DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1970 str. 65 <-- 65 --> PDF |
sko društvo Hrvatske mu na svojoj godišnjoj skupštini u Novoj Gradiški godine 1885 povjerava zadatak da obradi problem »Koji su uzroci, da posavske zabrane* postale naravskim pomlađivanjem mjesto hrastika većim dielom jasenovima i briestovima zaprema, i koje bi mjere proti tomu poprimiti valjalo?« Odazivajući se tom pozivu mladi je šumar Josi p Kozara c napisao raspravu koja je odštampana u Šumarskom listu 1886. godine pod naslovom »K pitanju pomlađivanja posavskih hrastika«. U toj raspravi Kozara c obraća naročitu pažnju jasenu koji se pojavio u zabranama kao »neočekivan i nemio gost«. Glavni razlog tome preobilnom širenju jasena na štetu hrasta lužnjaka pripisuje Kozara c prevelikim čistim sječama i nedovoljnom poznavanju šumsko-uzgojnih svojstava hrasta lužnjaka i jasena. Kao dobar promatrač i dobro obrazovan šumarski stručnjak Kozara c nastoji odvratiti svoje suvremenike od šablonskog vođenja sječa te ukazuje na šumsko-uzgojna svojstva pojedinih vrsta drveća s posebnim osvrtom na hrast i jasen. Evo originalnog Kozarčeva opisa: »Da vidimo najprije kakav izglede taj neprijatelj naš, taj jasen! Ja ga gleđem kako se tamo negdje u Boljkovu i Tikaru podigo 35 met. visok, sa pravilno izvezenom bijelom korom, ponešto izprevijanog do preko 20 metara čistog struka, te svijetlom gracioznom krošnjom; tuj bih ga nazvao krasoticom kojoj mrki hrastovi udvaraju! .. . Sad ga opet vidim, gdje ih se više skupilo oko hrašća, nu nijesu to više elegantne dame; oblik i vanjština im je posvedrugačija, rekao bih zabrinuta, te kao da čujem gdje im hrastovi silovito zapovijedaju: harač rajo, harač! Da, tu su oni već postali robovi, podanici svesilnog padiše hrasta, brineć se više za njegov nego za svoj opstanak. Napokon ga vidim snuždenog, granatog, bez struka i stasa, obrasla dugom visećom mahovinom, gdje se mukom bori s vodom koja ga pol godine do pojasa davi. To je vanjska veoma raznolika slika njegova, ovisna od veće ili manje vlage tla. Mi ga vidimo kao posve miroljubiva i nedužna šumska građanina, a ovamo ga razvikaše da je socijaldemokrat koji je navijestio boj na smrt i život plemenitašu hrastu! Sad ćemo ispitati svojstva jednog i drugog, ne bi li pronašli odakle jedan drugomu prijeti i je li zbilja pogibelj tu, da bi naši potomci umjesto hrastove, jasenovu šumu od nas baštiniti mogli? Hrast, svjestan si svoje vrstnoće, ne brine se mnogo za svoj rasplod i svoje potomstvo, kao da će reći: nijesam ja kriv ako sve jagmi za mnom, ako sve, počam od ptice pa do čovjeka moje sjeme hara; ako mi u prvoj mladosti koru gulite; ako me kao mladića za građu rušite; ako zaljubljeno u me motrite kad šiškom urodim; ako se lakomite za srebrnjacima što ih za moju dugu i trupce dobivate, rušeć me puno puta u nepravo vrijeme, dok se još niti za rod niti za plod pripraviti ne mogoh — ako sam vam dakle tako nuždanubrinite se za me! — Sasma drugačije jasen! Trpi on i čeka sve do časa, dok ne stavimo srez u zabranu; sad je došlo njegovo vrijeme da se svojima potomcima osveti vlastitome silniku; sad on tek razvije dosele nepoznatu snagu; 1. urodi svake godine obi* »Zabranom se naziva već pomlađena mlada sastojina, kroz vrijeme od 20 ili 30 god. dok je u njoj zabranjena paša« (Petračić: Uzgajanje šuma II, Zagreb 1931, str. 207). 187 |