DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 39 <-- 39 --> PDF |
U tabelama su iskazani takvi dijelovi normala. Treba samo ustanoviti kojem broju iz tabela je stvarna masa najbliža, te po tome istovremeno ustanoviti kojem »K« taj nađeni broj pripada, pa taj »K« pokazuje stanje normaliteta dotične sastojine za jednu vrstu. Za drugu vrstu postupak je analogan. Dakle koeficijenti su ti koji pokazuju stanje normaliteta. Zato treba računati te koeficijente, jer su oni ujedno ključ ulaza u date tabele normala čistih sastojina za primjenu na mješovite. Koeficijenti se računaju pomoću stvarne mase dotične vrste i normale te vrste, a ne pomoću stvarne mase i ukupne mase sastojine — kao omjer smjese. [Usporedi formule (4) i (6), odnosno (5) i (7)]. DISKUSIJA Kad bi se umjesto uobičajenog omjera smjese (koji je za određenu namjenu sasvim neprikladna veličina) upotrebio u računu koeficijenat optimalnosti, obračun bi odmah pokazivao jednostavno i brzo koliko je stvarna masa bliska ili daleka od normale, te u kojoj vrsti i kolika je razlika, pa u kojem smjeru je treba korigirati odnosno kretati. Tako bi se među našim taksacionim elementima pojavio novi: KOEFICIJENAT OPTIMALNOSTI — a isti bi umjesto omjera smjese služio kao ključ u tabele čistih normala, a osim toga i kao putokaz u formiranju cilja i smjernica gospodarenja. Trebalo bi prema tome u S. 1. 5—6/1963 u tabeli br. 3 navedeni »omjer smjese« shvatiti kao koeficijenat optimalnosti. Taj ispravak je tehnički formalan, no on u stvari ima suštinski različitu sadržinu i na drugi se način do njega dolazi nego do omjera smjese. U stvari iskazani »omjer smjese« nije niti izračunat pomoću faktične smjese, pa prema tome nije niti »omjer smjese«. Tim predloženim koeficijentom optimalnosti svodi se zapravo faktična masa na zajednički nazivnik sa optimalom iz tabela, te su istom sada usporedive te dvije veličine. Koeficijenat optimalnosti tako postaje jednostavan ključ za upotrebu datih tabela. Za određivanje smiernica gospodarenja u prebirnoj šumi (Fagetum abietetosum) nije bitan »faktični« omjer smjese nego »usporedbeni« omjer smjese to jest koeficijenat optimalnosti koji se dobije kad se stvarna masa usporedi (podijeli ) s normalom čistih sastojina. Kako je izloženo, neprikladno je, pa zato ne treba niti upotrebljavati u taksacijske svrhe (za utvrđivanje stupnja normalnosti faktične sastojine) omjer smjese, nego koeficijenat optimalnosti. Sljedeći primjer pokazuje koliko te dviie veličine mogu biti za iste sastojine različite, a prepušta se diskusiji da utvrdi koji podatak je instruktivniji za utvrđivanje smjernica gospodarenja. ´odjel stvarna sastoj i n a zaliha omjer smjese koefic. optimalnosti jela bukva jela bukva jela bukva (485)* (287)* c. 310 140 0,7 0,3 0,6 0,5 d. 200 164 0,6 0,4 0,4 0,6 e. 142 57 0,7 0,3 0,3 0,2 Opaska : * Normala sastojine. |