DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 61 <-- 61 --> PDF |
PROBLEMI VISOKOŠKOLSKE NASTAVE NA ŠUMARSKIM FAKULTETIMA JUGOSLAVIJE Dr PANDE POPOVSKI, Skopje Unapređivanje nastave na šumarskim fakultetima u našoj zemlji oduvek je bila stalna briga ovih fakulteta. Međutim, težnja za reformu univerziteta i intenzifikaciju visokoškolske nastave poslednjih godina kao da je dalo nov impuls u toj težnji za što veću intenzifikacriu nastave, za njeno potpunije osavremenjavanje i približavanje stvarnim potrebama našeg društva. Kao rezultat toga, na svim našim fakultetima došlo je do pokretanja svih aktivnih snaga, došlo je do predloga za korekcije i izmene u nastavnim planovima i nastavnim programima, do veće težnje za stvaranje stručnih kadrova onakvih profila za kakve se smatra da su najpotrebniji šumarskoj privredi i drvnoi industriii naše zemlje, odnosno za usavršavanje čitavog sistema studija. Međutim, pogrešno bi bilo da se iz toga izvuče zaključak, da je u tom pogledu postignuto sve što je trebalo postići, u istoj meri kao što je teško oceniti dokle se došlo sa reformom visokoškolske nastave i posebno nastave na šumarskim fakultetima i šta još treba učiniti da se dođe do kraja te reforme. Nasuprot tome, smatramo da je učinjeno sve što je bilo moguće učiniti u postojećim uslovima, ali da je to zadatak permanentne prirode i da će svi naši fakulteti i dalje nastojati da usavršavaju metode nastave u granicama svojih realnih mogućnosti i da će odoljevati svim poteškoćama koje su neminovni pratioci takvog zadatka. Međutim, slobodni smo odmah da zamerimo da u tom periodu nije postojala, bar ne u dovoljnoj meri, koordinirana delatnost u iznalaženju i sprovođenju adekvatnijih mera i metoda među pojedinim fakultetima i pored nastojanja ove Zajednice. Glavna saradnja i međusoban dogovor trebali su da budu interkatedarski sastanci. Smatralo se, Zajednica je tako preporučila svim fakultetima, da će razmena nršljenja i iskustva, te donošenje odgovarajućih zaključaka po pojedinim naučno-nastavnim oblastima i d:sciplinama biti najbolii metod saradnje i da će doneti zaključci biti najmerodavniji za politiku koju treba da sprovode organi upravljanja fakulteta. Ovakvu predpostavku potvrdili su održani interkatedarski sastanci kao napr. iz zaštite šuma u širem smislu (fitopatologija, entomologija i zaštita šuma), iz šumskih transportnih sredstava, iz uređenja šuma i dr. Ali na žalost, njih je bilo malo. Svakako interkatedarska saradnja treba i u buduće da ostane jedan od glavnih metoda saradnje. Drugi način da se dođe do razmjene mišljenja i iskustava pa i do usaglašavanja stavova po nastavnim i drugim problemima b;o ie tretiranje nastavnih problema u Plenumu i Predsedništvu Zajednice. Predsedništvo i Odbor za nastavu ove Zajednice smatrali su da je od posebnog značaja usaglašavanje stavova po pitanju intenzifikacije nastave, po pitanju nastavnih planova i nastavnih programa i režima studija uopšte, a posebno studija trećeg stepena, na šumarskim fakultetima i fakultetima za drvnu industriju. Jer dok je za studije drugog stupnja bila postignuta saglasnost o minimumu nastavnih planova i programa, studije trećeg stepena takoreći nisu ni bile predmet razmatranja 259 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 62 <-- 62 --> PDF |
među fakultetima. Međutim, do takve analize nije došlo, jer većina fakulteta nije poslala traženi materijal za tu analizu. S obzirom na aktuelnost problematike nastave u uslovima intenzifikacije i reforme nastave na šumarskim fakultetima u našoj zemlji i promenama u režimu studija i na drugom stupnju, Predsedništvo Zajednice s pravom je odlučilo da nam ovom Plenumu Zajednice postavi na dnevni red i probleme visokoškolske nastave na našim fakultetima. REŽIM STUDIJA Jedan od gorućih problema skoro svih fakulteta bio je a ostaje i nadalje, problem kaknv režim prop´sati, odnosno pod kojim uslovima kandidati mogu upisati prvu godinu studija. Ograničavanje broja i provera znanja kandidata putem kvalifikacionih ispita, koliko i da je nepopularan metod, počeo je ponovo da se primenjuje na nek´m fakultet´ma. Široko otvaranje vrata bez ikakve predhodne selekcije, imalo je svoje pozitivne strane, ali istovremeno prouzrokovalo je i niz poteškoća i negativnosti, a smatra se da je imalo svog negativnog odraza i na kvalitet nastave. Nedovoljan prostor za izvođenje nastave, nedovoljno opremljene laboratorije, nedovoljan broj nastavnog i pomoćno nastavnog kadra, upis svega onoga što se nije moglo upisati na ostale fakultete tj. upis slabijih đaka i red drug´h poteškoća, a u prvom redu veliko osipanje upisanih studenata još u prvom semestru, opravdan su razlog za razmišljanje i napuštanje takvog načina upisa. Zbog toga, način široko otvaranje vrata fakulteta ustupa mesto predhodnoj selekciji i ograničavanju broja na nekim fakultetima tj. da se odreknu slobodnog upisa i pristupe ponovnom zavođenju proveravanja znanja. Tako na Šumarskom fakultetu u Beogradu odabiranje kandidata za upis u prvu godinu studija vrši se na osnovu pokazanog uspeha u gimnaziji ili odgovarajućoj srednjoj stručnoj školi i kvalifikacionog ispita kojeg su oslobođeni odlični i vrlo dobri đaci, a koji se za ostale izvodi iz dva predmeta i to: na odseku za šumarstvo i na odseku za eroziju i melioracije iz matematike i biologije na odseku za drvnu industriju iz matemat´ke i fizike i na odseku za hortikulturu iz biologije i likovnog obrazovanja sa istorijom umetnosti, a broj za upis u 1970/71. godinu ograničen je na 260 studenata u prvu godinu za sve odseke. Postoji međutim shvatanje, koje svakako zaslužuje osobitu pažnju, da slobodan upis studenata u prvu godinu ne bi imao negativne posledice ako se upis vrši tokom meseca juna i jula uz obavezno podnošenje originalne maturske svedodžbu čime bi se onemogućilo istovremeno konkuriranje na dva ili više fakulteta i da bi se na šumarstvu upisivali oni koji zaista žele da studiraju te nauke. Takvo mišljenje preovlađuje na biotehničkom fakultetu u Ljubljani. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, prema Statutu iz 1967. godine upis u prvu godinu je slobodan za sve osobe koje su sa uspehom završile gimnaziju ili njoj ravnu odgovarajuću srednju stručnu školu. Isti su uslovi propisani i Statutima Šumarskog fakulteta u Sarajevu i Zemjodelsko šumarskog fakulteta u Skoplju. Prema tome, kvalifikacioni ispiti, kao vrsta predhodne selekcije, i ograničen broj za upis studenata u prvu godinu, za sada je jedino zaveden na Šumarskom fakultetu u Beogradu, dok je na svim ostalim fakultetima upis još uvek slobodan. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Očigledno je da slab kvalitet upisanih studenata na prvoj godini ima svoje reperkusije i na uspeh studija. Ilustracije radi da navedemo da u školskoj 1969/70 godini na šumarstvu biotehničke fakultete u Ljubljani sa odličnim, odnosno vrlo dobrim uspehom bio je up´san samo jedan kandidat što iznosi 4´% od ukupnog broja upisanih na prvoj godini, a na drvnoj industriji istog fakulteta sa odličnim i vrlo dobrim uspehom upisano je 7 kandidata, odnosno 16% od ukupnog broja up´-sanih na prvoj godini na tom odseku. Ovakvo stanje je manjeviše isto i na ostalim šumarskim fakultetima. Ovo jasno potvrđuje konstataciju, koja je svima nama dobro poznata, da nam dolaze u najvećoj meri kandidati sa slabijim uspehom, često oni koji nisu imali volje za ovu struku, da su mnogima naši fakulteti odskočna daska ili usputna stanica, kako se to obično kaže, da ne bi išli u armiju, da ne izgube dečji dodatak ili penziju, dok ne uspeju da upišu željeni fakultet, ili se ne odreknu studija uopšte. Međutim, sve to fakultetima stvara ogromne poteškoće i angažuje financijska i druga sredstva, pa se nameće pitanje kako eliminirati slučajne prolaznike od onih koji žele svoj životni poziv da posvete šumarstvu, odnosno drvnoj industriji. Ali smatra se da među upisanim kandidatima ima i takvih koji nisu upoznati sa suštinom i težinom šumarskih studija i šumarskog poziva, pa kada dođu do takvog saznanja doživljavaju razočarenje. Zbog toga često se čuju predloži da bi trebalo i kod nas da se uvede predhodna praksa, kako je to u nekim zemljama, ili slično tako da kandidati u momentu upisa imaju sasvim raščišćene pojmove o samim studijama i radu koji ih kasnije čeka. Postoje i druga mišljenja i predloži i svakako da svi zaslužuju ozbiljnu pažnju. Sve to navodi na ozbiljna razmišljanja kako koordinirati sve to i obezbediti što bolje uslove i za što uspešnije studiranje omh koji su se posvetili šumarstvu i drvnoj industriji, i kako i kada vršiti selekciju kandidata. Svakako da je nemoguće na jednom ovakvom skupu odrediti jedinstveni način i da će svaki fakultet prema svojim realnim mogućnostima i drugim prilikama u kojima se nalazi, odlučiti o broju i uslovima za upis u prvu godinu. Međutim, jasno je da se mora učiniti sve što je moguće da se poboljša kvalitetan sastav upisanih studenata u prvu godinu i obezbede normalniji uslovi za izvođenje nastave, uključujući vežbe i terensku nastavu, kao i odrediti najpogodniji način selekcije u toku upisa na prvu godinu i kasnije tokom čitavog studija, a naročito tokom prve godine studija. Ako se već ne može postići apsolutna ujednačenost tih kriterija, onda svakako treba težiti da razlike između fakulteta budu što manje, odnosno odrediti jedan minimum uslova koje treba poštovati svaki fakultet. Određivanje uslova za upis u drugu i naredne godine je svojevrstan problem na svim fakultetima, ali tu ne postoje neke bitne razlike među fakultetima. Naime, na svim šumarskim fakultetima drugu godinu mogu da upišu samo oni studenti koji su položili deo ispita iz prve godine. Tako na Ljubljanskom fakultetu, do kraja septembra, treba da polože matematiku, herniju i biologiju (za šumarstvo), odnosno matematiku, herniju i fiziku (za drvnu industriju). Na šumarskom fakultetu u Sarajevu za upis u drugu godinu studenti moraju imati položene ispite iz botanike sa fiziologijom biljaka, matematike i hernije (na šumsko-gospodarskom odseku), odnosno iz fizike, nacrtne geometrije i matematike (na odseku za iskorišćavanje šuma). Na Šumarskom fakultetu u Beogradu studenti za upis u drugu i treću godinu mogu da prenesu po dva nepoložena ispita iz predhodne godine stim da ih polože u slobodnim rokovima do završetka nastave tekuće školske godine, a za upis u četvrtu godinu da je po |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 64 <-- 64 --> PDF |
ložio najmanje pet ispita iz treće godine. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu uslovi za upis u naredne godine nisu propisani statutom, već je nastavničko Veće ovlašćeno da donosi odluke o tome. Na Zemjodelsko-šumarskom fakultetu u Skoplju — šumarski odsek, drugu godinu mogu upisati oni studenti koji do kraja novembra imaju najviše tri nepoložena ispita iz prve godine s time da su obavezno položili ispite iz matematike, hernije i botanike. Zaostale nepoložene ispite dužni su da polože do kraja februarskog ispitnog roka. Treću godinu mogu upisati studenti koji su položili sve ispite iz prve godine i najmanje pet ispita iz druge godine, a četvrtu godinu mogu upisati oni studenti koji su položili sve ispite iz druge godine i najmanje pet ispita iz treće godine do kraja novembra, s tim da se zaostali ispiti polože do kraja februarskog ispitnog roka. Iz ovoga se lako da zaključiti da stav godina za godinu nije bio realan u sadašnjim uslovima, da se režim studija morao ublažiti i prilagoditi našim realnim mogućnostima. Zbog toga je kao takav bio napušten na svim šumarskim fakultetima u našoj zemlji. Sta više, na nekim fakultetima moralo se ići ka još većoj liberalizaciji, ka većem ublažavanju kriterija za upis u naredne godine nego što je bilo Statutom propisano, uslovni rokovi su produžavani, davane su vanredne ispitne sesije i slično, kako se ne bi izgubilo na kvalitetu, i da se istovremeno pomogne studentima da ne gube godinu. Ovo je imalo svoje i dobre i loše strane. Dobar deo studenata uspevali su da polože zaostale ispite i ispune uslove te su time i opravdavali poverenje nastavničkog Veća, ali često su te pojave izazivale poremećaje u nastavi, neredovnost posete predavanja, pa i vežbi, neredovno ovladavanje materijom iz tekuće godine koje je uslovljeno psihičkom preokupacijom zaostalih ispita, stalno prisutna nada da će uslovni rok biti opet produžen, administrativne poteškoće i drugo. Izuzimajući pojedinosti, koje nisu tako bitne, za određen režim za upis u naredne godine, dolazi se do zaključka, da je na svim fakultetima za šumarstvo kriterijum za upis u naredne godine manje-više ujednačen. Šta više, može se reći da postoji ujednačen kriterijum u odnosu i na pojedine ispite koje student treba da položi da bi mogao da upiše drugu, pa i naredne godine. Prema tome, problemi su zajednički, pa smatramo da nije teško doći do nekog zajedničkog zaključka, vodeći pri tome računa o specifičnim uslovima svakog fakulteta ponaosob. POSTDIPLOMSKE STUDIJE Poslediplomske studije su novijeg datuma na našim fakultetima. Na Beogradskom šumarskom fakultetu od 1962/63, u Zagrebu i Sarajevu 1965/66, u Skoplju 1968/69 školske godine. Na svim fakultetima one se izvode kao jednogodišnje (za specijaliste) i dvogodišnje (za magistre). Upis kandidata na ove studije imao je sve većeg porasta. Međutim, poslednjih godina oseća se izvesna stagnacija, jer je teško udaljiti stručnjaka dve godine od svog radnog mesta u operativi da bi se iscelo posvetio ovim studijama. To je glavni razlog zbog čega studenti ovih studija su u najvećoj meri asistenti samih fakulteta, koji moraju magistrirati da bi stekli pravo na prijavu doktorske disertacije, a neznatan je broj iz operative, i to su uglavnom stručnjaci na rukovodećim dužnostima. Upravo zbog toga što su ove studije mlađeg datuma, postoje i veće razlike u režimu studija, u nastavnim planovima i programima, u načinu izvođenja nastave i slično među pojedine fakultete šumarstva. Pa ipak, među sve te razlike, čini nam se da najveću pažnju zaslužuju dve: 1. koje uslove treba da is |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 65 <-- 65 --> PDF |
punjava kandidat pa da može da bude upisan na postdiplomske studije i 2. određivanje minimalnog zajedničkog plana i programa po pojedinim naučnim disciplinama, kako je to urađeno za studije drugog stupnja. Na nek:m fakultetima, kandidat koji želi da upiše postdiplomski studij za magistra mora imati najmanje srednju ocenu osam završenog drugog stupnja studija i da vlada jednim stranim jezikom. Na drugim fakultetima ovi su uslovi blaži, ili u odnosu na srednju ocenu, ili u odnosu na poznavanje stranog jezika. Na nekim fakultetima se uzima srednja ocena ispita iz oblasti koju želi da studira, a na nekim uspeh u naučnom radu itd. Svakako da i tu postoje određene specifičnosti pojedinih fakulteta, ali čini nam se da bi se i tu moglo mnogo što šta ujednačiti, a time i poboljšati same studije. Posebno su pitanje nastavni planovi i nastavni programi za ove studije. Koliko nam je poznato ovim se pitanjem nismo do sada pozabavili, pa verovatno otuda i potiču razlike u njima. Ima čak i prigovora da su oni neusaglašeni u tolikoj meri, što su nastavni planovi i programi za specijalistički studij na jednom fakultetu ravni nastavnim planovima i programima za magistre na drugom fakultetu. Iako se ovakvim prigovaranjima ne može u potpunosti verovati, a još manje uopštavati, ipak nas upućuju na potrebe da je neophodno ovu problematiku detaljnije proanalazirati i zauzeti određene stavove. Taj je zadatak bio uzeo na sebe Odbor za nastavu Zajednice ovog saziva, ali isti nije mogao da izvrši zbog toga što nastavne planove i programe koje je tražio od svih fakulteta, jedino je dobio od beogradskog šumarskog fakulteta i skopskog zemjodelsko- šumarskog fakulteta. Zbog svega toga, ovom pitanju u buduće treba svakako posvetiti više pažnje. Postoje i drugi problemi na postdiplomskim studijama o kojima valja porazgovarati, kao način izvođenja nastave, da li postdiplomske studije mogu upisati lica koja nisu završila šumarski, odnosno drvnoindustrijski, već neki drugi srodan fakultet i slično. Međutim, postdiplomske studije za magistre i specijaliste nisu jedinstveni način za obogaćivanje znanja diplomiranih inženjera na našim fakultetima, na ročito onih iz operative. Održavanje raznih, tzv. »osvežavajućih« kurseva i se minara, pa i predavanja iz pojedinih oblasti i te kako su vredni pažnje. Pozitiv na iskustva organizovanja ovakvih seminara u Ljubljani govore da su struč njaci iz operative za njih više zainteresovani i da su dali više nego zadovolja vajuće rezultate. U nekim republikama kao organizatori ovakvih seminara po javljuju se komore, što nije za kritiku, ali postavlja se pitanje zašto da neko drugi, a ne fakulteti, kada ih i inače održavaju ljudi sa fakulteta. Može biti nije na odmet i ovakva saradnja sa komorom. Svakako da bi trebalo u buduće i ovom pitanju posvetiti više pažnje, tim pre što se stalno naglašava potreba veće saradnje između fakulteta i operative. INTENZIVIRANJE I REFORMA NASTAVE Stiče se utisak da se za poslednje tri godine ni o jednom problemu nije tako mnogo diskutovalo, kao o problemu intenzifikacije i reforme visokoškolske nastave. Intenzivni razvoj nauke pretpostavlja i intenzivnu visokoškolsku na stavu, u kojoj student nije pasivan posmatrač i prima sve što mu se kaže na predavanjima »EX CATHEDRA«, već aktivni učesnik u izvođenju te nastave. Zbog toga pitanje intenzifikacije i reforme nastave zauzelo je dominirajuće mesto u radu organa upravljanja na fakultetima, a naročito u radu Veća na stavnika. Na nekim fakultetima formirane su posebne komisije za reformu na stave, na drugim komisije za izmenu statuta itd. Međutim definitivni stavovi |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 66 <-- 66 --> PDF |
još uvek nisu zauzeti o merama koje treba preduzeti, jer se s pravom čeka da se prvo donese Zakon o visokom školstvu, pa tek onda u skladu sa njim da budu zauzeti i konačni stavovi. Sve dotle, vode se dikusije nesmanjenom žestinom, aktivnost se nastavlja, pa čak ima i konkretnih predloga za to. Tako npr. u Sarajevu, imamo utisak da su oni najbolje organizovali rad na ovoj materiji, postoji obimno obrađen materijal o reformi nastave na tom fakultetu od specijalno formirane komisije, kao i predlog da se uvede jedinstveni profil šumarskog studija, mesto dosadašnja dva odseka. U Skoplju je doneta statutarna odluka po kojoj mesto dosadašnjeg jedinstvenog studija da postoje dva: jedan za šumarstvo i drugi za drvnu industriju. I na ostalim fakultetima manje-više vode se plodne diskusije, zauzimaju određeni stavovi, vrše analize i traganja za boljim, savremenijim i svrsishodnijim resenjima i putevima ka intenzifikaciji nastave, pa i radikalnoj izmeni dosadašnjeg načina izvođenja iste. Svakako da na ovome putu stoje brojne prepreke i poteškoće, u prvom redu materijalno-finansijske prirode. Međutim, nastoji se da sve to bude u granicama naših realnih mogućnosti. Pa ipak stiče se utisak kao da ima izvesnih nejasnoća, ili možda i nesuglasica oko toga šta sve treba podrazumevati pod pojmom intenzifikacija nastave i šta treba obuhvatiti reformom iste. Da li bi se cilj postigao proširenjem nastavne baze, nabavkom savremenih učila uz oslobađanje nastavnih programa izvesnog balasta i nasuprot tome uvođenju nove materije. Da li osloboditi se tzv. zastarelih metoda i koje su to zastarele metode i uvoditi savremene metode nastave i koje su te savremene metode. Da li studentu dati (ako je to ikako moguće) svo potrebno znanje na predavanjima i time smatrati da je osposobljen za određeno područje rada u doba kada tehnološki procesi zastarevaju za 5—6 godina, ili pak mu dati opšte teoretsko-stručne osnove koje će mu omogućiti brzu i laku, nazovimo je prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, odnosno da li umesto poznavanja konkretnog tehnološkog procesa što se lako savlada u praksi, dati mu solidnu teoretsku spremu i time omogućiti da brzo savlada, usavršava i menja taj tehnološki proces. Ili, da li zadržati i dalje dosadašnji način predavanja »EX CATHEDRA« u ovakvom obimu kakav su do sada imala, ili joj dati podređenu ulogu, a umesto toga dati prednost onim oblicima nastave koji aktiviraju studentove sposobnosti, koji od pasivnog posmatrača postaje aktivan izvođač nastave kroz vežbe, seminare, konsultacije, organizovane diskusije itd. Nadalje, da li dosadašnji fond časova namenjen predavanjima zadržati i dalje ili pak njihov broj radikalno reducirati i predavati ih u obliku tema, s tim što bi se specijalni deo nastavne discipline detaljno i primerima obradio na vežbama, seminarima i slično, i kako sve to usaglasiti sa postojećim načinom nagrađivanja nastavnika i pomoćno-nastavnog osoblja. Ovakve i slične misli i pretpostavke prožimaju diskusiju na svim našim fakultetima, šta više rekli bi da je to samo deo tih diskusija. Njih ima daleko više i najverovatnije one će biti predmet i današnje naše diskusije, bez obzira nato da li ćemo biti u stanju da bilo šta konkretnije odlučimo. Međutim, upravo zbog toga, one dovoljno ukazuju na složenost materije i istovremeno upozoravaju da se ne srne rešavati na brzinu, bar ne u ovom vremenu kada se očekuje da reforma visokoškolske nastave donese nešto kvalitetnije, kako u odnosu na režim studija, tako i u odnosu na metode izvođenja te nastave. Upravo razmena mišljenja i iskustava na ovom skupu treba da omogući što šire i što bolje sagledavanje svih tih problema i mogućnost primene tih metoda u uslovima svakog fakulteta, odnosno u zauzimanju najboljih definitivnih stavova. To je i glavni cilj ovog referata, a čini mi se i današnjeg sastanka. |