DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 46 <-- 46 --> PDF |
riz.) u pojedinim fitocenozama. Relativno velike količine organskih naslaga utvrđene su na primjernim objektima 1, 4, 7 i 8 (Zavižan, Matić Poljana, Sungerski lug). One upućuju na to, da je na tim staništima slaba mikrobiološka aktivnost tla i time usporen proces humifikacije organske materije. Takvo se stanje može uglavnom objasniti klimatskim i pedološkim uvjetima tih staništa. Nemože se kod toga zanemariti ni struktura biomase tih staništa. b) Grupni sastav humusa Podaci o grupnom sastavu humusa o tlima smrekovih šuma prikazani su u tabeli 3. Oni pokazuju da je sastav humusa manje ili više različit za svaki istraženi profil. Unatoč tome postoje neke pravilnosti s obzirom na tipove tala. Opća je karakteristika svih istraženih tala s više horizonata da se grupni sastav humusa mijenja s dubinom tla. S porastom dubine povećava se postotni sadržaj huminskih i fulvokiselina, a smanjuje sadržaj ugljika u nerastvorivom ostatku tla. Nadalje, sa dubinom tla mijenja se odnos huminskih i fulvokiselina tako da se značajno povećava učešće fulvokiselina. Najveća šarolikost grupnog sastava humusa utvrđena je u površinskom humusno akumulativnom horizontu tla istraživanih tala. Tu šarolikost s obzirom na odnos huminskih i fulvokiselina dobro ilustrira slika 1. Iz donesenih podataka (tabele 3) koji se odnose na taj horizont tla, može se utvrditi ovo: Za tla AjC građe profila karakterističan je širok odnos huminskih i fulvokiselina od 0,27—1,59. Ta se tla ističu visokim postotkom ugljika u ostatku tla, 78 do 94%. U odnosu na ostala istraživana tla, ta tla pokazuju slabiji stupanj razgradnje organske materije. To potvrđuje naprijed navedenu konstataciju o usporenosti procesa humifikacije kod tih tala. Tla iz skupine A(B)C građe profila (smeđa tla) imaju dosta uži odnos huminskih i fulvokiselina. Svi istraživani profili tih tala imaju odnos huminskih i fulvokiselina veći od 1,0 s izuzetkom smeđeg tla na vapnencu u predjelu Lom pod zajednicom Piceetum subalpinum Ht. To odstupanje odnosi se na sastojinu smreke u kojoj je prethodno bila provedena vrlo intenzivna sječa. Za smeđa tla karakteristično je, u odnosu na A-C tla, da imaju manji postotni sadržaj ugljika u ostatku tla. U pogledu postotnog sadržaja ugljika u ostatku tla, od smeđih se tala bitno ne razlikuju smeđa podzolasta tla i podzol. To se odnosi na stanje u površinskom humusno akumulativnom horizontu tla. Razlike među navedenim tlima postoje i u dubljim horizontima tla. Tako smeđa podzolasta tla i podzoli imaju u B horizontu veće postotno učešće fulvokiselina i manje postotno učešće ugljika u nerastvorivom ostatku tla. Rezultati naših istraživanja potvrđuju poznate konstatacije (Skorić, Racz 1962, Racz, Škorić 1965) o specifičnosti grupnog sastava podzola u Hrvatskoj. Crnice na vapnencima i neka smeđa tla na vapnencima imaju manji, ali ipak značajan dio huminskih kiselina vezanih sa kalcijem. Kod kiselih smeđih tala, smeđih podzolastih tala i podzola, huminske su kiseline uglavnom slobodne i vezane sa R2O3. Zanimljivo je, da se te grupe tala međusobno razlikuju i u prirodi građe huminskih kiselina. Različit je kod njih stupanj kondenzacije aromatske jezgre, čime je uvjetovan niz važnih fizikalnih i kemijskih svojstva humusa. Odnosi ekstinkcija (E 4 : E 6) znatno su uži kod crnica i smeđih tala. c) Sadržaj biogenih elemenata u ´organskim naslagama (prostirci) S gledišta biologije šuma po Pogrebnjaku (1963), šumska prostirka predstavlja jednu od najznačajnijih karika razmjene materije između šume, tla i atmosfere. Mnogokratni godišnji ciklusi odnošenja hranidbenih materija iz tla i njihovo vraćanje u obliku otpada zaključuju se ne samo manje ili više kom |