DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 12     <-- 12 -->        PDF

U borbi za prostor u gušćem sklopu topole mnogo smanjuju debljinski i visinski
prirast, osobito na siromašnijim tlima i lošijim staništima. Najviše reagiraju
najmlađa stabla i to: kosim položajem prema izvoru svjetlosti.


Sinteza. Vjerojatno velika ekološka valenca roda i vrsta Populus omogućuje
da se to drveće razmjerno dobro prilagođuje primorskoj regiji. Možda su
neke vrste topola ili njihove svojte ovdje autohtone, kad ih Wessel y pred
oko sto godina preporuća za osnivanje krmnih baza, odnosno za lisničarenje.
Na temelju metodičkih pokusa na raznim staništima mogli bi se genetičkom
selekcijom izabrati dobri klonovi za određene potrebe. Sažimajući naša dosadašnja
opažanja, možemo, neovisno od vrsta i svojta, za mediteransko područje
ustvrditi ovo:


Topole rastu na tlima vrlo različitog sastava: na skeletoidnim, skeletnim
aluvijalnim i deluvijalnim, najbolje na plodnim poljima, uz obale vodotoka i
mora. Razmjerno dobro podnose mediteranski režim klime, bolje u submediteranu
nego u eumediteranu. Kritičan faktor su visoke ljetne temperature, osobito
suhoća i suša. Čini se da su sive topole na te utjecaje otpornije nego crne.
Mehaničko djelovanje vjetrova nije značajan faktor, osim ponegdje na prodorima
jake bure. Ali fiziološki su štetni suhi vjetrovi osobito u doba jakih vrućina
i malih oborina. Ipak i u takvim okolnostima topolama se rijetko gdje značajno
smanjuje vitalnost. Izuzetak je uglavnom razmjerno prestaro drveće na
vrlo lošim staništima. U borbi za vlagu stabla roda Populus mnogo proširuju
sistem korijenja i dobro podnose zaslanjenost tla i zraka. Na vrlo izloženim položajima
starija krošnja ima veoma velik broj sitnih grančica, koje često venu,
a krošnja je u doba vegetacije prosječno gusta. Po svemu prosuđujući, najkritičniji
period rasta i prirasta topola je ljetna suhoća, kad autohtone vrste dendroflore
imaju duži period mirovanja, nego kontinentalne vrste.


EKONOMSKO ZNAČENJE


U mlađoj i srednjoj dobi topole prosječno više prirašćuju nego bilo koja
druga domaća, udomaćena ili strana listača i četinjača. Na temelju ove činjenice
može se zaključiti da se odgovarajuće vrste i svojte roda Populus mogu
unositi u bolja staništa, kad po planu uređivanja krajolika treba bržim postupkom
izgraditi grupe, skupine, sastojine, zelene pojase, drvorede ili zaštitne
pruge od šumskog drveća. Za to su pogodne topole same ili još bolje u smjesi
sa četinjačama (uglavnom ekološki odgovarajuće vrste roda Pinus) i listače
(Quercus, Phillyrea, Erica, Arbutus, Juniperus, Viburnum, Lovor i dr.).


Turističke šume. Ovaj je naziv prihvaćen pred desetak godina i te su šume
privredno najinteresantnije. U obalnim naseljima i oko njih gotovo i nema šumice
koja nije upotrijebljena za turističku eksploataciju. Camp-šume ljeti su
preopterećene i sa 800 boravišnih gostiju, umjesto oko 250 korisnika i 100 automobila
po hektaru. Takve se šume degradiraju mehanički i fiziološki. Radi toga
treba po regionalnom planu osnivati nove i to od šumskog drveća koje brzo
raste, ali ne samo za kampove, nego i na plažama, odmaralištima, vidikovcima
i uz putove. Pejzažno i estetski topole nisu atraktivan florni elemenat. No za
brzo stvaranje zelenila, sjene i hladovine nema ambijentalno prikladnijih, osim
ponegdje brucijski bor i primorski bor.


Zato unošenje topola za potrebe turizma i oblikovanja krajobraza treba
unekoliko smatrati nužnim zlom ili gledajući u vremenskim i prostornim pro^


10