DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 79     <-- 79 -->        PDF

raža ja na uštrb biološkog stabiliteta vrste.
Slično je i u mješovitim sastojinama
u kojima jasen dominira.


Aziev, J.: Sniženje vozrasta vozmužalosti
sosny obyknovennoi pod vlijajniem´
lupina (Ubrzanje fiziološke zrelosti
bijelog bora pod utjecajem lupina)


Ono što se dosad tek naslućivalo postaje
činjenica o kojoj će šumarstvo i
kao praksa morati voditi računa. Radi
se o mogućnosti ubrzanja fruktifikacije
bora unošenjem leptirnjača. Ogledi sa
podsijavanjem lupina pokazali su da fiziološka
zrelost bijelog bora u kulturama
sa lupinom nastaje 10—15 godina ranije,
nego na kontrolnim parcelama. U Bjeloruskoj
SSR ta zrelost nastaje u 13., a kao
izuzetak u 6. do 8. godini. Iz literature
na koju se poziva Azijev vidimo da su
analogni pokusi vršeni i u smrčevim kulturama.


Paramonov, E.: O vlijanii nagruzki
derevjev sosny karrami na semenonošenje
i posevnye kačestva semjan (O utjecaju
smolarenja na fruktifikaciju i kvalitet
sjemena bora)


Da li smolarenje negativno utječe na
fruktifikaciju? To pitanje odavno zanima
šumare. U svoje vrijeme Sarajevski šumarski
institut unio je tu tematiku u Plan
rada, ali po odlasku tematora zadatak je
brisan. U sovjetskoj literaturi javljali su
se također fragmentarni članci o tom problemu.
Ovaj Paramonovljev prikaz zaslužuje
naročito pažnju jer ne ispušta iz vida
jedan od karakterističnih momenata:
broj češera (po jednom stablu), dimenzije
i njihovu težinu, težinu sjemena,
kiijavost i energiju klijanja — i sve ovo
paralelno za smolarene i nesmolarene sastojine,
za dulji i kraći period smolarenja,
za veće i za manje opterećenje bjeljenica
itd. Skoro svi pokazatelji svjedoče
da je utjecaj smolarenja na fruktifikaciju
bora pozitivan, a ne negativan.
Opažanja u Bosni odnosila su se na orni
bor. Naslućuje se, da se isti u tom pogledu
ponaša kao bijeli bor u SSSR. Trebalo
bi podrobnije, u posebnom članku,
prikazati Paramovljev rad, osvrnuvši se
pri tome i na provizorne zaključke o
fruktifikaciji smolarenih crnoborovih stabala
kod nas.


Broj 2—1970.


Položencev, P. i dr.: O sostave i
toksičnosti zivicy sosny v očagah kornevoj
gubki (Sastav i toksičnost borove
smole u žarištima gljive Formitopsis
annosa)


Autor je u svojim ranijim člancima (od
1956. g. ovamo) insistirao na činjenicama
da napad pomenute gljive nije kritičan za
borove kulture. Ali ako iza njega slijedi
napad insekata situacija je ozbiljnija,
stabla se suše. Stablo se i samo uporno
bori protiv tih uzročnika. Jedno od efikasnih
oružja u toj borbi jest toksično
djelovanje nekih komponenata borove
smole. Njihovo je djelovanje različito
prema vrsti i broju insekata, intenzivnosti
i trajanju fomoze (,~1iivičnog oboljenja)
i vanjskih uvjeta. Autor je analizirao
sastav različitih monoterpena: 1. kod
zdravih stabala, 2. kod »bolesnika prvog
stadija« i 3. kod »bolesnika drugog stadija
««. Toksičnost smole uvjetovana je u
prvom redu sadržajem «lanena čije djelovanje
je naročito efikasno ako nije narušen
sinergizarn (istovremeno i paralelno
djelovanje drugih terpena). Pokusi su
vršeni sa ovim vrstama potkornjaka: Blastophagus
piniperda L., Blastophagus minor
Hart, i Ips sexdentatus Boem.


Sirotkin, J. i Prihodskij, A.:
Podpologowe kultury eli v sosnjakah raznogo
vozrasta (Kulture smrče pod sklopom
borika različite starosti)


Primjesa smrče u borovim šumama SS
SR je česta pojava. U pojedinim republikama
(Litovskoj SSR i dr.) takvih mješovitih
šuma ima 17—2813/» od cjelokupnog
šumskog inventara. Sastojine se obično
formiraju kao dvoetažne, pri čemu je
smrča u donjoj etaži. Autor preporučuje
da se tamo, gdje prirodnog podmlatka
nema, smrča unosi umjetno. Ta preporuka
argumentirana je podacima analiza
7 pokusnih ploha različite starosti i to:
bor od 80 do 103 godine, a smrča od 11
do 51 g. Najveći financijski efekt registriran
je kod razlike u starosti (između
bora i smrče) od 45 godina. Tu je utvrđeno
povećanje ukupne produktivnosti za
cea 38,0/o.


Leuhina, T.: Fiziologičeskoe sostojanie
kuljtur duba posle obrabotki ih
arboricidami (Fiziološko stanje hrastovih
kultura poslije tretmana arboricidima)


Povećanje obima kulturnih radova prisiljava
nas na sve veću upotrebu arboricida,
ali se kod toga zaboravlja na naličje
problema — fiziološko slablienje samih
kultura. Negativni utjecaj se ispoljava u
jenjavanju intenziteta fotosinteze, povišenju
transplracije i smanjenje učešća
klorofla. Taj negativni utjecaj naročito
je iak u prvim godinama. Tek od treće
godine, ako su uvjeti povoljni, stanje se
postepeno noboljšava.


361