DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 15 <-- 15 --> PDF |
UDK 634.0.176. Ulmus carpinifolia Gled.: 634.0.228.3:634.0.56 O PRIRASTU NIZINSKOG BRIJESTA U MJEŠOVITIM SASTOJINAMA Ing. MIRKO ŠPIRANEC Institut za šumarska istraživanja, Zagreb UVOD 0 prirastu nizinskog brijesta (Ulmus carpinifolia Ehrh.), u smjesi s hrastom lužnjakom i poljskim jasenom, pisao je prof. Levakovic još prije I. svjetskog rata (Levakovic 1913). Prema njegovim istraživanjima brijest prirašćuje u visinu u prvoj mladosti najbrže, u odnosu na ostale dvije vrste. Premda mu visinski prirast ranije kulminira i već nakon 15. godine padne ispod visinskog prirasta hrasta i jasena, ipak mu je visinska krivulja tokom cijele ophodnje viša od visinskih krivulja druge dvije vrste. Iz toga se izveo zaključak, da je ona vrst drveća u sastojini tokom cijeloga života najviša, koja u prvoj mladosti najbrže prirašćuje i čiji visinski prirast najprije kulminira. Što se prsnih promjera tiče, to je po Levakoviću brijest u prednosti do 40. godine, međutim nakon 50. godine zaostaje za jasenom, a nakon 60. godine i za hrastom, koji u 75. godini premašuje i jasen. Temeljnice u prsnoj visini ponašaju se analogno prsnim promjerima. Do 40. godine ona je veća kod brijesta poslije čega zaostane najprije za jesenom, a poslije 60. godine i za hrastom. I drvna masa brijesta je veća sve do 55. godine, kada tu masu dostigne i jasen, a u 65. godini i lužnjak, koji nakon 80. godine preuzima vodstvo i pred jasenom. Volumni prirast brijesta je u početku najveći, dok je kod hrasta najmanji. Od 30. godine jasen ima veći prirast od brijesta, a ovaj još uvijek nešto veći od hrasta. Poslije 35. godine hrast sve više premašuje prirast brijesta, a oko 50. godine nadvisuje i jasen. Poslije te dobi prirast hrasta stalno je veći od onoga kod brijesta i jasena. Postotak volumnog prirasta daje međutim posve drukčiju sliku: tokom cijelog života hrast ima najveći postotak, jasen nešto manji, a brijest najmanji. Takovi su bili odnosi u mješovitoj sastojini hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskoga brijesta u našoj Posavini prije I. svjetskog rata. Međutim odmah nakon rata god. 1919. pojavila se u Holandiji bolest na brijestu, kojoj je uzročnik gljiva Ophiostoma ulmi Buism., a prenose je potkornjaci, osobito Scolytus scolytus F. i Sc. multistriatus Mrsh. Ta se bolest ubrzo proširila po čitavoj Evropi, a 1930. prešla je i u Sjev. Ameriku, te je prouzročila pravo pustošenje među brijestom. Zbog nje su se i kod nas morale vršiti neplanske sječe, kako bi se spriječilo širenje zaraze. Iz sastojina su se vadila prije reda stabla koja bi inače u normalnim okolnostima ostala do kraja ophodnje. S druge strane hrast je stradao od gubara i pepelnice, pa je i njega trebalo spašavati sanitarnim sječama. Sve je to imalo odraza na razvoj |