DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Floru Srijema i Slavonije proučavali su još: V. Janka (1867.), Schlosser- Klekovski i Lj. Vukotinović (1869), B. Godra (1872), J. Heuffel, D. Hire (1900, 1904, 1919), Forenbacher (1905), G. Beek-Mannagetta (1901) i dr. (12). U novije vrijeme proučavana je flora i vegetacija centralnoga te istočnog dijela Fruške gore (N. Atanacković 1953, St. Čalović 1956, M. Janković i V. Mišić 1960, M. Obradović 1961) a flora zapadnog dijela Fruške gore, koliko je autoru poznato, nije se proučavala. Stoga smo odlučili napisati ovaj prilog poznavanju autohtone flore šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore. GEOMORFOLOŠKE-GEOLOŠKE I HIDROGRAFSKE PRILIKE Vukovarski ravnjak naslanja se svojim istočnim dijelom (na crti Šarengrad- Bapska-Šid) na obronke zapadnog dijela Fruške gore gdje prema Bukurovu (4) s Telekom (na 200 m nv = nadmorska visina) ujedno počinje i Fruška gora. Na tom dijelu istraživanog područja koji poprima brdski izgled ističu se: Telek (200 m), Lug (209 m), Kontra (212 m), Babinac (234 m), Cukovac (263 m) i Liske (294 m) (prilog 1). Konfiguracija pomenutog područja vrlo je raznolika pa se uočava izraziti greben od kojega prema Dunavu nagnuta sjeverna strana Fruške gore predstavlja valovitu ravan ispresjeoanu manjim poprečnim hrptovima i dolinama te jakim vododerinama. Ta ravan s izrazitom sjevernom ekspozicijom obrasla je u višim dijelovima šumom*, a u nižim nalaze se vinogradi, oranice i pašnjaci. Najviši vrh Fruške gore iznosi 539 m, a najviši vrh istraživanog područja 294 m. Inklinacija terena također dolazi do izražaja i kreće se u granicama od 5—35°. Geološki sastav Fruške gore dobro je proučen budući da su se njegovim proučavanjem bavili: A. Koch (1896), M. Kišpatić (1882), F. Šandor (1912), F. Tucan (1914), F. Koch (1919), Gorjanović (1922), A. Takšić (1947) i dr. Fruška gora pripada starom gorju s eruptivnom i metamorfnom geološkom građom. Prema A. Kochu (14) u otvorenim kamenolomima nailazimo na vapnenac koji je jaiko obojen željeznim oksidom, a zapažaju se i skupine kristalnih vapnenaca. Prema našem istraživaču F. Kochu (15) u Fruškoj gori se nalaze bazalitni konglomerati koji se sastoje od kristalastog kamenja i jako rastresenog serpentina, tj. od kamenja koje je u davno doba tvorilo obalu Panonskog mora. Kvarternarno-diluvijalne tvorevine pojavljuju se na obroncima zapadnog dijela Fruške gore u vidu prapora (les) kao eolske tvorevine sa svojim bijelim pužićima i praporastim konkrecijama. Prapor se ovdje javlja kao opći pokrivač svih dosada spomenutih tvorevina, a koje se pomaljaju samo na pojedinim otkrivenim mjestima. Debljina spoimenutoga eolskog nanosa je različita i kreče se od nekoliko centimetara do desetak metara. Njegova debljina opada idući od Iloka prema tamošnjem grebenu (Liske 294 m nv) tako da se na samim hrptovima pokazuju samo neznatni relikti. Prema Gorjanoviću (7, 8) Fruška gora je pokrivena praporom do nadmor ske visine od 400 m. * Prirodnu šumsku vegetaciju obradio je autor 1969. god. u radu »Fitocenološke osobine šuma na obroncima zapadnog dijela Fruške gore«, rad se nalazi u tisku. 286 |