DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 73 <-- 73 --> PDF |
cStcana 6icac.no. lite cat uta KARTA PRIRODNE VEGETACIJE IRANA 1:2,500.000 sa tumačem na francuskom, engleskom i persijskom od V. Tregubo va i S. Mobayena. Štampana u boji u Nacionalnom centru za kartografiju Irana, izdanje univerziteta u Teheranu 1970. Na ovoj vegetacijskoj karti radilo je veći broj domaćih i stranih specijalista tokom deset godina, dajući time kako nauci tako i privredi Irana neophodnu osnovu za daljnja istraživanja, odnosno planiranja. Iran leži između 25° i 39° s. šir., a zauzima približno šest puta veću površinu od Jugoslavije. Više od polovine iranske teritorije nalazi se između 1000 i 2000 m n. m., a maksimalni visinski raspon iznosi oko 5700 m. Od padavina, srazmjerno malo prostranstvo prima više od 600 mm u godini, dok u svojim krajnjim granicama one se kreću od ispod 100 do nad 2000 mm. Na tlu Irana se susreću četiri flornovegetacijska područja. I. Hirkausko područje uz Kaspijsko more sa mezofilnim šumama tercijarnog porijekla, a dijelom one se približuju evropskoj, posebno balkanskoj šumskoj vegetaciji. Ovo područje veoma je pogodno za šumarstvo. II. Iranoturansko vegetacijsko područje centralnih oblasti Irana obuhvaća na više od polovine njegove teritorije krajeve sa stepskom, polupustinjskom i pravom pustinjskom vegetacijom. Tu vladaju klimatski ekstremi, a padavina ima 100—200 mm. III. Zagrosijsko vegetacijsko područje sa okosnicom na 1600 km dugom masivu Zagros ima specifičnu klimu nalik na semiaridnu submeđiteransku, sa 400—500 mm padavina. Za vegetaciju su karakteristični Quercus persica i rodovi Pistacia i Amygdalus. IV. Kaliđo-Omansko područje na jugu sa suptropskim obilježjem, sa vegetacijom koja pripada sudano-sindskom vegetacijskom krugu. Uzgajaju se banane, mango, urmina palma, a pod uslovom navodnjavanja, jer padavina ima samo 200—300 mm. U vegetacijsku kartu uneseno je 25 vegetacijskih jedinica veoma različitog sintaksonomskog ranga. U tumaču karte ima za svaku od njih kratka ekološko-floristička karakteristika, eventualno i napomena o privrednom značaju, a u posebnoj tabeli podaci o površini koju zahvaća. Za većinu njih dati su i karakteristični fotosi. Ovdje moramo se ograničiti samo na nabrajanje tih vegelaciiskih jedinica. 1. Querco-Buxeüim i Tilio-Buxetum u humidnoj prikaspijskoj klimi. 2. Querco-Carpinetum (betuli) u nešto humidnijim uslovima. 3. Parrotio-Carpinetuni (betuli). 4. Fagelum hyrcanum, najljepša šuma Irana. Bukva je Fagus orientalis v. macrophylla čija stabla dostižu 50 m, a drvna masa 800 m3/ha. 5. Carpmetum orientalis sa Quercus macranthera sve do 3000 m n. m. 6. Cupressus sempervirens — cenoze kao i Biota orientalis — zajednice na posebnom staništu unutar pojasa hirkanske bukove šume i Parrotio-Carpinetum-a. 7. Juniperus excelsa gradi pojas rijetkih šuma unutar irano-turanskog flornog područja, a manje u zagrosijskom. 8. Pistacia mulića-— pojas između 1600 i 1800 m na masivu Elbruz, na Zagrosu čak od 1800 do 2200 m. S ovom našoj P. terebinthus sličnoj vrsti združeni su tamo Celtis australis i Rhus coriaria. 9. Pistacia vera — zajednice, samo na sjeveroistoku Irana. Ova po jestivom sjemenu poznata pistacija raste u uslovima veoma ekscesivne klime. 10. Pojas bodljikavog grmlja iz Amygdalus-, Berberis- i Crataegus-vrsta skup je jako degradiranih cenoza na padinama Elbruza i Zagrosa. 11. Stepska vegetacija sa Astragalus-, Artemisia-i Stipa-vrstama je floristički veoma bogata. Ona pokriva blizu polovine teritorije Irana. Preopterećene pašom, u stepama šire se za stoku nepogodne vrste. 12. Zygophyllurn atriplicoides — zajednica je žbunasta cenoza koja se priključuje stepskoj formaciji. 13. Quereus infectoria, Qu. libani i dr. hrastovi izgrađuju u istočnom Kurdistanu posebne, specijalizirane cenoze u kraju veoma bogatom vrstama roda Quercus, među kojima veći broj novootkrivenih. 14. Quercetum persicum najprostraniji i jasno izraženi hrastov pojas Irana proteže se Omanskom zalivu okrenutim stranama Zagrosa. Sume su kserofilne, pretežno rijetke, devastirane. Zir ovog hrasta se upotrebljava za spravljanje jedne vrste peciva. Po dolovima u ovom pojasu rastu Platanus orientalis i Fraxinus oxycarpa. 439 |