DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 45 <-- 45 --> PDF |
šeku (1964), tvorba šumskog humusa u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu zavisi o velikom broju činilaca između kojih su najvažniji: sastav šumske vegetacije, kemizam tla, reljef terena, makro i mikroklimatski uvjeti i edafon. U toku složenih biokemijskih i fizikalno kemijskih procesa, ima veliko značenje za tvorbu humusa po Tjurinu (1963) vegetacijski pokrov kao »pervoistočnik « humusne materije. Razlike u sastavu vegetacije mogu biti odlučujuće za tvorbu i oblik humusa. Tako Braun-Blanquet (1964) razlikuju biljke i biljne zajednice koje uvjetuju tvorbu mulhumusa, i moderhumusa (Mullpflanzen, Gesellschaften i Morrflanzen Gesellschaften). Nema sumnje, da je stanje organske materije tla važan pokazatelj edafskih prilika. Poznavajući osobine i promjene organske materije u tlu kao i uvjete pod kojima nastaju promjene, moguće je u poželjnom pravcu utjecati na te tokove biološkim i drugim mjerama. Na primjer, reguliranjem sastojinskih uvjeta (izbor vrsta drveća, odnos vrsta drveća, zastrtosti površine tla) može se utjecati na količinu i kvalitetu humusa šumskih tala. Gospodarskim zahvatima u našim šumama de facto se jako i utječe na to svojstvo tla. Nažalost, to se često čini nekontrolirano. U našim ekonomskim šumama na kršu, u vezi s naprijed navedenim, ima dosta aktuelnih problema. Smatramo tamo važnijim problemima utjecaj sječa na svojstva organske komponente tla kao i utjecaj organske materije tla na prirodnu obnovu edifikatorskih vrsta drveća. Rješavanju tih aktuelnih problema za pojedine skupove staništa treba da prethode tzv. okvirni podaci o karakteristikama organske materije tla. O takvim je podacima i riječ u ovom radu. Ti se podaci, kako je već rečeno, odnose na prirodna staništa gdje se smreka često uzgaja u kulturama. a) Količina humusa m tlu U tabeli 2 prikazani su podaci o sadržaju humusa, koji su na temelju reprezentativnih profila obračunati za pojedine primjerne objekte. Podaci pokazuju široki raspon količine humusa. U prirodnim smrekovim šumama količine humusa u tlu (bez organskih naslaga, Ao horizont) iznose od 114 do 1224 t/ha. Variranja unutar pojedinih šumskih fitocenoza smreke kao i pojedinih tipova tala dosta su značajna. Ipak srednje vrijednosti količine humusa u pojedinim biljnim zajednicama i kategorijama tala ukazuju na zanimljive pojave. Iz podataka u tabeli 2, za prirodne šume smreke, izračunate su ove srednje vrijednosti količine humusa za pojedine skupine tala. Tla A-C građe profila (crnice na vapnencima) sadrže humusa u prosjeku 855,9 t/ha; tla A(B)C građe profila (smeđa tla na vapnencima) 466,4 t/ha i tla ABC građe profila (smeđe podzolasto tlo i podzol) 317,7 t/ha. U kulturama smreke A(B)C tla sadrže humusa u prosjeku 335,1 t/ha. Navedeni podaci pokazuju da postoji veliki utjecaj tipske fiziografije tla na bilanc humusa u tlima istraživanih staništa. S obzirom na vegetacijski sastav količine humusa u tlu u prosjeku su najveće u zajednici Calamagrosti piceetum prov. Bert, i u sastojini smreke sa Pi- nus mughi. One iznose 976,3 t/ha. Drugu grupu čini zajednica Piceetum subalpinum Ht. Njezina tla imaju u prosjeku 698,0 t. humusa po ha. U treću grupu, koja ima najmanje količine humusa u tlu (oko 321, t/ha), pripadaju zajednice Piceetum montanum Ht. i Fagetum croat. Abietetosum piceetosum Ht. Navedene prosječne vrijednosti o sadržaju humusa u pojedinim skupinama fitocenoze smreke ukazuju na to da u njima teče dosta različit i specifičan proces humanizacije tala. To potvrđuju i podaci o količini organskih naslaga (Ao ho |