DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Na amfi´bolitskim i muskovit-kloritskim škriljcima Psunja, humusno silikatna
tla su A-C, zatim A-AC-C građe profila ili »posmeđeni ranker« Ai-(B)C-C.


Humusno silikatna tla Psunja su uglavnom plitka, rjeđe osrednje duboka,
a teksture ilovaste ili pjeskovito-ilovaste do ilovasto-pjeskovite, skeletna do
skeletoidna. Sadržaj skeleta ponekad je vrlo visok (30—50%) i varira u ovisnosti
od stadijuma razvoja tla i od vrste stijena. Karakterizirana su jako kiselom
reakcijom, veoma visokim sadržajem humusa (tab, 5 i 6), a adsorpcijski
kompleks je slabo zasićen bazama.


Tab. 6


Lokalitet Oznaka
i oznaka horizoMehanički
sastav (%)
profila nata i
dubina
2—0,2
m m
0,2—0,05
m m
0,05—0,02
m m
0,02—0,002
m m
< 0,002
m m
u cm
Šumski p.
Ivanjski
krst—Vod.
345-B/6
AoAi
0—16
A(B)
16—43
32,17
14,06
19,85
18,37
6,30
25,55
30,12
29,94
11,56
12,06
(B)Ci
43—65 15,80 12,72 21,69 31,07 18,72
Šumski AoAi
predjel
Zvonce
3117-E/6
0—5
A(B)
5—25
22,23
20,64
18,94
17,55
14,56
20,77
24,43
30,29
14,84
10,70
(B)i
25—47 17,38 19,43 19,01 30,89 13,29
(B)Ci
47—68 19,92 19,32 16,32 31,41 13,03


Neki razvojni stadiji smeđih kiselih tala Psunja


U istraživanom dijelu Psunja, pod sastojinama acidofilne šume bukve, opisan
je manji broj profila koji se po svojim svojstvima razlikuju od smeđih kiselih
tala. Tako smo stadij tla tamnije boje od boje smeđih kiselih tala označili
kao »humusni varijetet smeđih kiselih tala« (M. Kalinić, 1968/68). Sadržaj
humusa u površinskim, A-horizontima, je znatan. Horizonti (B) su tamne boje,
a građa profila najčešće Aoo-AoAi-A(B)Ci-C. Po teksturnom sastavu tla su
ilovasta, pretežno pjeskovito-ilovasta (tata. 8 i kemijska svojstva u tata. 7). U
području Psunja ustanovili smo ih na kvarcitsko-muskovitskom škriljcu.


Prilikom naših istraživanja u šumskim masivima Ravne gore i Papuka,
stadij tla — u razvojnoj seriji smeđih kiselih tala, koja su se razvila na stijenama
bogatim kvarcom (arkoze, neki varijeteti granitskih stijena, kvarcni pješčenjaci
itd.), označili smo kao »jako kiselo smeđe tlo« (M. Ka 1 i n i ć, 1958, 1965).
Kvarcom su bogati i spomenuti škriljci Psunja. Pored izrazito ´kisele reakcije