DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 11 <-- 11 --> PDF |
topole mnogo proširuju svoj sistem korijena te iz velikog prostora pedosfere uzimaju nužne količine vode i hrane; velika količina oborina u pretproljetno, proljetno i jesensko doba znatno kompenzira ljetni nedostatak vode. Topole se prilagođuju ljetnoj suši i vrućini vjerojatno i tako što donekle produžuju ljetno mirovanje (koje je i inače u Mediteranu duže nego na kontinentalnom području). Kad prilagodba na te ekstremno loše okolnosti prijeđe kritičnu granicu, lišće vene i djelomice otpada, ovisno O´ svojtama topola i o njihovim mikrostaništima. Neposredno uz obalu, morska voda u uzlaznom toku fiktrirana pedosferom unekoliko nadomještava utjecaj stalne donje vode značajne za pojedine predjele kontinentalnog područja. Odnos prema vjetru. Topole u primorju razmjerno dobro podnose loše mehaničke utjecaje jakih vjetrova. Stabla su im izobličena naročito kad više nepovoljnih činilaca staništa zajedno utječu na razvitak habitusa. To su osim vjetra, loše tlo, suhoća, rasprskane kapljice morske vode na mladim dijelovima krošnje, jaki vjetrovi do polovice vegetacijske periode kad smanje količinu asimilacijskog aparata te se umjesto za prirast mnogo energije potroši za obnovu tog aparata. Prosuđujući po komparativnim brojčanim podacima meteorologije, mediteransko područje prosječno je više vjetrovito nego kontinentalno makar ima veći broj dana bez vjetra. Na prodoru veoma snažne bure u Grobničkom polju kod Rijeke, uz autoput odnosno bivšu Lujzinsku cestu, stabla su znatno izobličena. Ta je pojava posljedica drugih činilaca: vrlo suha pjeskovita tla, velika starost drveća, kresanje grana i dr. U zaselcima Klaričevac i Podbilo na oko 600 m iznad Senja, na veoma izloženim i suhim položajima, krošnje su samo djelomice razvijene u obliku zastave i nemaju kos položaj stabala kao npr. borovi. Sa gledišta mehaničkog utjecaja na oblik stabala vjetar dakle nije kritičan ekološki faktor. Ali njegov fiziološki utjecaj može u doba vegetacije biti vrlo štetan. Osobito suha bura, jer isušuje zrak, povećava transpiraciju krošnje i isparivanje tla. Odnos prema zaslanjenosti. U našem mediteranskom području imamo mnogo topola uz morsku obalu. Te listače ovdje ne samo da dobro podnose zaslanjeno tlo i filtriranu podzemnu morsku vodu, nego je, čini se i obilno iskorišćuju. Osobito je korisna boćata (brakična) voda, tj. pomiješana slana i slatka voda. Prema tome, takve vode nisu graničan ili kritičan činilac u održavanju, rastu i prirastu topola. Topole uz obalu (do oko 500 m n. v.) često su izložene zaslanjenim strujama zraka. Pogotovo na položajima pod udarom jake bure kad vjetar donosi velike količine slanih kapljica i odlaže ih na drveću. Takve loše utjecaje kod nas najbolje podnose borovi, Tamarix i Atriplex halimus. Loš utjecaj slane najviše se odrazuje na mladim topolovim stablima i na njenim mladim vegetativnim organima: kora debalaca je oštećena a na krošnji starijih stabala stvara se velik broj grančica i .tanjih grana, koje su u ekstremnim okolnostima polusuhe i suhe, ali u doba vegetacije je krošnja razmjerno gusta. Odnos prema svjetlu. Količina svjetlosti u doba vegetacije i u toku dana prosječno je veća nego na kontinentalnom području. Broj oblačnih dana iznosi u eumediteranu 80—95, submediteranu 115—125, hrvatskom međurječju 120— 135, planinskom području 140—160. Zato bi se moglo pretpostaviti da topole u primorju ne reagiraju na zasjenjenost toliko kao u unutrašnjosti kontinenta. Ta pretpostavka nije tačna. |