga opravdano rezanje grana je slijedeća:
»kod običnog bora 9—11 cm donja granica i 14—16 cm gornja granica, kod
smreke 9—11 cm donja granica i 16—18 cm gornja granica, kod duglazije
10 cm donja granica i 20 cm gornja granica, kod jele 10 cm donja granica
i 10—20 cm gornja granica.


18




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 21     <-- 21 -->        PDF

što se tiče debljine grana, dosadašnja istraživanja upućuju da sfe ne
obrezuju grane deblje od 5 cm promjera, zbog visokih troškova, sporog
zacjeljivanja i opasnosti od truljenja (1, 11).


Obrezivanje grana vrši se na onim stablima koja se ocijene kao perspektivna
s obzirom na dobivanje tehničke ob lovine (pilanski trupci). Njihov
broj jednak je broju stabala koji se očekuje da će tvoriti sastojinu na kraju
ophodnje, povećan za oko 30%.


Da bi došli do vlastitih rezultata kako obrezivanje grana utječe na rast
stabala i kvalitet debla kod običnog bora, mi smo u proljeće 1966. godine
postavili pokus na području šumarije Gospić u int. kulturi »Mušaluk«. Cilj
pokusa je da se ispita utjecaj različitih intenziteta obrezivanja na prirast,
ako se ovo provodi u mladim kulturama, kao i da se ispita mogućnost primjene
takovog obrezivanja u praksi.


Ova istraživanja financira Šumsko gospodarstvo Gospić.


OBJEKT I METODA RADA


Pokus obrezivanja grana postavljen je u intenzivnoj kulturi običnog bora,
koja je osnovana u proljeće 1962. godine. Razmak sadnje iznosio je 2,0 x 2,0 m.
Za osnivanje je korišćen prirodni podmladak s lokaliteta Vujnović brdo.
Biljke su bile stare 3 do 4 godine, a prenesene su i sađene s busenom. Kad
je bilo primijenjeno prvo obrezivanje, u proljeće 1966. godine, krošnje susjednih
stabala su se počele dodirivati (sklapati), ali nije bio započeo proces
sušenja donjih grana. Dužina krošnje je bila jednaka totalnoj visini stabla.
Opća karakteristika za ovu kulturu je loš oblik debla i veliki broj jako
razvijenih grana u pršljenu.


Pokusni materijal se sastoji od 1.229 stabala, toliko ih je bilo ukupno
na 9 pokusnih ploha (tab. 1) Na svakom stablu mjerena je totalna visina
s točnošću 1 cm i prsni promjer (u dva pravca) s točnošću 1 mm. Za čitavu
kulturu visine su se kretale od 172 cm do 350 cm (prosjek 236,2 cm), a prsni
promjeri od 18 mm do 66 mm (prosjek 35,5 mm) s korom.


Primjenjeni su slijedeći intenziteti obrezivanja:


A varijanta — obrezano je 20% dužine žive krošnje od tla;


B varijanta — obrezano je 30% dužine žive krošnje od tla;


K varijanta — bez obrezivanja (kontrola).


Grane su rezane pomoću oštre ručne piliće, uz samo deblo, vodeći računa
da se ne ošteti kora debla.


Prije prvog obrezivanja, u proljeće 1966. godine, izmjerene su početne
visine i debljine stabala, a potom iza obrezivanja, u jesen 1966. godine izmjerene
su ponovno visine i promjeri svih stabala.


U jesen 1969. godine, tj. četiri vegetacije nakon postavljenog pokusa
mjerenja su ponovljena, a primijenjen je i drugi zahvat koji je iznosio na
plohama varijante:


— A — 23% dužine krošnje ili dva donja pršljena;
— B — 34% dužine krošnje ili tri donja pršljena;
— K — bez obrezivanja (kontrola).
Obrezivali smo sva stabla na plohama, iako to u redovnoj šumskoj praksi
nije potrebno.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Slika 1. Pogled na stabla kontrolne plohe (K) — Original.


Slika 2. Pogled na stabla plohe jačeg intenziteta obrezivanja (B) — Original.


REZULTATI MJERENJA I DISKUSIJA


Podaci mjerenja prve (proljeće 1966), druge (jesen 1966) i treće (jesen
1969) izmjere na pokusnim plohama prikazani su u tabeli 1. Dat je pregled
razvoja stabala u visinu i debljinu po varijantama i repeticijama, kao i prosjek
svake varijante.


a) Preiivljenje — U 3. i 4. koloni tabele 1 prikazan je broj stabala registriran
prvom i trećom izmjerom. Uspoređujući te podatke, vidimo da je na
svim plohama trećom izmjerom registriran manji broj stabala. Razlika
iznosi 1 do 6 stabala, ovisno o plohi koja se promatra. Prvom izmjerom na




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 23     <-- 23 -->        PDF

pokusu smo registrirali 1.229 stabala, a trećom 1.196 stabala. To znači da
su u protekle četiri godine nestala 33 stabla na našem pokusu.


Pretežan broj nestalih stabala se posušio zbog šteta od poljskih miševa
(voluharice), koje obgrizanjem kore kambija u pridanku stabla uzrokuju
njegovo sušenje. Drugi značajan uzrok nestanka stabala su štete od snijega.
Na terenu smo uočili primjerke koji su sasvim uništeni (prelomi), a poneki
su bili i izvaljeni, što nije uobičajeno kod običnog bora. štete od snijega
mogu se očekivati i u budućnosti jer su stabla, kako smo naveli, jako granata.


b) Razvoj stabala u visinu — Prvom izmjerom smo utvrdili da je prosječna
totalna visina stabala na plohama:


-7a


&/LrMTWl! PBHWL (WJOSA
iMOŠUJAKOLO


mtaum!


jfro&T/o cJe6/o MhO WOO


/vrL(/2ITLT OKLZ/IWJJA JOX 30%


S´os´ma ob4/o f!52S 63:37 fOO:0


Tkfrosof´


UH>0U -ae/JGOG a*w
(/«rev» /S6S.


U/TLVLITLT tWLć/aMM L3% 3*%


UD


jl/ro/n/a; dS?6/o 6T:33 SS:*5 uoa


(63:17)


ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 24     <-- 24 -->        PDF

22




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— A varijante 236,3 cm;
— B varijante 240,0 cm;
— K varijante 232,3 cm.
Iz ovih podataka se može zaključiti da je prosječna visina stabala po
varijantama bila dosta ujednačena. Na plohama B varijante odgovarajuća
visina je bila za oko 8 cm, odnosno 4 cm veća od iste na plohama K odnosno
A varijante.


U jesen iste godine proveli smo drugu izmjeru stabala. Željeli smo
utvrditi da li će stabla reagirati u prvoj vegetaciji nakon obrezivanja. Konstatirali
smo da je tekući visinski prirast u prosjeku bio na plohama:


— A varijante 72,3 cm;
— B varijante 68,7 cm;
— K varijante 72,3 cm.
Trećom izmjerom, koju smo proveli četiri vegetacije nakon postavljanja
pokusa, utvrdili smo slijedeće vrijednosti prosječnog visinskog prirasta za
promatrani period vremena:


— A varijanta 71,0 cm;
— B varijanta 69,3 cm;
— K varijanta 70,7 cm.
Iz pregleda navedenih podataka i tabele 1 vidimo da je najslabiji visinski
prirast bio na stablima jačeg intenziteta obrezivanja (B varijanta). Međutim,
razlika nije tako značajna da bi mogli povjerovati da je to uslijed uklanjanja
30% dužine krošnje. Utvrđene razlike smo provjerili analizom varijance
i F testom. One nisu bile signifikantne s obzirom na različite intenzitete
obrezivanja uz vjerojatnost od 5% (F rač. 1, 29; tabl. 5, 79).


c) Razvoj stabala u debljinu — Analogno razvoju stabala u visinu, na
pokusnim plohama praćen je i razvoj stabala u debljinu. Tako smo utvrdili
da je početni srednji prsni promjer bio na plohama:


— A varijante 35,3 mm;
— B varijante 36,7 mm;
— K varijante 34,6 mm.
Ovi podaci nam govore da su prosječne debljine stabala na plohama
bile dosta ujednačene, a odnosi među njima su slični kao i kod visina. Deblja
stabla su bila u prosjeku na plohama varijante B, zatim na plohama
varijante A i K.


Tekući godišnji debljinski prirast u 1966. godini je iznosio na plohama:


— A varijante 16,3 mm;
— B varijante 15,0 mm;
— K varijante 16,7 mm.
Prosječni debljinski prirast za promatrani period koji smo utvrdili trećom
izmjerom, bio je na plohama:


— A varijante 14,7 mm;
— B varijante 14,3 mm;
— K varijante 15,0 mm.
Zbog razlika u intenzitetu debljinskog prirasta stabala na plohama u
protekle četiri godine, trećom izmjerom utvrdili smo gotovo iste prsne promjere
na svim varijantama (tabela 1).




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Razmatrajući dobivene rezultate o razvoju stabala u debljinu, dolazimo


do istih zaključaka kao i kod visina. Najslabiji debljinski prirast (tekući i


prosječni) je bio na plohama jačeg intenziteta obrezivanja (B varijanta),


dok je na slaboj varijanti (A) i kontroli (K) bio podjednak. To nas dovodi


na pomisao da je intenzitet obrezivanja od 30% dužine žive krošnje u blizini


granice, iznad koje se može očekivati jači utjecaj na razvoj stabala u visinu


i debljinu. S obzirom da nismo imali varijante s jačim intenzitetom obrezi


vanja od navedenog, ova je konstatacija samo pretpostavka. Analizom vari


jance i F testom smo provjerili utvrđene razlike i one nisu bile signifikantne


uz vjerojatnost od 5% s obzirom na različiti intenzitet obrezivanja (F ra. 0,62;


tabl. 5,79).


Iz podataka navedenih u tabeli 1 o visini i debljini stabala u vrijeme
postavljanja pokusa, može se uočiti da je ovaj pokus postavljen vrlo rano
s obzirom na starost i razvijenost stabala. Visine stabala su se kretale oko
235 cm, a prsni promjeri oko 35 mm. U literaturi se navodi, kako smo
naprijed spomenuli, da s obrezivanjem grana treba otpočeti kada stabla
postignu prsni promjer oko 10 cm. Korisno bi bilo možda da se ta granica
pomakne na niže, dok su grane i deblo tanji, kako bi se kvrge koncentrirale
u centralni cilindar debla što manjeg promjera.


d) Relativni odnos krošnje i debla — Nakon prvog obrezivanja izračunali
smo da je prosječni relativni odnos krošnje i debla bio na plohama:


— A varijante 75 : 25%;
— B varijante 63 : 37%;
Nakon drugog obrezivanja relativni odnos krošnje i debla bio je na
plohama:


— A varijante 67 : 33%;
— B varijante 55 : 45%.
Dobivene relativne odnose prikazali smo grafički na priloženom grafikonu.
U vrijeme postavljanja pokusa nije bio započeo proces sušenja donjih
grana. Dužina žive krošnje bila je jednaka visini stabla. U jesen 1969. godine,
kada je bio primijenjen drugi zahvat, na kontrolnim plohama bila su suha
3 do 4 donja pršljena ili do cea 90 cm od površine tla. I na plohama A varijante
bio je suh 1 do 2 donja pršljena u bazi krošnje stabala (pršljen 1963.
i 1964.), a na plohama B varijante bila je suha tek po koja grana u pršljenu
koji se nalazio u bazi krošnje stabala (pršljen 1964.). Pršljenom 1963. odnosno
1964. smatramo onaj koji se nalazi u bazi visinskog prirasta (internodija)
koji se razvio u toj godini.


PRETHODNI ZAKLJUČCI


Na osnovu iznijetih rezultata mjerenja stabala običnog bora na pokusu
obrezivanja donjih grana u intenzivnoj kulturi »Mušaluk« može se reći:


— da se u intenzivnim kulturama običnog bora, koje se nalaze na dubokim
bujadično-vrištinskim tlima, prvo obrezivanje grana može primijeniti
li vrijeme početka stvaranja sklopa;
— da uklanjanje do 30% dužine žive krošnje nema utjecaja na razvoj
stabala u visinu i debljinu kod primjene prvog zahvata;
— da se u ovim stanišnim uslovima drugi zahvat obrezivanja može primijeniti
četiri do pet godina iza prvog, koji po intenzitetu može biti približno
jednak prvom.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— ovo su tek prvi rezultati. To nam ne daje pravo da donosimo konačne
zaključke o ovoj problematici. U cilju provjeravanja ovih podataka i mogućnosti
primjene novih zahvata, nastavit će se s praćenjem ovog pokusa i u
budućnosti.


LITERATURA


1.
Hawle y R., Smit h D.: The Praticte of Silviculture, 1958.
2.
Kö stie r J.: Waldbau, Berlin 1955.
3.
Mayer — Wagelin: Astung, Hanover, 1936.
4.
Pearso n G. A.: Management of ponderosa pine in the southwest, Agriculture
Monograph No. 6, Washington, 1950.
5.
Pi n ta r id K.: Rezanje grana kao mjera za povećanje vrednije drvne mase,
Narodni šumar 5—6/1964.
6.
Radimi r D.: Uzgojna mjera kojoj se u nas ne poklanja dovoljna pažnja,
Šumarski List 10—11/1952.
7.
Scot t C. W.: Pinus radiata, FAO, Rome, 1960.
8.
Stie l W. M.: Stem growth reaction in young pine to the removal of branch
whorles, (Separat) 1969.
9.
Woo d R. F.: Some influence on practice in the espacement, mining and
pruning of coniferous plantations, (Separat), 1962.
10.
U gr enovi ć A.: Istraživanja o granatosti (kvrgavosti) bora (Pinus L.), Anali
eksperimentalnog Instituta za šumarstvo, Vol. I, 1955.
11.
Silvics of Forest Trees of the United States, Agriculture Handbook No. 271, 1965.
12.
Webe r R.: Early Pruning Reduces Blister Rust Mortality in Withe Pine
Plantations, (Separat), 1964.
13.
Fun k D. T.: Pruning Withe Pine, A Literature Rewiew, (Separat), 1961.
14.
Veliki Šumarski priručnik I, Zagreb, 1946.
BRANCH PRUNING AS A TENDING OPERATION IN INTENSIVE CULTURES
OF SCOTS PINE (PINUS SILVESTRIS L.)


Summary


In an intensive culture of Scots Pine (Pinus sylvestris) established in the
spring of 1962 in the area of the Forest District of Gospić, locality »Mušaluk,
there was laid out an experiment of pruning lower branches.


The experiment was laid out in the spring of 1966, when the culture was
4 years old, an at the beginning of crown closure formation. Applied were two
different intensities of pruning: a stronger one (B), and a weaker one (A). On
the plots of the stronger pruning intensity 30n/o of the living crown length was
pruned, and on the plots of the weaker intensity 205/o of the living crown length.


According to the results of the first (autumn 1966) and second (autumn 1969)
measurements, there were no statistically justified differences in height and
diameter increments of stems between the control plot and those with the
stronger or weaker pruning intensities under the probability of 5´7». On this
basis a conclusion can be drawn that in intensive cultures of Scots Pine — at
the time of commencement of crown closure formation — we may prune up to
SO"/« length of the living crown above the ground surface without diminishing
the height and diameter increments of stems. This conclusion will be verified
through further folow-up of the development of trees in the mentioned experiment.