DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 74     <-- 74 -->        PDF

ne mase. Pored toga postoje znatne teškoće
u transportu drveta iz teško pristupačnih
regija. Oko polovine svih radova
na sječi i izvlačenju sortimenata iz šume
obavljaju farmeri u vlastitoj režiji. Oni
se posebno obučavaju u rukovanju priručnom
mehanizacijom, a većina njih imaju
motorne pile i priručne traktore koje
upotrebljavaju i za poljoprivredne radove.


Podizanje i obnova šuma. Kod gospodarenja
šumama forsira se (gdje za to
postoje uslovi) prirodna obnova sastojina.
Male prosječne drvne zalihe ^o hektaru
uslovljavaju da se kod realizacije
obima sječa primjenjuje sistem čistih
sječa s relativno dugim podmladnim razdobljem
(uolavnom se obnova vrši umjetnim
putem). Kod sastojina bijelog; bora
prakticira se ostavljanje sjemenki (oko
20 do 40 kom. po 1 ha).


Utrošak broja sadnica po godinama
znatno oscilira u ovisnosti od realiziranog
obima sječa. Tako je u 1964. godini broj
sadnica iznosio 108 milijuna komada, a
u 1969. godini 69 milijuna komada.


Znatna sredstva se troše na osposobljavanje
tresetnih zemljišta za šumsku proizvodnju,
kao i na odvodnjavanje močvarnih
zemljišta. Tako se godišnje iskopa
oko 3,5 do 4,0 hiljade kilometara kanala
za melioraciju ovih zemljišta.


Slijedeći suvremena dostignuća u podizanju
šuma, u Norveškoj se prešlo na
upotrebu školovanih sadnica, koje se uzgajaju
u kesicama od polietilena. Primjenjuje
se rijetka sadnja s upotrebom 2000
do 2500 sadnica po 1 ha. Kod bijelog bora
se ostavlja nešto manji razmak kod sadnje
u odnosu na smrču. Tako npr. uz
predviđenu ophodnju od 110 godina, na
tlu IV bonitetne klase, za bijeli bor se
ostavlja razmak od 1,9 x 1,9 m, a kod istih
uslova za smrču taj razmak iznosi 2,3 x
2,3 m. U cilju smanjenja troškova pošumljavanja
po 1 ha ispituje se primjena mehanizacije,
a konstruirani su i razni tipovi
ručnog alata koji se primienjuju za
različite terenske uslove.


Iskorištavanje i tehnička opremljenost


šuma. U Norveškoj godišnji obim sječa


se kreće oko 12 milijuna m3 drvne mase,


od toga četinjače učestvuju s preko 80%.


Od ukupne netto sječive drvne mase na


pilansku oblovinu otpada oko öO"/», a na


celulozno drvo 40Vo. Veliko učešće celu


loznog drveta rezultira iz sve većih po


treba na ovom sortimentu za vrlo razvi


jenu industriju celuloze i papira.


Jedno od osnovnih obilježja eksploata


cije šuma je vrlo velika primjena meha


nizacije, kako bi se što manje trošio
ljudski rad. Zahvaljujući tome, u svim
fazama rada u eksploataciji šuma znatno
je povećana produktivnost rada. Na teškim
terenskim uslovima znatno se unapredio
sistem izvlačenja sortimenata putem
žičara, a u poslednje vrijeme se primjenjuje
kod rada i radio veza. Primjenom
žičara postižu se dnevni učinci i do
30 m3 oblovine, a na sječi, kresaniu, privlačenju
i slaganju stabala na stovarištu
zaposlena su svega dva radnika. Povećanjem
produktivnosti i uootrebom mehanizacije
u eksploataciji šuma, teži se, da
se šumarstvo dovede na nivo ostalih privrednih
grana.


Obrazovanje šumskih radnika i sistem
stolovanja kadrova. U Norveškoj osnovno
školovanje traje 9 godina, šumski radnici
se nakon završene osnovne škole
osposobljavaju u školama za šumske radnike
koje traju dvije godine. Nakon prve
godine radnici su već osposobljeni za
obavljanje svih radova u šumi kao i za
rukovanje mehanizacijom. Oko polovine
radnika (većinom privatnih farmera) vraća
se na rad, dok ostali radnici nastavljaju
školovanje i obično se upisuju na
srednju šumarsku školu, gdje školovanje
traje dvije godine. Školovanje na šumarskom
fakultetu traje tri godine, tako da
ukupna dužina školovanja za zvanje šumarskog
inženjera iznosi sedamnaest godina.
U cijeloj zemlji postoie sada tri
škole za obrazovanje šumskih radnika i
pet srednjih šumarskih škola, koje će se
u 1972. godini reducirati na svega dvije
škole.


U ovim školama (za šumske radnike)
pretežno se izvodi praktična nastava. Od
ukupno 1500 sati nastave na praktični dio
otpada 2/3, a na teoretski dio svega 1/3
nastave. Školovanje je besplatno, ali učenici
plaćaju oko 1/2 troškova za stan
i hranu. Škola dobiva znatna sredstva iz
budžeta.


Pored ovih škola postoje posebni centri
(ukupno tri), gdje se održavaju kursevi i
seminari za šumarske tehničare i vlasnike
šuma. Godišnje se, u svakom od ovih
centara, održi -nreko 50 raznih kurseva s
različitom tematikom. Ovi centri imaju
svoje šume, u kojima se postavljaju pokusne
plohe i vrše različita istraživanja
iz oblasti podizanja šuma, metoda pošumljavanja
i si. Osnivač ovih centara je
Norveško šumarsko udruženje koje ima
svoje lokalne ogranke, a u Savjet udruženja
se biraju i predstavnici lokalnih
organa i drugih institucija.


Radoslav ćurić. dipl. ing. šum.


356