DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 73 <-- 73 --> PDF |
QJz atcanoy Lum.acLt&a OSVRT NA ŠUMARSTVO NORVEŠKE Po stepenu šumovitosti Norveška spada u zemlje sa srednjom šumovitošću, jer obraslo šumsko zemljište zauzima oko 22% površina. Od ukupne površine zemlje (324.026 km2), na planinsku i visokoplaninsku regiju (koja se ne može koristiti za šumsku proizvodnju) otpada površina od 152.346 km2 ili 47°/o. Na močvarna šumska zemljišta otpada površina od 15.277 km2 ili 7%, na pašnjake površine oko 5*/o, dok ostatak od 19D/o otpada na sva ostala zemljišta. Od vrsta drveća najveće učešće po površini i drvnoj masi od četinjača imaju smreča (Picea abies) i bijeli bor (Pinus silvestris), a od listača breza (Betula verrucosa), jasika (Populus tremula) i s manjim učešćem joha (Alnus incana), te gorski javor i mliječ. Učešće vrsta u sastojinama je nejednolično kao i površinski raspored šuma po pojedinim regijama. Postoje tri jasno odijeljene regije šuma: na jugoistočnoj brdsko-brežulj kasto j regiji dominantna vrsta je smrča. Bijeli bor je nastanjen uglavnom na lošijim staništima. Planinska regija u središnjem dijelu (uglavnom od Trontheima do Namsosa i sjevernije u uskom pojasu sve do polarnog kruga) s bijelim borom kao glavnom vrstom vrlo je interesantna za šumarstvo Norveške, zbog mogućnosti unošenja tj. proširenja areala smrče, što omogućuje povećanje nrinosa u ovim šumama. Regija Finlanda na krajnjem sjeveru ima manje izolirane skupine šuma s relativno niskim prinosom zbog vrlo surovih klimatsko-edafskih uslova. Zaliha drvne mase u šumama. Ukupna drvna zaliha visokih šuma iznosi oko 374.000.000 m3, od čega učestvuju četinjače s 310,000.000 m3 i listače s 64.000.000 3 m. Ukupna drvna zaliha iskazana po vrstama drveća iznosila je prema podacima K. SKINNEMOEN-a (1964. g.) u 1962. godini kako slijedi: VRSTA DRVETA Drvna zaliha u ´/o (u 1000 m3) Smrča 199.000 53 Bijeli bor 111.000 30 Ukupno četinari 310.000 83 Lišćari (ukupno) 64.000 17 Sveukupno 374.000 100 Prosječna drvna zaliha po 1 ha iznosi svega 60 m3, što je posljedica dosta nepovoljnih stanišnih uslova. Šume po vrsti vlasništva. Najveći dio površina pod šumom pripada individualnim vlasnicima — farmerima. Prema istom izvoru podataka (iz 1964. god.) od ukupne površine šuma nalazi se: — u vlasništvu privatnih posjednika (farmera) 75,1% — u vlasništvu države i zadruga farmera 16,9% — u vlasništvu raznih kompanija i industrijskih korporacija 8,OVo Farmeri skoro isključivo ostvaruju prihode sa farme, a preko 60% farmera posjeduje šumu. Većina posjednika šuma ima manje parcele šuma, što otežava intenziviranje gospodarenja. Oko 44% površina šuma u individualnom vlasništvu otpada na vlasnike sa veličinom posjeda ispod 10 hektara, 39,8% na površine sa veličinom posjeda od 10 do 50 hektara. U Norveškoj ima preko 124.000 posjednika šuma, što otežava provođenje suvremenijih uzgojnih postupaka u tim šumama. Prirast i etat. Prosječni godišnji prirast svih šuma iskazan po vrstama drveća iznosio je u 1962. godini: Ukupni VRSTA DRVETA godišnji nriirast u % u 1.000 m3 Smrča 7.577,5 57% Bijeli bor 3.539,5 26% Ukupno četinjače 11.217,0 83"/» Listače (ukupno) 2.320,0 17% Sveukupno 13.357,0 100% Najnoviji podaci pokazuju da se visina prosiečnog godišnjeg nrirasta svih šuma procieniuje na oko 14,4 milijuna ms. a prosječni uodišnji etat se kreće u visini prirasta. Međutim, stvarni obim sječa je manji za oko 2 do 3 miliiuna m3. a taj manjak se uvozi iz švedske. Jedan od najjačih razloga da se ne realizira planirani obim sječa je usitnjenost šumskog "osjeda, na kojem mali posjednici nisu zainteresirani za sječu malih količina drv |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 74 <-- 74 --> PDF |
ne mase. Pored toga postoje znatne teškoće u transportu drveta iz teško pristupačnih regija. Oko polovine svih radova na sječi i izvlačenju sortimenata iz šume obavljaju farmeri u vlastitoj režiji. Oni se posebno obučavaju u rukovanju priručnom mehanizacijom, a većina njih imaju motorne pile i priručne traktore koje upotrebljavaju i za poljoprivredne radove. Podizanje i obnova šuma. Kod gospodarenja šumama forsira se (gdje za to postoje uslovi) prirodna obnova sastojina. Male prosječne drvne zalihe ^o hektaru uslovljavaju da se kod realizacije obima sječa primjenjuje sistem čistih sječa s relativno dugim podmladnim razdobljem (uolavnom se obnova vrši umjetnim putem). Kod sastojina bijelog; bora prakticira se ostavljanje sjemenki (oko 20 do 40 kom. po 1 ha). Utrošak broja sadnica po godinama znatno oscilira u ovisnosti od realiziranog obima sječa. Tako je u 1964. godini broj sadnica iznosio 108 milijuna komada, a u 1969. godini 69 milijuna komada. Znatna sredstva se troše na osposobljavanje tresetnih zemljišta za šumsku proizvodnju, kao i na odvodnjavanje močvarnih zemljišta. Tako se godišnje iskopa oko 3,5 do 4,0 hiljade kilometara kanala za melioraciju ovih zemljišta. Slijedeći suvremena dostignuća u podizanju šuma, u Norveškoj se prešlo na upotrebu školovanih sadnica, koje se uzgajaju u kesicama od polietilena. Primjenjuje se rijetka sadnja s upotrebom 2000 do 2500 sadnica po 1 ha. Kod bijelog bora se ostavlja nešto manji razmak kod sadnje u odnosu na smrču. Tako npr. uz predviđenu ophodnju od 110 godina, na tlu IV bonitetne klase, za bijeli bor se ostavlja razmak od 1,9 x 1,9 m, a kod istih uslova za smrču taj razmak iznosi 2,3 x 2,3 m. U cilju smanjenja troškova pošumljavanja po 1 ha ispituje se primjena mehanizacije, a konstruirani su i razni tipovi ručnog alata koji se primienjuju za različite terenske uslove. Iskorištavanje i tehnička opremljenost šuma. U Norveškoj godišnji obim sječa se kreće oko 12 milijuna m3 drvne mase, od toga četinjače učestvuju s preko 80%. Od ukupne netto sječive drvne mase na pilansku oblovinu otpada oko öO"/», a na celulozno drvo 40Vo. Veliko učešće celu loznog drveta rezultira iz sve većih po treba na ovom sortimentu za vrlo razvi jenu industriju celuloze i papira. Jedno od osnovnih obilježja eksploata cije šuma je vrlo velika primjena meha nizacije, kako bi se što manje trošio ljudski rad. Zahvaljujući tome, u svim fazama rada u eksploataciji šuma znatno je povećana produktivnost rada. Na teškim terenskim uslovima znatno se unapredio sistem izvlačenja sortimenata putem žičara, a u poslednje vrijeme se primjenjuje kod rada i radio veza. Primjenom žičara postižu se dnevni učinci i do 30 m3 oblovine, a na sječi, kresaniu, privlačenju i slaganju stabala na stovarištu zaposlena su svega dva radnika. Povećanjem produktivnosti i uootrebom mehanizacije u eksploataciji šuma, teži se, da se šumarstvo dovede na nivo ostalih privrednih grana. Obrazovanje šumskih radnika i sistem stolovanja kadrova. U Norveškoj osnovno školovanje traje 9 godina, šumski radnici se nakon završene osnovne škole osposobljavaju u školama za šumske radnike koje traju dvije godine. Nakon prve godine radnici su već osposobljeni za obavljanje svih radova u šumi kao i za rukovanje mehanizacijom. Oko polovine radnika (većinom privatnih farmera) vraća se na rad, dok ostali radnici nastavljaju školovanje i obično se upisuju na srednju šumarsku školu, gdje školovanje traje dvije godine. Školovanje na šumarskom fakultetu traje tri godine, tako da ukupna dužina školovanja za zvanje šumarskog inženjera iznosi sedamnaest godina. U cijeloj zemlji postoie sada tri škole za obrazovanje šumskih radnika i pet srednjih šumarskih škola, koje će se u 1972. godini reducirati na svega dvije škole. U ovim školama (za šumske radnike) pretežno se izvodi praktična nastava. Od ukupno 1500 sati nastave na praktični dio otpada 2/3, a na teoretski dio svega 1/3 nastave. Školovanje je besplatno, ali učenici plaćaju oko 1/2 troškova za stan i hranu. Škola dobiva znatna sredstva iz budžeta. Pored ovih škola postoje posebni centri (ukupno tri), gdje se održavaju kursevi i seminari za šumarske tehničare i vlasnike šuma. Godišnje se, u svakom od ovih centara, održi -nreko 50 raznih kurseva s različitom tematikom. Ovi centri imaju svoje šume, u kojima se postavljaju pokusne plohe i vrše različita istraživanja iz oblasti podizanja šuma, metoda pošumljavanja i si. Osnivač ovih centara je Norveško šumarsko udruženje koje ima svoje lokalne ogranke, a u Savjet udruženja se biraju i predstavnici lokalnih organa i drugih institucija. Radoslav ćurić. dipl. ing. šum. 356 |