DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 45     <-- 45 -->        PDF

šeku (1964), tvorba šumskog humusa u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu
zavisi o velikom broju činilaca između kojih su najvažniji: sastav šumske vegetacije,
kemizam tla, reljef terena, makro i mikroklimatski uvjeti i edafon.
U toku složenih biokemijskih i fizikalno kemijskih procesa, ima veliko značenje
za tvorbu humusa po Tjurinu (1963) vegetacijski pokrov kao »pervoistočnik
« humusne materije. Razlike u sastavu vegetacije mogu biti odlučujuće za
tvorbu i oblik humusa. Tako Braun-Blanquet (1964) razlikuju biljke i biljne
zajednice koje uvjetuju tvorbu mulhumusa, i moderhumusa (Mullpflanzen,
Gesellschaften i Morrflanzen Gesellschaften).


Nema sumnje, da je stanje organske materije tla važan pokazatelj edafskih
prilika. Poznavajući osobine i promjene organske materije u tlu kao i uvjete
pod kojima nastaju promjene, moguće je u poželjnom pravcu utjecati na te tokove
biološkim i drugim mjerama. Na primjer, reguliranjem sastojinskih
uvjeta (izbor vrsta drveća, odnos vrsta drveća, zastrtosti površine tla) može se
utjecati na količinu i kvalitetu humusa šumskih tala. Gospodarskim zahvatima
u našim šumama de facto se jako i utječe na to svojstvo tla. Nažalost, to se često
čini nekontrolirano. U našim ekonomskim šumama na kršu, u vezi s naprijed
navedenim, ima dosta aktuelnih problema. Smatramo tamo važnijim problemima
utjecaj sječa na svojstva organske komponente tla kao i utjecaj organske
materije tla na prirodnu obnovu edifikatorskih vrsta drveća. Rješavanju tih
aktuelnih problema za pojedine skupove staništa treba da prethode tzv. okvirni
podaci o karakteristikama organske materije tla. O takvim je podacima i
riječ u ovom radu. Ti se podaci, kako je već rečeno, odnose na prirodna staništa
gdje se smreka često uzgaja u kulturama.


a) Količina humusa m tlu


U tabeli 2 prikazani su podaci o sadržaju humusa, koji su na temelju reprezentativnih
profila obračunati za pojedine primjerne objekte. Podaci pokazuju
široki raspon količine humusa. U prirodnim smrekovim šumama količine humusa
u tlu (bez organskih naslaga, Ao horizont) iznose od 114 do 1224 t/ha. Variranja
unutar pojedinih šumskih fitocenoza smreke kao i pojedinih tipova tala
dosta su značajna. Ipak srednje vrijednosti količine humusa u pojedinim biljnim
zajednicama i kategorijama tala ukazuju na zanimljive pojave.


Iz podataka u tabeli 2, za prirodne šume smreke, izračunate su ove srednje
vrijednosti količine humusa za pojedine skupine tala. Tla A-C građe profila
(crnice na vapnencima) sadrže humusa u prosjeku 855,9 t/ha; tla A(B)C građe
profila (smeđa tla na vapnencima) 466,4 t/ha i tla ABC građe profila (smeđe
podzolasto tlo i podzol) 317,7 t/ha. U kulturama smreke A(B)C tla sadrže humusa
u prosjeku 335,1 t/ha. Navedeni podaci pokazuju da postoji veliki utjecaj
tipske fiziografije tla na bilanc humusa u tlima istraživanih staništa.


S obzirom na vegetacijski sastav količine humusa u tlu u prosjeku su najveće
u zajednici Calamagrosti piceetum prov. Bert, i u sastojini smreke sa Pi-
nus mughi. One iznose 976,3 t/ha. Drugu grupu čini zajednica Piceetum subalpinum
Ht. Njezina tla imaju u prosjeku 698,0 t. humusa po ha. U treću grupu,
koja ima najmanje količine humusa u tlu (oko 321, t/ha), pripadaju zajednice
Piceetum montanum Ht. i Fagetum croat. Abietetosum piceetosum Ht. Navedene
prosječne vrijednosti o sadržaju humusa u pojedinim skupinama fitocenoze
smreke ukazuju na to da u njima teče dosta različit i specifičan proces
humanizacije tala. To potvrđuju i podaci o količini organskih naslaga (Ao ho