DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 25 <-- 25 --> PDF |
UDK 634.0.114.3/4:634.0.176.1 KARAKTERiSTIKA TALA BUKOVSH l HRASTOVIH SÄSTOJ1NA PSUNJA Dr MIRJANA KALINlC, dipl. ing. šumarstva UVOD Istraživanjima su obuhvaćena tla bukovih i kitnjakovih šuma Psunja, koja su se razvila na intruzivnim i metamorfnim stijenama. To su smeđa kisela, zatim humusno silikatna tla, kao i razvojni stadiji ovih tala koji čine prelaz između smeđih kiselih i smeđih podzolastih tala. Psunj gora je veoma pokrivena šumom, a sastojine bukve uz sastojine hrasta kitnjaka i druge sastojine, zapremaju znatne površine. Čiste sastojine bukve razvijene su pretežno u višim predjelima gore i prema vegetacijskoj karti I. Horvat a pripadaju području gorske šume bukve — Fagetum cr. montanum. U nižim predjelima alterniraju ove sastojine sa šumom hrasta kitnjaka i ob. graba koja — prema spomenutoj karti pripada području šume Querco-Carpinetum cr. Horv. U šumskoj proizvodnji slavonskog sredogorja, šume hrasta kitnjaka (si. 1), a posebno šume bukve (si. 2) predstavljaju važan ekonomski faktor. Stoga su nastojanja oko povećanja proizvodnosti ovih šuma sve veća i iziskuju temeljito poznavanje ekoloških faktora, od kojih tlu pripada prvenstveno značenje. Pedološka istraživanja Psunja obavila sam prilikom pedogenetskih istraživanja i kartiranja tala topografske sekcije Slav. Požege 1 i Pakrac 2 (1967 godine). Kod terenskih istraživanja primjenila sam metodu Interinstitutske komisije za izradu pedoloških karata u mjerilu 1:50.000. Laboratorijske analize obavljene su po metodama: Reakcija tla (pH) elektrometrijski, staklenom elektrodom, zatim adsorpcijski kompleks određivan je po Kappen- u, a sadržaj humusa (organske tvari) bihromatnom metodom Alten-Wandrowsky. Ukupna sadržina dušika određena je po metodi Kjehldal-a, a sadržaj fiziološki aktivnih hranjiva (P2O5 i K2O) po Al-metodi. Kemijski sastav koloidne gline vršen je taljenjem u smjesi alkalnih karbonata (Jackson, 1958; Kolthoff i Sandell, 1951), a mehanička analiza pipet-metodom uz primjenu 0,4 n otopine Na-pirofosfata. USLOVI TVORBE TALA PSUNJA Psunj pripada skupini slavonskog, požeškog ili »otočnog« gorja koje je veoma razvedeno, komplicirane stratigrafske i heterogene petrografske građe. Najviši vrh Psunja ja Brezovo polje s nadm. visinom od 989 m. U istraživanom istočnom i djelomično središnjem Psunju, značajni su visoki hrptovi: Ivanjski krst (832 m), pa dugi hrbat Brezovo polje, kota 989 m — V. Krčevina—Petkovica (863 m i 905 m) — Javorovica (911 m), Perunika i Bukovik. Relje f Psunja, sa strmim nagibima i razmjerno uskim kosama, znatno utječe na dubinu profila i obrazovanje tla. Između obrazovanja tla i nestajanja tla utjecajem erozije postoje stalni odnosi koji se posebno očituju u nekim de |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 26 <-- 26 --> PDF |
gradiranim, ogoljenim ili erodiranim šumskim područjima Psunja (si. 3). Uz reljefske prilike, geološka , petrografska, građa ima dominantan utjecaj na genezu i svojstva tala Psunja. SI. 1. Šumski predjel Dobra Voda (Psunj, 920 m). Ciste sastojine hrasta kitnjaka na smeđim kiselim tlima. Foto: M. Kalinić SI. 2. Brdska šuma bukve na smeđem kiselom tlu. Šumski predjel istočno od Brezova polja; nadm. v. 830 m. Foto: M. Kalinić |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Prva pregledna petrografska istraživanja izvršio je ovdje D. Štur (1861, 1862). U godinama 1891. i 1892. vrši u Psunju istraživanja i M. Kišpatić, zatim F. Koch (1899, 1919) koji navode da je masiv Psunja izgrađen od »kristaliničnog kamenja«, dok miocenski i pliocenski sedimenti čine neogeni obodni dio gore. Na južnoj strani gore, prema ovim istraživanjima, razvijene su pliocenske i diluvijalne naslage. U svom radu od 1911. godne J. Poljak iznosi mišljenje E. v. Mcjsisovics-a, koji smatra da je slavonsko gorje samo dio starog masiva i naziva ga »Orijentalnim kopnom«. Kasnije potvrđuje ovo mišlienje i D. Gorjanović. Savremena istraživanja Psunja (M. T a j d e r, L. M a r i ć, V. Marci, M. J u r i š a i dr.) obuhvataju pored ostalog, predtercijarne stijene centralnog dijela gore. Istraživanja pokazuju da su to u zapadnom dijelu Psunja graniti, amfiboliti, amfibolski škriljci, gnajsi, itd. Za građu istočnog dijela Psunja značajni su također amfiboliti, gnajsi, amfibolitski i biotitski škriljci, filiti, ponegdje brusilovci. Amfiboliti, amfibolsko-kloritni škriljci i gnajsi izgrađuju mnogobrojna bila Psunja i s ostalim, već spomenutim stijenama, dominantno utječu na razvoj raznih varijeteta smeđih kiselih i humusno silikatnih tala Psunja. SI. 3. Duboka erozija u području smeđih kiselih tala na kvarckloritskom škriljcu. Šumski predjel Kamenjak—Guštara (istočni Psunj); nadm. vis. 550—600 m. Devastirana sastojina bukve. Foto: M. Kalinić Kloritni škriljci, amfiboliti, filiti, tinjčevi škriljci lako se mehanički troše, ostavljaju mnogo škriljavog skeleta u tlu koje se iz njih relativno brzo razvija. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Tla na ovim stijenama su pretežno laganog mehaničkog sastava, što ih čini, naročito uz ovako razveden reljef, veoma erodibilnim. Zbog niskog sadržaja gline, pojava procesa lesiviranja također je veoma rijetka. Istraživanja u područjima masiva Papuka i Krndije kao i Psunja (M. K a 1 i n i ć, 1965, 1967), pokazala su da u odnosu na tla formirana na granitima i visokometamorfnim stijenama, nešto veći sadržaj ukupne gline imaju tla nastala trošenjem niskometamorfnih škriljaca pelitske sekvence. Razmatrajući tvorbu tala na paleozojskim nekarbonatnim stijenama — E. Mückenhause n {1963) također govori o zavisnosti mehaničkog sastava od vrste spomenutih stijena. Karbonatne stijene izgrađuju niže obodne dijelove Psunja i prvenstveno utječu na tvorbu pedoklimatski kserotermnijih tala. S obzirom da nedostaju klimatski , tj. makro- i mikroklimatski podaci za brdske šumske predjele. masiva Psunja, upućeni smo na klasifikaciju Köppen-a prema kojoj područje Psunja pripada klimatskoj zoni C s toploumjerenom klimom oznake C f w b x". Po Thomtwait-u, to je područje humidne klime. Odnos vegetacija-tl o nije u ovim područjima izučen. Botanička istraživanja u Slavoniji vršena su već odavno (Mitterpacher i Piller, 1782; P. Kitaibel, 1808; A. P a v i ć, 1851; S. Schulzer, A. Kanitz i J. Knapp, 1866; I. K o m 1 a n e c, 1872/73; A. Kauders, 1909, itd.). Za područje Psunja značajna su istraživanja K. Bošnjak a koji je 1925. godine pisao da se »za čudo Psunj-planina u florističkoj literaturi ne spominje«. U svom prikazu flore Psunja K. Bošnja k navodi među brojnim vrstama svih sastojinskih etaža bukv u {Fagus silvatica L.), koja uspijeva »svuda po masivu Psunja«, zatim Quercus sessiliflora Salisb., koji »čini lijepe šume« ili je u smjesi s Fagus silvatica i Carpinus betulus. Nadalje autor spominje Quercus cerris L., Ulmus effusa L., Ulmus scabra Mili., Castanea sativa Mili., Betula verrucosa Ehrh., Alnus glutinosa Gaert. i mnoge druge. Za vrste Abies alba Mill. i Picea excelsa Lam. navodi da su sađene u području Brezova polja. Naša orijentaciona zapažanja ukazuju na izvjesne razlike u sastavu i rasporedu vegetacije razvijene na smeđim kiselim i drugim tlima Psunja. Fitocenološka istraživanja će pokazati da li sastojine bukve razvijene na smeđim kiselim i ostalim tlima silikatnih supstrata pripadaju acidofilnoj šumi bukve — Fagetum montanum silicicolum, a šume kitnjaka acidofilnoj zajednici kitnjaka, itd., koje su u Bosni i Sloveniji opisivali P. Fukare k (1955), M. Wrabe r (1960), V. Stefanović (1961), B. F a b i j a n i ć (1962) itd. Svakako da su uzajamni utjecaji kompleksa vegetacija-tlo mnogostrani i iziskuju opsežna istraživanja. 394 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 29 <-- 29 --> PDF |
TLA BUKOVIH I HRASTOVIH SASTOJINA PSUNJA Našim istraživanjima, u predjelima brdovitog i brežuljkasto-brdovitog reljefa Psunja pod sastojinama bukve ili hrasta kitnjaka, hrasta kitnjaka i ob. graba, obuhvatili smo brojne profile tala razvijenih na intruzivnim, metamorfnim i sedimentnim stijenama. Ovom prilikom prikazaćemo karakteristike šumskih tala Psunja razvijenih na intruzivnim i metamorfnim stijenama, jer zapremaju najveće površine. Istraživanja su pokazala da je dominirajući tip tla na spomenutim stijenama smeđ e kisel o tlo. U razvojnoj seriji tala, uz smeđa kisela tla ustanovili smo humusno silikatna tla, zatim razvojne stadije smeđeg tla koji čine prelaz između ovih i smeđih podzolastih tala. Osnovna obilježja tala na ovim stijenama Psunja su izrazito kisela reakcija i nizak stepen zasićenosti bazama, dakle svojstva koja su u skladu sa kiselim kvarcno-silikatnim karakterom tih stijena. Smeđa kisela tla U devastiranim i degradiranim sastojinama bukve i kitnjaka smeđa kisela tla brzo erodiraju, dok u dobro uzgojenim sastojinama nema erozije. Pojava SI. 4. Smeđe kiselo tlo na kvarckloritskom škriljcu pod sastojinom montane bukve. Šumski predjel Ivanjski krst, odjel 8. Foto: M. Kalinić |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Istraživanjima u Psunju obuhvatili smo tla na kvarcitima, kvarcitskim škriljcima, muskovitsko-kvarcitskim škriljcima, gnajsima, amfibolitima, kloritskim škriljcima, zatim kvarcitsko-sericitskim filitima, slejtu, tinjčevim škriljcima (si. 4). Smeđa kisela tla na gnajsoidnim granitima Psunja srodna su tlima na pobrojanim metamorfnim stijenama. U istraživanom dijelu brdovitog reljefa Psunja zapremaju ona male površine, jer graniti izgrađuju najvećma sjeverozapadne obronke Psunja (Omanovac, Rogoljica). Morfološka svojstva smeđih kiselih tala Psunja karakterizirana su najčešće slijedećom građom profila: A-(B)-(B)Ci-C, zatim A-(B)Ci-CiC, a također A-A(B)-(B)-(B)C. To su uglavnom osrednje duboka tla, iako ima i dubokih ili plitkih skeletoidnih tala. Po svojim svojstvima srodna su smeđim kiselim tlima na granitima i metamorfnim stijenama drugih predjela naše zemlje, kao i izvan nje. N. Pavićevi ć (1966, 1968) ističe potrebu izdvajanja »nerazvijenog rudog šumskog zemljišta«, kao prelaznu formu između humusno silikatnog i razvijenog smeđeg tla zbog nerazvijenosti (B)-horizonta. Iako su na području naših ispitivanja prvenstveno razvijena osrednje duboka smeđa kisela tla, ipak ima plitkih profila A-(B)Ci-C ili A-(B)-(B)C građe. Tla ove građe srodna su Pavićevićevim »nerazvijenim rudim zemljištima« i čine prelaz između humusno silikatnih i razvijenih smeđih kiselih tala. To su tla »litogene prirode« koje spominje i S. V. Zon n (1966, 1968). Po slaboj diferenciranosti horizonata u profilu, naša su smeđa kisela tla srodna i tlima Ardena i Vogeza {les sols bruns acides«) A. P e c r o t, P. A v r i 1, 1964; Ph. Duchaufour, 1955, 1960), kao i tlima »gornjo lesni buri počvi« Urala (V. P. F i r s o v a, G. K. Ržannikov a, 1968). Smeđa kisela tla uvrstio je A. A. Kovd a (1965) u zajednicu »burih lesnih počv«, a J. Peliše k (1964, 1968) ubraja — među četiri osnovna tipa smeđih šumskih tala — i »ržavie lesnie počvi«. Prema podacima Pelišeka, ova su tla kao i tla Psunja kisele i veoma kisele reakcije (pH 3,5—5), naročito tla na granitima (»reziva lesni puda na žule«), U legendi pedološke karte Evrope (1:1,000.000), koja će biti objavljena u 1971. g., smeđa kisela tla označena su kao »Dystric Cambisol«. Mehanički sastav smeđih kiselih tala Psunja (tabl. 1) je ilovast, pjeskovito- ilovast i glinasto-ilovast, a po dubini profila je veoma slabo diferenciran. Istraživanja koja smo proveli i u područjima Papuka, Požeške gore, Krndije, Moslavačke gore, Zagrebačke gore i nekih predjela Samoborskog gorja pokazala su, da su tla na glinastim škriljcima i filitima najčešće nešto težeg mehaničkog sastava od tala na granitskim i gnajsnim stijenama. Na uravnjenim ili blago nagnutim položajima, pod dobro sklopljenim sastojinama, pokazuju erozionih procesa, naročito u reljefskim uslovima Psunja, ovisna je — kao što je spomenuto, o razmjerno laganom mehaničkom sastavu ovih tala i vrlo slaboj propusnosti ili potpunoj nepropusnosti matičnog supstrata. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 31 <-- 31 --> PDF |
397 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 32 <-- 32 --> PDF |
398 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 33 <-- 33 --> PDF |
399 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 34 <-- 34 --> PDF |
400 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 35 <-- 35 --> PDF |
401 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 36 <-- 36 --> PDF |
ona polagan razvoj u pravcu lesiviranih smeđih kiselih tala. Kod nekih profila na ovim stijenama konstatirali smo i u Psunju vidljive znakove veoma slabog pseudooglejavanja (»Pseudogley-Braunerde« E. Mückenhausen-a) . Reakcija smeđih kiselih tala na intruzivnim i metamorfnim stijenama Psunja je kisela i jako kisela. Zasićenost ađsorpcijskog kompleksa bazama (V" o) je veoma niska. Niži horizonti (B) ili (B)C uglavnom su slabije zasićeni bazama od Ai-podhorizonata, koji sadrže više organske tvari kao izvora baza (tab. 2). Sadržaj humusa u Ai-podhorizontima iznosi oko 10% i više S obzirom da su Ai-podhorizonti uglavnom plitki, ukupna količina humusa po jedinici površine ipak nije velika. Količine humusa u ovim se tlima naglo s dubinom smanjuju: Oznaka horizonata Humu s i°/o A, 10,62 ± 1,53 v = ± 49,99»/» A(B) 4,41 + 0,76 v = ± 59,63°/o (B) 1,66 ± 0,28 v = ± 56,62a/o (B) -(B)Ci 1,66 + 0,54 v = ± 86,70°/o -* (Broj profila u obračunu — 15, uzoraka — 43). Analize fiziološki aktivnih oblika P2O5 i K2O pokazale su da su smeđa kisela tla Psunja fosforom siromašna ,a kalijem dobro opskrbljena (rezultati analiza manjeg broja profila u tab. 3). Humusni horizonti zbog biološke akumulacije imaju nešto više fiziološki aktivnog oblika P2O5. U lišću bukve, prema istraživanjima S. V. Z o n n - a (1957), sadržaj fosfora je veći nego u lišću hrasta. Intenzivnija akumulacija fosfora opaža se i u humusnim horizontima bukovih sastojina Psunja. Za veliki dio intruzivnih stijena Psunja značajan je visok sadržaj S1O2, što se odražava i u elementarnom sastavu tala. Kod smeđih kiselih tala Psunja Si02 ne varira mnogo, što je karakteristično za relativno mlada tla. Sadržaj AI2O3 je veći od sadržaja Fe20s. Rezultati izvršenih analiza kemijskog sastava glinene frakcije prikazani su u tab. 4. Naši rezultati kemijskog sastava gline i P. K. Z. kvocjenti za eluvijalne i iluvijalne horizonte pojedinih profila pokazuju vrijednosti od 0,7—1,2. Prema Ge e r i n g - u (cit. po lit. Škorić, 1960) ove su vrijednosti karakteristične za stadij smeđih odn. lesiviranih tala. Za podzole Geering navodi odnos 2,5—4,9. Za proizvodnost smeđih kiselih tala Psunja značajno je da su ne samo razmjerno laganog mehaničkog sastava, da su rastresita, aerirana, itd., već da imaju i povoljnu vlažnost, ´koju uslovljavaju nepropusni supstrati silikatnih stijena. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Iako se tla pod sastojinama bukve i kitnjaka ne razlikuju ovdje mnogo po svojim svojstvima, pod cenozom bukve pretežno su svježija, osrednje duboka i duboka, Humusna, silikatna tla U području brdovitog reljefa Psunja, humusno silikatna tla nemaju veliku rasprostranjenost. Nalazimo ih ponegdje pod srednjedobnim ili starim devastiranim i degradiranim sastojinama bukve ili hrasta kitnjaka, gdje je na strmim položajima tlo veoma plitko, a bioklimats´ki uslovi pogoduju akumulaciji organske tvari i humizaciji. Dominantan utjecaj na ova litogena, evoluciono mlada tla Psunja, ima geološki supstrat. Humusno silikatna tla Psunja ispitivali smo i opisali na amfibolskim i muskovitsko- kloritskim škriljcima. Prema opsežnim istraživanjima geneze humusno silikatnih tala Srbije (M. 2 i v k o v i ć, 1965) i prema našim- istraživanjima u šumskim područjima Papuka i Krndije (M. Kalinić , 1965), genezu ovih tala karakterizira intenzivnije fizikalno, a slabije kemijsko trošenje sti- Tab. 5 Oznaka profila Oznaka horizonata i pH Adsorpcijski komplekspo Kappen-u Humus mg/100 gr dubina nKCl H2O T-S S T V°/o % P2O5 K2O u cm mgekv/100 gr 345-B/6 A0A1 0—16 4,20 4,74 26,00 7,40 35,40 20,90 16,00 2,0 26,5 A(B) 16—43 4,10 4,60 24,37 6,20 30,57 20,28 9,92 0 5,0 (B)Ci 43-65 4,46 5,20 11,38 8,90 20,28 43,88 4,48 0 3,3 3117-B/6 A0A1 0-^5 4,80 5,80 11,70 12,70 24,40 52,05 6,90 10,8 32,5 A(B) 5—25 4,70 5,40 13,25 11,20 23,55 47,55 5,27 4,0 9,5 (B)i 25—47 4,44 5,46 10,07 9,70 19,77 49,06 3,40 2,6 7,5 (B)Ci 47—68 4,46 5,76 10,45 10,90 21,35 51,05 3,32 1,8 7,5 jena i minerala. Isto tako, polagana mineralizacija humusa, kao i slabo oglinjavanje, te visok sadržaj primarnih silikata značajni su za tvorbu ovih tala. Analogno našim istraživanjima u Papuku i Krndiji, mogli smo i kod nekih profila Psunja ustanoviti stadij tla »brauner Ranker« (Kubiena, 1953) ili postepen prelaz humusno silikatnog tla (rankera) u »posmeđeni ranker« (»verbraunter Ranker«) po W. Laatsch-u (1957). |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Na amfi´bolitskim i muskovit-kloritskim škriljcima Psunja, humusno silikatna tla su A-C, zatim A-AC-C građe profila ili »posmeđeni ranker« Ai-(B)C-C. Humusno silikatna tla Psunja su uglavnom plitka, rjeđe osrednje duboka, a teksture ilovaste ili pjeskovito-ilovaste do ilovasto-pjeskovite, skeletna do skeletoidna. Sadržaj skeleta ponekad je vrlo visok (30—50%) i varira u ovisnosti od stadijuma razvoja tla i od vrste stijena. Karakterizirana su jako kiselom reakcijom, veoma visokim sadržajem humusa (tab, 5 i 6), a adsorpcijski kompleks je slabo zasićen bazama. Tab. 6 Lokalitet Oznaka i oznaka horizoMehanički sastav (%) profila nata i dubina 2—0,2 m m 0,2—0,05 m m 0,05—0,02 m m 0,02—0,002 m m < 0,002 m m u cm Šumski p. Ivanjski krst—Vod. 345-B/6 AoAi 0—16 A(B) 16—43 32,17 14,06 19,85 18,37 6,30 25,55 30,12 29,94 11,56 12,06 (B)Ci 43—65 15,80 12,72 21,69 31,07 18,72 Šumski AoAi predjel Zvonce 3117-E/6 0—5 A(B) 5—25 22,23 20,64 18,94 17,55 14,56 20,77 24,43 30,29 14,84 10,70 (B)i 25—47 17,38 19,43 19,01 30,89 13,29 (B)Ci 47—68 19,92 19,32 16,32 31,41 13,03 Neki razvojni stadiji smeđih kiselih tala Psunja U istraživanom dijelu Psunja, pod sastojinama acidofilne šume bukve, opisan je manji broj profila koji se po svojim svojstvima razlikuju od smeđih kiselih tala. Tako smo stadij tla tamnije boje od boje smeđih kiselih tala označili kao »humusni varijetet smeđih kiselih tala« (M. Kalinić, 1968/68). Sadržaj humusa u površinskim, A-horizontima, je znatan. Horizonti (B) su tamne boje, a građa profila najčešće Aoo-AoAi-A(B)Ci-C. Po teksturnom sastavu tla su ilovasta, pretežno pjeskovito-ilovasta (tata. 8 i kemijska svojstva u tata. 7). U području Psunja ustanovili smo ih na kvarcitsko-muskovitskom škriljcu. Prilikom naših istraživanja u šumskim masivima Ravne gore i Papuka, stadij tla — u razvojnoj seriji smeđih kiselih tala, koja su se razvila na stijenama bogatim kvarcom (arkoze, neki varijeteti granitskih stijena, kvarcni pješčenjaci itd.), označili smo kao »jako kiselo smeđe tlo« (M. Ka 1 i n i ć, 1958, 1965). Kvarcom su bogati i spomenuti škriljci Psunja. Pored izrazito ´kisele reakcije |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Tab. 7 Oznaka profila Oznaka horizonata i dubina u cm pHnKCl HäO Adsorpcijski kompleks Humus mg/100 grpo Kappen-u T-S S T V% % P2O5 K2Omgekv/10O gr N % 321-B/9 Aoo 0—5 4,38 5,20 5,39 17,71 23,10 76,66 8,69 4,4 17,3 0,30 A00A1 5—21 4,60 5,50 9,00 18,49 27,49 63,62 1,86 1,6 5,5 0,13 A(B) 21—44 4,10 4,86 15,28 13,09 18,37 75,61 4,43 0,6 11,4 0,23 (B)Ci 44—67 3,47 4,82 11,61 8,08 19,69 41,03 2,16 6,8 6,0 0,15 (B)Ct 67—83 4,80 5,66 6,74 10,29 17,03 50,42 2,02 7,6 9,0 — 343-A/8 AooAt 0—23 4,00 4,40 15,80 12,6 7,5 0,60 A(B)Ci 23—46 3,70 4,14 9,47 17,0 24,0 0,29 329-A/7 Ai 0-^8/9 3,80 4,30 17,60 6,0 13,5 0,68 Ai,2(B) 9—28 4,10 4,50 27,88 3,44 31,32 10,98 5,93 0 1,6 0,15 (B) 28—67 4,24 4,70 23,68 3,65 27,33 12,98 2,14 0 1,2 (B)C 67—97 4,32 4,74 27,51 3,44 30,95 11,11 — 0 1,2 (pH 3,25—4,25 u n/KCl — pH 4,10—4,15 u H2O) i vrlo niskog stepena zasićenosti adsorpcijskog kompleksa bazama, stadij »jako kiselo smeđe tlo« u Papuku veoma je humozan (površinski horizonti ovog tla sadrže iznad 30—40% humusa). Po svojim svojstvima naša »jako kisela smeđa tla« Papuka i Ravne gore slična su »humusnom varijetetu smeđeg kiselog tla« Psunja ili »Humic Cambisol « R. D u d a 1 -a (1968). Kod istraživanja tala Medvednice (Zagrebačka gora) (studija sekcije Zagreb 1, 1968) ustanovili smo na zelenim škriljcima stadij smeđeg tla, kojeg smo označili kao »humusno kiselo smeđe tlo«. U području Goča, M. Anti ć et al. (1963) opisuju »humusni varijetet smeđeg kiselog zemljišta, a N. Jovi ć (1968) navodi da se kiselo smeđe zemljište brdskog pojasa bukve na Kopaoniku, s povećanjem nadmorske visine i na kiselim silikatnim stijenama postepeno smjenjuje s »humusnim varijetetom kiselog smeđeg zemljišta«. U pojasu iznad 1400 m nadm. vis., na kompaktnim silikatnim supstratima Kopaonika, isti autor opisuje i »kiselo humusno silikatno zemljište « razvijeno u nekim subasocijacijama smrče (luzuletosum i hylocomietosum). U najvišim predjelima Psunja, pod acidofilnom šumom montanske bukve s introduciranom smrekom (Piceo excelsa Lam.), opisali smo i stadij tla srodan humusnom varijetetu smeđih kiselih tala. Po svojim svojstvima, tla ovog stadija slična su »jako kiselim smeđim tlima« Papuka kao i smeđim podzolastim |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 40 <-- 40 --> PDF |
tlima. Horizont A2 (ili A.1,2) je slabije izražen i sadrži manje kvarcnih zrnaca od smeđeg podzolastog tla. Karakteristična intenzivna destrukcija pod utjecajem kiselih humusnih zola i premještanje produkata destrukcije nisu još dostigli stepen .koji je potreban za razvoj tipičnog smeđeg podzolastog tla — »Brown Podzolic Soil« C. F. Marbut-a (1935), »le sol brun podsolique« Ph. Duchaufour-a (1960), »Podzolic Brown Earth« B. W. Avery-a (1956) Tab. 8 Lokalitet i oznaka Oznaka horizoMehanički sastav (%) profila nata i dubina 2—0,2 m m 0,2—0,05 m m 0,05—0,02 mm 0,02—0,002 mm < 0,002 m m u cm Šumski A00A1 pred. Dobra voda 343-A/8 0—23 A(B)Ci 23—46 35,33 32,44 5,65 9,42 12,71 11,54 28,26 29,72 18,05 16,88 Šumski Aoo pred. Begovica— Strmac 321-B/9 0—5 A00A1 5—21 A(B) 21—44 8,81 6,77 5,37 20,46 15,57 13,72 23,02 24,01 27,48 37,37 42,64 41,03 10,34 11,01 12,40 (B)Ci 44-^67 6,29 13,98 25,27 40,08 14,38 (B)Ci 67—83 7,28 13,20 24,62 34,13 20,77 Šumski Ai pred. Brezovo P. 329-A/7 0—8 Ai,2(B) 8—28 (B) 28—67 15,45 15,35 18,50 20,42 11,35 10,45 14,15 17,47 17,31 35,97 36,92 32,94 14,01 18,91 20,80 (B)C 67—97 17,62 11,24 17,93 42,87 10,34 ili »Braunerde-Podzol«, »braunerdeartiger Podsol« E. Mückenhausen-a (1966). Horizont iluvijacije B odn. BhFe´ i BhFe" (N. J o v i ć) nisu razvijeni, pa bi se taj stadij razvoja, kojega su dostigli naši profili Psunja mogao označiti kao »Podsol-Braunerde« E. Mückenhausen-a (1962). Sva su ova tla po svojim svojstvima postepeni prelazi između smeđih kiselih i smeđih podzolastih tala. Razmjerno dobro su aerirana, pjeskovito-ilovastog i ilovastog mehaničkog sastava. Sadrže znatan procenat frakcije sitnog i krupnog pijeska, te mnogo skeleta (uzorni profil 329-A/7 u tab. 7 i 8). Prirodna dreniranost tala je ponešto ekcesivna do dobra. Na nagnutim položajima, pod rijetkim i devastiranim sastojinama ili bez vegetacijskog pokrova, izložena su znatnoj eroziji. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 41 <-- 41 --> PDF |
ZAKLJUČAK Našim istraživanjima u brdovitim i brežuljkasto-brdovitim predjelima Psunja pod sastojinama bukve (Fagetum croaticum Horv.) ili sastojinama hrasta kitnjaka i ob. graba (Querco-Carpinetum er. Horv.) ispitali smo brojne profile tala razvijenih na intruzivnim, metamorfnim i sedimentnim stijenama. Ovim su radom obuhvaćene karakteristike tala bukovih i hrastovih šuma Psunja razvijenih na intruzivnim i metamorfnim stijenama, jer zapremaju ovdje najveće površine. Istraživanja su pokazala da je dominirajući tip tla na kvarcitima, gnajsima, gnajsoidnim granitima, amfibolitima, kvarcitsko-sericitskim filitima, slejtu, tinjčevim škriljcima i ostalim silikatnim stijenama Psunja — smeđ e kisel o tl o (Dystric Cambisol). U razvojnoj seriji tala, uz smeđa kisela tla ustanovili smo ovdje humusno silikatna tla (Rankers), kao i na manjim površinama, uglavnom viših predjela stadije tla koji čine prelaze između ovih i smeđih podzolastih tala (Brown Podzolic Soils). Građa profila smeđih kiselih tala Psunja je: A-(B)-(B)Ci-C, također A-(B)Ci-CiC, zatim A-A(B)-(B)^(B)Ci-C. Humusno silikatna tla Psunja su izrazito litogene prirode i najčešće A-C, zatim A-ACH C ili »posmeđena« (»verbraunter Ranker«) A-(B)Ci-C građe profila. Stadij tla u Psunju koji se po svojim svojstvima razlikuje ponešto od smeđih kiselih tala, označili smo kao »humusni varijetet smeđih kiseli h tala « (Humic Cambisol). Opisan je i stadij tla srodan smeđim podzolastim tlima. Pod acidofilnom šumom montanske bukve na kvarcitsko-muskovitskom skriljcu Psunja, najčešća građa profila humusnog varijeteta je Aoo-AoAi-A(B)Ci-C. Osnovna obilježja tala na silikatnim stijenama Psunja su izrazito kisela reakcija i nizak stepen zasićenosti bazama, tj. svojstva karakteristična za kiseli kvarenosilikatni karakter tih stijena. LITERATURA 1. A n t i ć M. (1963) et coll.: Humusni varijetet smeđeg kiselog zemljišta na Goču. Zemljište i biljka 1—3. Beograd. 2. B o š n j a k K. (1925): Psunj. Prilozi flori jugozapadne Slavonije. Acta botanica. Zagreb. 3. Duchaufou r Ph. (I960): Precis de pedologie. Ed-s Masson. Paris. 4. Duda l R. (1968): Definition of Soil Units for the Soil Map of the World. World Soil Resources Reports 33. Rome. 5. F i r s o v a V. P., Ržannikova G. K. (1968): Burie lesnie počvi Urala. Počvovedenie No. 6., Moskva. 6. H o r v a t I. (1963): Šumske zajednice Jugoslavije. J. L. Z. Zagreb. 7. J o v i ć N. (1968): Vertikalni raspored zemljišnih tvorevina na Kopaoniku. Šumarstvo No. 1—2. Beograd. 8. Juriš a M.: Izvještaj o geološkom kartiranju Orljavac-Podvrško-Vučjak. Zagreb. 9. K a 1 i n i ć M. (1965): Tla Papuka kao ekološki faktor hrastovih i bukovih sastojina (disertacija).__Zagreb. 10. K a 1 i n i ć M. (1967—68): Tla sekcije Slav. Požega 1, studija sa pedološkom kartom. Zagreb. 11. Kišpati ć M. (1891): Kloritoidni škriljevac iz Psunja. Rad JAZU 104. Zagreb. 12. K i š p a t i ć M. (1892): Prilog geološkom poznavanju Psunja. Zagreb. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1970 str. 42 <-- 42 --> PDF |
13. Marc i V. (1968): Petrografija zapadnog dijela Psunja. JAZU. Zagreb. 14. Mückenhause n E. (1963): Makromorphologische Kennzeichen verdichteter u. verfestigter Böden. Sondhft. 17, Frankfurt. 15. Mückenhause n E. (1966): Bodentypen und Bodensystematik. Handbuch der Pflanzenern. u. Düngung. Wien. 16. Kovd a V. A. (1965): Obščnost i različja v istorii počvenova pokrova kontinentov. Počvovedenie. No. 1, Moskva. 17. Pa vi će vi ć N. (1966, 1968): Ruda i smeđa zemljišta. Institut za proučavanje zemljišta, Topčider. Beograd. 18. P e c r o t A. et A v r i 1 P. (1954): Les sols ardennais. Bull. Inst. agr. de Gembloux. 19. Pel iš ek J. (1964): Lesnicke pudoznalstvi. Praha. 20. Peliše k J. (1968): Burie lesnie počvi Centralnoi Evropi. Les i počva. Akademia nauk SSSR. Krasnoj arsk. 21. Polja k J. (1911): Kratak prijegled geotektonskih odnosa hrv.-slav. gorja. Glasnik Hrv. prirod, društva, Zagreb. 22. Ta j de r M. (1969): Magmatizam i metamorfizam planinskog područja Papuk— Psunj. Geološki vjesnik. Zagreb. 23. Zon n S. V. (1966): Burozemoobrazovanie, pseudoopodzolivanie i podzoloobrazovanie. Počvovedenie. Moskva. 24. Zon n S. V. (1968): O geografo-genetičeskoi diferenciacii počv s burozemnim procesom. Akademia nauk. Krasnoj arsk. CHARACTERISTICS OF THE SOILS OF BEACH AND OAK STANDS IN PSUNJ MOUNTAIN Summary In his investigations in mountain, hilly and foothill regions of the Psunj Mountain covered with Beech stands (Fagetum croaticum Horv.) or Pedunculate Oak/ /Hornbeam stands (Querco-carpinetum croaticum Horv.) the author examined numerous profiles of soils developed on intrusive, metamorphic and sedimentary rocks. In the paper are included the characteristics of soils of Beech and Oak forests in Psunj Mountain, developed on intrusive and metamorphic rocks, because they cover there the largest areas. The investigations showed that the dominant soil type — on quartzites, gneiss, gneissoid granites, amphibolites, quartzitic-sericitic phyllites, slate, mica schists and other silicate rocks in Psunj Mountain — is acid brown soil (dystric cambisol). In the developmental series of soils, in addition to the brown acid soils, there were established rankers , as well as on small areas — mainly of upper regions — soil stages making transitions between these and brown podzolic soils. The profile structure of acid brown soils in Psunj Mountain is: A-(B)-(B)Ci-C, also A-(B)Ci-CiC, and A-A(B)-(B)-(B)Ci-C. The ranker s in Psunj Mountain are of a distinctly lithogenic nature and most frequently of the A^C, the A-AO-C or the »brownized« (»verbraunter Ranker«) A-(B)Ci-C profile structure. The stage of soil in Psunj Mountain which according to its properties partly differs from acid brown soils (dystric cambisol), the author designated as the »humus variant of acid brown soils« (humic cambisol). Described was also a stage of soil related to brown podzolic soils. Under the acidophilus forest of montane Beech on quarzite-muscovite schists in Psunj Mountain the most frequent profile structure of the humus variant is the Aoo-AoAi-A(B)Ci-C. The basic characteristics of the soils on silicate rocks in Psunj Mountain are markedly acid reaction and a low degree of saturation with bases, i. e. the properties characteristic of the acid quartz-silicate character of these rocks. |