DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 77 <-- 77 --> PDF |
cftcučna litecatuca FLORA SR SRBIJE I Beograd, 1970. (str. 326) Izašao je prvi svezak »Flora SR Srbije I« u redakciji akademika prof, dr Mladena Josifovića. Materijal prvog sveska obradili su ugledni botaničari floristi SR Srbije: V. Blečioš, E. Vukičević, M. Gajić, N. Diklić, M. Janković, B. Jovanović, M. Josifović i B. Tatić. Predviđeno je osam svezaka (drugi je u štamni). Izdavač je Srpska akademija nauka (_Beo»Flora SR Srbije« je monumentalno djelo za poznavanje, određivanje viših biljaka (Cormophyta). U prvom svesku su obrađene papratnjače (Pterydophyta) i dvosjemenjača (Spermatophyta). Prvi svezak sadrži uvodna poglavlja: Predgovor, Isto rij a florističkih proučavanja u Srbiji (sa bibliografijom) i neki morfološki podaci o višim biljkama. U ovom svesku su obrađene sve vrste papratnjača, a od sjemenjača sve golosjemenjače (Gymnospermae) i neki redovi kritosjemenjača (Angiospermae): vučja stopa (Aristoloehiales), lopoči (Nymphoaeales) i žabnjače (Ranales). Struktura obrade pojedine vrste po uzoru na međunarodne kriterije je slijedeća: 1. Latinski i narodni naziv sa podacima florističke literature, 2. Morfološki opis, 3. Podaci o staništu, 4. Rasprostranjenje u svijetu i SR Srbiji i 5. Eventualni ekonomski podaci. Za svaku biljnu vrstu dan je precizan crtež! Redakcija obećava da će svih osam svezaika izaći u razmjerno kratko vrijeme. J. Kovačević 359 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 78 <-- 78 --> PDF |
rSctana Stcucna Llteeatuta i ća&apl&l LESNOJ ŽURNAL — Broj 1—1970. Vasiljev, P.: O naučnih osnovah lesnogo hozjajstva (O naučnim osnovama šumskog gospodarstva) Još koncem prošlog stoljeća Lenjin je istakao potrebu da šumarstvo zauzme odvojeno mjesto u sklopu ekonomskih znanosti. Pokušaje evropskih ekonomista da šumarstvo degradiraju na status »ogranka poljoprivredne ekonomike«, Lenjin je otvoreno nazvao »čisto spekulativnim švindlom« (Tom V str. 105). šumarsko zakonodavstvo poslije oktobra čvrsto je stalo na pozicije koje je inaugurirao Lenjin: šume su općenarodni fond, samostalan, neotuđiv i nedjeljiv. U Lenjinovim radovima nigdje ne nailazimo na supretstavljanje interesa šumarstva i drvne industrije. Treba jedno i drugo »tehnički i organizaciono« (a to znači znanstveno) povezati. »Na svoj način, preko podataka svoje nauke doći će do priznanja komunizma agronom, na svoj opet način šumar « (Tom XLII, str. 346). »Mnoge poruke Lenjina da šumarstvo mora držati korak sa suvremenim dostignućima bioloških, šumarskih i gospodarskih nauka još nisu ostvarene »konstatira P. Vasiljev. Bohovkin, I.: Leninskie idei o tehničkom progresse i razvitie himii drevesiny (Lenjinove ideje o tehničkom napretku i razvitku kemije drveta). Kako je ovaj prvi — u jubilarnoj Lenjinovoj godini — broj »Lesnoga žurnala« dobrim dijelom posvećen osnivaču sovjetske države, to nisu ostala nezapažena (dosad malo isticana) nastojanja Lenjina da se pokloni puna pažnja hiđroliznoj i kemijskoj industriji drveta. Sačuvali su se podaci da je Lenjin lično analizirao mogućnosti i rentabilitet dobivanja šećera i alkohola iz drvnih otpadaka. Vrhunac tih dostignuća (npr. postupak kod kojeg su 100 kg piljevine davali 45 kg šećera) Lenjin je pratio kontinuirano mjesecima. Na tvorničkim izvještajima i naučno-institutskim analizama čitamo Lenjinove marginalije sa brojnim upitnicma i uskličnicima. Autor obnavlja svoja sjećanja na te davne dane. N i k i t i n, N.: Leninskoe nasledie po voprosam naučnoj organizaciji truda i upravlenija. (Lenjinova baština u problemu znanstvene organizacije rada i uprave) Autor sažeto opisuje suvremenu znanstveno- fundiranu organizaciju rada u SSSR, ističe da je takva organizacija moguća jedino kod visokog nivoa ooćeg obrazovanja, velikog broja radnika na naučnom i naučno-istraživačkom polju i tje lesne povezanosti pojedinih privrednih grana sa institucijom N.O.T. (naučne organizacije truda). Laboratoriie N.O.T. postoje i pri mnogim šumarskim institutima. Sav taj uspjeh rezultat je prvih Lenjinovih zalaganja na tom polju. Davydov, M.: Issledovanija hoda rosta kultur duba v tuljskih zasekah (Istraživanja rastenja hrastovih kultura u Tulskim šumama) Tulska je oblast sasvim blizu prirodne granice rasprostranjenja hrastovih šuma. Sjeverno od nie hrast se javlja pojedinačno, a čisti su hrastici prava rijetkost. U toj zoni veliki je konkurent hrastu lipa. Ioak je po mišljenju autora potpuno opravdano, a svakako i poželjno, forsiranje hrastovih kultura u Tulskoj oblasti. Oko stote godine hrast postizava u Tuli skoro isti promjer u prsnoj visini kao u svom prirodnom optimumu u zapadnoj Ukrajini. Visine također mnogo ne zaostaju. Autor ocjenjuje da kvantitativno izražena zrelost tulskog hrasta nastupa 15—20 godina kasnije nego u južnoj Rusiji (U.S.S.R.). Gordienko, M.: Intenzivnost fiziologičeskih processov derevjev jasena v čistom i smiešanom nasaždenijah (Intenzitet fizioloških procesa jasena u čistim i mješovitim sastojinama) Jasen dobro uspijeva i pokazuje visoki biološki stabilitet ako raste u smjesi sa hrastom. Optimalnim se smatra njegovo učešće od oko 30D/». Autor na temeliji vlastitih pokusa smatra da je u čistim jasenovim šumama slabija fotosinteza, a intenzivnija je transpiracija. Jasen inače spada u šumske vrste kod -kojih je očita disproporcija između transpiracije i rada korijenovog sistema. U čistim sastojinama taj momenat još jače dolazi do iz |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 79 <-- 79 --> PDF |
raža ja na uštrb biološkog stabiliteta vrste. Slično je i u mješovitim sastojinama u kojima jasen dominira. Aziev, J.: Sniženje vozrasta vozmužalosti sosny obyknovennoi pod vlijajniem´ lupina (Ubrzanje fiziološke zrelosti bijelog bora pod utjecajem lupina) Ono što se dosad tek naslućivalo postaje činjenica o kojoj će šumarstvo i kao praksa morati voditi računa. Radi se o mogućnosti ubrzanja fruktifikacije bora unošenjem leptirnjača. Ogledi sa podsijavanjem lupina pokazali su da fiziološka zrelost bijelog bora u kulturama sa lupinom nastaje 10—15 godina ranije, nego na kontrolnim parcelama. U Bjeloruskoj SSR ta zrelost nastaje u 13., a kao izuzetak u 6. do 8. godini. Iz literature na koju se poziva Azijev vidimo da su analogni pokusi vršeni i u smrčevim kulturama. Paramonov, E.: O vlijanii nagruzki derevjev sosny karrami na semenonošenje i posevnye kačestva semjan (O utjecaju smolarenja na fruktifikaciju i kvalitet sjemena bora) Da li smolarenje negativno utječe na fruktifikaciju? To pitanje odavno zanima šumare. U svoje vrijeme Sarajevski šumarski institut unio je tu tematiku u Plan rada, ali po odlasku tematora zadatak je brisan. U sovjetskoj literaturi javljali su se također fragmentarni članci o tom problemu. Ovaj Paramonovljev prikaz zaslužuje naročito pažnju jer ne ispušta iz vida jedan od karakterističnih momenata: broj češera (po jednom stablu), dimenzije i njihovu težinu, težinu sjemena, kiijavost i energiju klijanja — i sve ovo paralelno za smolarene i nesmolarene sastojine, za dulji i kraći period smolarenja, za veće i za manje opterećenje bjeljenica itd. Skoro svi pokazatelji svjedoče da je utjecaj smolarenja na fruktifikaciju bora pozitivan, a ne negativan. Opažanja u Bosni odnosila su se na orni bor. Naslućuje se, da se isti u tom pogledu ponaša kao bijeli bor u SSSR. Trebalo bi podrobnije, u posebnom članku, prikazati Paramovljev rad, osvrnuvši se pri tome i na provizorne zaključke o fruktifikaciji smolarenih crnoborovih stabala kod nas. Broj 2—1970. Položencev, P. i dr.: O sostave i toksičnosti zivicy sosny v očagah kornevoj gubki (Sastav i toksičnost borove smole u žarištima gljive Formitopsis annosa) Autor je u svojim ranijim člancima (od 1956. g. ovamo) insistirao na činjenicama da napad pomenute gljive nije kritičan za borove kulture. Ali ako iza njega slijedi napad insekata situacija je ozbiljnija, stabla se suše. Stablo se i samo uporno bori protiv tih uzročnika. Jedno od efikasnih oružja u toj borbi jest toksično djelovanje nekih komponenata borove smole. Njihovo je djelovanje različito prema vrsti i broju insekata, intenzivnosti i trajanju fomoze (,~1iivičnog oboljenja) i vanjskih uvjeta. Autor je analizirao sastav različitih monoterpena: 1. kod zdravih stabala, 2. kod »bolesnika prvog stadija« i 3. kod »bolesnika drugog stadija ««. Toksičnost smole uvjetovana je u prvom redu sadržajem «lanena čije djelovanje je naročito efikasno ako nije narušen sinergizarn (istovremeno i paralelno djelovanje drugih terpena). Pokusi su vršeni sa ovim vrstama potkornjaka: Blastophagus piniperda L., Blastophagus minor Hart, i Ips sexdentatus Boem. Sirotkin, J. i Prihodskij, A.: Podpologowe kultury eli v sosnjakah raznogo vozrasta (Kulture smrče pod sklopom borika različite starosti) Primjesa smrče u borovim šumama SS SR je česta pojava. U pojedinim republikama (Litovskoj SSR i dr.) takvih mješovitih šuma ima 17—2813/» od cjelokupnog šumskog inventara. Sastojine se obično formiraju kao dvoetažne, pri čemu je smrča u donjoj etaži. Autor preporučuje da se tamo, gdje prirodnog podmlatka nema, smrča unosi umjetno. Ta preporuka argumentirana je podacima analiza 7 pokusnih ploha različite starosti i to: bor od 80 do 103 godine, a smrča od 11 do 51 g. Najveći financijski efekt registriran je kod razlike u starosti (između bora i smrče) od 45 godina. Tu je utvrđeno povećanje ukupne produktivnosti za cea 38,0/o. Leuhina, T.: Fiziologičeskoe sostojanie kuljtur duba posle obrabotki ih arboricidami (Fiziološko stanje hrastovih kultura poslije tretmana arboricidima) Povećanje obima kulturnih radova prisiljava nas na sve veću upotrebu arboricida, ali se kod toga zaboravlja na naličje problema — fiziološko slablienje samih kultura. Negativni utjecaj se ispoljava u jenjavanju intenziteta fotosinteze, povišenju transplracije i smanjenje učešća klorofla. Taj negativni utjecaj naročito je iak u prvim godinama. Tek od treće godine, ako su uvjeti povoljni, stanje se postepeno noboljšava. 361 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 80 <-- 80 --> PDF |
AI- Saffar, M.: Rost lesnyh polos iz bystrorastucih porod v Ljgovskoj opytnoselekcionoi standi Kurskoj oblasti (Uspjeh poljozaštitnih šumskih pojaseva od brzorastućih vrsta u Ljgovskoj oglednoselekcionoi stanici Kurske oblasti) Analiza rastenja brzorastućih vrsta u sklopu polozaštitnih šumskih pojaseva i ovog puta pokazuje da je od posebnog značenja sastav, omjer smjese i raspored vrsta u pojasevima. Uzete su četiri probe. Broj vrsta (različito međusobno kombiniranih) ograničen je na Det. Naiveći ukupni prirast (u devetnaestoj godini) pokazala je proba III sa 42 cm prečnika i 22,5 m visine. Ievlev, V.: Plodnošenie duba čereščatogo v Voronežskom zapovednike. CFrutifikacija hrasta lužnjaka u Voroneškom rezervatu) Opažanja i analiza fruktifikacije hrasta, kao glavne i najrasprostranjenije šumske vrste u stepskoj zoni SSSR, sistematski se vode još od prošlog stoljeća. U posljednje vrijeme ta se opažanja sve više preciziraju i detaljiziraju. Pri analizi novijih šestogodišnjih podataka, autor se služi metodikom, po kojoj se odvojeno proučava fruktifikacija ranog hrasta (var. praecox) i fruktifikacija kasnog (var. tardissima). Pokusne plohe postavljene su također i u sastojinama intermedijarnog tipa, tj. u hrasticima koji cvjetaju i listaju kasnije od var. praecox, a ranije od var. tardissima. Koliko nam je poznato, takvih sistematskih ogleda (paralelno za sve tri varijetete) dosad nije bilo. Već su ranija opažanja (Veresin 1960) pokazala da kasni hrast bolje i češće fruktificira. levljev je pokazao da ta razlika može biti vrlo znatna, kako u godinama obilnog uroda tako i u godinama slabijeg. Evo nekoliko podataka iz autorovih tabela: 1961. ploha br. 6 (rani hrast, slabi urod) po ha 0,28 kg 1963. ploha br. 3 (rani hrast, obilan urod) po ha 106,90 kg 1961. ploha br. 4 (kasni hrast, slabi urod) po ha 12,20 kg 1963. ploha br. 81 (kasni hrast, obilan urod) po ha 774,50 kg Prosječna težina 1000 komada žira analizirana je također po godinama i formama hrasta. Ponajčešće su razlike u prilog kasnog hrasta. Poklanjana je pažnja i opadu hrastovog žira. Uzroci preuranjenog opada analizirani su sa entomološkog i sa fitopatološkog aspekta. Ovakve kompleksne i detaljne analize fruktifikacije domaćeg drveća rijetko susrećemo u stručnoj literaturi. Broj 3—1970. Varfolomeev, V. Osvečćennostj v dubravah pod vlijaniem rubok uhoda (Upliv proreda na intenzitet svjetla u hrasticima) Krošnje drveća apsorbiraju veliki dio sunčane energije. O obrastu, starosti i visini drveća ovisi količina svjetla koja prodire do travnog pokrivača i prirod nog podmlatka. Čišćenje i prorede mo raju strogo voditi računa o toj činjenici. Grubo uzevši, svijetlo se u prizemnom sloju intenzivira dva puta pri umjerenoj proredi, a tri puta pri jačoj. Autor tu ovisnost ilustrira detaljno: tabelarno i grafikonima. Enjkova, E., Širnik, V.: Vlijanie vozrasta na tehničeskie svojstva drevesiny duba rannej i pozdnej formy (Upliv starosti na tehnička svojstva drveta ranog i kasnog hrasta) Sovjetska stručna literatura sve više ističe prednost »kasne forme« hrasta-lužnjaka. Smatra se već dokazanim da u sastojinama starijim od 50 godina veća je srednja visina hrasta var. tardissima nego hrasta var. praecox. Manje je poznato da su i fizičko-mehanička svojstva bolja kod kasnog hrasta i to skoro po svim pokazateljima. Autori to dokumentiraju sa 2 tabele i jednim grafikonom. Suhanova, I.: Gribnye bolezni hvoi eli na severu Arhangeljske oblasti (Gljivična oboljenja smrčevih iglica na sjeveru Arhangelske oblasti). U posljednje vrijeme sovjetske šumare zabrinjuju masovna gljivična oboljenja iglica smrče Autor sažeto opisuje djelovanje insekata: Chrysomyxa ledi, Lophodermium macrosporum i Herpotrichia nigra, te dolazi do zaključka da su sva tri parazita u podjednakoj mjeri štetna. Njihov napad ponovljen nekoliko godina, može prouzrokovati uništenje čitavih šumskih masiva. S time je u vezi nužnost novih i intenzivnijih studija iz oblasti šumske patologije. Počinkov, S.: K voprosu ob amortizacii lesovoznyh dorog (Po pitanju a mortizacije šumskih puteva) Znanstveno planiranje je nemoguće bez pravilne i precizne kalkulacije svih troškova, a još manje bez pouzdane ekonomske informacije o funkcioniranju osnovnih i obrtnih sredstava. Međutim — po |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 81 <-- 81 --> PDF |
mišljenju autora — sadanje kalkulacije amortizacionih normi ne daju pravu sliku amortizacionih procesa. U članku se raspravlja o korekturama koje su moguće i potrebne. REVUE FORESTIfeRE FRANQAISE Br. 1—1970. Bourgenot, L.: Le traitement des futais feuillues productrice de bois d´oeuvre et de qualite (Tretman visokih šuma listača proizvođača tehničkog drveta i drveta visoke kvalitete) Francuska proizvodi 8,000.000 m3 tehničkog drveta listača, što je približno jednako godišnjoj proizvodnji tehničkog drveta četinjača (9,500.000 m3). U državnim šumama Francuske taj je omjer još povoljniji za listače: 55a/» prihoda od prodaje tehničkog drveta otpada na listače i taj omjer ima tendenciju porasta. Povijest francuskih šuma XIX stoljeća svjedoči da je, u tom relativno kratkom razdoblju, francusko šumarstvo prebrodilo tri faze. Sad je početak četvrte. Od dominacije srednjih šuma (prva faza) prešlo se na »bitku za konverziju« (druga faza), dok je značajka treće faze što gušća visoka šuma kao reakcija na tretman šumara — predhodnika. Sadašnju četvrtu fazu diktira nastojanje da se proizvede drvo najveće vrijednosti, ne osvrćući se toliko na drvnu masu. Autor sažeto prikazuje 1. stanje koje je zatečeno početkom XIX stoljeća; 2. čemu se sada teži; 3. šta je već učinjeno u tom smjeru i 4. »ne bi li se moglo učiniti više i bolje«. Posljednje pitanje iskrsava u vezi sa tehnikom uzgajanja, a postavlja se ovako: možemo li ići još dalje, pokazati više ambicije u čisto tehničkoj domeni. Još konkretnije, može li (i treba li) da nam populikultura bude i dalje putokaz i uzor za tretman visokih šuma uopće. Br. 1—1970. La c a se, J. F.: Comportement de diverses provenances d´epicea de Sitka en France (Ponašanje raznih provenijencija Picea sitchensis u Francuskoj) »Sitka«, kako se skraćeno često zove ta rasprostranjena egzota, spada u najproduktivnije šumske vrste. U pedesetoj godini daje ona (na prvom bonitetu) godišnji volumni prirast od 23,2 m3/ha. Međutim nisu sve provenijencije »sitke« podjednako zahvalne i prikladne za introdukciju. Upoređujući sadnice 21 proveniencije dolazi se do zaključka da po stoji dosta velika razlika u ponašanju sadnica različitog porijekla. Zaključci su zasad provizorni. Treba nastaviti sa pokusima, naročito onih provenijencija, koje pokazuju veliku otpornost protiv ranih mrazeva unatoč svom dosta dugom periodu vegetacije. Br. 1—1970 E t a i x, G.: Essai de fertlisation sur Abies Nordmaniana (Ogledi na đubrenju kavkaske :ele) Tri godine uzastopce (1967, 1968. i 1969) u jednom francuskom šumskom rasadniku upoređivan je visinski prirast sadnica i to: 1. kavkaske jele sistematski đubrene; 2. kavkaske jele bez đubrenja i 3. američke vrste Abies grandis koja se smatra najperspektivnijom egzotom u pogledu produkcije drvne mase. Rezultat je ovaj: u prvoj je godini približno jednak visinski prirast za sve tri kategorije sadnica, u drugoj godini najveći prirast pokazala je nađubrena Abies grandis, ali je već u trećoj godini kavkaska jela uz đubrenje pokazala neuporedivo veći prirast od kontrolnih gredica (kavkaske jele bez đubrenja) i za 5 cm veći visinski prirast od sadnica Abies grandis. Ogledi će se nastaviti. Br. 2—1970. Marti not-Lagarde, P.: Traitement du chene rouvre de qualite en Allemagne de l´ouest (Tretman kvalitetnog hrasta kitnjaka u Zapadnoj Njemačkoj) U Njemačkoj zaslužuju pažnju dva značajna areala rasprostranjenja hrasta kitnjaka. Gornji Spessart je odavno stekao reputaciju i izvan granica zemlje, dok je manje poznat hrast palatinatske provincije (Plätzerwald), iako isti ne zaostaje po kvalitetu iza spomenutog. Izgleda ipak da je hrast u Spessartu ekološki jači od palatinatskog, što se uostalom vidi i po frekvenciji uroda žira. Dok u Spessartu hrast rodi svake 2 do 4 godine u Plätzervvaldu je taj periodicitet 3 do 5 godina. Taj momenat je tim zanimljiviji što su stanišni faktori jednog i drugog areala, (nadmorska visina, klima, tlo) skoro identični. Raspored dobnih razreda ovih elitnih sastojina nije pravilan. Znatno je učešće mladih — do 180 godina starosti — uz skoro potpuno odsustvo srednjodobnih (181 do 240 godina). Relativno su dobro zastupljeni i starci od 240 do 300 godina. U Spessartu je još očuvano oko 400 ha hrastika 30 do 350 godina sta |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 82 <-- 82 --> PDF |
rih i to su najstariji hrastovi u Njemačkoj. U Plätzerwaldu takvih više nema. Stari hrastici (od 200 g naviše) su nastali nesumnjivo prirodnim putem. Od 1816. g. praktički se može smatrati da je prirodna obnova hrasta na ovom terenu izuzetak. Od tog doba datiraju i racionalne metode njihovog uređenja. Autor se zadržava na pojedinim detaljima tog uređenja i naglašava´ potrebu da silvikultura više drži korak sa uređenjem. Pod silvikulturom se podrazumjeva i tretman u relativno vrlo kasnoj dobi. Ako se čišćenjem (nettoiement) smatraju mjere u sastojinama 10—30—40 godina starim, onda se sječe u 40 do 120-godišnjim hrasticima još uvijek tretiraju kao prorede. Tek poslije 120 g. smatra se da hrastova biocenoza ne reagira na pojačani pristup svjetla. Međutim teško je precizirati granicu kada više ne govorimo o proredama nego o »žetvi« (recolte). Samu tehniku rada u tim elitnim njemačkim hrasticima autor smatra (kako on to veli) »ipak odlučno konzervativnom«. DVA SPECIJALNA BROJA »REVUE FORESTIfcRE FRANCAISE« U novom »ruhu« i pod novim patronatom, ova elitna stručna revija se ne ograničava, kao što je to bio slučaj ranije, na redovnu mjesečnu odnosno dvomjesečnu periodiku (čiji je sadržaj fragmentarno prikazan u jednom od prošlih brojeva Šumarskog lista). Prema zamisli uredništva sada će osim redovne periodike izlaziti godišnje jedanput po jedan tako zvani »snecijalni broj«, tj. broj posvećen jednoj zaokruženi joj, odvojeno u složenom kompleksu šumarskih disciplina, tretiranoj problematici. »Specijalni broj« iz 1969. g. posvećen je uzgoju, a »specijalni broj« iz 1970. — zaštiti šuma. Svakom izlasku posebnog izdanja R. F. prethodi jedan simpozij »la table ronde« (»okrugli sto«) za kojim se detaljno izmjene misli eminentnih stručnjaka za dotičnu oblast šumarske nauke. Prikazujemo nekoliko članaka iz oba specijalna broja. Bou var e 1, P.: La selection des semences forestieres; oü en sommes nous en 1969 (Selekcija šumskog sjemena; gdje smo u 1969) Problem genetskog poboljšanja šumskog drveća nije više u stadiju koji je trasiran prije petnaestak godina. Bliža će budućnost još više modificirati metodologiju i praksu ovog nadasve važnog šumarskog problema. Tu budućnost vidimo u napretku naših fundamentalnih spoznaja iz oblasti fiziologije drveća. Teoretski fundirana i praktičnim radom praćena fiziologija vegetativnog razmnožavanja dovesti će nas do mogućnosti lakšeg razmnožavanja reznicama i konačno do kulture klonova svih vrsta šumskog drveća. U biljnu fiziologiju spadaju i nastojanja da ´postignemo što ranije cvjetanje i fruktifikaciju. To će nam dozvoliti primjenu i u arborikulturi klasničnih metoda selekcije kulturnih biljaka. Šumaru je naime otežana — donedavna je bila posve onemogućena — selekcija na bazi uzgoja i postupnog poboljšanja descedentnih generacija. Treba tu smetnju otkloniti snagom naučne misli i upornog naučnoistraživačkog rada. U članku se govori i o tzv. kombiniranoj metodi selekcije primorskog bora u Landima koju autor smatra vrlo perspektivnom. Delabreze P.: L´utilisation des phytocides en sylviculture; quelque precisions sur les methode deja diffusees, developpement nouveaux et perspectives d´avenir (Upotreba fitocida u silvikulturi, nekoliko osvrta na već raširene metode, noviji razvoj i perspektive budućnosti) Šumari uzgajivači nedavno su prešli sa primitivnog alata na kakvu-takvu mehanizaciju. Još je novijeg datuma upotreba kemijskih sredstava u uzgoju šuma. Pod nazivom fitocidi, šumar operira sa vrlo raznolikim supstancama. On se još nije snašao u tom šarenilu. Dobar je dio fitocida koristan i njihova primjena znači veliki napredak, ali ima i takvih kod kojih su nedostaci veći od prednosti. S druge strane, treba umjeti razlikovati slučaieve, kad su ti nedostaci uvjetovani lokalnim, stanišnim ili tržišnim momentima. Station sylviculture Nancy. Quelques nouvetees en matieres d´eclaircies (Nekoliko novosti iz oblasti proreda) Nauka o proredama stara je kao i samo naučno šumarstvo. Otkad je šumarstvo iz stadija empirije postalo naukom, prorede su bitni sastavni dio te nauke. U posljednje vrijeme u nauku se uvode novi termini: »eclaircies mumeriques«, »eclaircies eclectiques« i njima slični, a da ne govorimo o bezimenim metodama među kojima ima također mnogo originalnih i perspektivnih. Kolektiv šumarskog instituta Nancy sažeto se osvrće na sadašnje stanje u nauci o proredama. Venet, J.: Exploitation forestiere et sylviculture (Iskorišćavanje šuma i silvikultura) |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Šumarstvo je vrlo brzo prevalilo put od primitivne.!´ oruđa do prvih koraka mehanizacije i nije se zaustavilo na tome. Naziru se putevi daljnjeg razvitka mehanizacije u šumarstvu. Taj razvitak nekad više pogoduje onoj i onakovoj silvikulturi kojoj je pred očima »šuma — fabrika drvne mase«, bez mnogo brige o kvaliteti. Za razliku od ove ekstenzivne, treba više favorizirati intenzivnu odnosno kvalitetnu silvikulturu. I eksploatacija troba da bude u službi tog kvalitativnog ili kvalitetnog uzgoja šume. Drugi po redu »Specijalni broj« Revue forestiere (Numero special 1970) posve ćcn je »Biološkoj borbi u šumi«. Šta se zapravo podrazumjeva pod izrazom »biološka borba« (la lutte biologique) vidimo iz članaka E. B i 1 1 c o 11 i (Perspectives de la lutte biologique — Perspektive biološke borbe) i P. G r i s o n a (La lutte biologique en forets) a također iz zaključaka L. Velay-a, koji je ovog puta predsjedavao »za okruglim stolom«. Termin biološka borba nadovezuje se na termin »biološka ravnoteža« (Equilibre biologique) koji je prilično širok, a primjenjeno na šumarstvo može se dvojako tumačiti: — ili kao dielovanje šume kao cjeline na ostale elemente prirodnog prostora koji ona zahvata i obrnuto: djelovanje tih elemenata na šumu; — ili kao međusobno djelovanje živih elemenata koji sačinjavaju samu šumu, šumsku biocenozu. »Ako je šumareva preokupacija u prvom redu ekonomske prirode, on ne smije zaboraviti da se njegovo djelovanje odigrava u živom svijetu, i to u svijetu elemenata međusobno oprečnih.« On je dužan stvoriti takvu biocenozu gdje bi te oprečnosti bile što više ublažene. »Uloga je šumara tretirati (zapravo prvo stvoriti, a zatim tretirati) takvu šumu koja postiže svoj ekonomski cilj: — bez razlika kompromitirati realizam ekonomskog cilja i — bez zahvata koji vode degradaciji potencijala šume ili njenog staništa. To znači da u biološkoj borbi živih elemenata šume, suvremeni šumar nikad nije pasivni svjedok. I njegovo je mjesto u toj borbi uvijek određeiio, on je na strani šume, sastojine, drveća. Neprijatelji drveća i njegovi su neprijatelji. Zato je toliki broj članaka posvećen svijetu insekata iz čijih se redova regrutira najveći broj nenrijatelja šume. Florent, .T.: Le melezin (Ariševa šuma). Ariš je izrazito alpsko drveće. Od Nice do Beča ima ga svucdje, gdjegod nadmorska visina pređe 1000 m. Ali ariševe šume ne sačinjavaju klimaks: uzgoj ariša čak i na tom njegovom autohtonom području zadaje šumaru dosta muka. Međutim zanimanje za tu vrstu sa gledišta konzervacije i restauracije tala. opravdano je i evidentno. S tim je u vezi i pojačano interesiranie za suzbijanje štetočina koje ponekad prijete uništenjem čitavih arišovih sastojina. Među tim štetočinama najviše je poznat arišev savijač (Zeiraphera diniana Gr). Autor se osvrće na biološku borbu protiv tog leotira. B o v e v p. — B aliens w eile r W: Le probleme de la tordeuse grise du meleze (Problem sivog ariševog savijača). Članak je posvećen istom problemu kao i prethodni Florentov članak. Ali nas Bovey-ev članak upozorava i na činjenice koje ponekad gubimo iz vida. Naime, postoje dvije rase ariševog savijača: mrka i svijetla. Prva je vjerna arišu i vrlo rijetko napada druge četinjače, dok ona druga forma spada u izrazite polifage. Od njega mogu stradati bor, limba, klek, smrča. Taj moment bi trebao još više aktivirati naše zanimanje za tog leptira. Huchon, II. — D e m o 1 i n, G.: La bioecologie de la processionnaire du pin; dispersion potensielle — dispersion actuelle (Bioekologija borovog četnika: potencijalno rasprostranjenje — sadašnje rasprostranjenje). život ovog štetnika je najkraći u stadiju leptira. Odmah po izlasku iz zemlje mužjaci oplođuju ženke. Oplođene ženke odmah počinju tražiti najpovoljniji objekat za odlaganje jaja. Za to je naiprikladnijj svakako crni bor, ali igra ulogu također i položai. obrast itd. Izuzetno dolaze u obzir druge vrste roda Pinus i tek kao zadnja solucija — cedar. U toj selekciji, leptirova je ženka dosljedna i neumorna: obleti kilometre i kilometre šuma prije no što se odluči za tu zadnju — ili inače manje povoljnu — soluciju. Gusjenični stadij, usporedo sa efemernim životom imaga dugotrajan je. Taj stadij autor opisuje detaljnije. Zadržava se i na manje poznatoj činjenici da se otrovne dlačice borovog četnika pojavljuju dosta kasno, tek kad se gusjenica obuče u svoju »treću bundu«. U toj fazi svog trećeg presvlačenja, a i u kasnijim fazama, četnik predstavlja veliku opasnost za ljude i životinje. Prve dvije |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 84 <-- 84 --> PDF |
»bunde« nisu ni za koga opasne. Najzanimljiviji dio ove rasprave su slike, grafikoni i sedam geografskih karala Francuske koje prikazuju »odnose između regionalno-klimatskih faktora i evolucija četnikovih populacija«. Iz karata se razabire ovisnost areala četnika od areala pojedinih vrsta roda Pinus, među kojima je crni bor ran konkurencije, kao hrana tog štetočine. Tek u pomanjkanju te hrane, »za nevolju« dolaze u obzir i Prikazi: B. V. Dobrovolskij: Fenologija nasekomih (Fenologija insekata) — rus., str. 232, 1 tab., 46 slika, izd. »Visšaja škola «, Moskva, 1969. Iako se knjiga sastoji iz tri poglavlja, osnovu čine prva dva u kojima su obrađeni zadaci fenologije kao nauke, njezino mjesto među biološkim disciplinama, značaj fenologije u živoj i neživoj prirodi, te njezina uloga u životu i praktičnom djelovanju čovjeka. Prikazana je direktna ovisnost fenoloških pojava od geografskog položaja i klimatskih prilika objekta, te specifičnosti insekata koji žive u raznim sredinama kao što su: voda, tlo, zrak itd. Posebno mjesto zauzima izučavanje metoda fenoloških opažanja u prirodi i laboratoriju, načinu sakupljanja insekata sa raznih biotopa, metodika najjednostavnijih laboratorijskih pokusa, način istraživanja u prirodi i u laboratoriju, te praktično korištenje raznih pojava vezanih za fenoloffiju insekata. Vrlo pregledno i jasno obrađeno je pitanje fenološke prognoze pojave i razvoja štetnika. Opisane su metode izrade fenograma, metoda hiperbole, sume efektivnih temperatura, značenje temperaturnog režima insekata i njihova povezanost sa temperaturom okoline, metoda fenoloških signala, anatomsko-histološka i citološke metode prognoze vremena pojave i dinarske brojnosti populacije insekata. U drugom dijelu ove knjige, obrađen je način čuvanja sakupljenog materijala, njegovo obilježavanje i etiketiranje, način i tehnika zapisa istraživanja u prirodi i laboratoriju, obrada materijala, način sastavljanja fenograma insekata i biljaka, konstrukcija klimograma, sume drugi borovi pa čak — kako smo vidjeli naprijed — i cedrovi. Čitava ta rasprava pored svoje naučno-teoretske vrijednosti ima i svoju vrlo značajnu praktičnu stranu: upozorenje na intenzitet i učestalost četnikovih napada kao prijetnju, koja treba da lebdi pred očima šumarskog stručnjaka prigodom pošumljavanja i obnove borika, a naročito kod eventualnog proširenja sadašnjih borovih areala. A. Panov efektivnih temperatura, te praktično koriš! en je tih pokazatelja. Prilog sadrži originalne tabele i fenogramc najvažnijih poljoprivrednih štetnika. Premalo pažnje posvećeno je fenološkim istraživanjima parazita i predatora. O bolestima insekata. kao važnom prirodnom regulatoru brojnosti štetnika, nažalost nije ništa napisano. Bez obzira na ove nedostatke, knjiga je vrlo zanimljiva za široki krug stručnjaka. Naročito korisno može poslužiti nastavnicima srednjih šumarskih škola i studentima šumarskih fakulteta, jer su na vrlo jednostavan i pristupačan način obrađeni opći pojmovi iz fenologije, ekologije i biologije insekata. Ing. S. Opalički Grupa autora u redakciji I. V. Blaub e r g a i V. N. Sadovskog: Problemi metodologiji sistemnovo isledovanija (Problemi metodologije sistemskog istraživanja), izd. »Misi«, str. 455, Moskva, 1970.´ Knjiga sadrži rezultate sistematskom prilaženju istraživačkim problemima u suvremenoj nauci. Autori knjige razrađuju metodološko-logička i opća teoretska pitanja sistematskih istraživanja, metode i analize sistema i struktura u biologiji, kibernetiei, tehnici i ekonomici. Posebno mjesto zauzima izbor sistematskih metoda analiza u nauci i tehnici. Knjiga se sastoji iz četiri poglavlja, no za naše čitaoce biti će naročito interesantna slijedeća poglavlja: I. Logiko-metodološki problemi sistematskih istraživanja: a) Osnovni pojmovi principa sistematike; b) Sistemi i siste |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 85 <-- 85 --> PDF |
rnatska Istraživanja; e) Metodološki problemi upravljanja složenim sistemima. II. Metodologija istraživanja u bilogiji: a) Sistemi i sistematizacija u biologiji; b) Pogled na biologiju sa stanovišta izučavanja žive prirode kao najsloženijeg sistema; c) Kriterij strukturnih nivoa biosistema; d) Funkcionalne i genetičke metode kao sredstvo istraživanja bioloških struktura; e) Neki metodski problemi istraživanja biogcoeeno/.a i velikih prostranstva. IV. Poviiest razvitka pojmova ü sistematici: a) Pregled razvoja povijesti »integralnih nivoa«; b) Metodološko-logička analiza »opće teorije sistema«; c) Prilog analizi unutarnjeg sastava uopćenih sistematskih koncepcija. Ovo je jedna od prvih knjiga te vrsti u SSSR-u, napisana od grupe eminentnih stručnjaka, te će biti od koristi širokom krugu naučnih i stručnih radnika. Ing. S. Opalički |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 86 <-- 86 --> PDF |
ŠUMSKO PRIVREDNO PODUZEĆE SLAVONSKA ŠUMA VINKOVCI sa 5 šumskih gospodarstava »KRNDIJA« NAŠICE, »PAPUK« PODRAVSKA SLATINA, OSIJEK. SLAVONSKI BROD i »HRAST« VINKOVCI prostire se na području Istočne Slavonije. »SLAVONSKA ŠUMA« ima oko 200.000 ha šumske površine u 25 šumarija i 13 ostalih radnih jedinica — proizvodi: — trupce za furnir, ljuštenje i šibice — trupce za rezanje — oblo tehničko drvo — prostorno drvo za mehaničku i kemijsku preradu — drvo za ogrijev, svih vrsta drveta (hrasta, jasena, bukve, OTL, ML i četinjara) Nadalje proizvodi: — sadni materijal — sjemenski materijal — kamen za gradnju cesta — dijelove opreme za transport i privlačenje šumskih proizvoda — kao i divljač visokog i niskog lova. |