DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Prva pregledna petrografska istraživanja izvršio je ovdje D. Štur (1861, 1862). U godinama 1891. i 1892. vrši u Psunju istraživanja i M. Kišpatić, zatim F. Koch (1899, 1919) koji navode da je masiv Psunja izgrađen od »kristaliničnog kamenja«, dok miocenski i pliocenski sedimenti čine neogeni obodni dio gore. Na južnoj strani gore, prema ovim istraživanjima, razvijene su pliocenske i diluvijalne naslage. U svom radu od 1911. godne J. Poljak iznosi mišljenje E. v. Mcjsisovics-a, koji smatra da je slavonsko gorje samo dio starog masiva i naziva ga »Orijentalnim kopnom«. Kasnije potvrđuje ovo mišlienje i D. Gorjanović. Savremena istraživanja Psunja (M. T a j d e r, L. M a r i ć, V. Marci, M. J u r i š a i dr.) obuhvataju pored ostalog, predtercijarne stijene centralnog dijela gore. Istraživanja pokazuju da su to u zapadnom dijelu Psunja graniti, amfiboliti, amfibolski škriljci, gnajsi, itd. Za građu istočnog dijela Psunja značajni su također amfiboliti, gnajsi, amfibolitski i biotitski škriljci, filiti, ponegdje brusilovci. Amfiboliti, amfibolsko-kloritni škriljci i gnajsi izgrađuju mnogobrojna bila Psunja i s ostalim, već spomenutim stijenama, dominantno utječu na razvoj raznih varijeteta smeđih kiselih i humusno silikatnih tala Psunja. SI. 3. Duboka erozija u području smeđih kiselih tala na kvarckloritskom škriljcu. Šumski predjel Kamenjak—Guštara (istočni Psunj); nadm. vis. 550—600 m. Devastirana sastojina bukve. Foto: M. Kalinić Kloritni škriljci, amfiboliti, filiti, tinjčevi škriljci lako se mehanički troše, ostavljaju mnogo škriljavog skeleta u tlu koje se iz njih relativno brzo razvija. |