DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1970 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Fizikalna svojstva pokazuju po cijeloj dubini profila da su tla vrlo porozna,
kapacitet za vodu je osrednji, a kapacitet za zrak kreće se od 21,2—31,0 vol. %.


Sadržaj slobodnih karbonata povećava se dubinom, a kreće se kod profila
5 od 8,6% u površinskom horizontu do 28,9% u horizontu prapora. Kod profila
7 sadržaj slobodnih karbonata iznosi 16,1—31,4 za iste dubine.


Reakcija je kod oba spomenuta profila tla u čitavoj dubini alkalična.


Po sadržaju humusa A-horizont je jako humozan, a prijelazni AC-horizont
je dosta humozan. Analogno sadržaju humusa ta tla su vrlo bogata dušikom u
A-horizontu, a u prijelaznom AC-horizontu su opskrbljena ukupnim dušikom.
Odnos C/N kreće se u rasponu od 9—11, što prema (27) predstavlja humus dobre
odnosno povoljne kvalitete.


U pogledu fiziološki aktivnih hranjiva profil 7 je slabo opskrbljen u čitavoj
dubini s P2O5, dok je profil 5 A- te prijelazni AC-horizont osrednje opskrbljen.
S fiziološki aktivnim K2O oba su profila osrednje opskrbljeni u A- i prijelaznom
AC-horizontu, odnosno A-horizont profila 7 je dobro opskrbljen s
K2O.


Od posebnoga je ekološkog značenja dubina navedenih tala koja je u svim
profilima dovoljna s obzirom na prapornu matičnu podlogu. Pod takvom dubinom
smatramo onu koja najbolje uvjetuje razvitak korijenja šumskog drveća
i drugog bilja. Kao limitirajući faktor fiziološke dubine tih tala pojavljuje se
velika alkaličnost prapora s većim dubinama. Erodirana tla na strmim jugozapadnim
i južnim ekspozicijama su ekološki plića.


Osim navedenih i opisanih tipova tala javljaju se i druga tla, no u manjoj
mjeri i bez većega ekološkog značenja.


SISTEMATSKI PREGLED PROUČENIH BILJAKA


Sistematski pregled pojedinih vrsta i determinaciju obavili smo po Javorka-
Csapody (13), Horvatić (11) i Domac (6).


Radi dobivanja zaokružene slike cjelokupne floTe šuma na obroncima zapadnog
dijela Fruške gore donosimo popis svih pronađenih i determiniranih
biljaka među kojima se nalazi velika većina već od prije poznatih kao i manje
poznatih biljaka, a manji broj se po prvi puta spominje. Svjesni smo činjenice
da je i taj popis nepotpun te da je potrebno još mnogo detaljnih istraživanja
naročito što se tiče varijeteta i formi pojedinih biljaka.


Područje na kojem su skupljene biljke vidljivo je u prilogu 1.


ANTHOPHYTA (Cvjetnjače)
GYMNOSPERMAE (Golosjemenjače)


I Coniferae (Četinjače)


1. Fam. Cupressaceae
1. JUNIPERUS communis L., obična borovica.
ANGIOSPERMAE (Kritosjemenjače)


I Dicotyledon.es (Dvosupnice)


2. Fam. Betulaceae
2. CARPINUS betulus L., obični grab.
3. CORYLUS avellana L., obična lijeska.