DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 43 <-- 43 --> PDF |
UDK 634.0.114.27:634.0.174.7(497.13) NEKE KARAKTERISTIKE ORGANSKE MATERIJE TALA U SMREKOVIM ŠUMAMA HRVATSKE Mr. ing. JAKOB MARTINOVIC, naučni suradnik I UVOD U PROBLEM I ZADATAK ISTRAŽIVANJA Proučavanje ekologije pojedinih vrsta šumskog drveća može se u sadašnjem momentu smatrati glavnim pravcem naše nauke o ekosistemima, posebno šumarske ekologije. Ta je misao dosta dugo prisutna u našoj nauci. Nju je znalački zastupao M. Anić (1959, 1961). Lako je stoga shvatiti zašto i mi u našim istraživanjima veliku pažnju poklanjamo istraživanju edafskih uvjeta najvažnijih vrsta šumskog drveća (Martinović 1968, 1968a, 1969). U šumskim zajednicama edifikatorske vrste su osobito značajne. Šumsko drveće zauzima najveći obim tla i atmosfere. Proizvodi glavnu masu organske materije. Ono nakuplja i veže najveću količinu mineralnih materija tla i koristi velike količine vode iz tla. Nadalje, drveće najjače utječe na gibanje i sastav zraka u tlu kao i na promjene fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla. S druge strane o plodnosti tla mnogo zavisi cjelokupna fiziologija šumskog drveća pa prema tome i njegov rast i prirast. Istraživanje te organske povezanosti šumskog drveća i tla vrlo je složen zadatak. Mnogi se problemi međusobno isprepliću. Metode rada su nedovoljno razrađene. Razumjevanja za ta istraživanja su nedovoljna. Unatoč svemu na tim problemima valja raditi. Ovaj rad je skroman prilog poznavanju organske materije tla u smrekovim šumama Hrvatske. Temeljna je misao bila da se prikupljanjem dosad nepoznatih podataka o organskoj materiji tla unese i na taj način nešto svijetla u poznavanje edafskih uvjeta smreke. Smreka je s razlogom izabrana za istraživanja. Ranije temeljito provedena istraživanja (Z. Gračanin 1963) su pokazala da postoji jasna korespondencija između tipova tala i fitocenoza smreka. Ta vrsta vrlo osjetljivo reagira na edafske uvjete. Utvrđena je (Komlenović-Martinović 1969) velika zavisnost između rasta smreke i svojstava tla. Rad je obuhvatio prirodna staništa smreke i neka staništa na kojima se smreka često uzgaja. Zadatak je istraživanja bio da se utvrdi količina i grupni sastav humusa u tlu te postotni sadržaj i količina N, P, K, Ca i Mg u humusnim naslagama (prostirci) tla. * Rad su zajednički financirali Poslovno udruženje šumsko-privrednih organizacija u Zagrebu i Fond za naučni rad SR Hrvatske. — Rad je izrađen u suradnji Jugoslavenskog instituta za četinjače i Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Istraživanja su provedena kao dio teme: »Proučavanje osnovnih elemenata ishrane i organske materije u šumama i kulturama obične smreke u Hrvatskoj «. II. MATERIJAL I METODA RADA Predmet istraživanja je bilo 12 prirodnih i po fitocenološkom sastavu reprezentativnih (Bertović 1967) sastojina smreke i 4 primjerne kulture smreke. Od ukupno 16 istraženih objekata, mnogi od njih spadaju u naše najpoznatije sastojine smreke. Objekti su izabrani tako da obuhvate sva tipična tla smreke. Podaci o geografskom položaju, tlu i vegetaciji istraživanih objekata prikazani su u tabeli 1. Ukupno je terenski istraženo 48 pedoloških jama, po 3 na svakom objektu. Uzorci za laboratorijsku analizu tla uzimani su na svakom objektu iz glavnog profila. Postotni sadržaj humusa određen je po metodi Tjurina. Za jako humozne uzorke organska je materija određena metodom žarenja. Za analizu humusnih naslaga (Ao horizont) uzimani su prosječni uzorci. Količina humusa (Kg/Ha) izračunata je na temelju postotnog sadržaja humusa u pojedinim slojevima tla i specifične volumne težine. Grupni sastav humusa određen je po metodi Kononove i Bjelčikove. Rutinske analize tla provedene su po metodama naznačenim uz rezultate istraživanja. Biogeni elementi u humusnim naslagama (prostirci) određeni su na 17 primjernih objekata po ovim metodama. Analize Ca, Mg i K vršene su na aparatu za »Atomsku apsorpciju« firme Beckman. Uzimala se odvaga 0,5 grama finosamljevenog i osušenog uzorka šumske prostirke. Uzorci su spaljivani na temperaturi od 600° C. Pepeo je otopan u 2 ml 6 N KCl. Koncentracija Ca, Mg i K podešena je u područje največe osjetljivosti aparature. Dušik se određivao Kjeldahlovom metodom. Fosfor se određivao metodom amonium molibdata, propisanom Jugoslavenskim standardom. Količina biljnih elemenata u dkg/m2 određena je množenjem, postotnog sadržaja i ukupne količine organskih naslaga. Za laboratorijske analize uzimani su, pod potpunim zastorom krošanja, prosječni uzorci u mjesecu listopadu. Analize biljnog materijala provedene su u laboratoriju Instituta za stočarstvo Polj. fakulteta u Zagrebu. Ostale analize proveo je laboratorij Jugoslavenskog Instituta za četinjače u Jastrebarskom. Dr T. Filipanu i prof. N. Pezdirc i njihovim suradnicima zahvaljujem za savjestan rad na provedbi analiza. III. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I TUMAČENJE Organska materija tla je vrlo osebujna komponenta tla. Prema A. Skoriću i Z. Raczu (1962) mrtva organska tvar tla mijenja se stalno u procesima dekompozicije sinteze i transformacije i kroz to je nosilac mnogobrojnih procesa u tlu. Humus utječe direktno na promjene u anorganskom dijelu tla, prestavlja izvor biljnih hraniva, služi kao energetski izvor za organizme tla i time uvjetuje biološku aktivnost tla. Posjeduje veliki kapacitet adsorpcije kationa što ga čini jednim od glavnih spremišta hraniva u tlu, adsorbira velike količine vode, ponajvažniji je lijepak pri tvorbi stabilnih strukturnih agregata. Na taj način utječe na drenažu, prozračnost, toplinu i druga svojstva tla. Tvorba humusne materije u tlu odigrava se u zamršenim bioklimatskim uvjetima. Prema Peli |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 45 <-- 45 --> PDF |
šeku (1964), tvorba šumskog humusa u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu zavisi o velikom broju činilaca između kojih su najvažniji: sastav šumske vegetacije, kemizam tla, reljef terena, makro i mikroklimatski uvjeti i edafon. U toku složenih biokemijskih i fizikalno kemijskih procesa, ima veliko značenje za tvorbu humusa po Tjurinu (1963) vegetacijski pokrov kao »pervoistočnik « humusne materije. Razlike u sastavu vegetacije mogu biti odlučujuće za tvorbu i oblik humusa. Tako Braun-Blanquet (1964) razlikuju biljke i biljne zajednice koje uvjetuju tvorbu mulhumusa, i moderhumusa (Mullpflanzen, Gesellschaften i Morrflanzen Gesellschaften). Nema sumnje, da je stanje organske materije tla važan pokazatelj edafskih prilika. Poznavajući osobine i promjene organske materije u tlu kao i uvjete pod kojima nastaju promjene, moguće je u poželjnom pravcu utjecati na te tokove biološkim i drugim mjerama. Na primjer, reguliranjem sastojinskih uvjeta (izbor vrsta drveća, odnos vrsta drveća, zastrtosti površine tla) može se utjecati na količinu i kvalitetu humusa šumskih tala. Gospodarskim zahvatima u našim šumama de facto se jako i utječe na to svojstvo tla. Nažalost, to se često čini nekontrolirano. U našim ekonomskim šumama na kršu, u vezi s naprijed navedenim, ima dosta aktuelnih problema. Smatramo tamo važnijim problemima utjecaj sječa na svojstva organske komponente tla kao i utjecaj organske materije tla na prirodnu obnovu edifikatorskih vrsta drveća. Rješavanju tih aktuelnih problema za pojedine skupove staništa treba da prethode tzv. okvirni podaci o karakteristikama organske materije tla. O takvim je podacima i riječ u ovom radu. Ti se podaci, kako je već rečeno, odnose na prirodna staništa gdje se smreka često uzgaja u kulturama. a) Količina humusa m tlu U tabeli 2 prikazani su podaci o sadržaju humusa, koji su na temelju reprezentativnih profila obračunati za pojedine primjerne objekte. Podaci pokazuju široki raspon količine humusa. U prirodnim smrekovim šumama količine humusa u tlu (bez organskih naslaga, Ao horizont) iznose od 114 do 1224 t/ha. Variranja unutar pojedinih šumskih fitocenoza smreke kao i pojedinih tipova tala dosta su značajna. Ipak srednje vrijednosti količine humusa u pojedinim biljnim zajednicama i kategorijama tala ukazuju na zanimljive pojave. Iz podataka u tabeli 2, za prirodne šume smreke, izračunate su ove srednje vrijednosti količine humusa za pojedine skupine tala. Tla A-C građe profila (crnice na vapnencima) sadrže humusa u prosjeku 855,9 t/ha; tla A(B)C građe profila (smeđa tla na vapnencima) 466,4 t/ha i tla ABC građe profila (smeđe podzolasto tlo i podzol) 317,7 t/ha. U kulturama smreke A(B)C tla sadrže humusa u prosjeku 335,1 t/ha. Navedeni podaci pokazuju da postoji veliki utjecaj tipske fiziografije tla na bilanc humusa u tlima istraživanih staništa. S obzirom na vegetacijski sastav količine humusa u tlu u prosjeku su najveće u zajednici Calamagrosti piceetum prov. Bert, i u sastojini smreke sa Pi- nus mughi. One iznose 976,3 t/ha. Drugu grupu čini zajednica Piceetum subalpinum Ht. Njezina tla imaju u prosjeku 698,0 t. humusa po ha. U treću grupu, koja ima najmanje količine humusa u tlu (oko 321, t/ha), pripadaju zajednice Piceetum montanum Ht. i Fagetum croat. Abietetosum piceetosum Ht. Navedene prosječne vrijednosti o sadržaju humusa u pojedinim skupinama fitocenoze smreke ukazuju na to da u njima teče dosta različit i specifičan proces humanizacije tala. To potvrđuju i podaci o količini organskih naslaga (Ao ho |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 46 <-- 46 --> PDF |
riz.) u pojedinim fitocenozama. Relativno velike količine organskih naslaga utvrđene su na primjernim objektima 1, 4, 7 i 8 (Zavižan, Matić Poljana, Sungerski lug). One upućuju na to, da je na tim staništima slaba mikrobiološka aktivnost tla i time usporen proces humifikacije organske materije. Takvo se stanje može uglavnom objasniti klimatskim i pedološkim uvjetima tih staništa. Nemože se kod toga zanemariti ni struktura biomase tih staništa. b) Grupni sastav humusa Podaci o grupnom sastavu humusa o tlima smrekovih šuma prikazani su u tabeli 3. Oni pokazuju da je sastav humusa manje ili više različit za svaki istraženi profil. Unatoč tome postoje neke pravilnosti s obzirom na tipove tala. Opća je karakteristika svih istraženih tala s više horizonata da se grupni sastav humusa mijenja s dubinom tla. S porastom dubine povećava se postotni sadržaj huminskih i fulvokiselina, a smanjuje sadržaj ugljika u nerastvorivom ostatku tla. Nadalje, sa dubinom tla mijenja se odnos huminskih i fulvokiselina tako da se značajno povećava učešće fulvokiselina. Najveća šarolikost grupnog sastava humusa utvrđena je u površinskom humusno akumulativnom horizontu tla istraživanih tala. Tu šarolikost s obzirom na odnos huminskih i fulvokiselina dobro ilustrira slika 1. Iz donesenih podataka (tabele 3) koji se odnose na taj horizont tla, može se utvrditi ovo: Za tla AjC građe profila karakterističan je širok odnos huminskih i fulvokiselina od 0,27—1,59. Ta se tla ističu visokim postotkom ugljika u ostatku tla, 78 do 94%. U odnosu na ostala istraživana tla, ta tla pokazuju slabiji stupanj razgradnje organske materije. To potvrđuje naprijed navedenu konstataciju o usporenosti procesa humifikacije kod tih tala. Tla iz skupine A(B)C građe profila (smeđa tla) imaju dosta uži odnos huminskih i fulvokiselina. Svi istraživani profili tih tala imaju odnos huminskih i fulvokiselina veći od 1,0 s izuzetkom smeđeg tla na vapnencu u predjelu Lom pod zajednicom Piceetum subalpinum Ht. To odstupanje odnosi se na sastojinu smreke u kojoj je prethodno bila provedena vrlo intenzivna sječa. Za smeđa tla karakteristično je, u odnosu na A-C tla, da imaju manji postotni sadržaj ugljika u ostatku tla. U pogledu postotnog sadržaja ugljika u ostatku tla, od smeđih se tala bitno ne razlikuju smeđa podzolasta tla i podzol. To se odnosi na stanje u površinskom humusno akumulativnom horizontu tla. Razlike među navedenim tlima postoje i u dubljim horizontima tla. Tako smeđa podzolasta tla i podzoli imaju u B horizontu veće postotno učešće fulvokiselina i manje postotno učešće ugljika u nerastvorivom ostatku tla. Rezultati naših istraživanja potvrđuju poznate konstatacije (Skorić, Racz 1962, Racz, Škorić 1965) o specifičnosti grupnog sastava podzola u Hrvatskoj. Crnice na vapnencima i neka smeđa tla na vapnencima imaju manji, ali ipak značajan dio huminskih kiselina vezanih sa kalcijem. Kod kiselih smeđih tala, smeđih podzolastih tala i podzola, huminske su kiseline uglavnom slobodne i vezane sa R2O3. Zanimljivo je, da se te grupe tala međusobno razlikuju i u prirodi građe huminskih kiselina. Različit je kod njih stupanj kondenzacije aromatske jezgre, čime je uvjetovan niz važnih fizikalnih i kemijskih svojstva humusa. Odnosi ekstinkcija (E 4 : E 6) znatno su uži kod crnica i smeđih tala. c) Sadržaj biogenih elemenata u ´organskim naslagama (prostirci) S gledišta biologije šuma po Pogrebnjaku (1963), šumska prostirka predstavlja jednu od najznačajnijih karika razmjene materije između šume, tla i atmosfere. Mnogokratni godišnji ciklusi odnošenja hranidbenih materija iz tla i njihovo vraćanje u obliku otpada zaključuju se ne samo manje ili više kom |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 47 <-- 47 --> PDF |
penzacijom onoga što je uzeto iz tla nego i povećanjem njegove plodnosti (prenos hranidbenih elemenata iz nižih horizonata u više). Iz toga slijedi, da šumska prostirka predstavlja prirodno organsko gnojivo, bogato svim hranidbenim elementima u količinama i odnosima bliskim onima koje zahtjeva šumsko drveće. Zato je kvalitet i kvantitet šumske prostirke važan pokazatelj edafskih prilika u šumskim zajednicama. SI. 1 AREAL GRUPNOG SASTAVA HUMUSA U POVRŠINSKOM SLOJU TLA SMREKOVIH SASTOJINA U HRVATSKOJ (A, horizont) 10 20 % FULV0KI5EUNE Grafikon (si. 1) 1. Calamagrosti-Piceetum prov. Bert., crnica, Zavižan 2. Calamagrosti-Piceetum prov. Bert., posmeđena crnica, Zavižan 3. Piceetum montanum Ht., smeđe podzolasto tlo, Stirovača 4. Piceetum subalpinum Ht., smeđe tlo na vapnencu, Vučjak 5. Piceetum subalpinum Ht., tera fusca, Lom 6. Piceetum subalpinum Ht., crnica, Smrekova draga 7. Fagetum-Abietetosum piceetosum Ht., podzol., Matić Poljana 8. Fagetum-Abietetosum piceetosum Ht., smeđe podzolasto tlo 9. Calamagrosti-Abietetum piceetosum Ht., crnica, Medvejci 10. Fagetum-Abietetosum piceetosum Ht., smeđe tlo na moreni, Lividraga 11. Fagetum subalpinum piceetosum Ht., smeđe tlo na vapnencu, Vučjak 12. Pinus mughi sa smrekom, posmeđena crnica, Zavižan 13. Blechno-Fagetum Ht., Kultura smreke, kiselo smeđe tlo, Donja Dobra 14. Blechno Fagetum Ht., Kultura smreke, kiselo smeđe tlo, Stražnji vrh 15. Blechno Abietetum Kt, Kultura smreke, smeđe podzolasto tlo, Stelnik 16. Blechno Abietetum Ht., (Zona Fag. Abietetosum) kiselo smeđe tlo, Spičasti vrh. Podatke koje smo mi prikupili o nekim karakteristikama šumske prostirke smrekovih šuma i kultura prikazujemo u tabeli 4. Istraživanja su obuhvatila na 17 primjernih objekata najglavnije tipove tla na kojima smreka od prirode raste ili se uzgaja. Ta tla, kako se vidi iz priloženih podataka (tabela 1 i 4), obu |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 50 <-- 50 --> PDF |
416 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 51 <-- 51 --> PDF |
hvataju širok raspon edafskih uvjeta. Iz toga se može zaključiti da utvrđeni podaci o postotnom sadržaju N, P, K, Ca i Mg dobro reprezentiraju opće odnose tih svojstava prostirke u našim smrekovim šumama. Iz podataka u tabeli 4 izračunate su srednje vrijednosti postotnog sadržaja N, P, K, Ca i Mg za pojedine tipove tla. Zanemaren je jedino podatak o sadržaju kalcija u šumskoj prostirci na primjernoj plohi 16. Naime za tu primjernu plohu, koja pokazuje visok postotni sadržaj kalcija u prostirci postoji mogućnost donošenja kalcija sa strane trošenjem okolnih stijena dolomitiziranog vapnenca. Premda su navedene srednje vrijednosti izračunate iz malog broja podataka (n = 2—5), dobiveni su interesantni podaci (tabela 5). Postotni sadržaj dušika s obzirom na srednje vrijednosti za istraživane tipove tla kreće se u relativno uskom rasponu od 1,22 do 1,38%. Kod toga šumska prostirka na rendzini i crnici pokazuje najniže, a na smeđem podzolastom tlu, podzolu i ilimeriziranom tlu najviše vrijednosti. Postotni sadržaj fosfora pokazuje mnogo širi raspon. Razlikuje se šumska prostirka na crnici i rendzini sa najnižim sadržajem fosfora. Najbogatija je fosforom šumska prostirka smeđih tala i ilimeriziranog tla. Šumska prostirka smreke sadrži značajne količine po Al-metodi pristupačnog fosfora. U odnosu na koncentraciju pristupačnog fosfora u Ai horizontu tala te su razlike ogromne (vidi zadnju kolonu u tabeli 4). Stoga se opravdano može pretpostaviti da šumska prostirka (organske naslage) prestavlja značajan izvor ishrane smreke tim biogenim elementom. Šumska prostirka na smeđem podzolastom tlu ističe se najvećim, a šumska prostirka na rendzini najmanjim postotnim sadržajem kalija. Bitnih razlika u postotnom sadržaju kalija u šumskoj prostirci na drugim tlima nema. Magnezijem je najbogatija šumska prostirka na rendzini, a najsiromašnija na podzolu i kiselom smeđem tlu. S obzirom na kemijska svojstva tih tala, taj se odnos mogao i očekivati. Razlike u postotnom sadržaju kalcija u šumskoj prostirci smreke su vrlo izrazite. Šumska prostirka na kiselom smeđem tlu, smeđem podzolastom tlu i podzolu ima 2—3 puta niži postotni sadržaj kalcija u odnosu na tla na dolomitima i vapnencima. Te se razlike mogu objasniti niskim sadržajem kalcija u prvospomenutim tlima. Pri razmatranju naprijed navedenih razlika u postotnom sadržaju glavnih biogenih elemenata u šumskoj prostirci smreke, nameće se pitanje kakvo praktično značenje te razlike imaju. Ne krije li se iza nižih vrijednosti postotnog sadržaja pojedinih biogenih elemenata u šumskoj prostirci deficit tih hraniva u ishrani smreke na istraživanim staništima. Rezultati naših istraživanja su jasno ukazali na taj problem. Samo daljna istraživanja, usmjerena u tom pravcu, mogu dati precizan odgovor. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 52 <-- 52 --> PDF |
418 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 53 <-- 53 --> PDF |
419 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 54 <-- 54 --> PDF |
420 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 55 <-- 55 --> PDF |
421 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 56 <-- 56 --> PDF |
422 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 57 <-- 57 --> PDF |
423 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Prosječne vrijednosti biogeruh elemenata Tip tlaN Rendzina 1,22 Crnica na vapnencu 1,25 Smeđe tlo na vapnencu 1,26 Kiselo smeđe tlo 1,25 Smeđe podzolasto tlo 1,29 Podzol 1,26 Ilimerizirano tlo na vapnencu 1,38 u šumskoj prostirci smreke Tabela 5 Postotni sadržaj P K Ca Mg 0,34 0,09 1,41 0,18 0,33 0,11 1,68 0,09 0,41 0,13 1,48 0,09 0,58 0,12 0,55 0,08 0,40 0,20 0,56 0,11 0,39 0,12 0.44 0.07 0,72 0,13 1,04 0,10 IV. ZAKLJUČCI U ovom radu utvrđeni su okvirni podaci o nekim karakteristikama organske materije tala u našim smrekovim šumama. Na temelju donesenih podataka u tabelama i tekstu može se zaključiti ovo: 1. Tla smrekovih šuma imaju širok raspon količine humusa. Ona sadrže u svom organomineralnom dijelu od 114—1224 tone humusa po ha. Na bilans humusa u tlima pod smrekom dominantan utjecaj imaju njegova tipska fiziografska svojstva. U tlima A-C građe profila utvrđene su najviše, a u tlima A-B-C građe profila najniže ukupne količine humusa. Za tla smrekovih šuma karakteristična je pojava organskih (humusnih) naslaga. Njihova debljina i masa, zavisno o stanišnim faktorima i biomasi sastojina, varira u širokim granicama od 0,7 do 15 cm; odnosno od 12—168 t/ha. Na nekim staništima smreke (primjerne plohe 1, 4, 7 i 8) utvrđen je dosta usporen proces humifikacije oranske materije. Sadržaj humusa u tlu specifičan je za pojedine fitocenoze smreke, koje imaju užu pedološku amplitudu. 2. Utvrđena je velika šarolikost grupnog sastava humusa, naročito u humusno akumulativnom horizontu tala. Opća je karakteristika istraživanih tala, da se sa porastom dübine tla u pravilu povećava postotni sadržaj huminskih i fulvokiselina. Pri tome se značajno mijenja odnos huminskih i fulvokiselina povećanjem postotnog sadržaja fulvokiselina. Jednako kao i količina humusa i grupni sastav humusa specifičan je za pojedine tipove tla. Crnica na vapnencima ističe se visokim postotkom ugljika u ostatku tla (78—94%) te time pokazuje slabiji stupanj razgrađenosti organske materije. Smeđa tla imaju po pravilu u humusno akumulativnom horizontu odnos huminskih i fulvokiselina veći od 1,0. Po visokom postotnom učešću fulvokiselina i niskom sadržaju ugljika u nerastvorivom ostatku, u B horizontu izdvajaju se od ostalih tala smeđe podzolasto tlo i podzol. Tla na vapnencima razlikuju se od tala na nekarbonatnim supstratima prirodom huminskih kiselina i postotnim sadržajem huminskih kiselina vezanih na ´kalcij. Crnice i smeđa tla na vapnencima imaju značajan dio huminskih kiselina vezan na kalcij i veći stupanj kondenzacije aromatske jezgre. 3. Na relativno malom broju objekata istraživanja dobiveni su vrlo zanimljivi podaci o postotnom sadržaju N, P, K, Ca i Mg u šumskoj prostirci smreke. Postotni sadržaj dušika u prostirci, prema srednjim vrijednostima za istraživane tipove tla, nalazi se u relativno uskom rasponu od 1,22 do 1,38%. Mnogo |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 59 <-- 59 --> PDF |
veće razlike utvrđene su u postotnom, a posebno u ukupnom sadržaju fosfora i kalcija. Šumska prostirka na crnici i rendzini ima najniži (0,33—0,34%), a na smeđim tlima i ilimeriziranom tlu najviši (0,41—0,72%) sadržaj fosfora. Sumraka prostirka istraživanih tala sadrži i značajne količine rastvorljivog (po Al- metodi) fosfora. Ta je pojava od velike ekološko-fiziološke važnosti. Postotni sadržaj kalcija u šumskoj prostirci na kiselom smeđem tlu, smeđem podzolastom tlu i podzolu je 2—3 puta manji u odnosu na šumsku prostirku tala na vapnencima i dolomitima. Ta je pojava svakako u vezi sa poznatim razlikama u kemizmu navedenih tala. Magnezijem je najbogatija šumska prostirka na rendizini (0,18%), a kalijem šumska prostirka na smeđem podzolastom tlu. Dobiveni rezultati o karakteristikama humusa u smrekovim sastojinama i sadržaju glavnih biogenih elemenata u prostirci smreke jasno ukazuju na niz, za praksu uzgoja smreke, važnih problema. Zadatak je daljnih i drugih istraživanja da praktičnu stranu tih pitanja čim prije riješe. LITERATURA 1. Ani ć M. (1959): Šumsko vegetacijski odnosi Istre. Zemljište i biljka, VII, Beograd. 2. Ani ć M. (1961): Mjesto i uloga fitocenologije u šumskoj privredi. Materijali savjetovanja, Sarajevo. 3. BertovićS . (1967): Ekološko-fitocenološke značajke smrekovih šuma. Rukopis. 4. Braun-Blanque t J. (1964): Pflanzensoziologie, Dritte Auflage, Wien-New York. 5. Czerne y P., Fiedle r H. (1968): Frame-values for the chemical properties of spruce humus, Zemljište i biljka, Vol 17 No 1, Beograd. 6. Gračani n Z. (1963): Ein beitrag zur kenntnis der Böden der natürlichen Fichtenwälder [Picea exceelsa (Lam.) L. K.] in Kroatien. Pflanzensociologie und Laudischaftsökologie, bericht über das Internacionale Symposium in Stolzenau/ Weser. Den Haag 1968. 7. J o v i ć iN. (1968): O karakteristikama naših podzola, Zemljište i biljka, Vol. 17 No 1, Beograd. 8. Komlenović N., Martinović J. (1969): Stanje ishrane smreke dušikom. Rukopis. 9. Man u šev a L. (1967): Sastav humusa u seriji tala na krečnjaku. Treći Kongres JDPZ, Zadar. 10. Martinovi ć J. (1968): Neke pedološke značajke šumskih fitocenoza na području Viševice i Velike Javornice, Šumarski list 9/10, Zagreb. 11. Martinovi ć J. (1968a): Prilog poznavanju otpada lišća (iglica) drveća u nekim šumskim fitocenozama na području krša Zapadne Hrvatske, Šumarski list 11/12, Zagreb. 12. Martinovi ć J. (1969): Prilog poznavanju promjena plodnosti tla pod utjecajem šumskog drveća, Šumarski list 7—8, Zagreb. 13. P e 1 i š e k J. (1964): Lesnicke pudoznalstvi, Praha 1964. 14. Pogrebnja k P. S. (1963): Obšće lesovodstvo, Moskva. 15. R a c z Z., Š k o r i ć A. (1965): Prilog poznavanju sastava humusa naših tala. Zemljište i biljka Vol. 14 No 2, Beograd. 16. Smoljanino v I. I. (1969): Biologičeskij krugovorat vešest i povišenie produktivnosti lesov, MoMskva. 17. Šk or i ć A., Rac z Z. (1962): Istraživanja kvaliteta humusa nekih naših tipova tala, Agrphemija br. 5, Beograd. 18. TjurinI. N., KononovaM. M. (1963): Biologija humusa i vaprosi plodoradija počvi, Počvovodenie, Moskva. 19. * * * Priručnik za ispitivanje zemljišta, knjiga I. Hemijske metode ispitivanja zemljišta, Beograd. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 60 <-- 60 --> PDF |
SOME CHARACTERISTICS OF THE ORGANIC MATTER OF SOILS IN NORWAY SPRUCE FORESTS OF CROATIA Summary In the natural stands of Norway Spruce in the region of Gorski Kotar and Velebit were performed investigations concerning the content of organic matter in the osil of humus group composition, as well as the percentage and total contents of N, P, K, Ca and Mg in the organic layers of soil (Ao horizont). The region represents the main part of the Spruce area in Croatia, is distinguished by a perhumid climate and built up of limestones and dolomites along with smaller penetrations of compact or redeposited clastic sediments, predominantly sandstones. The investigations included all the more significant soils on which Norway Spruce occurs naturally in Croatia (Tab. 1). In the article are presented skeleton data on the investigated properties of soil. Established vas a wide range of amounts of humus in the soil. In soils of the A-C structure of the profile were established the highest amounts of humus, while in the soils of the ABC profile structure the lowest ones. The data about the group composition of humus (Tab. 3) show the greatest differences if grouped according to the soil types. Data concerning the percentage amounts of N, P, K, Ca and Mg (Tabs. 4 and 5) show significant differences with regard to the chemical properties of the soil. A very great difference was found (Tab. 4) in the content of decomposable phosphorus in the Ao and Ai soil horizons, which suggests a significant biological accumulation of phosphorus in Croatia´s Norway Spruce forests. |