DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1970 str. 31 <-- 31 --> PDF |
aktualna problematika UDK 634.0.416.1:634.0.161.31:634.0.174.7 Abies alba Mill. KAKO UTVRDITI POSTOTAK SMANJENJA ASIMILACIJSKE POVRŠINE U ZARAŽENIM JELOVIM ŠUMAMA? Prof. đr DUŠAN KLEPAC (Zagreb) U mnogim našim jelovim šumama može se vidjeti da neka jelova stabla imaju oštećenu krošnju. U stvari radi se o tome da su neke grane a ponegdje i po čitava stabla izgubila iglice. To se pripisuje različitim štetnicima od kojih su najzapaženije ove vrste: Argyresthia fundela F. R. — moljac jelinih iglica; Epiblema (syn. Epinotia) nigricana H. S. — savijač jelinih pupova; Argyresthia illuminatella F. R. (Tinea Blastodere Bergiella Ratz.) — moljac jelinih pupova; Cacoecia (syn. Choristoneura) murinana H. B. — crnoglavi savijač jelinih izbojaka; Semasia (Zeiraphera rufimitrana H. S.) — crvenoglavi savijač jelinih izbojaka; Sernasia (Zeiraphera) subsequana Hw. — savijač jelinih iglica. (K. Opa lički, 1970.) Ti su štetnici uništili negdje više negdje manje jelovih pupova, izbojaka i iglica pa se već poduzimaju vrlo uspješne akcije ne samo za suzbijanje tih štet" nika nego i uopće za sprečavanje sušenja jelovih šuma, jer je neminovno, da se jelova stabla, koja su izgubila preko 60l0/o iglica moraju osušiti (A n d r o i ć 1969.). Tu se — prema tome —nameće pitanje određivanja stupnja ili postotka smanjenja iglica. Jasno je, da bi bilo dobro primjenjivati jedinstvene kriterije pri utvrđivanju postotka smanjenja asimilacijske površine kao što je Spai ć (1968.) predložio jedinstveni način utvrđivanja postotka zaraze jelovim moljcem. No postotak zaraze je jedan fenomen a postotak smanjenja asimilacijske površine je druga stvar. Naravno, da između tih dviju veličina postoji korelacija, jer je smanjenje asimilacijske površine direktna posljedica napada jelovog moljca i ostalih naprijed spomenutih štetnika. Puštajući po strani prvi fenomen, ograničit ćemo se ovdje na to kako utvrditi postotak smanjenja asimilacijske površine. Da bi barem donekle uklonio subjektivnost pri utvrđivanju postotka smanjenja asimilacijske površine, predlažem jedan postupak koji ću opisati i demonstrirati na jednom primjeru. Objekt za demonstraciju nalazi se u fakultetskoj šumi Zalesini. To je odsjek VII, 4, b, zvan »Tuški Laz« u površini od 21,00 ha čiste jelove šume koja je već u nekoliko navrata opisana u našim šumarskim publikacijama (Glasnik za šumske pokuse br. 11/1953. i Šumarski list br. 2—3/1954.) iz kojih se vidi da se ovdje radi o jelovoj acidofilnoj šumi (Abieto — Blechnetum, Horvat) koja je svojevremeno bila zdrava, lijepa i produktivna. Nedavno sam u njoj primijetio da pojedine jele imaju tu i tamo po koju suhu granu ili da na po kojoj grani ili grančici nema iglica. Ipak većina stabala je zdrava bez ikakovih oštećenja. Tu i tamo može se naći i po koje suho jelovo stablo bez ijedne iglice. Na oko je vrlo Ovaj je rad financijski omogućio Institut za šumarska istraživanja SRH. |