DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 46     <-- 46 -->        PDF

riz.) u pojedinim fitocenozama. Relativno velike količine organskih naslaga
utvrđene su na primjernim objektima 1, 4, 7 i 8 (Zavižan, Matić Poljana, Sungerski
lug). One upućuju na to, da je na tim staništima slaba mikrobiološka
aktivnost tla i time usporen proces humifikacije organske materije. Takvo se
stanje može uglavnom objasniti klimatskim i pedološkim uvjetima tih staništa.
Nemože se kod toga zanemariti ni struktura biomase tih staništa.


b) Grupni sastav humusa


Podaci o grupnom sastavu humusa o tlima smrekovih šuma prikazani su
u tabeli 3. Oni pokazuju da je sastav humusa manje ili više različit za svaki
istraženi profil. Unatoč tome postoje neke pravilnosti s obzirom na tipove tala.
Opća je karakteristika svih istraženih tala s više horizonata da se grupni sastav
humusa mijenja s dubinom tla. S porastom dubine povećava se postotni sadržaj
huminskih i fulvokiselina, a smanjuje sadržaj ugljika u nerastvorivom ostatku
tla. Nadalje, sa dubinom tla mijenja se odnos huminskih i fulvokiselina tako
da se značajno povećava učešće fulvokiselina.


Najveća šarolikost grupnog sastava humusa utvrđena je u površinskom
humusno akumulativnom horizontu tla istraživanih tala. Tu šarolikost s obzirom
na odnos huminskih i fulvokiselina dobro ilustrira slika 1. Iz donesenih
podataka (tabele 3) koji se odnose na taj horizont tla, može se utvrditi ovo: Za
tla AjC građe profila karakterističan je širok odnos huminskih i fulvokiselina od
0,27—1,59. Ta se tla ističu visokim postotkom ugljika u ostatku tla, 78 do 94%.
U odnosu na ostala istraživana tla, ta tla pokazuju slabiji stupanj razgradnje
organske materije. To potvrđuje naprijed navedenu konstataciju o usporenosti
procesa humifikacije kod tih tala. Tla iz skupine A(B)C građe profila (smeđa tla)
imaju dosta uži odnos huminskih i fulvokiselina. Svi istraživani profili tih tala
imaju odnos huminskih i fulvokiselina veći od 1,0 s izuzetkom smeđeg tla na
vapnencu u predjelu Lom pod zajednicom Piceetum subalpinum Ht. To odstupanje
odnosi se na sastojinu smreke u kojoj je prethodno bila provedena vrlo
intenzivna sječa. Za smeđa tla karakteristično je, u odnosu na A-C tla, da imaju
manji postotni sadržaj ugljika u ostatku tla. U pogledu postotnog sadržaja ugljika
u ostatku tla, od smeđih se tala bitno ne razlikuju smeđa podzolasta tla
i podzol. To se odnosi na stanje u površinskom humusno akumulativnom horizontu
tla. Razlike među navedenim tlima postoje i u dubljim horizontima tla.
Tako smeđa podzolasta tla i podzoli imaju u B horizontu veće postotno učešće
fulvokiselina i manje postotno učešće ugljika u nerastvorivom ostatku tla. Rezultati
naših istraživanja potvrđuju poznate konstatacije (Skorić, Racz 1962,
Racz, Škorić 1965) o specifičnosti grupnog sastava podzola u Hrvatskoj.


Crnice na vapnencima i neka smeđa tla na vapnencima imaju manji, ali
ipak značajan dio huminskih kiselina vezanih sa kalcijem. Kod kiselih smeđih
tala, smeđih podzolastih tala i podzola, huminske su kiseline uglavnom slobodne
i vezane sa R2O3. Zanimljivo je, da se te grupe tala međusobno razlikuju
i u prirodi građe huminskih kiselina. Različit je kod njih stupanj kondenzacije
aromatske jezgre, čime je uvjetovan niz važnih fizikalnih i kemijskih svojstva
humusa. Odnosi ekstinkcija (E 4 : E 6) znatno su uži kod crnica i smeđih tala.


c) Sadržaj biogenih elemenata u ´organskim naslagama (prostirci)


S gledišta biologije šuma po Pogrebnjaku (1963), šumska prostirka predstavlja
jednu od najznačajnijih karika razmjene materije između šume, tla i
atmosfere. Mnogokratni godišnji ciklusi odnošenja hranidbenih materija iz tla
i njihovo vraćanje u obliku otpada zaključuju se ne samo manje ili više kom