DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 81 <-- 81 --> PDF |
mišljenju autora — sadanje kalkulacije amortizacionih normi ne daju pravu sliku amortizacionih procesa. U članku se raspravlja o korekturama koje su moguće i potrebne. REVUE FORESTIfeRE FRANQAISE Br. 1—1970. Bourgenot, L.: Le traitement des futais feuillues productrice de bois d´oeuvre et de qualite (Tretman visokih šuma listača proizvođača tehničkog drveta i drveta visoke kvalitete) Francuska proizvodi 8,000.000 m3 tehničkog drveta listača, što je približno jednako godišnjoj proizvodnji tehničkog drveta četinjača (9,500.000 m3). U državnim šumama Francuske taj je omjer još povoljniji za listače: 55a/» prihoda od prodaje tehničkog drveta otpada na listače i taj omjer ima tendenciju porasta. Povijest francuskih šuma XIX stoljeća svjedoči da je, u tom relativno kratkom razdoblju, francusko šumarstvo prebrodilo tri faze. Sad je početak četvrte. Od dominacije srednjih šuma (prva faza) prešlo se na »bitku za konverziju« (druga faza), dok je značajka treće faze što gušća visoka šuma kao reakcija na tretman šumara — predhodnika. Sadašnju četvrtu fazu diktira nastojanje da se proizvede drvo najveće vrijednosti, ne osvrćući se toliko na drvnu masu. Autor sažeto prikazuje 1. stanje koje je zatečeno početkom XIX stoljeća; 2. čemu se sada teži; 3. šta je već učinjeno u tom smjeru i 4. »ne bi li se moglo učiniti više i bolje«. Posljednje pitanje iskrsava u vezi sa tehnikom uzgajanja, a postavlja se ovako: možemo li ići još dalje, pokazati više ambicije u čisto tehničkoj domeni. Još konkretnije, može li (i treba li) da nam populikultura bude i dalje putokaz i uzor za tretman visokih šuma uopće. Br. 1—1970. La c a se, J. F.: Comportement de diverses provenances d´epicea de Sitka en France (Ponašanje raznih provenijencija Picea sitchensis u Francuskoj) »Sitka«, kako se skraćeno često zove ta rasprostranjena egzota, spada u najproduktivnije šumske vrste. U pedesetoj godini daje ona (na prvom bonitetu) godišnji volumni prirast od 23,2 m3/ha. Međutim nisu sve provenijencije »sitke« podjednako zahvalne i prikladne za introdukciju. Upoređujući sadnice 21 proveniencije dolazi se do zaključka da po stoji dosta velika razlika u ponašanju sadnica različitog porijekla. Zaključci su zasad provizorni. Treba nastaviti sa pokusima, naročito onih provenijencija, koje pokazuju veliku otpornost protiv ranih mrazeva unatoč svom dosta dugom periodu vegetacije. Br. 1—1970 E t a i x, G.: Essai de fertlisation sur Abies Nordmaniana (Ogledi na đubrenju kavkaske :ele) Tri godine uzastopce (1967, 1968. i 1969) u jednom francuskom šumskom rasadniku upoređivan je visinski prirast sadnica i to: 1. kavkaske jele sistematski đubrene; 2. kavkaske jele bez đubrenja i 3. američke vrste Abies grandis koja se smatra najperspektivnijom egzotom u pogledu produkcije drvne mase. Rezultat je ovaj: u prvoj je godini približno jednak visinski prirast za sve tri kategorije sadnica, u drugoj godini najveći prirast pokazala je nađubrena Abies grandis, ali je već u trećoj godini kavkaska jela uz đubrenje pokazala neuporedivo veći prirast od kontrolnih gredica (kavkaske jele bez đubrenja) i za 5 cm veći visinski prirast od sadnica Abies grandis. Ogledi će se nastaviti. Br. 2—1970. Marti not-Lagarde, P.: Traitement du chene rouvre de qualite en Allemagne de l´ouest (Tretman kvalitetnog hrasta kitnjaka u Zapadnoj Njemačkoj) U Njemačkoj zaslužuju pažnju dva značajna areala rasprostranjenja hrasta kitnjaka. Gornji Spessart je odavno stekao reputaciju i izvan granica zemlje, dok je manje poznat hrast palatinatske provincije (Plätzerwald), iako isti ne zaostaje po kvalitetu iza spomenutog. Izgleda ipak da je hrast u Spessartu ekološki jači od palatinatskog, što se uostalom vidi i po frekvenciji uroda žira. Dok u Spessartu hrast rodi svake 2 do 4 godine u Plätzervvaldu je taj periodicitet 3 do 5 godina. Taj momenat je tim zanimljiviji što su stanišni faktori jednog i drugog areala, (nadmorska visina, klima, tlo) skoro identični. Raspored dobnih razreda ovih elitnih sastojina nije pravilan. Znatno je učešće mladih — do 180 godina starosti — uz skoro potpuno odsustvo srednjodobnih (181 do 240 godina). Relativno su dobro zastupljeni i starci od 240 do 300 godina. U Spessartu je još očuvano oko 400 ha hrastika 30 do 350 godina sta |