DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1971 str. 10 <-- 10 --> PDF |
EKOLOŠKE ZNAČAJKE O ekološkim potrebama topola stručna literatura uglavnom navodi da crne topole u kontinentalnom području naj!bolje uspijevaju na mineralno bogatim i strukturnim tlima sa stalnom donjom vodom u doba vegetacije. Za bijelu topolu i jasiku navodi se da podnose lošija i suhlja tla, a da su sive topole tolerantnije na loše utjecaje klime i tla. U našem primorju ima dobrih staništa za uzgoj te listače (npr. široke doline vodotoka). No okvir ovog rada postavlja prvenstveno zadatak da se orijentacijski odrede ekološke okolnosti i mogućnosti za introdukciju u toplija, suhlja i, općenito, degradirana ili loša staništa. Odnos prema tlu. Najveće zahtjeve na sastav tla, po našim opažanjima u primorju, imaju prosječno crne topole. Budući da su one razvile velik broj svojta, prirodnih i umjetnih križanaca s različitim ekološkim potrebama, trebalo bi sistemski ispitati prilagodljivost različitim mediteranskim staništima. Čini se da su prilagodljive sive topole, a ponegdje jasika. Ne ulazeći u razmatranja kemijskih svojstava tala (koja se mogu unekoliko popraviti), na temelju opažanja može se za fizikalan sastav bar pretpostaviti ovo: tla su prosječno strukturna, rahla i prozračna. Kapacitet za vodu je malen, pa se korijenje u borbi za vlagu mnogo produžuje, najviše na vrlo skeletnim tlima. Korijenove žile duge su do 7 (10) m, osobito u sive topole i jasike. Te listače dobro podnose zaslanjenu pedosferu. One se uz morsku obalu uspješno održavaju i razmjerno brzo rastu, pogotovo sive topole. Na teškim tlima malen im je prirast i loš habitus. Na zbijanje tla hodanjem npr. u autocampu vrlo negativno reagiraju, još više kad se razlije benzin. Odnos prema toplini. Za opstanak, razvitak i prirast topola topline ima dovoljna, ali su temperature u mjesecima VII—X vrlo visoke. Zato taj ekološki faktor, u vezi sa suhoćom pedosfere, može utjecati i utječe negativno. Izuzetak su staništa blizu vodotoka i u pojedinim poljima i mikrostaništa gdje drveće koristi brakičnu (boćatu) ili podzemno filtriranu morsku vodu. Na temelju komparativnih brojčanih podataka (meteor, stanice Rab, M. Lošinj, Senj, Rijeka, Sisak, Osijek) može se za mediteransko područje, u odnosu na kontinentalno, zaključiti ovo: doba vegetacije je duže; ljetne temperature su više, a zimske mnogo više; prosjek temperature je viši u julu za oko 3° C, a u januaru za 6—710 C; godišnja amplituda temperature je za 3° C manja; apsolutna minimalna temperatura je za 1—4° viša, a minimalna za 7—21° viša; godišnji tok valova temperature je znatno spljošten. Unatoč takvim razlikama, rod Populus se u primorju dobro održava i na većini staništa njegova stabla više prirašćuju nego domaće vrste drveća. Odnos prema vlazi. Vlaga je u primorju najznačajniji klimatski faktor, osobito u mjesecima VI—VIII, a pogotovo za kontinentalne vrste drveća kao što su topole. Taj je ekološki faktor prosječno u minimumu. U odnosu na kontinentalno područje, ovdje je: godišnja količina oborine veća, ali je njen sezonski raspored nepovoljan; relativna vlaga zraka je manja; broj vedrih dana je veći a oblačnih manji, pogotovo u eumediteranu. Staništa su u doba vegetacije suhlja, te su za rast i prirast topola nepovoljnija nego u unutrašnjosti, izuzevši unekoliko uz riječne i morske obale. Pa ipak se te listače relativno dobro održavaju i razvijaju na mnogim položajima primorja. U mlađoj i srednjoj dobi prirašćuju više nego bilo koja autohtona ili alohtona vrsta drveća, a maksimalni promjeri stabala su im mnogo veći. Pretpostavljamo da su bioekološki razlozi toj pojavi ovi: u borbi za vlagu 2 |